Pratite nas

Reagiranja

U ime obitelji: Do kada će Hrvati izvan Hrvatske na izborima biti građani drugog reda?

Objavljeno

na

Do kada će Hrvati izvan Hrvatske na izborima biti građani drugog reda?

Vidim da neki zastupnici SDP-a i njima bliski mediji pokušavaju izjednačiti dvije potpuno različite kategorije birača – hrvatske državljane koji žive izvan Hrvatske i pripadnike nacionalnih manjina.

Izvan Hrvatske živi oko 3 milijuna Hrvata, njih 400 000 ima hrvatsko državljanstvo.

Svi oni mogu birati 3 predstavnika u Saboru, a mogli su ih birati 12 dok HDZ-ova vlada Jadranke Kosor zajedno sa SDP-om nije broj zastupnika 2010. smanjila na 3.

Hrvatskim državljanima i njihovim potomcima izvan Hrvatske sustavno je otežano dobivanje hrvatskog državljanstva te im je i za glasovanje na izborima za ova tri zastupnika na više načina otežano glasovanje: malim brojem biračkih mjesta, velikim udaljenostima do kojih moraju putovati, predprijavom za glasovanje – onemogućeno dopisno ili elektroničko glasovanje te stvaranje negativnog ozračja prema njima u hrvatskim medijima i od strane brojnih lijevo-liberalnih političara.


U većini zemalja EU i svijeta omogućeno je glasačko pravo dražvljanima koji žive izvan svoje zemlje – mogu glasovati i tako, uz mnoge druge načine, sudjelovati u životu države u kojoj trenutno ne prebivaju.

U Hrvatskoj živi 210 000 birača – pripadnika nacionalnih manjina i oni imaju zajamčenih 8 predstavnika u Saboru.

Na izborima prošle godine je 14% pripadnika nacionalnih manjina,njih 40 000 svojim glasovima dobilo 8 predstavnika u Saboru, u prosjeku je 1 zastupnik manjine trebao 5,000 glasova u cijeloj Hrvatskoj, dok inače za zastupnika u Saboru koji se ne natječe po privilegiranim uvjetima treba 15-17 000 glasova u 1 izbornoj jedinici…

U Europskoj Uniji nema nit jedne države čije manjine po privilegiranim uvijetima ulaze u Sabor i odlučuju o Vladi i svim pitanjima ključnim za većinsko stanovništvo (9,7% manjina i 8 zagarantiranih mjesta u Saboru), a samo 2 države imaju zajamčena mjesta predstavnicima manjina u Saboru – Slovenija -koja ima 17% manjina ima 2 mjesta i Belgija sa 11% manjina ima 1 mjesto), komentirala je Željka Markić

Evo na što je UiO upozoravala zadnje 3 godine vezano za diskriminaciju birača koji žive izvan Hrvatske:

Udruga U ime obitelji želi podsjetiti svu Hrvatsku javnost da će državljanima Republike Hrvatske s prebivalištem izvan domovine, koji imaju jednako ustavno i demokratsko pravo glasa kao birači koji žive u Hrvatskoj, to pravo na parlamentarnim izborima za 7 dana biti nemoguće ili u najboljem slučaju otežano iskoristiti.

Na primjerima iz Bosne i Hercegovine, Njemačke i SAD-a navode koliko će pojedini birači morati putovati do svojih biračkih mjesta, kako bi iskoristili svoje Ustavom zajamčeno pravo, i koliki će im to trošak stvoriti.

“Pravo glasa je temeljna sloboda u svakom demokratskom sustavu. (…) I na svom nacionalnom teritoriju i u inozemstvu, nacionalna zajednica zadržava temeljna demokratska prava u odnosu na svoju zemlju, kao što je pravo glasa”, stoji u Rezoluciji 1591 (2007) Parlamentarne skupštine Vijeća Europe, gdje se svim državama članicama – ako još nisu – preporuča uvođenje glasovanja na daljinu – primjerice dopisnog i elektroničkog, kao što je to omogućeno u većini država EU, i u susjednoj Sloveniji i Bosni i Hercegovini.

Ističu kako je krajnje vrijeme da se našim državljanima izvan domovine omogući dopisno i elektroničko glasovanje, što je u sklopu građanske inicijative „Birajmo zastupnike imenom i prezimenom“ zatražilo 380.000 građana.

Birači s prebivalištem u Bosni i Hercegovini.

U Bosni i Hercegovini se može glasovati u četiri grada: Sarajevu, Mostaru, Banjaluci i Tuzli. Birači koji žive u Livnu, do najbližeg biračkog mjesta, koje je u Mostaru, u jednom smjeru moraju putovati oko 2 sata i prijeći 120 km. To znači da sveukupno na glasovanje moraju potrošiti četiri sata, i prijeći preko 240 km, što će im samo u benzinu stvoriti trošak od preko 50 konvertibilnih maraka, ili 200 kuna.

Birači s prebivalištem u Njemačkoj.

U Njemačkoj se može glasovati u šest gradova: Berlinu, Münchenu, Düsseldorfu, Stuttgartu, Frankfurtu i Hamburgu. Birači koji žive Kölnu, u kojem živi oko 3 500 Hrvata, do najbližeg biračkog mjesta, koje je u Frankfurtu, trebaju također putovati oko dva sata i prijeći oko 200 km. Njima će za ostvarenje svoga biračkog prava ukupno trebati četiri sata, a trošak putovanja će iznositi više od 50 eura.

Birači s prebivalištem u SAD-u.

U SAD-u se može glasovati u četiri grada: Chicagu, Los Angelesu, New Yorku i Washington DCu. Birači koji žive u Pittsburghu, u kojemu je sjedište Hrvatske bratske zajednice, su praktički onemogućeni u glasovanju, osim ako se ne odluče putovati avionom do najbližeg biračkog mjesta u Washington DC-u ili potrošiti 8 sati na putovanje automobilom.

Uz otežan ili nemoguć pristup biračkim mjestima zbog njihove udaljenosti, podsjećaju da se na biračkim mjestima u Mostaru na mogućnost pristupa biračkom mjestu na prethodnim predsjedničkim i parlamentarnim izborima čekalo satima, čime se glasače obeshrabrivalo da uopće izađu na izbore. “Ovakvi uvjeti su diskriminatorni prema Hrvatima s prebivalištem izvan Republike Hrvatske, te da su prekršena njihova Ustavom zajamčena prava. Očekujemo da hrvatski državljani koji žive izvan Hrvatske prestanu biti tretirani kao građani drugog reda”, zaključili su iz udruge U ime obitelji.

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Mladen Pavković: Sraman odnos prema Deklaraciji o Domovinskom ratu

Objavljeno

na

Zbog čega se u Hrvatskoj ne poštuje, odnosno marginalizira Deklaracija o Domovinskom ratu, koju je donio Zastupnički dom Hrvatskog državnog sabora, 13. listopada 2000. godine?

U tom dokumentu među ostalim se naglašava da je „Republika Hrvatska vodila pravedan i legitiman, obrambeni i osloboditeljski, a ne agresivni i osvajački rat prema bilo kome u kojem je branila svoj teritorij od velikosrpske agresije unutar međunarodno priznatih granica.“

Također se navodi da će „u skladu s temeljnim načelima pravednosti i građanske solidarnosti, Republika Hrvatska u okviru materijalnih mogućnosti osigurati svim (!) hrvatskim braniteljima, obiteljima poginulih i stradalnicima Domovinskog rata, koji su najzaslužniji za njezino stvaranje, punu zaštitu, dostojanstvo i skrb“ te da je „radi dostojanstva Domovinskog rata hrvatsko pravosuđe dužno procesuirati sve moguće slučajeve pojedinačnih ratnih zločina, teške povrede humanitarnog prava i svih drugih zločina počinjenih u agresiji na Republiku Hrvatsku i u oružanoj pobuni te tijekom Domovinskog rata, strogo primjenjujući načela individualne odgovornosti i krivnje“.

Ovim dokumentom pozvani su svi, od građana do državnih tijela, da štite temeljne vrijednosti i dostojanstvo Domovinskog rata, kao zalog naše civilizacijske budućnosti.

“Na taj način čuvamo moralni dignitet hrvatskoga naroda i svih građana Republike Hrvatske i tako štitimo ugled i dostojanstvo svih branitelja i građana Republike Hrvatske koji su sudjelovali u obrani Domovine“ – naglašava se u Deklaraciji, u kojoj se vrlo jasno ističe i da je „oružanu agresiju na Republiku Hrvatsku izvršila Srbija, Crna Gora i JNA s oružanom pobunom dijela srpskog pučanstva u Republici Hrvatskoj“.

Kao prvo, ovaj dokument trebao bi biti „sveto pismo“ za sve saborske zastupnike, ali jedan dio, poglavito onih koji u Saboru sjede s lijeve strane, a tu osobito uključujemo i predstavnike srpskih i inih manjina, prave se da za nešto takvoga nikada nisu čuli, pa blate i gaze većinu onog što je i bez njih stvoreno u vrijeme Domovinskoga rata.

Kako, primjerice, u Saboru može sjediti jedan notorni Milorad Pupovac, podržavati Vladu Republike Hrvatske (HDZ), a okolo pričati da je Hrvatska bila agresor, a ne Srbija?

Ili, zbog čega država, općine i županije svim hrvatskim braniteljima (dakle, ne samo stradalnicima) u okviru svojih mogućnosti ne osiguraju „punu zaštitu, dostojanstvo i skrb“?

Neki će, možebitno, reći da to zaslužuje veliki broj ljudi i da nema dovoljno sredstava, što je laž. Tko i na kakav način skrbi o hrvatskim braniteljima koje u vrijeme rata ni metak nije okrznuo, a koji su kasnije teško oboljeli? A tko o onima koji ne mogu dobiti nikakvo zaposlenje ni za sebe ni za svoju djecu? Za neke od njih istina skrbi Crveni križ ili Caritas. Nu, nitko ni ne zna koliko je zapravo hrvatskih branitelja socijalno ugroženo, jer se takve analize ne prave ni iskazuju. Oko tri tisuće hrvatskih branitelja dosad je izvršilo suicid. Čiji je to problem i je li ikada itko odgovarao što je nekog hrvatskog branitelja „natjerao“ na samoubojstvo? O suicidima hrvatskih branitelja se šuti, kao da se time rješava ovaj problem.

A ubijaju se svi, od bivših običnih hrvatskih vojnika, pa do zapovjednika pojedinih ratnih postrojbi. Čak i njihova djeca ili članovi njihove obitelji.

Koliki bi se životi spasili da se većini bivših ratnika osigurala „puna zaštita, dostojanstvo i skrb“?

Jednom riječju, Deklaracija o Domovinskom ratu, zahvaljujući prije svega onima koji su je donijeli (svaka čast izuzecima) bila je i ostala mrtvo slovo na papiru.

Bilo bi dobro i poželjno da se u Hrvatskom saboru barem jednom godišnje pročita ova Deklaracija, a ne da je pojedini zastupnici ala Pupovac i ekstremno lijevi namjerno  gaze i marginaliziraju.

Osim toga, tog se dokumenta ne drže ni u općinama i županijama (svaka čast izuzecima), jer da ga poštuju većina problema onih koji su najzaslužniji za stvaranje hrvatske države već bi odavno bila riješena.

Svojedobno je Zvonimir Mršić, kad je bio gradonačelnik Grada Koprivnice, kad su mu neki branitelji došli tražiti pomoć, navodno rekao: Idite onima koji su vas i poslali u rat!

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Plenković poručio Zvizdiću: Slučaj Komšić za Hrvatsku je prevažno pitanje, podignut ćemo ga na internacionalnu razinu

Objavljeno

na

Objavio

“To je za Hrvatsku prevažno pitanje i imamo sva legitimna prava da ga dižemo na međunarodnim forumima i da senzibiliziramo druge”, kazao je Plenković i ponovio jučerašnje riječi da mnogi akteri to ne razumiju. Zato je važno da naša poruka bude poruka pojašnjenja i apela da se riješi izborni zakon koji bi omogućio legitimnu zastupljenost svih, a osobito u Predsjedništvu”, rekao je predsjednik Vlade RH u odgovoru na današnje obraćanje predsjedatelja Vijeća ministara BiH Denisa Zvizdića.

Premijer Andrej Plenković je nakon sastanka Azija-Europa u Bruxellesu komentirao predsjedavajući Vijeća ministara BiH Denisa Zvizdića koji je kritizirao njegove izjave tijekom protekla dva dana u europskim institucijama te kazao da je “primjetan pokušaj uspostave patronističkog ponašanja spram Bosne i Hercegovine”, prenosi N1.

“Te teze i teorije o nemiješanju u unutarnje poslove, to je ostalo u međunarodnim odnosima 19. stoljeću. Mi smo sada u 21. stoljeću gdje sva krupna i politička pitanja, a posebno ona za koja ja kao predsjednik Vlade imam posebnu odgovornost i prema Hrvatima koji žive izvan Hrvatske, ali i s obzirom na činjenicu da je Hrvatska i potpisnik i jamac Daytonskog i Pariškog mirovnog sporazuma i da smo zainteresirani da se on i 23 godina nakon potpisivanja provodi onako kako je i zamišljen”, kazao je Plenković.

“Zvizdić zna koliko je Hrvatska, osobito od kada sam ja predsjednik Vlade, pomagala jačanju bilateralnih odnosa i bržem putu BiH prema EU i to činimo i dalje. No, neovisno tome stavit ću u prvi plan ono što i on zna da se dogodilo, a da nije dobro, a to je da jedan narod u Federaciji glasovima svojih pripadnika bira drugom narodu njegova člana u Predsjedništvu. Ne možemo se praviti nevješti na nešto što je sasvim očito i prema strukturi glasova i prema onome što se dogodilo”, kazao je Plenković.

“To je za Hrvatsku ozbiljno pitanje i imamo sva legitimna prava da ga dižemo na međunarodnim forumima i da senzibiliziramo druge”, kazao je Plenković i ponovio jučerašnje riječi da mnogi akteri to ne razumiju. “Zato je važno da naša poruka bude poruka pojašnjenja i apela da se riješi izborni zakon koji bi omogućio legitimnu zastupljenost svih, a osobito u Predsjedništvu”, kazao je Plenković te dodao kako on nije rekao da je izbor Komšića nezakonit.

“Moja intervencija nije bila u smislu nezakonitosti, nego ozbiljnog i krupnog političkog problema gdje se može izizgrati politička volja jednog konstitutivnog naroda. Jednakost se mora reflektirati u institucijama”, rekao je Plenković.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari