Pratite nas

Intervju

U Hrvatsku će se vratiti samo deset posto iseljenika!

Objavljeno

na

Drugi Hrvatski iseljenički kongres najavljen je od 1. do 3. srpnja u Šibeniku. Tim povodom razgovarali smo s Marinom Soptom, direktorom i idejnim začetnikom skupa koji iseljenici očekuju s nestrpljenjem

Zašto organizirate Hrvatski iseljenički kongres?

Mogao bih navesti tisuću i jedan razlog za to, no izdvojit ću samo one najvažnije. U prvom redu, da po ne znam koji put od proglašenja hrvatske neovisnosti ukažemo našoj široj javnosti, a iznad svega državnom vrhu, na ogroman iseljenički potencijal. I to ne samo u materijalnom pogledu, što se nažalost u domovini stalno potencira i stavlja na prvo mjesto. Hrvatsko iseljeništvo raspolaže s velikim znanstvenim, kulturnim i sportskim vrijednostima. Mišljenja sam da u njemu imamo snažnu bazu za razvoj jakih lobija diljem svijeta.

[ad id=”93788″]

Kongres organiziramo kako bi što bolje upoznali i informirali hrvatsku javnost o bogatoj povijesti naših iseljenika, njihovim dostignućima, ali iznad svega stogodišnjem doprinosu domovini. Stalno moramo imati na umu da su naši ljudi diljem svijeta jedini iskreni prijatelji Hrvatske.

Što se događalo u međuvremenu, nakon završetka prvog kongresa?

Po završetku zagrebačkog kongresa na kojem je održano 140 predavanja sa 182 sudionika donijeli smo Rezoluciju u kojoj našoj Vladi predlažemo osnivanje Ministarstva iseljeništva, izmjenu skupnih zakona koji su protivni hrvatskim ustavnim obvezama prema iseljeništvu, ali i svojim razvojnim interesima.

Također, iznijeli smo i prijedloge poput potrebe uključivanja iseljeništva u hrvatski medijski prostor. Drago mi je što je ta točka potaknula vaše novine na pokretanje posebne redakcije koja se bavi samo Hrvatima izvan domovine. I pored činjenice da naši zahtjevi iz Rezolucije nisu službeno prihvaćeni od vlasti i znanstvenih institucija u Hrvatskoj, ipak mnogi sudionici prvog kongresa dijele mišljenje da smo doprinijeli ozbiljnijem pisanju o temama vezanima uz iseljeništvo.

Što nas očekuje na ovogodišnjem skupu u Šibeniku?

Zadivljujući broj sudionika koji će između ostalog govoriti o današnjim procesima u hrvatskim iseljeničkim zajednicama. U Europi, Australiji i Kanadi došlo je do promjene generacija. Zbog tog procesa, pripadnici druge generacije postali su glasnogovornici hrvatskih zajednica, čiji se pogledi i ideje, a iznad svega osjećaji prema domovini, drastično razlikuju od pogleda njihovih roditelja. Hrvatska će morati pronaći način kako ostvariti dijalog s njima.

Slijedom toga, na kongresu će se voditi rasprava o mogućnostima suradnje iseljeništva s domovinom.

Dvojno oporezivanje, poteškoće s dobivanjem državljanstva, veliki otpor poduzetnicima iz hrvatskog iseljeništva, njihova politička prava kao i potreba da sudjeluju u demografskim promjenama. Organizirat ćemo i panele na kojima će se govoriti o našoj kulturi u iseljeništvu.

Koliko posjetitelja je najavilo svoj dolazak, iz kojih zemalja i kakvih profila?

Više od 200 posjetitelja iz deset zemalja svijeta. Ogroman broj doktora znanosti i sveučilišnih profesora. Imamo dosta povratnika koji će govoriti o svom iskustvu poslovanja u Hrvatskoj. Važno je istaknuti da će na jednom panelu sudionici biti uglavnom pripadnici druge generacije koji su rođeni u Njemačkoj, Australiji, Kanadi i Sjedinjenim Američkim Državama – oni su se doselili u Hrvatsku i ovdje posluju vrlo uspješno.

Stalno ističete ekonomsku snagu naših ljudi. Mislite li da su hrvatski iseljenici izgubili povjerenje u svoju domovinu. I ako jesu, može li se ono i kako vratiti?

Apsolutno su ga izgubili. No zbog njihove ljubavi i osjećaja prema domovini, uvjeren sam da se povjerenje može i mora vratiti, ali ne preko noći. To će biti mukotrpan i težak, no u svakom pogledu isplativ put, ako državni vrh iskreno odluči ići u tom smjeru.

Hrvatski iseljenici ovaj put neće biti zadovoljni jeftinom retorikom baziranoj na poticanju domoljubnih osjećaja. Oni čekaju i očekuju poteze hrvatske Vlade, u prvom redu promjenu poduzetničke klime, beneficije za njihova ulaganja i konkretne projekte.

Koje su razlike između prve generacije iseljenika i četvrte ili pete? Je li realno od mlađih očekivati isti žar kao što su ga imali njihovi preci, odnosno ostvarenje snova o povratku?

Te razlike su velike, međutim one se ništa ili malo razlikuju od generacijskih razlika koje postoje u redovima židovskih, talijanskih, portugalskih i nekih drugih nacija. Pripadnici prve generacije Hrvata imali su trnovit životni put. Uglavnom su završili u izbjegličkim logorima odakle su otišli u Južnu ili Sjevernu Ameriku te Australiju. Manje ih je ostalo u Europi.

U novim sredinama bez poznavanja jezika, često puta izloženi otvorenoj diskriminaciji, njihov glavni prioritet bio je opstati i sačuvati obitelj. Radeći u većini slučajeva najteže poslove, nikad nisu zaboravili svoje hrvatstvo i domovinu. Svojim radom i materijalnim doprinosom, uz osnivanje raznih političkih organizacija, izgradili su domove i crkve koji su postali središta života hrvatskih zajednica.

Nastojali su i svojoj djeci omogućiti školovanje na raznim sveučilištima. Za razliku od svojih roditelja koji su osjećajno i emotivno više vezani uz domovinu i “stari kraj”, druga generacija je pragmatičnija. Svjesni svog identiteta i porijekla, mnogi od njih školovani su u duhu baziranom na individualizmu i materijalnoj koristi kako bi ostvarili svoje ambicije i životne planove u Hrvatskoj. Ovo nije ništa negativno, dapače, ono može biti pozitivno ako domovina to zna prepoznati i iskoristiti potencijal druge i treće generacije koji joj stoji na raspolaganju.

Koji su Vam partneri u projektu i jeste li uspjeli zatvoriti financijsku konstrukciju?

U prvom redu Grad Šibenik sa svojim institucijama, Hrvatska inozemna pastva, Centar za kulturu i informacije Maksimir, Centar za istraživanje hrvatskog iseljeništva, Institut Ivo Pilar, Institut za migracije i narodnosti, Hrvatski studiji, Hrvatski državni arhiv, Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu, Hrvatska matica iseljenika…

Želim svakako istaknuti kako smo dobili veliko priznanje jer je predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović odmah prihvatila naš zahtjev da bude službeni pokrovitelj kongresa.

Također, nedavnim imenovanjem Zvonka Milasa na čelo Državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, i ta institucija je prihvatila suorganizaciju skupa.

Želim istaknuti veliku podršku i razumijevanje brojnih hrvatskih medija. Što se tiče zatvaranja financijske konstrukcije, uvjereni smo da iza sebe nećemo ostaviti nikakve dugove.

Kako dugoročno vidite poveznicu naših ljudi izvan domovine s Hrvatskom? Imate razne ideje…

Moja teza je da se 90 posto hrvatskih iseljenika nikad neće zauvijek vratiti u domovinu. Prema tome, moramo prestati živjeti u iluziji i sanjati o masovnom povratku, ali to ne znači da nema načina za uspostavljanje kvalitetnijeg i djelotvornijeg odnosa.

Moramo se pitati kakva je suradnja Hrvatske gospodarske komore ili nekih naših ministarstava s hrvatskim poduzetnicima u svijetu, pogotovo u Europi. Ako u Njemačkoj postoji nekoliko tisuća restorana čiji su vlasnici naši ljudi, postavlja se pitanje je li mogućnost poslovne suradnje s domovinom iskorištena.

Što smo učinili na planu pokretanja lobija diljem svijeta s kojima bi mogli iskoristiti potencijal, znanje i poslovno iskustvo, a iznad svega veze druge generacije hrvatskih iseljenika?

Kada bi dobili izvještaje iz naših diplomatskih predstavništava o njihovoj kulturnoj aktivnošću, uvjeren sam da bi svi bili šokirani ili u najmanju ruku razočarani takvim radom.

Postavlje se pitanje nastoje li naši diplomati uspostaviti suradnju s hrvatskim zajednicama, osmisliti i organizirati festival hrvatskog filma s prijevodima na engleski, francuski ili njemački jezik.

Spomenuo sam velik broj restorana u vlasništvu Hrvata. Zar Hrvatska turistička zajednica ne bi u suradnji s njima mogla organizirati mjesec hrvatske gastronomije u Stuttgartu, Frankfurtu ili Berlinu? U sklopu ovakve manifestacije mogli bi se organizirati koncerti ozbiljne glazbe ili folklornog ansambla Lado.

Zar nije žalosno što neki naši ljudi prodaju svoje nekretnine na otocima da bi kupili apartman u Floridi? Ne želim zvučati kao zadrti i primitivni nacionalist, ali neusporedivo je uspoređivati ove dvije lokacije.

Takav primjer potvrđuje da bi se odgovorni u državi trebali zamisliti, a iznad svega osmisliti plan kako privući iseljenike na kupovanje nekretnina, ne samo na moru, nego i u kontinentalnoj Hrvatskoj.

Za kraj, gotovo cijeli svoj život ste, sa svih strana, posvetili hrvatskom iseljeništvu. Kako je živjeti izvan domovine, a kako u Lijepoj Našoj?

Moje životno iskustvo u Kanadi uglavnom je bilo više nego pozitivno. Da se nisam bavio hrvatskom problematikom, najvjerojatnije bi bilo još bolje. Svakako činjenica što je majka bila sa mnom olakšava život i na jedan način ublažava nostalgiju za rodnim zavičajem i prijateljima.

Međutim, takav način života podijeli čovjeka. Iako je Kanada najbolja zemlja na svijetu za nove useljenike, ako se ne bave politikom uperenom protiv sustava države iz koje su došli, kvaliteta života u Hrvatskoj općenito je bolja.

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj

Intervju

Furio Radin: Plenkovića podržavam jer u Vladi neće biti desne retorike

Objavljeno

na

Objavio

Zastupnik talijanske nacionalne manjine Furio Radin, koji je osvojio deveti mandat čime se upisao u saborsku povijest, u razgovoru za Hinu potvrđuje kako je novog mandatara odlučio podržati nakon što je vidio da u Vladi neće biti desne retorike.

Radin također otkriva da ga ne zanima vlast te da se plaši jeseni zbog zdravstvenih i ekonomskih razloga. Priznaje da ga je iznenadila pobjeda Andreja Plenkovića i HDZ-a. Također smatra da hrvatska manjina u Srbiji nema prava koja bi trebala imati te da je nepravda to što Hrvatima u Sloveniji nije priznat status nacionalne manjine.

Je li Vas iznenadila pobjeda Andreja Plenkovića, odnosno HDZ-a i čime ju objašnjavate?

Normalno da sam se iznenadio, jer sve je pokazivalo drugačije. Svi smo se ravnali rezultatima predizbornih i izlaznih anketa, izgleda da oni koji ih rade moraju ili promijeniti metodologiju ili povisiti uzorke ili ta metoda više ne funkcionira u predizborno vrijeme.

Izjavili ste ovih dana da se pristali podržati novog mandatara kad ste vidjeli da u vladi neće biti desne retorike, na koga ste konkretno mislili?

Mislili smo na one koji su u programu imali ono što je bilo jako slično sadržaju referenduma kojim se, između ostalog, htjelo oduzeti određena prava sadržana u Istanbulskoj, odnosno Konvenciji Vijeća Europe o sprečavanju nasilja nad ženama te isprazniti od ingerencija instituciju zastupnika manjina.

Mislite dakle na DP Miroslava Škore i Most?

Da, koliko sam vidio na tome je u kampanji najviše inzistirao Domovinski pokret. Ne kažem da to vrijedi za sve zastupnike nacionalnih manjina, nismo o tome razgovarali, ali za mene bi bila prepreka da sa njima sudjelujem u koaliciji.

Nakon potpisa podrške mandataru, a prije podrške Vladi, zastupnici manjina traže da se po protokolu raspravi o programima, tj. zahtjevima nacionalnih manjina, izdvojite po dva zahtjeva na kojima ćete inzistirati za sve manjine i posebno za talijansku.

Ta tema nije još dotaknuta. Zahtjevi koji se tiču svih manjina bit će jednim dijelom slični zahtjevima koje su manjine imale nakon prošlih izbora za Sabor. To su pitanja vezana uz identitet, uz kulturnu autonomiju nacionalnih manjina, škole, registraciju novih škola, infrastrukturna pitanja, uporabu jezika i pisma i mnoga druga. Što se tiče novih zahtjeva, vjerojatno zakon o referendumu i reguliranje popisa stanovništva biti će, sto se mene tiče, teme za razmatranje. Kad se radi o talijanskoj manjini, jedan dio operativnih planova nije izvršen.

Možete li biti određeniji, koji dio?

Prije gotovo četvrt stoljeća potpisan je ugovor između Hrvatske i Italije čiji članak 3. kaže da će se prava talijanske nacionalne manjine proširiti tamo gdje povijesno žive njeni pripadnici na nivo koji odgovara najvišem do sada postignutom nivou, a to je onaj bivše zone B. Ovdje smo napravili premalo, tu se radi o dvojezičnosti i u ovom slučaju bit ćemo vrlo konkretni u samom programu. Tu je i pitanje uporabe jezika u državnim institucijama, a budući da su od 1. siječnja ove godine sve te ingerencije prešle od države na županiju, valjda će nam sada biti lakše rješavati ih u Istri, Rijeci i Kvarneru, ali sporazum su potpisale države, tako da imaju itekako odgovornost. U programu kojeg ću predložiti ući će stvari vezane za državnu maturu, za predavanje talijanskog u školama na hrvatskom jeziku u dvojezičnim općinama, pa i gradnja škola. Novost će biti u tome da u programu koji ću ponuditi neće biti kondicionala, ograda, nastojanja, zalaganja i slične riječi koje razvodnjavaju dogovoreno. Također, jednom zauvijek, mora biti jasno da se riječ “može” u članku 16 Ustava, gdje se govori o dodatnom glasovanju manjina, odnosi na pojedince koji glasaju, a ne na zakonodavca.

Nakon izbornog neuspjeha HNS-a, nacionalne manjine imaju priliku postati glavni partner Vladi, postoji li mogućnost da dobiju HNS-ove resore: graditeljstvo, znanost i obrazovanje?

Sjećamo se da su manjine imale mjesto u izvršnoj vlasti do razine potpredsjednika Vlade (Slobodan Uzelac bio je potpredsjednik u vladama Ive Sanadera i Jadranke Kosor), pa mislim da je ova situacija jako slična onoj, ali o resorima ne bih razgovarao. Manjine imaju dovoljno ljudi koji su spremni politički i stručno pokrivati različite resore. Mislim da će manjine, u tom slučaju najveća (srpska) tražiti neku  visoku funkciju, a mi ćemo ih podržati.

Novu Vladu čeka izazovna jesen, bojite li se te jeseni?

Da, normalno da se plašim jeseni, zbog zdravstvenih i ekonomskih razloga. Iako sam po prirodi optimist, nitko ne zna je li priča oko koronavirusa gotova, zapravo svi znaju da nije gotova, ali nitko ne zna hoće li eskalirati. Naša situacija je nemjerljiva sa onom u drugim zemljama, Velikoj Britaniji, Italiji, SAD-u itd. i to zaslugom Nacionalnog stožera, a imali smo i malo sreće. To ne znači da će tako biti i u budućnosti, postoji određena strepnja. Druga strepnja je ekonomske naravi, privremeno ili ograničeno smo zatvorili mnoge djelatnosti, a i inače moramo početi najozbiljnije razmišljati da ne budemo država monokulture koja se zove turizam, moramo imati proizvodnju i to što raznolikiju.

Kako ocjenjujete položaj hrvatske manjine u Srbiji i nepoštovanje potpisanog međunarodnog sporazuma zbog čega Hrvati u Srbiji nakon nedavnih izbora nemaju svoje predstavnike ni u skupštini Srbije, ni Vojvodine?

Mislim da hrvatska manjina u Srbiji nema prava koja bi trebala imati. Mi kao manjine, zajedno sa Srbima, smo prvi koji smo zainteresirani da ih ima. Ja radim na tome da pomognem čim više hrvatskoj manjini u Moliseu, bio sam četiri-pet puta kod njih, smatram da je premalo rezultata, jer nije dovoljno doznačiti sredstva, već im pomoći da mogu ta sredstva i koristiti. Premalo se bavimo Hrvatima u Moliseu, kao što se općenito premalo bavimo Hrvatima izvan Hrvatske, pogotovo onima u Srbiji, a nisam siguran ni da se dovoljno bavimo Hrvatima u središnjoj Bosni. Pogriješili smo i što smo ‘dijaspori’, odnosno Hrvatima s prebivalištem izvan Hrvatske, dali samo tri zastupnika, mislim da je trebao ostati model po kojem je broj zastupnika fleksibilan,  dakle model u kojemu broj zastupnika ovisi o broju izašlih birača. Napokon i ja glasam za sve izbore u Italiji, a za parlamentarne dopisno. U sadašnjim prilikama, kod nas je nemoguće uvesti elektronsko glasovanje, no trebalo bi ustanoviti mješovito, digitalno i analogno, dakle kombinirati elektronsko s glasovanjem na biračkom mjestu. To je tehnički moguće.

Može li se u dogledno vrijeme očekivati da se Hrvatima u Sloveniji prizna status nacionalne manjine?

Što se tiče mjesta u parlamentu, slovensko zakonodavstvo, priznaje samo dvije manjine (talijansku i mađarsku), manjine koje proistječu iz naroda bivše Jugoslavije, ne priznaju i to je za mene nepravda. Hrvatska priznaje slovensku nacionalnu manjinu (koja sa albanskom, bošnjačkom, crnogorskom i makedonskom ima zajamčenog zastupnika u Saboru),

Izborili ste deveti saborski mandat, hoćete li ga provesti kao potpredsjednik Vlade ili Sabora?

Izvršna vlast mi je ponuđena još od 2003 godine, i nisam nikada bio zainteresiran. Imao sam više zakonodavnih funkcija, ali u ovom mandatu za mene bitni su programi za manjine, posebno za onu koju predstavljam.

Razgovarala Marija Udiljak (Hina)

Tko je odgovoran što danas manjine odlučuju o većini?

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Škoro: I dalje mislim da je Plenković loše rješenje za Hrvatsku

Objavljeno

na

Objavio

Miroslav Škoro, predsjednik Domovinskog pokreta, osvrnuo se na rezultate izbora, postizbornu koaliciju s HDZ-om i otkrio zbog čega žali u kampanji…

Je li vaših 16 mandata, zapravo najveći gubitak izbora? Veliki broj saborskih mjesta, ali ipak bez vlasti.

– Da, za razliku od koalicije Možemo koja sa svojih sedam mandata može napraviti što želi, za razliku od Mosta koji sa osam mandata može vladati državom i Restarta koji sa 41 mandatom isto može svašta, evo mi sa svojih 16 ne možemo ništa.

Uvjetovali ste postizbornu koaliciju s HDZ-om činjenicom da Andrej Plenković ne bude premijer.

– Jasno smo definirali svoje uvjete kao što ih je i Plenković definirao. Rekao je da će pregovarati s onim opcijama koje su srodne HDZ-u i njegovoj ideologiji. I dogovorio se sa SDSS-om, Reformistima, HNS-om, s manjincima. Dakle, svaka ptica svome jatu leti.

Jeste li se čuli s Plenkovićem, je li vas zvao?

– Ne, nije me zvao jer je znao da je uvjet da razgovaramo s HDZ-om da on ne bude premijer. I dalje mislim da je on loše rješenje za Hrvatsku i to će se pokazati. U gospodarskom smislu čak vrlo brzo.

Kao treća opcija u parlamentu imate pravo na jednog potpredsjednika Sabora, hoćete li to biti vi?

– Nema trčanja za foteljama i nema trgovine. Svašta se govorilo posljednjih mjeseci, međutim ništa od toga se ne događa. Stojimo i dalje na svim stanovištima koja smo i najavili. Ne bih se čudio da nastave gaziti moj lik i djelo i Domovinski pokret pa naprave to tako da mi ne damo potpredsjednika Sabora, a na što imamo legitimno pravo. U nekim glavama još nije završila predizborna kampanja i dalje se bave podmetanjima.

Umjesto Ruže Tomašić do sljedeće će godine u Saboru biti Marko Milanović Litre, čovjek sa 19 preferencijalnih glasova. Je li vam žao sad zbog dogovora s partnerima da oni raspolažu tim mandatom?

– Nije mi žao, nam razloga za to. Od početka sam se vodio time da trebamo razgovarati s onima koji su mi dali potporu u predsjedničkoj kampanji. Suverenisti odnosno Hrvatska konzervativna stranka su definitivno bili jedni od tih. Postojala je želja da se okupi što šira fronta na desno centrističkom spektru. Mislim da smo u tome uspjeli, žalim jedino zbog toga što nismo dogovorili suradnju s Mostom. Na kraju smo mogli imati daleko više mandata, mnogo je bilo rubnih i mnogo smo izgubili i mi i oni. Izborni zakon je loš, 200 tisuća glasova je otišlo u vjetar, znači 15 do 20 mandata. Piše Večernji.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Oglasi

Komentari