Pratite nas

Reagiranja

U ime obitelji: Do kada će Hrvati izvan Hrvatske na izborima biti građani drugog reda?

Objavljeno

na

Do kada će Hrvati izvan Hrvatske na izborima biti građani drugog reda?

Vidim da neki zastupnici SDP-a i njima bliski mediji pokušavaju izjednačiti dvije potpuno različite kategorije birača – hrvatske državljane koji žive izvan Hrvatske i pripadnike nacionalnih manjina.

Izvan Hrvatske živi oko 3 milijuna Hrvata, njih 400 000 ima hrvatsko državljanstvo.

Svi oni mogu birati 3 predstavnika u Saboru, a mogli su ih birati 12 dok HDZ-ova vlada Jadranke Kosor zajedno sa SDP-om nije broj zastupnika 2010. smanjila na 3.

Hrvatskim državljanima i njihovim potomcima izvan Hrvatske sustavno je otežano dobivanje hrvatskog državljanstva te im je i za glasovanje na izborima za ova tri zastupnika na više načina otežano glasovanje: malim brojem biračkih mjesta, velikim udaljenostima do kojih moraju putovati, predprijavom za glasovanje – onemogućeno dopisno ili elektroničko glasovanje te stvaranje negativnog ozračja prema njima u hrvatskim medijima i od strane brojnih lijevo-liberalnih političara.


U većini zemalja EU i svijeta omogućeno je glasačko pravo dražvljanima koji žive izvan svoje zemlje – mogu glasovati i tako, uz mnoge druge načine, sudjelovati u životu države u kojoj trenutno ne prebivaju.

U Hrvatskoj živi 210 000 birača – pripadnika nacionalnih manjina i oni imaju zajamčenih 8 predstavnika u Saboru.

Na izborima prošle godine je 14% pripadnika nacionalnih manjina,njih 40 000 svojim glasovima dobilo 8 predstavnika u Saboru, u prosjeku je 1 zastupnik manjine trebao 5,000 glasova u cijeloj Hrvatskoj, dok inače za zastupnika u Saboru koji se ne natječe po privilegiranim uvjetima treba 15-17 000 glasova u 1 izbornoj jedinici…

U Europskoj Uniji nema nit jedne države čije manjine po privilegiranim uvijetima ulaze u Sabor i odlučuju o Vladi i svim pitanjima ključnim za većinsko stanovništvo (9,7% manjina i 8 zagarantiranih mjesta u Saboru), a samo 2 države imaju zajamčena mjesta predstavnicima manjina u Saboru – Slovenija -koja ima 17% manjina ima 2 mjesta i Belgija sa 11% manjina ima 1 mjesto), komentirala je Željka Markić

Evo na što je UiO upozoravala zadnje 3 godine vezano za diskriminaciju birača koji žive izvan Hrvatske:

Udruga U ime obitelji želi podsjetiti svu Hrvatsku javnost da će državljanima Republike Hrvatske s prebivalištem izvan domovine, koji imaju jednako ustavno i demokratsko pravo glasa kao birači koji žive u Hrvatskoj, to pravo na parlamentarnim izborima za 7 dana biti nemoguće ili u najboljem slučaju otežano iskoristiti.

Na primjerima iz Bosne i Hercegovine, Njemačke i SAD-a navode koliko će pojedini birači morati putovati do svojih biračkih mjesta, kako bi iskoristili svoje Ustavom zajamčeno pravo, i koliki će im to trošak stvoriti.

“Pravo glasa je temeljna sloboda u svakom demokratskom sustavu. (…) I na svom nacionalnom teritoriju i u inozemstvu, nacionalna zajednica zadržava temeljna demokratska prava u odnosu na svoju zemlju, kao što je pravo glasa”, stoji u Rezoluciji 1591 (2007) Parlamentarne skupštine Vijeća Europe, gdje se svim državama članicama – ako još nisu – preporuča uvođenje glasovanja na daljinu – primjerice dopisnog i elektroničkog, kao što je to omogućeno u većini država EU, i u susjednoj Sloveniji i Bosni i Hercegovini.

Ističu kako je krajnje vrijeme da se našim državljanima izvan domovine omogući dopisno i elektroničko glasovanje, što je u sklopu građanske inicijative „Birajmo zastupnike imenom i prezimenom“ zatražilo 380.000 građana.

Birači s prebivalištem u Bosni i Hercegovini.

U Bosni i Hercegovini se može glasovati u četiri grada: Sarajevu, Mostaru, Banjaluci i Tuzli. Birači koji žive u Livnu, do najbližeg biračkog mjesta, koje je u Mostaru, u jednom smjeru moraju putovati oko 2 sata i prijeći 120 km. To znači da sveukupno na glasovanje moraju potrošiti četiri sata, i prijeći preko 240 km, što će im samo u benzinu stvoriti trošak od preko 50 konvertibilnih maraka, ili 200 kuna.

Birači s prebivalištem u Njemačkoj.

U Njemačkoj se može glasovati u šest gradova: Berlinu, Münchenu, Düsseldorfu, Stuttgartu, Frankfurtu i Hamburgu. Birači koji žive Kölnu, u kojem živi oko 3 500 Hrvata, do najbližeg biračkog mjesta, koje je u Frankfurtu, trebaju također putovati oko dva sata i prijeći oko 200 km. Njima će za ostvarenje svoga biračkog prava ukupno trebati četiri sata, a trošak putovanja će iznositi više od 50 eura.

Birači s prebivalištem u SAD-u.

U SAD-u se može glasovati u četiri grada: Chicagu, Los Angelesu, New Yorku i Washington DCu. Birači koji žive u Pittsburghu, u kojemu je sjedište Hrvatske bratske zajednice, su praktički onemogućeni u glasovanju, osim ako se ne odluče putovati avionom do najbližeg biračkog mjesta u Washington DC-u ili potrošiti 8 sati na putovanje automobilom.

Uz otežan ili nemoguć pristup biračkim mjestima zbog njihove udaljenosti, podsjećaju da se na biračkim mjestima u Mostaru na mogućnost pristupa biračkom mjestu na prethodnim predsjedničkim i parlamentarnim izborima čekalo satima, čime se glasače obeshrabrivalo da uopće izađu na izbore. “Ovakvi uvjeti su diskriminatorni prema Hrvatima s prebivalištem izvan Republike Hrvatske, te da su prekršena njihova Ustavom zajamčena prava. Očekujemo da hrvatski državljani koji žive izvan Hrvatske prestanu biti tretirani kao građani drugog reda”, zaključili su iz udruge U ime obitelji.

 

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Ured predsjednice se oglasio oko prijetnje upućene telefonom

Objavljeno

na

Objavio

Iz Ureda predsjednice oglasili su se vezano za prijetnju upućenu telefonom 18. veljače.

Priopćenje poslano iz Ureda predsjednice prenosimo u cijelosti:

“Vezano uz slučaj poziva g. Dragana Dolenca Uredu Predsjednice, potvrđujemo da je u ponedjeljak, 19. veljače 2018. godine, u Kabinetu Predsjednice Republike zaprimljen telefonski poziv nepoznate muške osobe koja je zatražila razgovor s predsjednicom Republike Kolindom Grabar-Kitarović, ne navodeći osobne podatke o sebi i razlog poziva. Obzirom da je izrekao prijetnje da bi mogao ugroziti život i sigurnost građana, obaviještena je policija koja je dalje postupala prema svojim nadležnostima.

U međuvremenu, nakon što smo saznali identitet osobe koja je uputila poziv Uredu, provjerili smo dokumentaciju u Uredu koja bi mogla biti vezana uz taj slučaj, te Vas u tom smislu izvješćujemo kako su nam se pismom od 16. kolovoza 2017. obratili supružnici Kruna i Dragan Dolenec moleći pomoć vezanu uz nastavak liječenja svoje teško bolesne kćeri Vanese u inozemstvu.

Vodeći računa o ozbiljnosti zdravstvenog stanja malene Vanese, te uvažavajući iskazanu molbu supružnika Dolenec za pomoć Predsjednice Republike u nastavku njezina liječenja, Ured je promptno uputio dopis Ministarstvu zdravstva i HZZO-u moleći odgovarajuća postupanja nadležnih službi u okviru propisa na temelju kojih se odobrava liječenje u inozemstvu.

Dana 29. kolovoza 2017. Direkcija HZZO-a uputila je gospođi Kruni Dolenec, majci malodobne Vanese, dopis kojim je izvješćuje o postupku koji je potrebno provesti u svrhu odobravanja liječenju u inozemstvu, te je o istom izviješten i Ured Predsjednice. Ističemo da Ured Predsjednice ne može utjecati na specijalističko mišljenje liječnika, a koje je bilo potrebno da se odobri nastavak liječenja u inozemstvu. U međuvremenu nismo dobili nikakvih novih upita o liječenju male Vanese sve do poziva g. Dolenca ovoga ponedjeljka.

Zabrinuta za zdravstveno stanje male Vanese, Predsjednica Republike Hrvatske prati odluke liječničkog konzilija, te donošenje potrebnih mjera za nastavak liječenja. Također, informirala se i o zdravstvenom stanju njezina oca.

facebook komentari

Nastavi čitati

Reagiranja

ZPH: Pupovčeve izjave dio šire politike prema istoku Hrvatske

Objavljeno

na

Objavio

Zajednica povratnika Hrvatske (ZPH) ocijenila je u srijedu kako su izjave Milorada Pupovca i zahtjev Vladi da se Srpskom narodnom vijeću (SNV) i Zajedničkom vijeću općina (ZVO) odobri manjinska samouprava dijelovi “šire politike i širega plana prema istoku Hrvatske”, te je zatražila da se odgovarajućim zakonskim rješenjima i mjerama otkloni svaka opasnost koja izvire iz takvih inicijativa.

Predsjednik ZPH-a Josip Kompanović rekao je na konferenciji za novinare da se SNV poziva na Erdutski sporazum o mirnoj reintegraciji istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema iz 1995. godine, te Vladino pismo namjere o dovršetku procesa mirne reintegracije iz 1997. godine.

Upozorio je da Erdutski sporazum govori o prijelaznim rješenjima za završetak procesa mirne regintegracije Podunavlja i određuje će ta prijelazna rješenja trajati godinu dana, s mogućnošću produljenja za još godinu dana.

Radi se o potpuno konzumiranom pravnom aktu pa ZPH od Vlade traži da otvoreno kaže kako Erdutski sporazum više ne postoji i da se više nitko ne može pozivati na bilo kakva prava iz toga sporazuma, poručio je Kompanović.

Što se tiče Vladina pisma namjere o dovršetku mirne reintegracije iz siječnja 1997. godine, predsjednik ZPH ističe kako su sva prava, koja proistječu iz toga pisma, ugrađena u Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, pa stoga i to pismo smatra bespredmetnim.

Kompanović smatra da se zahtjevi za manjinskom samoupravom odnose na hrvatsko Podunavlje, odnosno područja uz granicu sa Srbijom, na kojima su demografski pokazatelji katastrofalni, posebice zbog velikog iseljavanja Hrvata.

“Na graničnom području sa Srbijom mi ostajemo bez Hrvata, a sada se traži politička i svaka druga autonomija Srba na tome prostoru”, rekao je Kompanović ocijenivši kako je to pitanje nacionalne sigurnosti.

ZPH traži donošenje zakona o ratom stradalim područjima da se ta područja ojačaju naseljavanjem mladih ljudi, kako bi se jednom zauvijek otklonila svaka opasnost koja izvire iz takvih inicijativa, rekao je Kompanović.

(Hina)

facebook komentari

Nastavi čitati