Pratite nas

‘U Kanadi svi imaju posao osim onih koji ne žele raditi’

Objavljeno

na

Radio je kao videoreporter u jednom od najtiražnijih dnevnih listova u Lijepoj našoj. No unatoč tomu, odlučio je napustiti posao te više sreće i zadovoljstva, kao i novih iskustava potražiti u dalekoj Kanadi.

kanadaSaša je 26-godišnjak, koji je diplomirao novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, a još dok je studirao dobio je i posao blizak struci. Naime u vrlo tiražnom dnevnom listu nacionalne razine, radio je kao videoreporter. Međutim zbog nezadovoljstva te novih izazova odlučio je, zajedno sa suprugom otići putem jednog međunarodnog programa na privremeni rad u Kanadu. I nije se pokajao, mada tamo radi fizički posao, dalek od njegove struke. Kakva je iskustva skupio u nepunih godinu dana te kakva je perspektiva u često spominjanoj Kanadi, otkriva nam sam.

U Kanadi pati slobodno vrijeme, u Hrvatskoj novčanik

U vremenu kada je na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje nešto manje od 300 tisuća ljudi, rijetki se usuđuju napustiti posao u struci i krenuti u daleku nepoznatu zemlju, bez ikakve egzistencijalne sigurnosti. Saša se upustio u taj rizik preko programa razmjene mladih ljudi.

– Odlučio sam otići u Kanadu jer sam htio putovati i upoznati kanadsku kulturu, ali također i raditi i pri tome nešto i zaraditi. Čini se da taj pojam zarade nije nigdje u svijetu priča iz bajki, nego ipak surova realnost puna odricanja i žrtve. No da se razumijemo, u Kanadi pati slobodno vrijeme, a u Hrvatskoj ipak pati novčanik.

Došao sam preko međunarodnog programa razmjene mladih ljudi od 18-35 godina pod nazivom International Experience Canada – Working Holiday. Ovaj program je pogodan za mlade koji nemaju puno radnoga iskustva. Oni dobivaju otvorenu radnu dozvolu i mogu raditi bilo gdje u Kanadi za bilo kojega poslodavca. Isto tako, mladi državljani Kanade mogu doći putem International Experience programa u Hrvatsku, objašnjava Saša.

Dodaje i da postoji puno načina kako se može doći raditi u Kanadu, ali se o tome najbolje informirati direktno na web stranicama kanadske vlade.

‘Ovdje svi zapravo imaju posao, osim onih koji zaista ne žele raditi’

Saša je po spomenutom programu u Kanadu otišao zajedno sa suprugom. No, nisu oboje imali istu sreću s pronalaskom posla.

– Tražio sam posao u struci, ali nisam ga uspio pronaći pa se bavim soboslikarstvom, s kojim prije dolaska u Kanadu nisam imao previše iskustva. Posao je prilično opušten u smislu da baš i nema previše stresa, osim ako ne proliješ kantu uljane boje na pod u nečijoj kući. Živim u kanadskoj provinciji Alberta gdje je najtraženija radna snaga u građevinarstvu i bliskim fizički zahtjevnim zanimanjima.

Supruga se pak uspjela zaposliti u struci. Ona je završila socijalni rad i pronašla je posao u jednoj humanitarnoj organizaciji. I ovdje je dakle faktor struke presudan. Neka su zanimanja u većoj potražnji od drugih, kao i svugdje u svijetu, rekao nam je Saša.Ipak, otkrio nam je je da i da bi s jednom plaćom bilo teško izaći na kraj supruzi i njemu.- Standard života je i ovdje naravno – kako za koga. Mislim da supruga i ja ne bismo mogli živjeti samo od moje plaće. Srećom i ona ima posao pa je puno lakše. Ovdje svi zapravo imaju posao, osim onih koji zaista ne žele raditi, jasan je 26-godišnjak.Nedostaju mi kafiće i terase, ljudi, vesela druženja

Naš sugovornik nam je rekao da radne smjene u Kanadi traju od 8 do 12 sati, a minimalna satnica u provinciji Alberti gdje je on nastanjen je 9.95 kanadskih dolara (malo više od 50 kuna). Saši uskoro ističe dozvola boravka koju je dobio spomenutim programom razmjene, ali probat će na sve načine ostati u Kanadi.

– Htio bih ostati, no neće biti lako. Ovdje su mnoga zanimanja regulirana i za njih trebate imati certifikat, a bez njega ili bez iskustva teško da ćete dobiti pozitivno mišljenje tržišta rada za vašu radnu dozvolu. U posljednje vrijeme aktualne su i razne izmjene u sustavu dobivanja mišljenja tržišta rada (Labour Market Impact Assesment – LMIA) za izdavanje radnih dozvola, a s početkom 2015. godine najavljen je novi kanadski sustav za uvoz stranih radnika i njihovu imigraciju pod nazivom ‘Express Entry’.

Uglavnom sva zanimanja u Kanadi imaju svoj nacionalni klasifikacijski kod, a dijele se na skilled i unskilled, grubo prevedno vještinska i nevještinska zanimanja. Za potonja nije potrebno imati puno kvalifikacija da bi se radilo u tom poslu, pojasnio je 26-godišnjak.

Ipak uz sve beneficije koje donosi život u ovoj dalekoj i razvijenoj zemlji, nostalgiju za rodnom zemljom, teško je zatomiti.

– Nedostaju mi kafići i terase. Ovdje je sve većinom zatvoreno u sklopu šoping centara, jedino u određenim dijelovima grada, gdje se nalazi više kafića na jednom mjestu postoje terase, ali ni one nisu baš neka sreća. Nedostaju mi i naši ljudi, naša vesela druženja, kroz sjetu zaključuje Saša.

Autor: Ivan Božić/srednja.hr.

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Komentar

VUKOVAR, PROVJERA NAŠE LJUDSKOSTI

Objavljeno

na

Objavio

Mjesec je studeni, unatoč svome imenu, mjesec lijepih i nostalgičnih iskustava. Tako je sve dok pred nas ne izroni, dok nas ne zaskoči datum 18. studenog. On nas odmah odnese u taj datum 1991. On se ne može zvati danom.

To je drama, sinonim stradanja, sinonim pomračenja ljudske vrste. Tog dana postaje istinito ime ovog mjeseca. Postaje hladno, postaje studeno u našim dušama. Jer Vukovar je živi grad i živa stvarnost spremljena u povijest i naše sjećanje. Kad kažemo spremljena, ne smije značiti odložena stvarnost! Povijest je Vukovara postala povijest rođenja moderne i samostalne Hrvatske ali i povijest svakoga od nas.

Vukovar neprekidno mora osnaživati političku, simboličku i egzaktnu snagu i vrijednost za Hrvatsku i ukupnu javnost… Vukovaru moramo osigurati memorijsko mjesto i svetište koje traži njegova snaga i tragovi ubrazdani na licu tisućljeća. Postati grad pomirenja, grad prijatelj sviju…

Provjera ljudskosti i sposobnosti našeg življenja i opstajanja. Možemo mi, i moramo to htjeti i znati graditi …

Za Vukovar nam trebaju mirni, autentični, utemeljeni, svjesni i odlučni potezi. Da kandidatura grada Vukovara za neprolaznu povijest bude potvrđena zrelošću naše generacije koja će znati iskustva prošlosti ugraditi u svoju budućnost… napisao je Goran Marić na facebooku povodom Dana sjećanja na žrtve Vukovara.

 

facebook komentari

Nastavi čitati

Vijesti

U dvorištu vukovarske bolnice zapaljene svijeće

Objavljeno

na

Objavio

Paljenjem svijeća u dvorištu vukovarske Opće bolnice te molitvom mnogobrojni Vukovarci i djelatnici bolnice odali su u petak navečer počast žrtvama agresije bivše JNA i paravojnih srpskih postrojba na Vukovar 1991. godine, a Vukovarcima se u molitvi pridružila i predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović, koja će biti i na središnjem obilježavanju 26. godišnjice vukovarske tragedije.

Predsjednica Grabar-Kitarović zapalila je svijeću podno spomen-obilježja u dvorištu bolnice, a to su učinili i vukovarski gradonačelnik Ivan Penava, vukovarsko-srijemski župan Božo Galić te drugi.

Svijeće su zapaljene i kod zavjetne kapelice na tzv. kukuruznom putu – putu spasa, koji je tijekom opsade Vukovara bio jedina veza između toga grada i slobodnoga vinkovačkog područja.

Program u sklopu Dana sjećanja na žrtvu Vukovara, koji se i ove godine održava pod geslom “Vukovar, mjesto posebnog pijeteta”, počet će u subotu u 10 sati u dvorištu vukovarske Opće bolnice, odakle će sudionici u Koloni sjećanja proći gradskim ulicama do Memorijalnog groblja žrtava Domovinskog rata, gdje će državna i druga izaslanstva te mnogobrojni hrvatski građani položiti vijence i zapaliti svijeće i gdje će se služiti misa zadušnica koju će predvoditi požeški biskup, mons. Antun Škorčević.

Počast poginulima u obrani Vukovara 1991. godine polaganjem vijenca i paljenjem svijeće na Memorijalnom groblju žrtava Domovinskog rata odalo je večeras i izaslanstvo Vukovarsko-srijemske županije koje je vodio župan Božo Galić.

“Došli smo položiti vijenac i zapaliti svijeću u znak sjećanja na stradanje grada Vukovara te njegovih branitelja i civila, kao i onih u Škabrnji te svih onih ljudi koji su položili živote za Hrvatsku. Hvala im i slava, neka počivaju u miru”, rekao je Galić.

Počast žrtvama odalo je i nekoliko stotina Vinkovčana koji su večeras prošli u koloni sjećanja od središta Vinkovaca do podvožnjaka u Ulici kralja Zvonimira i podno murala 12 redarstvenika ubijenih 2. svibnja 1991. u Borovu položili vijenac i zapalili svijeće. Prije toga u vinkovačkoj župnoj crkvi sv. Euzebija i Poliona služena je misa zadušnica.

U spomen na žrtvu Vukovara diljem Hrvatske građani paljenjem svijeća odaju počast poginulima.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari