Pratite nas

Komentar

U kakvoj ja to zemlji živim?

Objavljeno

na

Ponosan sam na svoju domovinu, volim svoju zemlju i njenu zastavu i grb, njene nizine i planine, more i rijeke, otoke i poluotoke, šume i potoke. Zar bih se ja toga trebao sramiti?

Nijedan čovjek nije izabrao u kojoj će zemlji biti rođen, niti kakvu će majku imati. Svima nama je potrebna majka i svima je nama potrebna domovina. Bez domovine si kao tuđinac, čovjek bez identiteta, bez zaštite, osuđen na samoću, čovjek bez obitelji. Koji bi se čovjek trebao i mogao sramiti svoje majke, svoje obitelji? Zašto se onda sramimo svoje domovine? Ponosan sam na svoju domovinu, volim svoju zemlju i njenu zastavu i grb, njene nizine i planine, more i rijeke, otoke i poluotoke, šume i potoke. Zar bih se ja toga trebao sramiti? Dobio sam rođenjem baš tu zemlju, nisam je sam sebi dodijelio. I kad bih i birao, ne bi htio biti ništa drugo nego Hrvat.

Svaki narod smije biti ponosan na svoje nacije; Francuzi i Englezi tako nacionalistički vole svoju zemlju, Amerikanaci se posvuda mogu praviti važni, a umjetno su stvorena nacija… Hrvati pak, sa 13 stoljetnom poviješću trebali bi se stidjeti, njih se povlači po međunarodnom sudu. Zar smo doista jedini zločinački narod? Bi li Hrvatska uopće opstala kroz povijest da je zaista činila tolike zločine, bi li je Bog sačuvao kroz 13 stoljeća da u njoj žive samo kriminalci, lopovi i ubojice? Dragi Hrvati, ne budimo tako naivni.

Dani ponosa i slave

Hrvatska nikad u povijesti nije kročila na tlo suprotne zemlje u želji da je agresijom zauzme. To nam čak zamjeraju kao nedostatak samopouzdanja, kao slabost, kao bolest. Ipak, ponosno i čista obraza možemo reći da je to istina, nismo agresori i ne treba se toga sramiti. Ponosan što je moja Hrvatska pobijedila u Obrambenom ratu dok su vojnici nosili krunice oko vrata. Iako sam tada bio dijete, u meni je gorjela ljubav prema domovini i ja sam dosanjao tisučljetni san o samostalnoj državi Hrvatskoj. Znam da se tada puno molilo i da su tenkovi čudesno skretali s puta, znam da su hrvatski vojnici prolazili kroz minska polja cijelu noć i da nitko od njih nije stradao; znam da su mnogi ranjenici u bolnici bili puni humora; znam da je bila neimaština, ali i da smo svi djelili kruh sa susjedom; znam da su i kod nas stanovali prognanici iz Slavonije i da smo disali kao jedan. Bio sam u skloništu i pamtim da su ljudi imali osmijeh na licu i vjeru da će se sve sretno završiti. Crkve tada bile pune i nitko se nije bojao tko će ga na misi. Znam da je mnogo ljudi plakalo od radosti kada se na Kninskoj tvrđavi zavijorila Hrvatska zastava.

Zastave-RH[ad id=”68099″]

Izvor kulture i tradicije

Moj je narod postao civiliziran i kulturan tek primanjem krštenja i stupanjem u Katoličku crkvu. Moja je zemlja prepuna kapelica, križeva, crkava još od sedmog stoljeća. Sretan sam što su najstariji spomenici i pisani ostatci iz srednjeg vijeka upravo krstionica, darovnica samostanu i ploča nađena u crkvi. Znam da su se Hrvati pozdravljali sa Hvaljen Isus i Marija. Katolička crkva je zasigurno bila čuvarica identiteta naroda kroz tolika stoljeća, Bog je bio uz nas i onda kada narodni vladari nisu bili vjernici… I zašto se danas Hrvatska smatra nazadnom, zašto se Hrvat katolik srami vjere i domoljublja? Nisu katolici otpali od hrvatstva već Hrvati katolici od Boga. Ako me križ podsjeća na pobjedu koju je za mene i moj narod izborio Isus Krist, zar da ga maknem sa zida, zar ga mogu zaboraviti? Ne skidamo li križeve i kada biramo agnostike za predsjednika svoje zemlje?

Spajati a ne razdvajati

kresimir-krstionicaČini mi se kako je, nakon propasti Hrvatskog kraljevstva, jedino razdoblje u povijesti Hrvatske kada je narod bio ujedinjen, bilo u razdoblju stvaranja Republike Hrvatske. Tada je narod imao vjere kao nikada, tada je Hrvat imao ljubavi za Hrvata. Ali, Hrvat kao da ne smije imati takav trenutak pa ga zatrpaju osudama, izmisle mu zločine kao da je preteško ili se ne smije pronaći nešto lijepo, plemenito, što bi nas spajalo, a ne razdvajalo. Hrvat je u 21. stoljeću stigmatiziran crvenom ili crnom opcijom kao da baš mora biti u zavadi i podijeljeni. Govore nam kako je najvažnije uću u Europu, a kada je to Hrvatska izašla iz Europe? Svi imaju proeuropske programe, znači one u kojima je bitno napraviti sve onako kako to Europa želi, a ima li itko prohrvatski program kojem je cilj ojačati Hrvatsku i Hrvate prvo duhovno, onda gospodarski, intelektualno, kulturno, politički? Stalno nas tjeraju da se vratimo ideologiji Zašto? Jer istina oslobađa…

U očima svijeta

Nedavno sam bio u Poljskoj i zamjetio kako tamo prepoznaju Hrvate; ne samo Poljaci, već i Njemci, Ukrajinci, Englezi… Po čemu su nas prepoznali? Po temperamentu, toplini, osmijehu, srdačnost, vjeri. Iznenadili su se kada smo im prezentirali kravatu kao originalni Hrvatski proizvod, a kada smo pjevali svoje pjesme, naročito one klapske, oduševljeno su nam pljeskali. Kada smo pričali o ljepotama Hrvatske, o pršutu i siru, o štruklama, purici i mlincima, vinima i rakiji, o mnoštvu nacionalnih parkova, svi su poželjeli doći u Hrvatsku…

Jednom drugom zgodom s prijateljima sam putovao vlakom iz Vinkovaca za Zagreb. U kupeu je sjedila starija gospođa, povratnica iz Švicarske gdje je dugo godina radila. Bila je razočarana općim stanjem u Hrvatskoj i puna negativizma. Pomislih: ova se nagledala televizije i načitala naših dnevnih novina. Ipak, kada je na nama vidjela optimizam i zdrav pogled na život, kada smo joj zapjevali slavonske pjesme i ispričali svoja iskustva, rekla je kako takve mlade ljude još nije srela i da s takvim mladima ova zemlja svakako ima svijetlu budućnost.

I naši susjedi vide naše prednosti…

Prisjećam se i zgode kako je jedan Srbin opisao Hrvatsku i Hrvate: Pitao me jednom prilikom prijatelj u nekoj Beogradskoj kafani:  “Zašto su Hrvati takvi?” “Kakvi?“, upitah ne znajući na kakvu takvost Hrvata točno misli.
„Imaju li Hrvati najljepše i najmodernije autoputeve?“, odgovorio je protupitanjem. “Imaju. Imaju li unutrašnji zrakoplovni promet? Imaju.“ Nisam nikada razmišljao o tome da u Srbiji nema domaćih letova. „Nisu li im plaće dva do četiri puta veće od svih ostalih u regiji? Jesu. Jesu li jedini na bijelom šengenskom režimu i šeću po Europi bez viza? Jesu. Jesu li praktički na pragu Europske Unije? Jesu. Nije li im državna televizija u odnosu na ostale u regiji, hm, televizija u boji? Jest.“

„Jesu li bili treći na svijetu u nogometu?“, nastavlja prijatelj. „Jesu. Nisu li svijetski prvaci u rukometu, vaterpolu i tenisu? Jesu. Imaju Blanku, Janicu i Gorana Ivaniševića. Imaju li najljepše more i najljepše otoke u Europi?“ Ustanovih: „Pa stvarno imaju“. „Jesu li pobijedili u ratu?“ „Jesu“, rekoh uvjerljivo. „Nisu li su nakon tisuću godina dobili državu? Jesu. Pa što su onda tako nezadovoljni?“, poentira napokon prijatelj iskreno nemoćan pred vlastitom spoznajom.

„Da smo mi pobijedili u ratu“, objašnjavaju mi Srbi, „da imamo bilo kakvo more, a kamoli najljepše, da imamo takvu državu, klimu, ceste, aerodrome, plaće, standard, televiziju, bijeli Schengen, Davis cup i broncu s Mundijala, bili bismo glavne lole u regiji.“

Do kad će nas drugi morati učiti o ljepotama i prednostima Lijepe naše? Dok se ne osvrnemo oko sebe i vidimo da je naša zemlje upravo takva – lijepa i naša.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Željko Huljev o presudi Ercegu: Na tuđoj bi krvi ubirao poene

Objavljeno

na

Objavio

Arhiva

Općinski sud u Splitu nepravomoćno je odbio kao neosnovanu tužbu Zorana Ercega, u javnosti poznatog aktivista iz Splita koji je tužio Željka Huljeva, nekadašnjeg novinara, tražeći 60 tisuća kuna zbog povrede časti.

Općinski sud u Splitu je odlučio: Zoran Erceg bio je u službi Ratka Mladića, nije izgledao kao slučajni gost, avanturist ili osoba koja odaje strahom.

SlobodnaDalmacija je uspjeli doći i do Huljeva koji je rekao kako ga raduje da pravna država funkcionira. – Naravno, zadovoljan sam presudom ne toliko zbog sebe koliko zbog očuvanja diginiteta Domovinskog rata. Hvala časnom sudu što je pravilno i profesionalno procijenio činjenične elemente u postupku koji bi trebao biti poučan za bilo koga tko se drzne ubirati bilo kakve osobne i ine poene na tuđoj krvarini – komentirao je Huljev, piše SlobodnaDalmacija.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Mate Knezović: ‘Šeparovićeva prijetnja upućena narodu’

Objavljeno

na

Objavio

”Dobro zapamtite ovaj intervju. Sasvim je izvjesno da Miroslav Šeparović ne govori samo u svoje ime, nego i u ime struktura kojima je pripadao i pripada. Ovaj intervju je dokaz da su te strukture u ozbiljnom strahu. Baš zato trebamo ustrajati”, napisao je Mate Knezović na svom FB profilu

Mate Knezović, zagrebački odvjetnik i predsjednik Obiteljske stranke, na svom je Facebook profilu  prokomentirao intervju Miroslava Šeparovića, predsjednika Ustavnog suda, objavljen u subotu u Jutarnjem listu, piše Promise.hr

Šeparović je, podsjetimo, izjavio da bi, prema njegovu mišljenju, na čelu Povjerenstva za sukob interesa –  institucije koje u Hrvatskoj koliko toliko nezavisno preispituje hrvatske političare i dijeli im packe – trebao biti predsjednik Vrhovnog suda, dakle osoba koju pomno biraju isti ti političari.

Šeparović se usprotivio najavljenoj inicijativi predsjedničkog kandidata Miroslava Škore, koji je kazao da će zatražiti izmjene Ustava i povećanje ovlasti predsjednika države – kao jedine osobe koja se neposredno bira od strane hrvatskih građana.

”Načelno ću reći da je nezamislivo da bi u državi vladavine prava bilo moguće Ustav donijeti na referendumu. Možete li zamisliti situaciju u kojoj bi građani koji izlaze iz crkava, koji su obavili kupovinu na tržnicama, izašli u šetnju gradom, zaokruživali da ili ne i tako odlučili o usvajanju novog Ustava? To je nemoguće!”, kazao je Miroslav Šeparović, predsjednik Ustavnog suda, za Jutarnji list.

Šeparovićeve izjave njegov je kolega – pravnik i odvjetnik Mate Knezović – nazvao prijetnjom upućenom narodu.

”Miroslav Šeparović, predsjednik Ustavnog suda RH, je danas objavio hrvatskom narodu da u RH postoji politika ograničenog suvereniteta naroda. Poučio je hrvatski narod da on nema izvornu vlast, nego neke druge silnice.

Iz današnjeg intervjua YUlistu potpuno je jasno zašto su odluke Ustavnog suda usmjerene protiv dosadašnjih narodnih inicijativa (3 referenduma).

Šeparović je također najavio da će Ustavni sud spriječiti svaki pokušaj hrvatskog naroda da se ozbiljnije promijeni politički sustav i raspodjela moći. Najavio je da će u slučaju pobjede Miroslava Škore onemogućiti najavljeni referendum o promjeni Ustava, ako bi te promjene dirale u postojeću raspodjelu moći. Također će se onemogućiti donošenje novog Ustava na referendumu.

Drugim riječima javno je najavljen rat narodu ako izabere drugačiji put.

Dobro zapamtite ovaj intervju. On je javno objavljena prijetnja hrvatskom narodu da i ne pokušava nešto promijeniti.

Sasvim je izvjesno da Šeparović ne govori samo u svoje ime, nego i u ime struktura kojima je pripadao i pripada.

Ovaj intervju je dokaz da su te strukture u ozbiljnom strahu. Baš zato trebamo ustrajati”, istaknuo je odvjetnik Mate Knezović na svom Facebook profilu.

Cijeli, opširni intervju Miroslava Šeparovića, predsjednika Ustavnog suda Republike Hrvatske Jutarnjem listu, možete pročitati OVDJE.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari