Pratite nas

Komentar

U KOJEM SVIJETU ŽIVE LJEVIČARI? Građani podržavaju predsjednicu, ali evo zašto bi je neki i RUŠILI!

Objavljeno

na

Anketa agencije Promocija Plus o prijevremenim izborima i popularnosti predsjednice iz redova HDZ-a, sudeći po prvim komentarima, šokirala je dio ljevičarskih aktivista koji su apsolutno zgroženi time da je predsjednica, čiji je najbitniji potez do sad bio za hrvatske prilike krajnje radikalan – izbacivanje biste jugoslavenskog komunističkog diktatora iz službenih prostorija demokratske Hrvatske – dobila negativnu ocjenu od svega 7 % ispitanih, piše Marcel Holjevac Dnevno.hr

[ad id=”68099″]

Po tim rezultatima, čak 48,8 posto građana Kolindu Grabar Kitarović ocijenilo je s odličnom ili vrlo dobrom ocjenom. Konkretno, 22,5 % dalo joj je ocjenu odličan, 26,3 % vrlo dobar, osrednju ocjenu – trojku – dodijelilo joj je 24,5 %, a za dvojku i jedinicu odlučilo se samo 12, odnosno 7 % ispitanika. Znajući kako su ankete iste agencije na zadnjim izborima davale prednost Josipoviću, vjerojatno je stvarna ocjena i nešto bolja. No, zašto je to toliko šokiralo brojne komentatore? Jednostavno zato što žive u nekoj svojoj stvarnosti u kojoj je drug Tito i dalje najpopularniji političar, a uspostava nove Jugoslavije tek pitanje dana. Moram priznati da sam i ja malo iznenađen jer znam da u ovoj zemlji bar trećina ljudi ne može probaviti nikog tko dolazi iz HDZ-ova tabora: neki zbog Sanadera i njemu sličnih, no većina jer je općenito nesklona neovisnosti Hrvatske i sentimentalno vezana uz bivšu državu, poput ostavljene supruge koja ne može prežaliti bivšeg ni nakon što ju je pretukao i izbacio iz kuće pa umjesto da se okrene budućnosti živi u nepostojećoj boljoj prošlosti.

Nova predsjednica je već na početku pokazala odmak od balkanskog svadljivog načina komuniciranja i provincijalizma kakav karakterizira ogromnu većinu naših političara, ali i odlučnost također netipičnu za sve hrvatske političare nakon Tuđmana. To joj je svakako donijelo bodove u apolitičnom dijelu javnosti koji političare ocjenjuje više prema stilu nego prema sadržaju. A njezin stil je svakako dobar, važe riječi i govori odmjereno, diplomatski, no opet vrlo jasno i izravno. Ono što govori nije uvredljivo, ali je mnogima naviklima na apologetski stil dosadašnjih političara šokantno. Iako, u stvari, ona ne govori ništa što bilo koji predsjednik bilo koje civilizirane zapadne zemlje ne bi rekao na njenom mjestu. Uostalom, već sama činjenica da je Tita poslala na smetlište povijesti, gdje mu je i mjesto zajedno s istaknutim antifašistima Staljinom, Enver Hoxhom i Ceaussescuom, dovoljna je da joj donese neograničen kredit u dijelu javnosti, ali i vječni prijezir onog drugog dijela, koji i u 21. stoljeću njeguje kult ličnosti kao najprimitivniji oblik parareligije i koji joj to neće oprostiti nikada.

>>Kolinda o anketi RTL-a: Bitno mi je što građani misle o meni

No, malo su složenije i teže objašnjive stvari oko odnosa javnosti prema prijevremenim izborima. Većina građana je za njih, ali sporno je što velik dio njih od ponuđenih odgovora zašto to želi zaokružuje da je to zato jer žele “vladu stručnjaka”. Zapravo se radi o nerazumijevanju demokracije, vlade nisu stručna tijela. One su politička tijela. Zato demokratske države velik dio ovlasti vlade prebacuju na stručne institucije, poput vladinih agencija. Brojne europske države su ukinule ministarstva poput ministarstva kulture, recimo, pa čak i obrazovanja, i to prepustile struci, upravo kako bi depolitizirale ta polja života i prepustila odluke struci. No vlade stručnjaka nikad i nigdje nisu donijele naročito dobre rezultate, jer stručnjaci za ekonomiju, primjerice, nisu kvalificirani političari. Posao je političara osigurati provedivost odluka, pomiriti interese raznih segmenata društva, biti diplomati koji će isposlovati uvođenje određenih rješenja. Dobar primjer je njemačko ekonomsko čudo nakon rata za vrijeme legendarnog kancelara Konrada Adenauera, koji nije bio stručnjak ni za što – bio je tek profesionalni političar. Njega je zamijenio kreator njegove ekonomske politike, vrhunski stručnjak za ekonomiju, Ludwig Erhard, koji nije bio niti izbliza tako uspješan – ne zato što se nije razumio u ekonomiju, nego jer se nije razumio u politiku: koalicija se raspala, on je srušen s mjesta kancelara. Politika je, kažu, umijeće mogućeg. Ona je tu da bi provela neke stvari u djelo, operativno. Vrhunski stručnjak za ekonomiju je nesporno i jedan Grčić, ali je kao političar čista nula: njegov program koji je objavio još prije dolaska SDP koalicije na vlast je bio vrlo razuman, samo od njega baš ništa nije implementirano – rađeno je sve suprotno. Zašto? Zato jer Grčić nema pojma što treba uraditi? Ne, nego zato jer ne zna kako to provesti u djelo.

No, ono što je mene iznenadilo, je to što je velik dio građana koji je protiv prijevremenih izbora rekao kako smatra da nisu potrebni jer je “vlada napokon počela raditi kako treba”. Nije jasno kojem je genijalcu u agenciji palo na pamet da uopće ponudi takav odgovor, niti jesu li oni koji su to zaokružili stvarno mislili ozbiljno. Svatko tko ima zdrave oči i nešto malo mozga može vidjeti da vlada niti što radi, niti ima pojma što uopće radi i u kojem smjeru želi ići.

Za sukob predsjednice i premijera građani uglavnom odgovornim drže premijera, što i ne čudi. On je naime u više navrata pozivan na razgovor, što kao predsjednik vlade, što kao predsjednik SDP-a, i niti u jednom svojstvu se nije odazvao. Nije se odazvala niti Jadranka Kosor, koja svojim ponašanjem prilično narušava sve ono dobro što je uradila kao premijerka – a toga je svakako bilo više nego što joj za sad javnost želi priznati. Time je za radikalniji dio ljevice od “Jace guzice haračlije” kojoj su dolazili pod prozore stana sred noći postala njihova heroina. Građani smatraju da bi premijer i Predsjednica trebali razgovarati u četiri oka a ne preko medija, međutim premijer je odbio u više navrata razgovor u četiri oka, pa je logično da ostaju samo pisma koja onda mediji prenose.

Ostaje nam sačekati neko novo ispitivanje u kojem će građani ocijeniti rad ove vlade. Ako izvuku minus dva, to će također biti prilično iznenađenje jer se vijesti o lošim privrednim rezultatima u medijima natječu s vijestima o korupcijskim aferama vlade.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Inzko ponovno ponižava Hrvate, treba ga potjerati iz BiH

Objavljeno

na

Objavio

Visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko smatra da bi se prava koja Hrvati kao konstitutivan narod u BiH konzumiraju trebala uvrstiti u jedan katalog. To bi Hrvate trebalo uvjeriti da stvari nisu tako crne i da prihvate svoje političko obespravljenje.

Većina medija i političara u Hrvatskoj nije našla shodnim reagirati na ovu skandaloznu izjavu predstavnika međunarodne zajednice u BiH koji bi ustavom zajamčena prava cijelog jednog naroda i političke funkcije koje iz njih proizlaze popisivao u nekakve “kataloge“. Ovakve izjave podsjećaju na crna razdoblja europske povijesti. Europska komisija ima novu genijalnu ideju za rješavanje migracijskih izazova. I ova je privremena. Od država članica traži da ponude dodatne kapacitete za smještaj novih migranata.

Čini se da briselska birokracija ništa nije naučila iz slučaja Marakeške deklaracije od koje se izuzeo cijeli niz članica EU-a. Komisijine planove još je Einstein definirao kao ludost – ponavljanjem istih postupaka želi doći do drukčijeg rezultata.

Mate Mijić / Večernji list

 

Valentine Inzko – hajde pokušaj katalogizirati nečija prava u svojoj Austriji!

 

 

 

Inzko ne razumije Ustav BiH, niti Daytonski sporazum

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Višnja Starešina: Tuđman i Orban kao mainstream naroda

Objavljeno

na

Objavio

Foto HINA

Danas kad gledam mržnju i bijes kojima jugoslavenske antife na stalnom radu i djelovanju u Hrvatskoj dočekuju postavljanje spomenika Franji Tuđmanu u Zagrebu, prisjećam se slika s njegova posljednjeg ispraćaja, prije 19 godina.

U predsjedničkom uredu na Pantovčaku tada sam kao novinarka Večernjeg lista „pokrivala“ dolazak stranih izaslanstava na ispraćaj.

U atmosferi pripreme „detuđmanizacije“, trojica simboličnih su mi ostala u osobitom sjećanju: Hans-Dietrich Gencher, Sulejman Demirel i Viktor Orban.

Hans- Dietrich Genscher, tada već bivši njemački ministar vanjskih poslova, ali zauvijek glavni politički motor međunarodnog priznanja Hrvatske, dugo je stajao sam pred Tuđmanovim odrom, onako ogroman, pognute glave, brada mu je drhtala.

Tek pet-šest godina poslije saznala sam da je iskusni Genscher već tada dobro znao što slijedi. Nekoliko tjedana prije Tuđmanove smrti primio je gospođu Amaliju Janović, Hrvaticu iz Njemačke, s kojom je povremeno održavao privatne kontakte još od hrvatske bitke za priznanje. Raspitivao se za zdravlje Predsjednika, ponovio joj da dobro upamtimo kako bez Franje Tuđmana, onakvog kakav je bio sa svim svojim vrlinama i manama, bez njegove upornosti i tvrdoglavosti – nikada ne bi bilo hrvatske države. I da mu to neće biti oprošteno. Potom je, sjeća se gđa. Amalija, zamišljeno izgovorio rečenicu, koju ni ona u tom trenutku nije sasvim razumjela: „Na njega će se sada sručiti sila svega i ne pitajte me što sve. Nadam se samo da će hrvatski narod imati dovoljno snage i mudrosti da ga barem dostojanstveno isprati i pokopa.“ Imao je baš toliko mudrosti.

Kao ni mnogi drugi, ni ja tada još nisam slutila što je sve detuđmanizacija, što će sve donijeti, koga će sve pomesti. Na simboličan način ona je već bila tu, pokraj odra. “Nešto“ ženskog roda, što je uzgajano kao novi smjer posttuđmanovskog slobodnog novinarstva, histerično je skakalo po Predsjedničkom uredu, pitajući „tko je to Genscher?“ Pa se bacilo na mobitel da izvijesti urednika kako je „došao neki Genscher“, pa se „Nešto“ željelo baciti na samog Genschera da mu postavi nekoliko pitanja, ljutito što Genscher ne želi raspravljati s „Nešto“ uz odar. „Nešto“ i njezinog urednika je dakako zanimalo zašto se Genscher došao oprostiti od diktatora i alternativno – ratnog zločinca.

Mirogoj, Zagreb – Pokop prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tudjmana. Sulejman Demirel Photo: Patrik Macek/PIXSELL

Drugi veliki, koji je dugo stajao pred Tuđmanovim odrom bio je turski predsjednik Sulejman Demirel. Mnogima je i danas nepoznato da su Tuđman i Demirel imali odnose pune razumijevanja, slične poglede na državu pa i na BiH, da je Demirel bio mnogo bliži Tuđmanu, nego Izetbegoviću. Njemu Izetbegović nikada ne bi ostavio Bosnu u amanet. Demirel je već tada izvjesno predosjećao ili znao da je to posljednja etapa Turske kao moderne svjetovne države. Gradonačelnik Istanbula T. R. Erdogan, sa svojom neoosmanskom politikom i snažnim uporištem u islamu već je kucao na vrata.

13.12.1999.. Mirogoj, Zagreb – Pokop prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tudjmana. Janez Jansa; Viktor Orban Photo: Patrik Macek/PIXSELL

Treći, pored odra, koji mi je ostao u sjećanju bio je Viktor Orban, tada mladi mađarski premijer u svome prvome mandatu. Orban nikada, pa ni tada ne stoji dugo na jednom mjestu i nikada pa ni tada nije se obazirao na političke konvencije i korektnost, čak uživajući na svoj način u prkosu svima. I koliko se sjećam kazao je, na iznenađenje „slobodarskih“ novinara, nešto slično onome što je prije desetak dana izgovorio u Zagrebu: da je došao ispratiti predsjednika Hrvatske, velikog državnika koji će nedostajati u stabilizaciji srednje Europe i čijim bi putem trebalo nastaviti.

Priznajem, tada nisam sasvim razumjela što to povezuje mladog mađarskog predsjednika vlade, inicijalno politički oblikovanog u Sorosevoj „školi“, tada još političkog liberala Viktora Orbana i Franju Tuđmana. Danas znam: povezuje ih strast prema politici, odanost državi i narodu, osjećaj za politički trenutak, sposobnost da vide unaprijed, upornost i odlučnost da ostvare svoje vizije unatoč i usprkos jačima od sebe. Uvijek tzv. mainstreamu usprkos. I Tuđman i Orban su mainstream naroda.

Osporavanjima i difamacijama unatoč, Tuđman kao spomenik od danas dočekuje „Nešto“ i druge antife na najljepšem ulazu u središte Zagreba.

Osporavanjima i difamacijama unatoč, Orbanova koncepcija EU postupno postaje europski mainstream. A Orban vođa tog narodnog manistreama u stabilizaciji srednje Europe i opstanku europske Europe, napisala je Višnja Starešina.

U Zagrebu otkriven spomenik Franji Tuđmanu

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari