Pratite nas

Komentar

U Hrvatsku se naseljavaju i drugi osvajači dok Hrvati bježe iz Hrvatske. Zašto, gospodo ili drugovi?

Objavljeno

na

Povijest bi trebala biti učiteljica svakog političara, ali ona zasigurno to nije za hrvatske političare. Hrvatski premijer Plenković je nedavno nazvao Slovence našim dobrim prijateljima, a oni to sigurno nisu jer oni su također hrvatski izrod kao svi Slaveni.

Da je poznavao povijest, to sigurno ne bi izjavio, jer nepostojeći Slovenci su se u prošlosti udružili sa nepostojećim Srbijancima i namjeravali podjeliti Hrvatsku linijom Virovitica – Sisak – Ogulin – Karlobag, što je 1990. godine Šešelj nazvao linijom Virovitica – Karlovac – Karlobag.

Zar i Slovenci i Srbijanci danas ne žele isto? Pridružili su im se i tek uskrsli Bošnjaci, još jedan hrvatski izrod.

Krivotvorenje hrvatskog jezika ide neobično brzo. Jezični dogovor je potpisan  1850. godine u Beču jer hrvatska inelektualna i jezična elita nije bila intelektualna niti je razumjela lingvistiku, već je slijedila nauk Vuka Karadžića komu je obilato pomagao Dubrovčanin i novopečeni Srbin Đuro Daničić. Kako vidimo, Srbijanci koji si tek tada postali pismeni, su nametnuli jezična pravila davno pismenim Hrvatima koji su Krivotvorenje podržali srbijansku neukost i primitivizam, jer nisu slijedili bilo naroda hrvatskoga. U tom dogovoru je sudjelovao i Slovenac Franc Miklošič koji je u Trubarevom pisanju vidio začeće slovenskog jezika. Čini mi se da i dans imamo takvu inelektualnu i jezičnu elitu.

Prvo slovensko književno djelo napisano na navodnom slovenskom jeziku, napisao je Primož Trubar (1508-1586) koji je postao protestant. Međutim, taj jezik je jedna od inačica kajkavskog govora, a taj govor su nametnuli germanski Franci. Tim jezikom i danas govore hrvatski kajkavci koje su Slovenci prema planu Karadžića i Miklošiča trebali aneksirati. Naime, preko germanskih Franaka upitna zamjenica ČA je postala KAJ, a obe zamjenice su izvedene od riječi ČAVA koje je tada označavala Sunce. Jedan od pravopisa je bio bizantski i slovo V je ispušteno, a drugi pravopis je bio frančko latinski i slovo V je postalo I, dakle, J.

Da bi ovo učinio razumljivim,  moram se vratiti onomastiki. Naziv Karavanke je dosta stariji od naziva Alpe. Naziv Karavanke je nastao od četiri sanskritske ili harvačke riječi: hara vača jana mača, a ovo nam pokazuje kako su se pisma mijenjala. Dolaskom Liburna ili Kelta ili Feničana na ove prostore je došlo i semitsko pismo. Tako su semitski Latini preko kršćansta pučanstvo na ovim prostorima nazvali Helveti, a prije su ih zvali Cerveni, dakle, Hervečeni.

Vidite, gospon Plenković, politička mudrost nam kaže da ćemo izgubiti naš  teritorij u EU kao što smo ga izgubili pod Rimskim carstvom, kršćanskim Rimom i Bizantom, Austrijom, Peštom i Beogradom. Pogledajte na ovoj mapi koliko se proširila Slovenija i čak je dobila izlaz na more mada su tamo i u Trstu živjeli Hrvati čakavci. Trsat i Trieste imaju istu etimologiju i to hrvatsku. Slično Koruška je dobila ime po Korušima, dakle, Hrvatima. Naziv Slovenija je nastao od naziva Clavenia, dakle, Hrvatska.

U Koruškoj su živjeli Hrvati prije nego je nazvana Štajerskom jer cijela Štajerska sa Bečom nekada je bila bila dio Koruške. Tako su nas Slovenci odvojili  od današnje Češke. Tako su nas Mađari odvojili od današnje Slovačke i Ukrajine. Zar nas Slovenci i danas ne ucjenjuju i na pokvaren način nam otimlju naš hrvatski teritorij.

EU će biti naša nova grobnica. Koliko se Slovenaca naselilo u Hrvatsku preko vikendica? Doći će trenutak da će svi oni na kraju živjeti u Hrvatskoj. Koliko Srbijanaca će se naseliti u Hrvatsku kad Srbija postane članica EU? U Hrvatsku se naseljavaju i drugi osvajači dok Hrvati bježe iz Hrvatske. Zašto, gospodo ili drugovi? Koliko ste vi tomu pridonijeli sa ovakvim Ustavom i komunističkim zakonima skrojenim prema naputcima Vesne Pusić i njoj sličnim hadezeovcima.

Ne bi me uopće iznenadilo da Plenković i ovakav Sabor prihvate kontaminiranu arbitražnu odluku. Toliko im je stalo do budućnosti Hrvata i Hrvatske. Ljudi koji ne razumiju povijest ne mogu voditi ni jednu državu.

Srećko Radović

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Hrvatska ima ‘stručnjaka’ za zrakoplovstvo na izvoz, samo što ih nitko neće

Objavljeno

na

Objavio

Od nasrtljivih reporterskih perjanica RTL-a i N1, preko vozača tramvaja do piskarala iz žutih medija, polupismenih saborskih zastupnika, dokonih umirovljenika i bakica s placa, svi žestoko raspravljaju o aktualnoj nabavi izraelskih zrakoplova…važu, procjenjuju, gataju, nagađaju, žeste se, savjetuju što i kako bi se moralo (i što i kako se nikako ne bi smjelo), a ima bogme i takvih koji traže ostavku ministra obrane Krstičevića – ne znaju, doduše, još uvijek zašto, ali traže ostavku.

Njihovo je demokratsko pravo, uostalom, da traže što god hoće, pa i ostavke svih i svakoga. Nitko im to ne spori. Njihovo je pravo i da budu bedasti i da tu svoju bedastoću javno podastiru kad god i koliko žele (što mnogi od njih i čine) jer to im jamči demokracija.

Pitam se, međutim, imamo li mi koji nismo uključeni u tu ujdurmu (i živimo u uvjerenju kako smo za razliku od njih normalni), pravo na mir i pravodobnu informaciju (bez žuči, strasti, agresivnosti i senzacionalističke histerije) ili moramo u nedogled svjedočiti medijskom ludilu, halabuci koja se svako malo diže oko svega i svačega i već je odavno prešla sve moguće granice podnošljivog i probavljivog.

Ludnica je ostala otključana – i to ne jedna, nego više njih. I to (što je još gore), čini se, nikoga ne brine! Uzima se pod normalno. Sudeći prema onomu što nam prezentira većina medija, mi smo već zagazili u kolektivnu shizofreniju.

Mislite li da je to prejak izraz? Ne, ni slučajno! Osvrnite se oko sebe, uključite televizore, idite na Internet i pročitajte ponešto, posjetite ponekad društvene mreže, otvorite stranice dnevnika ili tjednika, poslušajte radio…

Ova atmosfera shizofrenije ogleda se u brojnim aspektima i segmentima našeg društvenog i političkog života, pa i u pojavi da očito potpuno nekompetentne individue sebi daju za pravo raspravljati i donositi svoj sud i o najsloženijim pojavama, problemima i pitanjima o kojima ništa, ama baš ništa ne znaju. I to se u javnosti prihvaća kao sasvim normalna pojava (ili se tako barem čini)!?

Tko sve zadnjih dva-tri mjeseca ne “ispire” usta temom nabave zrakoplova?!

I to čine po pravilu “vrla gospoda” koja teško da bi mogla zamijeniti rezervnu gumu na svom automobilu – toliko su tehnički “potkovani”, a u financije i međunarodne ugovore razumiju se jednako koliko i u nanotehnologiju ili 3D printanje – dakle, nikako.

I svi oni (od Kreše Beljaka, Gordana Marasa, Davora Bernardića, Ivana Pernara, Branimira Bunjca, Ivana Vilibora Sinčića, preko Hrvoja Krešića, Petra Štefanića, Damire Gregoret, Klauškog, Pilsela, Jelinića i plejade sličnih tragikomičnih likova), mada blage veze nemaju o vojnim sustavima i strategiji obrane države (a o zrakoplovstvu i zrakoplovima još manje), uzimaju sebi za pravo docirati ljudima iz struke i mudrovati o tomu trebaju li nam ili ne borbeni lovci, koji model i od koga ih kupiti (ako već moramo)!

I što god Vlada i MORH poduzeli po tom pitanju kod njih je tretirano kao promašaj!

Slično priči o “tamnom vilajetu” (“Uđeš li, kajat’ ćeš se, ne uđeš li jednako ćeš se kajati”). Ne postoji ni jedna jedina solucija, ni najmanja mogućnost u kojoj bi ta klika pozdravila kao dobro i korisno što god bilo tko iz vlasti – pa i ministar Krstičević poduzme. Taman na glavu da se postave svi redom – valjalo ne bi!

Jer, njima, toj bulumenti neuračunljivih likova i smutljivaca koji uporno šire histeriju javnim prostorom ne treba ni ova država i oni se s njezinim postojanjem nikad nisu pomirili. Pa kad im ne treba država, što će im vojska? Nije li to sasvim logično i razumljivo?

No, isto je tako logično i razumljivo da velika većina naroda i građana Republike Hrvatske znade kako su oružane snage temelj neovisnosti, samostalnosti i sigurnosti i da bez toga nema mira, stabilnosti ni bilo kakvoga razvoja. Uzalud ekonomija, gospodarstvo, standard, tehnologija, BDP, informatizacija, kurikulumi, demografska obnova, ako nisi svoj i nemaš slobodu odlučivanja o vlastitoj sudbini.

Informacija koja je dodatno uzdrmala hrvatsku javnu i medijsku scenu posljednjih dana, a tiče se navodne zabrane realizacije potpisanog izraelsko-hrvatskog ugovora o prodaji zrakoplova od strane SAD-a, još je više uzburkala duhove, pogotovu u lijevo-liberalno-anarhističkom miljeu. Mada su tek načuli o čemu je riječ i nitko od njih pojma nema kako stoji stvar, vijest su dočekali kao zapete puške i naprečac i bez ikakvih dvojbi zaključili kako je za sve kriv ministar obrane Krstičević.

Uzalud se ministar obrane pravda nasrtljivim novinarima (koji su već odavno prešli sve granice pristojnog ponašanja) i dokazuje “svoju” istinu. Niti ga tko čuje, niti je koga iz tog društva briga za argumente i činjenice.

Ministar Krstičević već je nekoliko puta jasno i glasno ustvrdio kako MORH raspolaže dokumentom koji potvrđuje kako su SAD dopustile Izraelu ponudu zrakoplova F16 Barak Hrvatskoj, u onoj verziji kako je to dogovoreno ugovorom. U međuvremenu su iskrsnule neke nesuglasice na relaciji SAD-Izrael, ali što Republika Hrvatska i MORH imaju s time – ako je sve onako kako su ministar obrane , načelnih Glavnog stožera OS RH i drugi najodgovorniji ljudi iz vrha države i obrambenog sustava javno iznijeli?

Može li Hrvatska i kako utjecati na spor u kojemu lome koplja SAD i Izrael oko nekih svojih interesa, ili propusta što su ih napravile njihove administracije u procesu koji je prethodio izraelskoj ponudi borbenih lovaca F-16 Barak? Naravno da ne može. I samo budale, oni koji su zlonamjerni ili totalno neobaviješteni mogu tražiti bilo čiju krivnju u našem državnom vrhu ili MORH-u, uključujući samoga ministra Krstičevića.

Našim “stručnjacima opće prakse” koji se služe metodologijom “što gore to bolje”, kako već rekoh, odgovara samo situacija u kojoj sve ide naopako. Zato svaki povod – o bilo čemu da je riječ – koriste kako bi stvorili izopačenu sliku stvarnosti, prilagodili je svome bolesnom svijetu i uvjerili što više građana u tu svoju “istinu”.

Već neko vrijeme u Hrvatskoj nema “ustaša” – jeste li primijetili? Gotovo ih nitko ne spominje (osim Milorada Pupovca i njegove ekipe iz SDSS-a, čak su i oni nešto prorijedili), “afera Borg” se ofucala i izlizala (samoj još nesretni i smušeni Bernardić ponekad “zajaši” na nju), “afera SMS” je na izdisaju, nova optužnica protiv Milana Bandića nikoga više niti iznenađuje niti zanima, Luku Modrića su oslobodili optužbi, Zdravko Mamić je stara priča na koju ne trzaju ni oni koji redovito gledaju RTL, N1 i čitaju srpske ‘Novosti’, sliježe se i prašina oko ministra financija Zdravka Marića kojega se očito ne može izbaciti iz sedla – što je već izvor ozbiljnih frustracija i za oporbu ali i za njezinu logistiku u medijima, udrugama “civilnog društva” i lijevo-liberalno-anarhističkom dijelu javnosti…

I sad se, u nedostatku aktualnih afera koje bi digle temperaturu i histeriju u javnosti “uzjahalo” na F-16.

Bojim se da će u ovom slučaju (kad je u pitanju aktualna rasprava o nabavi zrakoplova F-16 Barak) biti uzaludne sve riječi što su ih izrekli najodgovorniji ljudi u ovoj zemlji – počevši od premijera, do ministra obrane, načelnika Glavnog stožera OS i pilota i stručnjaka za zrakoplovstvo u OS RH (pa i prije par dana u emisiji “Otvoreno” – kad su konačno dobili prostor i pravo na riječ o stvarima koje spadaju u njihovu domenu).

Sve se to uglavnom odbija o neki nevidljivi zid i gubi u kakofoniji što ju planski, smišljeno i sustavno stvaraju samozvani “stručnjaci” za sve i svašta, pa i za zrakoplovstvo, kojih imamo toliko da bi ih mogli izvoziti – samo kad bi ih tko htio.

Važno je praviti histeriju i ludnicu u ovoj zemlji, producirati stanje kaosa, pa i onda kad nema nikakvoga povoda i razloga za takvo što.

The show mast go on (kako se ono kaže), ili (parafrazirano) po domaći: CIRKUS IDE DALJE.

Do kada, vidjet ćemo…

Zlatko Pinter

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Zekanović je objasnio tko mu je platio put. Bilo bi pravično isto upitati Obersnela?

Objavljeno

na

Objavio

FAH

Na društvenim se mrežama problematizira pitanje tko je platio odlazak Hrvoja Zekanovića, saborskog zastupnika stranke Hrast, u Marakeš, gdje je prosvjedovao protiv usvajanja t. zv. Marakeškog kompakta. Zekanović je na novinarskoj konferenciji izjavio da je troškove puta platila njegova stranka.

S druge strane, nitko nije postavio pitanje, tko je platio 50. odlazak (nije pretjerivanje) Vojka Obersnela u Barcelonu, i tko je platio ostalih u njegovoj političkoj karijeri 49 odlazaka u Barcelonu? Je li to bio “imućni” SDP kojemu, ako se Bandiću prohtje, slijedi bankrot ili hrvatski porezni obveznici?

Uzgred, kako javlja portal fiuman.hr, Obersnel je o povratku iz Barcelone svratio baš u Marakeš, na nekakvom forumu gdje je bio “jedini hrvatski predstavnik, a u svom je izlaganju obradio temu migracija i migranata u kontekstu riječkog projekta Europske prijestolnice kulture u čijem je programu snažno zastupljena i tema migracija” – piše fiuman.hr, prenosi hrsvijet.net

Dakle, bez svjetonazora i ideologije; Zekanović je naveo tko mu je platio put. Bilo bi pravično isto upitati Obersnela, ne samo za Marakeš, nego i za Barcelonu? Lijepo je da progresivni gradonačelnik putuje svijetom, a grad mu je na rubu bankrota. No, očito je stranačka pripadnost jedino mjerilo za bilo što u Republici Hrvatskoj, piše hrsvijet.net.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari