Pratite nas

U potrazi za Istinom

U Istri ima oko 7500 onih koji primaju talijanske mirovine, koje su zaradili kod Mussolinia

Objavljeno

na

“Kaze Boris Miletic ne fasizmu,očito kada je to rekao mora da je zaboravio na talijanske pemzije, koje su veliki broj Istrijana zaradili kod Benita Mussolinia boreći se na strani nacizma i fasizma. E crni Boro brži ti je jezik od mozga. Insomma vota ids-U partija. Hvala/Grazije/Shukran”

Točno , ima u Istri oko 7 500 onih koji primaju talijanske mirovine, zato što su kao vojni obveznici morali služiti vonji rok u talijanskoj vojsci,pošto je Istra Rapallskim ugovorom iz 1920 godine bila pod vlašću Italije sve do njene kapitulacije 8,rujna 1943.godine,

Pulski gradonačelnik Boris Miletić (Pula2. rujna 1975.),  i predsjednik IDS-a, kao mlad čovjek ,eto rođen 1975 ,godine nije u svom kratkom životu nigdje ustaše mogao ni vidjeti ,ni doživjeti. Prije svega jer je 2.svjetski rat završio 1945.godine ,a ustaše su pobijene na Križnom putu ,nakon njihove predaje Titovim partizanima , od strane Engleza na Bleiburškom polju u Austriji.

U vrijeme Domovinskog rata bio je tinejđer od 15 godina , a kako je živio u Puli ,gdje ratnih operacija nije ni bilo ,nije mogao vidjeti ni HOSovce ,koje sada optužuje za ustaštvo i fašizam.

Da bi ipak našli odgovor na pitanje zbog čega je taj mladi čovjek toliko opterećen ustašama i ustaštvom ,treba poći od obitelji u kojoj je odrastao i stekao prve svjetonazorske slike svijeta. Boris Miletić odrastao je u obitelji oficira JNA ,visoko pozicioniranog na pulskom Aerodromu, koji nikako nije mogao prihvatiti raspad Jugoslavije,a Hrvatsku kao samostalnu državu još manje. Ti bivši pripadnici JNA svi su bili u Pokretu za Jugoslaviju kojeg je u početku podržavao i IDS. U takvom obiteljskom okruženju naravno da je svako tko se izjasnio kao HRVAT bio ustaša,nacionalista i šovinista,po riječniku i doktrinKomunističke partije Jugoslavije! Stoga ne čudi što Boris Miletić daje  ovakve izjave:

“Mogli smo vidjeti što se u ovoj postojećoj vladi MOST-a i HDZ-a desilo, gdje je narušen ugled Hrvatske u svijetu, gdje se dešava jedno nacionalističko divljanje i takve vrijednosti nama nisu prihvatljive – istaknuo je čelnik IDS-a.” Vidljivo je da je njemu svako izražavanje hrvatstva “nacionalističko divljanje” ili dalje

Reagiranje za medije predsjednika IDS-a Borisa Miletića, povodom današnjih izjava predsjednika Vlade Andreja Plenkovića, u kojima je rekao da će darovanje pulske Ville Idole Crkvi pridonijeti jačanju hrvatskog identiteta Istre, te je ovom skandaloznom izjavom Premijer ogorčio i predsjednika IDS-a, ali i sve stanovnike Istre.

” Potenciranje takvog nacionalističkog diskursa uvreda je za sve građane regije koja počiva na otvorenosti,  multikulturalnosti, raznolikosti i toleranciji. Takva retorika izravno negira sve vrijednosti ujedinjene Europe i šalje uznemirujuću poruku svim građanima, a pogotovo pripadnicima naših nacionalnih manjina.Apeliram na premijera da izbjegava retoriku nacionalizma i isključivosti te da se umjesto toga, zajedno sa svojom Vladom, potrudi da  ključne odrednice istarskog identiteta, poput otvorenosti, uključivosti i suživota, konačno zažive u cijeloj Hrvatskoj!”

Ovom izjavom Boris Miletić sam sebe razotkriva! Prvo prikazuje sebe i IDS ,kao svo stanovništvo Istre i govori kao da oni predstavljaju cjelu Istru,što nije točno! Drugo premijer Plenković je rekao istinu. Katolička crkva u Istri jest zaslužna za očuvanje hrvatskog identiteta istarskih Hrvata,što je naravno IDSu neprihvatljivo,jer se kosi sa njihovom politikom stvaranja nepostojeće Istrijanske nacije! Jer biti Istrijan je regionalan identitet ,kao i Dalmatinac,Zagorac ili Slavonac,a ne obilježje jednog naroda. Treće što Boris Miletić nikada neće moći shvatiti ni prihvatiti je biti Hrvat,jer on po svom odgoju svako izjašnjavanje Hrvatom proglašava”retorikom nacionalizma i isključivosti” ,a ustvari isključiv je on  u svojim istupima! A busanje u prsa sa suživotom u Istri upravo sam sebe demantira ,jer su svi u Istri dobro došli osim Hrvata. Hrvati su za njega po terminologiji KPJ i dalje  ustaše,nacionalisti ,klerofašisti ,kako je i naučio u svom  roditeljskom domu!

A opće je poznato da je komandant zračnih snaga na Pulskom aerodromu 1990 godine bio pukovnik Marijan Vratović , a oficir Kos-a je bio Alberto. Miletić (otac Borisa Miletića)  koji  je ciljano ostao na čelu vojnih snaga JA na aerodromu ,što je moguće duže ,kako bi sa svoje pozicije spriječio  naredbe za izvođenje zračnih napada sa pulskog aerodroma na grad Pulu,jer je Alberto Miletić imao čvrstu namjeru da sruši pulsku ARENU i veliki dio grada Pule. Kako se vidi nije mu ni dlaka sa glave pala od tih “silnih ustaša” ,već mu je sin pored tih Hrvata ustaša,nacionalista i klerofašista postao gradonačelnik Pule 2006.godine ! Toliko o Miletićevu prijedlogu Zakona o kažnjavanju fašističih i ustaških simbola i njegovoj opsjednutosti ustaštvom i hrvatskim nacionalizmom.
A da ne nabrajam kako je za njega crvena zvijezda simbol
“Jedno je znakovlje koje se odnosi na razdoblje komunizma, a drugo je razdoblje antifašizma i narodnooslobodilačke borbe. Dakle, ta zvijezda petokraka je oslobodila naše gradove, oslobodila našu Istru i pripojila je matici Domovini. Ne znam kako netko može biti protiv toga. Znate da imamo brojne trgove i ulice s tim nazivljem, i škole, i mi se na to ponosimo. Petokraka je bila na čelima partizana koji su našu Istru oslobodili.”
Boris Miletić izgleda pati od amnezije ,jer je pod tom zvijezdom petokrakom razrušeno mnogo hrvatskih gradova,pobijeno mnogo stanovnika tih gradova i sela i napravljen genocid u Srebrenici. Ne to se Borisa Miletića ne tiče, jer IDSovcima Domovinski rat i nije bio njihov rat.(Ivan Jakovčić)
TALIJANSKE MIROVINE I KAKO SE DO NJIH DOŠLO
 Nakon pada Berlinskog zida i raspadom složenih država bivšeg socijalističkog uređenja, u Europi je opet postala aktualnom sukcesija država, te pitanja i problemi koje ovaj institut u međunarodnom pravu i odnosima sa sobom donosi. Tako sukcesija nije zaobišla niti Hrvatsku, a niti njezino mirovinsko osiguranje, odnosno prava i obveze iz toga osiguranja, nastala u sklopu bivše SFR Jugoslavije, te je otvorila i niz  pitanja i probleme u njegovoj provedbi
.

POJAM I PREDMET SUKCESIJE DRŽAVA U MIROVINSKOM OSIGURANJU

Prema članku 2. Bečkih konvencija o sukcesiji država, sukcesija država definirana je kao “zamjena jedne države drugom što se tiče odgovornosti za međunarodne odnose nekog područja” (Metelko, 1997.:18). Na sličan način, ali opsežnije, definirana je sukcesija država u mišljenju br. 1 .Badinterove komisije, koja je arbitrirala povodom raspada bivše SFR Jugoslavije. Prema tome mišljenju, “izraz sukcesija država proteže se na zamjenu jedne države drugom u odgovornosti za međunarodne odnose nekog područja. Osim toga, imperativne norme općeg međunarodnog prava, a naročito poštivanje osnovnih prava čovjeka i prava naroda i manjina, nameće se svim stranama u sukcesiji” (Degan, 1994.). U tom smislu, sukcesija bivše SFR Jugoslavije obuhvatila je ne samo zamjenu jedne države drugom nego i preuzimanje obveza za osiguranje prava pojedinaca, u koja spadaju i socijalna prava, uključujući tu i prava iz mirovinskog osiguranja. Shodno tome, za države nasljednice na tlu bivše SFR Jugoslavije nastala je, između ostalog, i obveza preuzimanja prava, odnosno davanja iz mirovinskog osiguranja, ostvarenih u okviru bivše federalne države, odnosno određivanje i isplata davanja na temelju ulaganja (uplaćenih doprinosa) i mirovinskog staža pojedinaca za sebe i članove svojih obitelji.

Drugi oblik sukcesije bivše SFR Jugoslavije u mirovinskom osiguranju za Hrvatsku odnosi se na preuzimanje i izvršavanje obveza bivše federalne države iz ugovora o socijalnom osiguranju zatečenih na snazi i u primjeni prigodom njezina prestanka postojanja. Tih ugovora bilo je zaključeno sa 17 država,  a obveze što su iz njih proizlazile prema korisnicima mirovinskih davanja još prije raspada bivše Jugoslavije bile su obveze mirovinskog osiguranja pojedinih njezinih republika i pokrajina, tako da je za Hrvatsku u ovome dijelu sukcesija bila formalne naravi i zasnivala se na odredbama Bečke konvencije o sukcesiji država glede međunarodnih ugovora, kojoj je i Hrvatska pristupila ( Narodne novine – Međunarodni ugovori , br. 16/1993.).

Prema svojoj prirodi, prava iz mirovinskog osiguranja mogu biti:

  •  stečena prava (mirovine, invalidnina i druga davanja) koja se već koriste
  • očekivana prava (prava u tijeku stjecanja) koja postoje u obliku uplaćenih doprinosa, ili ostvarenoga mirovinskog staža, a koja će se koristiti nakon što se u pojedinom slučaju ostvare za to propisani uvjeti.

Predmetom sukcesije država u mirovinskom osiguranju jesu ne samo prava iz mirovinskog osiguranja koja su već ostvarena (stečena) i kojima se njihovi korisnici već koriste nego i očekivana prava. Naime, nepreuzimanjem očekivanih prava iz mirovinskog osiguranja u sklopu sukcesije, u budućnosti bi došlo i do neostvarivanja subjektivnih prava pojedinaca iz tog osiguranja, u većoj ili manjoj mjeri ovisno o dužini njihova mirovinskog staža i doprinosa uplaćenih u mirovinsko osiguranje države koje više nema, s jedne strane, i do krajnjeg odnosno nepotpunog preuzimanja obveza u sklopu njezine sukcesije od strane države nasljednice prema osiguranicima u mirovinskom osiguranju, s druge strane.

DOSADAŠNJE SUKCESIJE DRŽAVA U MIROVINSKOM OSIGURANJU NA TLU HRVATSKU

Prije ove posljednje sukcesije, nastale nakon raspada bivše SFR Jugoslavije, na današnjem tlu Hrvatske dogodile su se dvije sukcesije država koje su i obuhvatile mirovinsko osiguranje, i to:

1. nakon Prvoga svjetskog rata i raspada Austro-Ugarske Monarhije,

2. druga, nakon Drugoga svjetskog rata i proširenja teritorija tadašnje Jugoslavije na Istru, Rijeku, Zadar i neke ostale krajeve, prema Ugovoru o miru s Italijom od 10.veljače 1947.godine.

U prvom slučaju, došlo je do nestanka jedne države i stvaranju drugih država na određenom teritoriju, dok je u drugom slučaju došlo samo do teritorijalne promjene između dvije države koje su sačuvale svoj međunarodno-pravni kontinuitet.

U pogledu međunarodnih ugovora  Republika Hrvatske se Ustavnom odlukom o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske obvezala da “međunarodni ugovori koje je sklopila i kojima je pristupila SFRJ primjenjivati će se u Republici Hrvatskoj, ako nisu u suprotnosti s Ustavom i pravnim poretkom Republike Hrvatske, na temelju odredaba međunarodnog prava o sukcesiji država u pogledu ugovora” ( Narodne novine , br. 31/1991.). Ova obveza u Hrvatskoj postoji i prema Bečkoj konvenciji o sukcesiji država, glede međunarodnih ugovora, kojoj je pristupila i Hrvatska. U ovome su dijelu na Hrvatsku prešle obveze u mirovinskom osiguranju prema slijedećim državama: Austriji ,Belgiji,Bugarskoj,Češkoj,Slovačkoj,Danskoj,Francuskoj,Luksemburgu,Mađarskoj i drugim europskim državama,a

– Italiji, prema Konvenciji o socijalnom osiguranju između FNR Jugoslavije i Republike Italije od 14. studenoga 1957. te Sporazuma između Jugoslavije i Italije o reguliranju međusobnih obveza iz socijalnog osiguranja u vezi s Paragrafom 7. Priloga XIV Ugovora o miru od 5. veljače 1959.godine.

U međuvremenu, Hrvatska je izravno sklopila i primjenjuje ugovore o socijalnom osiguranju s Austrijom, Češkom, Nizozemskom, Slovačkom, SR Njemačkom i Švicarskom, tako da ugovori u ovoj oblasti, zatečenim na snazi u momentu prestanka postojanja SFR Jugoslavije s naprijed navedenim državama, više nisu na snazi.

DATUM SUKCESIJE JE VEOMA BITAN

Datum sukcesije neke države znači i vrijeme od kojega obveze ranije države prelaze na državu-nasljednicu, a u mirovinskom osiguranju – za korisnike prava iz toga osiguranja to može značiti i datum ostvarivanja prava u sklopu toga osiguranja države nasljednice. Prema mišljenju Badinterove komisije, koja je osnovana povodom raspada SFR Jugoslavije, Republika Hrvatska poslala je državom-nasljednicom dana 8.listopada 1991.godine (isto vrijedi i za Sloveniju), budući da je do toga datuma bila suspendirala izvršenje svoje odluke o samostalnosti od 25. lipnja 1991. godine (Metelko, 1995.:684). Taj se datum uzima i kao datum preuzimanja obveze za Hrvatsku u mirovinskom osiguranju u sklopu sukcesije SFR Jugoslavije. On se uzima i kao datum prelaska na međunarodno-pravni režim u socijalnom osiguranju i u ugovorima o socijalnom osiguranju koje je Hrvatske zaključila sa Slovenijom, Makedonijom, Bosnom i Hercegovinom i SR Jugoslavijom.  U vezi s time valja napomenuti da prema Zakonu o ostvarivanju prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja pripadnika bivše JNA, obveze prema korisnicima tih mirovina su isto tako preuzete.

Prigodom sukcesije SFR Jugoslavije u mirovinskom osiguranju primijenjena  je doktrina stečenih prava, prema kojoj osobna prava stečena u jednome poretku načelno se moraju poštovati i u drugom poretku, a smjena suverenosti (zamjena jedne države drugom) nije dovoljan razlog za njihovo ukidanje.

https://hrcak.srce.hr/file/47476

SUKCESIJA KRALJEVINE ITALIJE

Ova sukcesija u mirovinskom osiguranju bila je nešto složenija od prethodne, i još formalno nije okončana. Ugovorom o miru s Italijom od 10. veljače 1947., odnosno točkama 7. i 8. njegovog Priloga XIV., također je uređena sukcesija između tadašnje jugoslavenske i talijanske države u mirovinskom osiguranju, a za očekivana i stečena prava iz toga osiguranja nastalih na teritoriju na koji se proširila bivša Jugoslavija nakon 2. svjetskog rata. Odredba Priloga XIV. Ugovora o miru s Italijom, kojom je u ovome slučaju uređena sukcesija u mirovinskom osiguranju glasi:

“7. Država nasljednica i Italija regulirati će naročitim aranžmanima uvjete pod kojima će obveze talijanskih javnih ili privatnih organizacija za socijalno osiguranje prema stanovnicima ustupljene teritorije, kao i srazmjerni dio rezervi prikupljenih od strane tih organizacija biti prenijeti na slične organizacije državne nasljednice.

Država nasljednica i Italija će isto tako regulirati sličnim aranžmanima obveze javnih ili privatnih organizacija za socijalno osiguranje čije se sjedište nalazi na ustupljenoj teritoriji, prema vlasnicima polica ili osiguranicima nastanjenim u Italiji.

8. Italija bit će dužna da i dalje plaća civilne ili vojne mirovine, koje na dan stupanja na snagu ovog ugovora potražuju – na osnovu službe talijanskoj državi, gradskim ili samoupravnim vlastima – osobe koje na osnovu ovog Ugovora stječu državljanstvo države nasljednice, podrazumijevajući tu i prava na mirovinu, koja još nisu dospjela. Država nasljednica i Italija regulirat će putem aranžmana uvjete izvršenja ove obveze” ( Ugovor o miru s Italijom , 1947.).

Na temelju ove odredbe Ugovora o miru s Italijom tadašnja Jugoslavija i Italija zaključile su 18. prosinca 1954. Sporazum između FNR Jugoslavije i Talijanske Republike o definitivnom reguliranju svih uzajamnih obveza ekonomskog i financijskog karaktera koje proističu iz Ugovora o miru i sukcesivnih sporazuma ( Službeni list FNRJ – Dodatak: Međunarodni ugovori i drugi sporazumi , br. 2/1956.). Ovaj Sporazum stupio je na snagu 10. veljače 1956.

Prema članku 1. toga Sporazuma, tadašnje jugoslavensko mirovinsko osiguranje preuzelo je obveze u pogledu očekivanih i stečenih prava iz mirovinskog osiguranja za sve osobe koje su postale jugoslavenskim državljanima prema odredbama Ugovora o miru s Italijom, dok je za osobe koje su optirale za talijansko državljanstvo – obveze preuzelo talijansko mirovinsko osiguranje. S obzirom na to da su ovim Sporazumom uređena i druga pitanja iz Ugovora o miru s Italijom između tadašnje Jugoslavije i Italije, Sporazum sadržava i odgovarajuće odredbe financijske naravi, prema kojima će Italija, a u svrhu konačnog obeštećenja, isplatiti tadašnjoj Jugoslaviji svotu od 30.000.000 US dolara (članak 11. i Pismo G uz Sporazum). U svrhu provedbe članka 8. navedenog Sporazuma s Italijom i pobližeg utvrđivanja kriterija o preuzimanju očekivanih i stečenih prava iz mirovinskog osiguranja između dviju država, tadašnja Jugoslavija i Italija su razmjenom nota 5. veljače 1959. zaključile Sporazum između Jugoslavije i Italije o reguliranju međusobnih obveza iz socijalnog osiguranja u vezi s Paragrafom 7. Priloga XIV. Ugovora o miru ( Službeni list FNRJ – Dodatak: Međunarodni ugovori i drugi sporazumi , br. 2/1960.). Ovaj Sporazum, kao i onaj prethodni, obuhvaća razdoblje mirovinskog staža i prava iz mirovinskog osiguranja stečena do 18. prosinca 1954. na području na koje se Jugoslavija proširila Ugovorom o miru s Italijom.

DVOJNO DRŽAVLJANSTVO

Talijansko državljanstvo se zasniva na načelu ius sanguinis (pravo krvi), prema kojem je dijete čiji su otac ili majka Talijani i ono talijanski državljanin; pa ipak, potrebno je imati u vidu da majka državljanka Italije prenosi državljanstvo na djecu tek od 1.1.1948, na osnovu posebne presude Ustavnog suda. Trenutno, talijansko državljanstvo je regulirano zakonom br. 91 od 5.12.1992. koji, za razliku od prethodnog, uzima u obzir individualnu želju u sticanju i gubitku državljanstva i priznaje pravo na istovremeno posjedovanje više državljanstava, osim ako međunarodnim sporazumima nije drugačije regulirano.

Talijanski predsjednik Carlo Azeglio Ciampi 10.ožujka 2006.godine je potpisao zakon o talijanskom državljanstvu koji je njihov parlament usvojio 9. veljače.  Riječ je o zakonu koji dopunjuje onaj iz 1992. godine kojim je Italija omogućila povrat talijanskog državljanstva hrvatskim i slovenskim državljanima nastanjenim na prostoru koji je nekoć pripadao Italiji. Uvjet je bio da su mogli dokazati da su prebivali na spomenutim područjima zaključno s 1947. godinom. Dopuna se sastoji u tome da je pravo na talijansko državljanstvo prošireno i na njihove potomke, dakle osobe koje su rođene nakon tog datuma 1947. i koji su njihovi izravni potomci. Naime, iako zakon izričito navodi da pravo na talijansko državljanstvo imaju osobe koje mogu dokazati da su im izravni potomci bivši talijanski državljani, dakle rođeni prije potpisivanja mirovnog ugovora iz 1947. godine, s druge strane traži od podnositelja dokaze o pripadnosti talijanskoj kulturi i jeziku. No talijanska je  država bila selektivna. Naime, tek je  manji broj podnositelja zahtjeva na kraju dobio državljanstvo, a radi se o oko 3.500 do 4.000 hrvatskih državljana koji imaju dvojno državljanstvo.

Upravo ta mogućnost dvojnog državljanstva ,koje su ljudi uzimali za potrebe talijanskih mirovina, po primitku obavjesti od strane talijanske Vlade 1994 izazvalo je negativne reakcije u Hrvatskoj i Sloveniji. Najprije je slovenska, a zatim i hrvatska vlada uputila protestne note u kojima se talijanska vlada upozorava na kršenje medjunarodnih zakona i Osimskih sporazuma. Te note su u Farnesini ocijenjene “gotovo smijesnim”, a dnevnik “Corriere della Sera” je prokomentirao: “Rim sumnja da se iza polemike kriju razlozi vezani za instrumentalizaciju pregovora o reviziji Osimskih sporazuma i uz primjenu onih dijelova iz njih koji su još ostali mrtvo slovo na papiru”.

Sa svojim izjavom na skupu u Hreljićima 29. kolovoza,1994 godine izašli su istarski svećenici koji su svjesni svoje “povijesne odgovornosti, svoje tradicije i crkvene zadaće” podigli glas protiv uvodjenja dvojnog državljanstva. Ta pojava, smatraju oni, dira ljudsko dostojanstvo i nacionalnu pripadnost, te slobodu i pravo da čovjek bude ono sto jest.

Najoštriju ocjenu talijanske ponude izrekao je tada  hrvatski predsjednik  dr.Franjo Tudjman na svojoj redovitoj konferenciji za novinare izrekavši sud da je ona jedna od najperfidnijih metoda destabilizacije hrvatske države na području Istre, ali i dalekosežno osporavanje prava Hrvatske na Istru ,ne samo do fašističkih snaga, nego i prikrivenih iredentističkih snaga u Italiji ,a i u Istri!

Interes za talijansko državljanstvo motiviran   je ekonomskim razlozima, jer su talijanske mirovine donijele blagostanje mnogim obiteljima. Sagradile su se kuće,kupili automobili, ali su se  istovremeno i narušili obiteljski  odnosi zbog naslijeđivanja i korištenja prava na mirovinu.

Te mirovine variraju u iznosima,ovisno do dobi i radnom stažu .Oni bez radnog staža nisu je mogli dobiti .Pravo na obiteljsku mirovinu mogu ostvariti:
• bračni drug (ako ponovno sklopi brak isplata mirovine se obustavlja)
• razvedeni bračni drug (ako ga je pokojnik uzdržavao sukladno sudskoj odluci)
• djeca do 18 godine života, odnosno do 21 godine života ako su na redovnom školovanju ili do 26 godine života ako studiraju na sveučilištu
• ako nema preživjelog bračnog druga ili djece koja ostvaruju pravo na obiteljsku mirovinu, pravo na obiteljsku mirovinu, ako ih je pokojnik uzdržavao, mogu ostvariti i:
— roditelji stariji od 65 godina života
— braća ili sestre, unuci, nećaci, nećakinje.. Udovice su također dobile i djeca po nasljeđivanju

Odnose se i na služenje redovne vojske prije  2.svjetskog rata,jer je Istra tada bila sastavni dio republike Italije pa su muškarci bili vojni obveznici. Bilo je slučajeva da su mnogi po povratku kući nakon odsluženja vojnog roka i kapitulacije Italije ,prešli u partizane ,pa su dobili i talijansku i jugoslavensku mirovinu.,kao prvoborci u partizanima. Kojeg li apsurda! Kao antifašisti ,bivši partizani ,prijavili su se za talijansko dvojno državljanstvo da bi dobili  talijansku mirovinu  za služenje vojnog roka u fašističkoj Musolinijevoj vojsci,a u Jugoslaviji su dobili mirovinu kao prvoborci protiv fašizma ! Radilo se o zaostacima i po 30 do 50 tisuća dolara. Znači kada je novac u pitanju, nije uopće bitno ,jeli dolazi od fašista ili antifašista!

Treba naglasiti da se ovaj talijanski zakon o dvojnom državljanstvu ne odnosi samo na hrvatske državljane i ex Jugoslaviju  ,nego na sve zemlje u kojima žive talijanski državljani!

29.rujan 1994.godine http://aimpress.ch/dyn/pubs/archive/data/199409/40909-001-pubs-zag.htm

Zagreb, 1. listopada 2004. Podravska banka od listopada 2004. postala partner za isplatu čekova talijanskih mirovina u Hrvatskoj.

Temeljem sklopljenog ugovora s Istituto Centrale delle Banche Popolari Italiane (ICBPI) iz Milana, Podravska banka će od 01. listopada 2004. g. isplaćivati čekove za sve korisnike talijanskih mirovina u Hrvatskoj.
Sklapanjem tog ugovora Podravska banka postala je ekskluzivni partner za isplatu talijanskih mirovina u Hrvatskoj.
Čekovi će stizati početkom mjeseca iz Italije na oko 7.500 adresa korisnika talijanskih mirovina, a bit će naplativi u cijeloj poslovnoj mreži Podravske banke, koja osigurava sredstva za isplatu. Korisnici talijanskih mirovina čekove će moći unovčiti odmah i bez naknade.

http://www.mirovinsko.hr/default.aspx//UserDocsImages/default.aspx?ID=960

To je obavijest kojom  HZMO obavještava kako da korisnici talijanskih mirovina unovče čekove koje dobiju svaki mjesec

ZAKLJUČAK

Te talijanske mirovine poboljšale su standard dijela stanovnika Istre! Sa razlikom od desetka tisuća dolara mnogi su sagradili kuće,pokupovali aute i živjeli iznad prosječnog stanovništva Istre. A bilo je i dosta slučajeva obiteljskih svađa,naravno zbog novca!

Brojka od 7 500 korisnka  talijanskih mirovina nije zanemariva ,a uz dvojno državljanstvo onih koji su ga primili ,postali su zahvalna baza IDSovih glasača. Jer eto država Italija dala im je mirovine,a što im je to Hrvatska država dala? Tako su se okrenuli prema IDSovoj politici autonomnoj Istri,da ne dijele taj svoj novac sa drugim krajevima Republike Hrvatske!

I ne samo to! Zaboravili su na sve torture i zlostavljanja talijanskog fašizma u vrijeme vladavine Benita Musolinija, novac je sve to izbrisao! Postali su skloniji talijanskim krajnje desničarskim strankama ! Nije im više smetao talijanski fašizam,dapače IDS često poziva i ugošćuje talijanske političare ekstremne desnice  Lega Nord  i druge. To  Borisu Miletiću,. antifašistu  i njegovoj”lijevo-liberalnoj opciji “uopće ne smeta,već blagonaklono na njih gledaju. Zato mu veoma smetaju HOS ovci,koji su poginuli pod svojim znakovljem i sa svojim pozdravom!

To je dvolična ,licemjerna i nepravedna politika IDS sa. Sa jedne strane talijanski fašisti su rado viđeni gosti pulskog  gradonačelnika i IDSovaca, usprkos zala koja su počinili ,a hrvatski bojovnici pripadnici HOSa bi trebali u zatvor zbog znakovlja pod kojima su ginuli u boju za slobodnu Republiku Hrvatsku? Nevjerodostojna je i neprihvatljiva politika koja koketira sa fašizmom susjedne države ,a  u isto vrijeme optužuje za fašizam svoju državu ?

Lili Benčik

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

U potrazi za Istinom

Otkuda zastava BiH na dženazi generalu Qassemu Soleimaniju?

Objavljeno

na

Objavio

Zanimljivo je kako se tijekom dženaze Qassemu Soleimaniju na ulicama Teherana mogla vidjeti i zastava Bosne i Hercegovine.

Fotografiju je objavljena na Facebook stranici web portala radio televizije Islamske republike Iran (Sahar Balkan).

Autentičnost fotografije za Radiosarajevo.ba je potvrdio Meisam Mirhadi, iranski novinar.

“Zastava BiH se vijorila na ispraćaju šehida Qassema Soleimanija u Teheranu”, naveo je Mirhadi, koji se javio iz Teherana.

On je kazao da je zastavu BiH nosio čovjek čija majka je Bosanka, a  žive u Iranu.

Ubijeni iranski general ratovao u BiH: ‘Gdje god muslimanima treba pomoć, ja sam tu’

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

U potrazi za Istinom

Ubijeni iranski general ratovao u BiH: ‘Gdje god muslimanima treba pomoć, ja sam tu’

Objavljeno

na

Objavio

Hasan Haidar Diab (56) je poznati novinar i ratni izvjestitelj koji od 1998. godine piše za Večernji list. Međutim, njegova povezanost s Balkanom seže u osamdesete godine prošlog stoljeća , kada je iz rodnog Bejruta došao na studij u tadašnju SFR Jugoslaviju i to ponajviše zahvaljujući liku i djelu Josipa Broza Tita, odnosno njegovoj ulozi u Pokretu nesvrstanih.

Tijekom godina rata, prvenstveno zbog poznavanja arapskog jezika, proputovao je ratom zahvaćena područja, gdje je uradio veliki broj intervjua i reportaža s političarima i izbjeglicama. S pojavom izbjegličke krize u Europi, uslijed započetog građanskog rata u Siriji 2011. godine, postao je jedan od nasjtručnijih sugovornika u emisijama emitiranim na javnim servisima Hrvatske, Slovenije, BiH, Srbije, te i Evrope.

Jedan od njegovih sugovornika bio je i Iranski general Kasem Sulejmani, s kojim je pričao u dva navrata, 2016. i 2017. godine, o čemu je pisao u autorskom tekstu za Večernji list.

Tom prilikom, Sulejmani mu je potvrdio svoj boravak na Balkanu tijekom ratnih sukoba devedesetih godina prošlog vijeka.

– S generalom Sulejmanijem osobno sam se susreo dva puta u Iranu, jednom u Teheranu na konferenciji 2016, a drugi put u gradu Mešadu godinu dana kasnije. Djelovao je jako skromno, vidjelo se da je vagao svaku izgovorenu riječ. Iako nismo dugo razgovarali, kada je saznao da dolazim iz Hrvatske, samo je dobacio pitanje: “Kakva je situacija u BiH?” Na moje pitanje je li bio u BiH, Kasem mi je odgovorio: “Naravno da sam bio, ali davno, 1993. i 1994. Gdje god muslimanima treba pomoć, ja sam tu”. Na rastanku sam mu rekao neka se čuva, a njegov je odgovor bio: ”Molite se za mene da poginem kao mučenik, to mi je najveća želja” – naveo je Diab u tekstu, čime je samo potvrdio pisanje Blica o njegovom prisustvu na tlu BiH tijekom rata.

U nastavku teksta Diab se osvrnuo ni kult osobnostiubijenog iranskog generala, odnosno na njegove impozantne taktičke i borbene strategije:

Kasem Sulejmani bio je najžešći borac protiv kalifata Islamske države, a zbog tajanstvenih misija koje je obavljao zvali su ga “James Bondom Bliskog istoka”. General Sulejmani bio je prisutan u Iraku od američke invazije 2003, u Libaonnu i na području palestinske samouprave od ranih 90-ih godina, 2011. dobio je novi zadatak: zaustaviti pohod džihadista na Irak i Siriju. Od tada su u Damasku i Bagdadu prisutni zapovjednici snaga Kuds. Poznato je da je često i osobno vodio vojne akcije, kao onu kada je zaustavio ofanzivu islamista prema Damasku i onu prema Bagdadu. Osim što je obranio Damask i Bagdad, pod njegovim zapovjedništvom je oslobođeno čitavo područje Al Kusara i veliki dijelovi provincije Homs u Siriji, Alep, a na koncu i Istočna Guta.

Zahvaljujući strategiji Kasema Sulejmanija, sirijski predsjednik Bašar al-Asad opstao je na vlasti. Nakon što je ISIS zauzeo Mosul, Tikrit i niz drugih gradova, Sulejmani je odmah preuzeo zapovjedništvo i najbolje ljude Kudsa doveo u Bagdad, čime je ujedno pomogao i da se obrani irački Kurdistan i sam Bagdad. Vojni uspjeh protiv boraca ISIS postignut je zahvaljujući tome što su Sulejmani njegovi savetnici promijenili strategiju ratovanja i u Iraku i u Siriji, na temelju iskustva u borbama protiv sovjetskih trupa u Afganistanu.

Prema obavještajnim podacima, Sulejmani je likvidiran na povratku iz Sirije, gdje je zapovjedao ofanzivom na provinciju Idlib, zadnje uporište džihadističkih grupa, piše Dnevnik.ba

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari