Pratite nas

Kultura

U Hrvatskom saboru otvorena izložba ‘Borovo selo, zločin bez kazne’

Objavljeno

na

U Hrvatskom saboru danas je otvorena izložba “Borovo selo, zločin bez kazne” povodom obilježavanja tužne  28. obljetnice masakra 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu selu 2. svibnja 1991.godine. Organizatori izložbe su Udruga specijalne policije “Krpelj” Vinkovci i Dokumentacijsko informacijsko središte, Zagreb. Pokrovitelj izložbe je Ministarstvo hrvatskih branitelja, a Stevo Culej, zastupnik u Hrvatskom saboru otvorio je izložbu.

O izložbi ali i samom događaju razgovarali smo sa gospodinom Stevom Culejom, hrvatskim ratnikom, zastupnikom u Hrvatskom saboru i bratom jednog od 12 redarstvenika masakriranih u Borovu selu.

Izložba je svojevrsni krik i vapaj, jer ne samo ovaj stravični  zločin, nego i  zločini počinjeni u Borovu selu nad nesrpskim življem tijekom srbijanske i JNA agresije nisu kažnjeni niti nakon 28 godina. Istina o događanjima 2. svibnja 1991. godine u Borovu selu u kojem su kasnije ubijene još  83 osobe (ubijani su po cijelom selu, najviše u Osnovnoj školi „Božidara Maslarića“) i dalje se zataškava. U to vrijeme komandant štaba Teritorijalne obrane u Borovu selu bio je Radenko Alavanja kojeg je pravomoćno oslobodilo hrvatsko sudstvo, a da pri tom nije uzelo u obzir sve što se tada događalo, niti mu se pronašla ijedna otegotna okolnost za sve zločine koji su tada počinjeni u Borovu selu.

O samom događaju većina Hrvata zna vrlo malo, stoga smo sa sugovornikom krenuli od događaja koji su prethodili masakru i koji su pomno pripremljeni i unaprijed detaljno isplanirani. Naime 2. travnja 1991. godine u Borovo selo, hrvatsko selo naseljeno pretežno pripadnicima srpske etničke zajednice dolazi skupina četnika iz Srbije predvođena Milutinom Teodosijevićem kako bi organizirali lokalno stanovništvo te ga potpomogli naoružanjem JNA s ciljem koji su ostvarili 2. svibnja – stravičnim masakrom pripadnika službenih redarstvenih snaga Republike Hrvatske točnije specijalne policije iz Vinkovaca. Uz 12 ubijenih tada su ranjena i 22 hrvatska redarstvenika. Tijela desetorice predana su odmah, dok su dva tijela predana tek idući dan, među njima i mlađi brat našeg sugovornika Josip Culej. Fotografije na izložbi svjedoče o zvjerskom iživljavanju.

Milutin Teodosijević je četnički vojvoda i mirno živi u Srbiji, a do danas ga nitko nije spomenuo niti optužio.

Ovo je treća godina kako se izložba organizira u Hrvatskom saboru, a istina o tome koliko je hrvatsko pravosuđe malo učinilo na osudi ovog ratnog zločina sve više izlazi na vidjelo. Naime nije osuđen niti jedan zapovjednik koji je naredio pokolj 12 hrvatskih redarstvenika te kasnije ubojstva 83 osobe u Borovu selu. Još više iznenađuje ravnodušnost većine saborskih zastupnika osobito onih s lijeve strane sabornice koji preziru istinu o Domovinskom ratu koju upravo zastupnik Stevo Culej iznosi u Hrvatskom saboru i potkrjepljuje vjerodostojnom dokumentacijom. Apsurd je kako osude, pravne i političke, za počinitelje ovog ratnog zločina ne samo što nema, nego se počinitelji veličaju kao junaci te im se u Hrvatskoj podiže i održava mauzolej (četnik Šoškočanin).

Gorak okus obiteljima 12 masakriranih i 22 ranjenih hrvatskih redarstvenika ostavlja činjenica kako je pravomoćno osuđen tek jedan zlikovac i to na nevjerojatnih 3,5 godine zatvora te zbog „olakšavajućih“ okolnosti da je siromašan i ima staru i bolesnu majku kazna je smanjena na 3 godine. Jesu li oni koji su izricali ovako sramotno nisku zatvorsku kaznu ijednog trena pomislili na majke izmasakriranih redarstvenika i je li ih ikada zanimala njihova starost i zdravstveno stanje?

Zbog velikog broja neprocesuiranih ratnih zločina nameće se potreba osnivanja posebnog suda za ratne zločine. Dosadašnja praksa kojom su četiri najveća županijska suda proglašena nadležnim za rad u predmetima ratnih zločina te su ustrojeni posebni odjeli nisu dali željene rezultate. Naime razvlačenje istraga i sudskih postupaka rezultiralo je time da su mnogi svjedoci u međuvremenu preminuli, a  njihova svjedočenja nadležne institucije nisu prihvaćale kao relevantna. Stoga je još teže prihvatiti činjenicu kako je prvi ratni zapovjednik obrane Vukovara Tomislav Merčep osuđen (temeljem lažnih svjedočenja o njegovoj ulozi u obrani Hrvatske)  po zapovjednoj odgovornosti jer je propustio nešto učiniti. Kako je moguće da se tolika energija utrošila na to da se Tomislava Merčepa osudi i toliko godina drži u zatvoru, dok se istovremeno prave ratne zločince veliča, postavlja na visoke dužnosti na lokalnoj i državnoj razini te štiti svim raspoloživim sredstvima od progona?

Na izložbu su iz tog razloga pozvani predstavnici nadležnih hrvatskih institucija među kojima su i glavni državni odvjetnik i predsjednik Vrhovnog suda kako bi bili suočeni s istinom o ratnom zločinu u Borovu selu, sa istinom o žrtvi, istinom o neprocesuiranju i neprogonu mogućih počinitelja ovog zločina.

Nakon 28 godina nečinjenja hrvatskih institucija, hrvatski narod ima pravo saznati punu istinu o zločinu u Borovu selu, a hrvatske žrtve moraju dobiti zadovoljštinu, jer krv nevinog ne traži osvetu nego pravdu!

Zorica Gregurić

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

Intrigantan roman autorice s njemačkom adresom

Objavljeno

na

Objavio

Promotori Branimir Romac, dr. sc. Željka Lovrenčić, autorica Nela Stipančić Radonić, dramska umjetnica Dunja Sepčić i voditeljica tribine u Društvu hrvatskih književnika u Zagrebu Lada Žigo Španić. -Foto: Snježana Radoš

Treći roman Nele Stipančić Radonić iz Münchena, nakon tri pjesničke zbirke, predstavljen je u Zagrebu u nazočnosti birane publike

U Društvu hrvatskih književnika u Zagrebu svečano je predstavljen roman Slušaj ptice kako pjevaju autorice Nele Stipančić Radonić koja živi u Münchenu. Roman je objavila prestižna splitska Naklada Bošković, koja često otvara prostor hrvatskoj knjizi iz dijaspore od proze do poezije i esejistike. Uz autoricu o romanu su govorili ugledna književnica i esejistica dr. sc. Željka Lovrenčić i književni kritičar doktorand splitskoga Filozofskoga fakulteta Branimir Romac te Lada Žigo Španić, koja je ujedno znalački moderirala svečanošću. Ulomke iz romana nadahnuto je interpretirala dramska umjetnica Dunja Sepčić.

Prema riječima Lovrenčićeve radnju romana Nele Stipančić Radonić, napetoga poput dobre utakmice, objedinjuje upravo tā popularna igra.  Ova spisateljica do sada je objavila tri pjesničke zbirke i dva romana. Dok opširni povijesni roman Grišnici i pravednici (2016.) govori o povijesti Bosne, roman Putovanje u Indiju (2017.) suvremene je tematike. U njemu susrećemo uglavnom likove iz našega susjedstva. I u najnovijem romanu autorica se posvećuje opisima aktualnoga hrvatskoga društva. Kroz ozračje svjetskoga nogometnoga prvenstva, odnosno kroz prizmu igre, obrađuje tematiku naše društvene zbilje, istaknula je dr. sc. Željka Lovrenčić.

Prepoznatljiva poetika Nele Stipančić Radonić, određena je lakoćom pripovijedanja u posve netipičnim motrištima svakodnevice potrošačkoga društva, intrigantnim strukturama te vječno zanimljivim obiteljskim temama (bračnim, bratskim, prijateljskim…), što joj priskrbljuje sasvim osebujno mjesto u okviru recentne hrvatske književne produkcije s migrantskom pozadinom, prepoznatljivoj u bilokalnosti, odnosno bivanju između dviju različitih društvenih okolina, kazala je Lada Žigo Španić.

Radi se o tekstu, unatoč beznađu što okružuje protagoniste, koji na vrlo jednostavan način dotiče neke od zagonetki ljudskog života kao što su sreća,  upućenost na druge, životne prisutnosti i odsutnosti, nepredvidivosti kojima ne možemo umaknuti, potrebu za odlascima i odmicanjima, te osobito traganjem za svjetlom nade.  Kolopletom različitih motiva uklopljenih u konkretnu priču o dvojici braće, autorica ujedno dotiče konstante postojanja, istosti i različitosti,  među pojedincima i njihovim pojedinačnim sudbinama, ali i među idejama i načinima bivanja tijekom obiteljskog života, rekao je književni kritičar Branimir Romac.

Ovo je društveni, ali i psihološki roman koji kroz društvenu situaciju obrađuje i obiteljske te općenite odnose među ljudima. Iz ne baš optimistične perspektive, govori o stanju duha hrvatske nacije te o površnosti, sebičnosti i nezainteresiranosti za svijet oko sebe mnogih naših sunarodnjaka, ustvrdila je teoretičarka književnosti Željka Lovrenčić.

Sažeto, glavni su protagonisti braća Fabijan i Boris, dva u potpunosti suprotna lika. Dok je novinar-kolumnist Fabijan povučeni sanjar koji je doživio veliku ljubav s Julijom, sestrom kolegice s posla koja je umrla, i od tada živi povučeno između kuće i ureda, Boris je sušta suprotnost: šarmer i ljubitelj žena. Po zanimanju slikar, živi obiteljskim životom premda vrlo često izlijeće iz obiteljskoga gnijezda. Njegovu suprugu Laru to više pretjerano niti ne zanima; njoj je bitna forma. Uredila si je život i brine o sinu Svenu. Pravi se da ništa ne zna o Borisovim ljubavnim pustolovinama kojima nije odoljela ni mlada Tea u koju je zaljubljen i njegov sin. Budući da otac nikada nije imao ni volje ni vremena baviti se sinovim problemima, uglavnom je sve rješavao novcem. Velikome zaljubljeniku u nogomet, omogućio mu je i odlazak u Brazil na svjetsko nogometno prvenstvo. Kad Boris sazna da mu sin Sven nije zainteresiran za odlazak na fakultet, među njima izbija velika svađa. A kad Sven spozna da mu se otac viđa s djevojkom koju voli, stradava u prometnoj nesreći. Braća različitih karaktera, Fabijan i Boris, nakon dugo vremena, ponovno se zbližavaju upravo u toplo ljeto kad „Vatreni“ nižu uspjehe na terenu. Uvijek nerviranje s Fabijanove i čuđenje s Borisove strane. U ovome romanu koji se zbog dinamike i napetosti lako i brzo čita, nema sretnoga završetka. Ovo naizgled lagano i vrlo vješto pisano štivo obrađuje složenu tematiku. Između ostalih stvari, iščitavamo i autoričine stavove o hrvatskoj zbilji, zaključila je Željka Lovrenčić.

Autorica Nela Stipančić Radonić rođena je 1967. godine u Mrkonjić Gradu, u Bosni i Hercegovini. Diplomirala je francuski i ruski jezik s književnošću na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te magistrirala politologiju, smjer komparativna politika na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu. Veći dio života provela je u Zagrebu, a zadnjeg desetljeća s obitelji živi u Njemačkoj, u Münchenu. Glavno je područje njezina zanimanja i rada u inozemstvu književnost, a sporedno publicistika. Poeziju sklada od rane mladosti, dok u zrelijoj dobi piše kratke priče i romane. Dosad su joj objavljeni: roman Grišnici i pravednici (2016.), zbirka pjesama Mjesečeva djeca (2016.), zbirka pjesama Kamena šuma (2017.) i roman Putovanje u Indiju (2017.). Dobitnica je književnih nagrada. Svojim javnim sudjelovanjem nastoji pridonijeti suradnji između domovinske i iseljene Hrvatske kao sudionica Hrvatskoga iseljeničkog kongresa. Članica je Hrvatskoga žrtvoslovnog društva, pjesničke udruge Hrvatska izvandomovinska lirika iz New Yorka te je članica i tajnica Hrvatskoga obiteljskog kola u Münchenu. Publicistkinja je u Hrvatskome slovu te suradnica na mrežnome portalu Hrvatski glas Berlina.

Publika u Društvu hrvatskih književnika, među kojom su bili i naši pisci i aktivisti od SAD-a do Australije i Venezuele, srdačno je čestitala autorici i poželjela joj što bolji odziv čitatelja u domovini i u Njemačkoj. Predsjednica Hrvatskog svjetskog kongresa za SAD Nada Pritisanac Matulich i predstavnica HSK-a pri UN-u, nakon čestitki za novi roman, uručila je autorici priznanje Hrvatskog svjetskog kongresa za izniman doprinos radu te ugledne iseljeničke organizacije.

Vesna Kukavica

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

Promocijom knjige Marija Predena u Kninu započela ovogodišnja manifestacija ‘Mjesec hrvatske knjige’

Objavljeno

na

Objavio

U organizaciji Narodne knjižnice Knin jučer je održana promocija nove knjige “U potrazi za djeovjkom – čežnja za ljubavi” autora kninskog vjeroučitelja i radoholičara Marija Predena. U predivnoj atmosferi knjigu su predstavili profesor hrvatskog jezika i književnosti Dario Zemljak, glavni urednik nakladničke kuće Kerigma-Pia Anto Pranjkić i autor.

Prije nego će knjiga biti predstavljena ravnateljica ovdašnje Narodne knjižnice Kornelija Belak je dodijelila nagrade za najčitatelje u kninskoj narodnoj knjižnici i na taj način znakovito otvorila Mjesec hrvatske knjige 2019. godine u Kninu. Cijelim susretom maestralno je moderirala Ana Šimić-Sunko, a Marijove stihove čitala je Barbara Alilović.

Poseban ugođaj cijelom događaju dali su članovi vokalno-instrumentalnog sastavaGospin VIS: Mateo Aničić na girari, Šime Miljković Skelin na bas gitari te vokali: Barbara Gojević, Antonia Čulum, Barbara Vujević, Ivana Čoraš, Iva Čulum, Petra Čarić, Luka Orlović i Antea Grgić.

Među brojnim ljubiteljima lijepe pisane riječi na otvaranje manifestacije Mjesec hrvatske knjige 2019. godine u Kninu nazočio je i poznati spisatelj i književni čritičar prof. Fabijan Lovrić.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari