Pratite nas

Komentar

U KOJEM SVIJETU ŽIVE LJEVIČARI? Građani podržavaju predsjednicu, ali evo zašto bi je neki i RUŠILI!

Objavljeno

na

Anketa agencije Promocija Plus o prijevremenim izborima i popularnosti predsjednice iz redova HDZ-a, sudeći po prvim komentarima, šokirala je dio ljevičarskih aktivista koji su apsolutno zgroženi time da je predsjednica, čiji je najbitniji potez do sad bio za hrvatske prilike krajnje radikalan – izbacivanje biste jugoslavenskog komunističkog diktatora iz službenih prostorija demokratske Hrvatske – dobila negativnu ocjenu od svega 7 % ispitanih, piše Marcel Holjevac Dnevno.hr

[ad id=”68099″]

Po tim rezultatima, čak 48,8 posto građana Kolindu Grabar Kitarović ocijenilo je s odličnom ili vrlo dobrom ocjenom. Konkretno, 22,5 % dalo joj je ocjenu odličan, 26,3 % vrlo dobar, osrednju ocjenu – trojku – dodijelilo joj je 24,5 %, a za dvojku i jedinicu odlučilo se samo 12, odnosno 7 % ispitanika. Znajući kako su ankete iste agencije na zadnjim izborima davale prednost Josipoviću, vjerojatno je stvarna ocjena i nešto bolja. No, zašto je to toliko šokiralo brojne komentatore? Jednostavno zato što žive u nekoj svojoj stvarnosti u kojoj je drug Tito i dalje najpopularniji političar, a uspostava nove Jugoslavije tek pitanje dana. Moram priznati da sam i ja malo iznenađen jer znam da u ovoj zemlji bar trećina ljudi ne može probaviti nikog tko dolazi iz HDZ-ova tabora: neki zbog Sanadera i njemu sličnih, no većina jer je općenito nesklona neovisnosti Hrvatske i sentimentalno vezana uz bivšu državu, poput ostavljene supruge koja ne može prežaliti bivšeg ni nakon što ju je pretukao i izbacio iz kuće pa umjesto da se okrene budućnosti živi u nepostojećoj boljoj prošlosti.

Nova predsjednica je već na početku pokazala odmak od balkanskog svadljivog načina komuniciranja i provincijalizma kakav karakterizira ogromnu većinu naših političara, ali i odlučnost također netipičnu za sve hrvatske političare nakon Tuđmana. To joj je svakako donijelo bodove u apolitičnom dijelu javnosti koji političare ocjenjuje više prema stilu nego prema sadržaju. A njezin stil je svakako dobar, važe riječi i govori odmjereno, diplomatski, no opet vrlo jasno i izravno. Ono što govori nije uvredljivo, ali je mnogima naviklima na apologetski stil dosadašnjih političara šokantno. Iako, u stvari, ona ne govori ništa što bilo koji predsjednik bilo koje civilizirane zapadne zemlje ne bi rekao na njenom mjestu. Uostalom, već sama činjenica da je Tita poslala na smetlište povijesti, gdje mu je i mjesto zajedno s istaknutim antifašistima Staljinom, Enver Hoxhom i Ceaussescuom, dovoljna je da joj donese neograničen kredit u dijelu javnosti, ali i vječni prijezir onog drugog dijela, koji i u 21. stoljeću njeguje kult ličnosti kao najprimitivniji oblik parareligije i koji joj to neće oprostiti nikada.

>>Kolinda o anketi RTL-a: Bitno mi je što građani misle o meni

No, malo su složenije i teže objašnjive stvari oko odnosa javnosti prema prijevremenim izborima. Većina građana je za njih, ali sporno je što velik dio njih od ponuđenih odgovora zašto to želi zaokružuje da je to zato jer žele “vladu stručnjaka”. Zapravo se radi o nerazumijevanju demokracije, vlade nisu stručna tijela. One su politička tijela. Zato demokratske države velik dio ovlasti vlade prebacuju na stručne institucije, poput vladinih agencija. Brojne europske države su ukinule ministarstva poput ministarstva kulture, recimo, pa čak i obrazovanja, i to prepustile struci, upravo kako bi depolitizirale ta polja života i prepustila odluke struci. No vlade stručnjaka nikad i nigdje nisu donijele naročito dobre rezultate, jer stručnjaci za ekonomiju, primjerice, nisu kvalificirani političari. Posao je političara osigurati provedivost odluka, pomiriti interese raznih segmenata društva, biti diplomati koji će isposlovati uvođenje određenih rješenja. Dobar primjer je njemačko ekonomsko čudo nakon rata za vrijeme legendarnog kancelara Konrada Adenauera, koji nije bio stručnjak ni za što – bio je tek profesionalni političar. Njega je zamijenio kreator njegove ekonomske politike, vrhunski stručnjak za ekonomiju, Ludwig Erhard, koji nije bio niti izbliza tako uspješan – ne zato što se nije razumio u ekonomiju, nego jer se nije razumio u politiku: koalicija se raspala, on je srušen s mjesta kancelara. Politika je, kažu, umijeće mogućeg. Ona je tu da bi provela neke stvari u djelo, operativno. Vrhunski stručnjak za ekonomiju je nesporno i jedan Grčić, ali je kao političar čista nula: njegov program koji je objavio još prije dolaska SDP koalicije na vlast je bio vrlo razuman, samo od njega baš ništa nije implementirano – rađeno je sve suprotno. Zašto? Zato jer Grčić nema pojma što treba uraditi? Ne, nego zato jer ne zna kako to provesti u djelo.

No, ono što je mene iznenadilo, je to što je velik dio građana koji je protiv prijevremenih izbora rekao kako smatra da nisu potrebni jer je “vlada napokon počela raditi kako treba”. Nije jasno kojem je genijalcu u agenciji palo na pamet da uopće ponudi takav odgovor, niti jesu li oni koji su to zaokružili stvarno mislili ozbiljno. Svatko tko ima zdrave oči i nešto malo mozga može vidjeti da vlada niti što radi, niti ima pojma što uopće radi i u kojem smjeru želi ići.

Za sukob predsjednice i premijera građani uglavnom odgovornim drže premijera, što i ne čudi. On je naime u više navrata pozivan na razgovor, što kao predsjednik vlade, što kao predsjednik SDP-a, i niti u jednom svojstvu se nije odazvao. Nije se odazvala niti Jadranka Kosor, koja svojim ponašanjem prilično narušava sve ono dobro što je uradila kao premijerka – a toga je svakako bilo više nego što joj za sad javnost želi priznati. Time je za radikalniji dio ljevice od “Jace guzice haračlije” kojoj su dolazili pod prozore stana sred noći postala njihova heroina. Građani smatraju da bi premijer i Predsjednica trebali razgovarati u četiri oka a ne preko medija, međutim premijer je odbio u više navrata razgovor u četiri oka, pa je logično da ostaju samo pisma koja onda mediji prenose.

Ostaje nam sačekati neko novo ispitivanje u kojem će građani ocijeniti rad ove vlade. Ako izvuku minus dva, to će također biti prilično iznenađenje jer se vijesti o lošim privrednim rezultatima u medijima natječu s vijestima o korupcijskim aferama vlade.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

BITKA ZA REFERENDUM JOŠ NIJE IZGUBLJENA

Objavljeno

na

Objavio

Novinar i kolumnist, Ivan Hrstić u 25 točaka obrazložio je zašto Bitka za referendum još nije izgubljena:

– U dimnoj zavjesi koju je podigao ministar Kuščević svojom prezentacijom, te od emotivnih reakcija sa svih strana teško je na prvi pogled razabrati činjenice o rezultatima provjere potpisa dvije građanske inicijative za tri referendumska pitanja. No, jasno je da je ministar preoptimističan ako misli da bitka za referendum staje na ovom mjestu. Ključan podatak jest da za jedno od referendumskih pitanja nedostaje svega 0,88 postotka glasova, a da su deseci tisuća glasova proglašeni neispravnima na temelju banalnih, neuvjerljivih i posve proizvoljnih naknadno napisanih kriterija. Evo svih bitnih točaka koje pokazuju da se ta bitka itekako nastavlja, piše Hrstić

I – Ako postoje dokazi da je netko sustavno krivotvorio potpise onda taj može, treba i mora, u skladu sa zakonom, a u najmanju ruku politički i moralno, za to odgovarati.

II – Ako postoje dokazi da je netko na bilo koji način krivotvorio rezultate provjere potpisa i zloupotrijebio povjerenje građana, taj može, treba i mora, u skladu sa zakonom, te politički i moralno, za to i odgovarati.

III – Neispravni potpis nije isto što i krivotvoren potpis. Prema dosadašnjim iskustvima, brojka oko 10 posto neispravnih potpisa bila je realno očekivana – uvijek postoji dio potpisa koji su zbog nečega manjkavi – zbog nepažnje, šlampavosti te svjesnog ili nesvjesnog tehničkog propusta. Na taj postotak su u aktualnoj vladi i računali kad su odlučili da će na taj način rušiti referendum i ići na prebrojavanje svih potpisa, a ne samo ograničenog uzorka.

IV – Samo za još nespecificirani dio neispravnih potpisa moglo bi se u ovom trenutku ustvrditi da je krivotvoren – bilo da su pojedini volonteri samostalno ili po nalogu uzimali slobodu koja im ne pripada pa protuzakonito sami upisivali ljude koji nisu osobno pristupili potpisnom mjestu, ili su to u ime drugih u naivnosti ili iz zle namjere radile osobe koje jesu pristupale potpisnim mjestima.

V – Ni u jednom slučaju ne može se isključiti da pojedinci ili organizirane skupine upisuju podatke osoba koje nisu stvarno pristupile potpisnom mjestu – samo kako bi protuzakonito ili protupropisno pogurali referendumsku inicijativu.

VI – Sve je to daleko od toga da bi se u ovom trenutku moglo predstavnike građanske inicijative optužiti za smišljenu prijevaru. Za početak, jasno je da volonteri ne raspolažu novčanim i materijalnim sredstvima kako bi obavili bilo kakvu složeniju provjeru, te da je za njih već i samo prikupljanje i brojanje potpisa izuzetan logistički zadatak.

VII – Ni u jednom slučaju ne može se isključiti niti da pojedinci ili organizirane skupine namjerno unose pogrešne podatke – samo kako bi sabotirali referendumsku inicijativu.

VIII – Nema baš nikakvih indicija ili dokaza o postojanju organizirane zavjere kako bi se i na taj način rušila građanska inicijativa.

IX – Potpuno je neistinita Kuščevićeva tvrdnja da po hrvatskim zakonima nije bilo moguće dopustiti prisutnost promatrača u povjerenstvu koje je provjeravalo potpise, to je posvemašnja izmišljotina.

X – Posve je neinteligentna tvrdnja da bi se prisustvom promatrača ugrožavalo tajnost osobnih podataka onih koji su dali potpise. Naime, Kuščević ne dopušta prisutnost promatrača iz referendumskih inicijativa kako oni ne bi vidjeli nečije osobne podatke, dakle, onemogućava pristup onim istim osobama iz te iste referendumske inicijative koji su prije toga te iste osobne podatke dostavili Kuščeviću! Štoviše, predstavnici tih inicijativa ne samo da su već imali prilike vidjeti te podatke, nego ih i dalje posjeduju – jer su ih prije predaje Kuščeviću ionako sve prekopirali, list po list. Apsurd nad apsurdima: Vlada RH samovoljno ne dopušta prisutnost onima koji su te potpise skupljali!

XI – Organizatori su sami unaprijed prekrižili na tisuće potpisa za koje su procijenili da su očito iz raznih razloga manjkavi – tko god za te manjkavosti bio odgovoran. Te potpise nisu uračunali u ukupan broj dostavljenih potpisa.

XII – To nipošto ne isključuje mogućnost da su tisuće drugih manjkavih potpisa svjesno ili nesvjesno, iz neznanja ili nemara za striktno poštovanje zakona – propustili prekrižiti.

XIII – Povjerenstvo je očito i izvan svake dvojbe svjesno ili nesvjesno prenapuhalo broj neispravnih potpisa, jer su u ukupnu brojku uključili čak i one potpise koje su sami organizatori prekrižili kao neispravne. U slučaju inicijative za referendum o povlačenju Istanbulske konvencije samo na taj način broj neispravnih potpisa Kuščevićevo povjerenstvo neosnovano je napuhalo za oko 13 tisuća.

XIV – Postavlja se pitanje je li namjera takvog postupka stvoriti dimnu zavjesu te učiniti još impresivnijim broj neispravnih potpisa – ili je tek APIS provjerom i tih potpisa pokušao zaraditi još koju kunu po potpisu, odnosno dodatnih 13 tisuća kuna minus PDV? Ili možda i jedno i drugo.

XV – Ukupno je tako povjerenstvo deklariralo 126 tisuća neispravnih potpisa ili oko 11 posto ukupnog broja od preko 1,2 milijuna za tri referendumska pitanja, s nedvojbenom insinuacijom iz usta ministra o elementima kaznene odgovornosti, odnosno da se radi o krivotvorenju i prijevari za koju bi organizatori trebali pred zakonom odgovarati. Takva insinuacija barem iz njegovih usta, kao predstavnika izvršne vlasti koja je na sve moguće načine od samog početka minirala građansku inicijativu jest definitivno preuranjena i neodgovorna.

XVI – Jednako tako moglo bi se postaviti pitanje moralne, političke pa i zakonske odgovornosti lokalnih i državnih vlasti koje nisu na odgovarajući način zaštitile prava građanske inicijative u prikupljanju potpisa, odgovornost državnog vrha koji se u cijelom tom procesu ponašao neuravnoteženo prema zagovornicima ovog instrumenta izravne demokracije odnosno posve suprotno odredbama Venecijanske komisije Vijeća Europe, te pitanje odgovornosti onih su provjeru naredili i uredili, postavivši dvojbene naknadne kriterije te preuranjeno interpretiravši rezultate na štetu građanske inicijative te budućnosti izravne demokracije u RH.

XVII – Naime, posve je jasno da ovo izvješće nije kompletno te da nakon ove provjere svih potpisa sad mora uslijediti dodatna provjera odbačenih potpisa, odnosno da za početak mora biti prezentiran ne samo ovaj selektivni niz ilustracija koje navodno dokazuju neispravnost nekih od potpisa, već mora biti prezentirano i kompletno izvješće koje će sadržavati preciznu statistiku koliko je i kojih konkretno potpisa odbačeno i iz kojih razloga.

XVIII – Građanska inicijativa mora na detaljan uvid dobiti sve potpise koji su proglašeni neispravnima, te jasno obrazloženje za svaki potpis ili grupu potpisa. Kao što je već istaknuto, obrazloženje da to nije moguće zbog zaštite osobnih podataka jest ridikulozno.

XIX – Pogotovu je nužno znati koliko je potpisa proglašeno neispravnima zbog raznih banalnih, birokratskih i posve proizvoljnih razloga, kao što su prekrižen JMBG te dopisan OIB ili popravka jednog slova ili brojke – ili pak zbog činjenice da su imena i prezimena istim rukopisom (nimalo suprotstavljeno u tom trenutku postojećim propisima) u mnogim slučajevima upisivali volonteri, dok su građani samo stavljali svoj potpis.

XX – Nije dakako, nevažno koliko je neispravnih potpisa, pogotovu koliko je ukupno potencijalno krivotvorenih potpisa, no to pitanje potencijalne kaznene ili neke druge odgovornosti je posve odvojeno od toga ima li na koncu dovoljno potpisa kako bi se referendum ipak održao. Jedno ni ne isključuje drugo.

XXI – Mnogo važnije od činjenice da su APIS i povjerenstvo utvrdili u prosjeku preko 40 tisuća neispravnih potpisa za svako od tri referendumska pitanja jest da su ustvrdili da naprimjer za referendumsko pitanje o promjeni članka 72. hrvatskog Ustava nedostaje svega 3290 potpisa od potrebnih 374.740!

Dakle, manje od 1 posto! Istovremeno je za tisuće i tisuće glasova ustvrdila da su nečitki!

To je tako mala margina pogreške da je jednostavno nužna te neizbježna neovisna i nepristrana provjera, u koju će po potrebi biti uključeni DIP i Ustavni sud, a koja će ocijeniti kako Kuščevićeve naknadne ad hoc kriterije tako i konačne rezultate.

XXII – Jednako tako za barem još jedno referendumsko pitanje razlika je tako mala – manje od 2 postotka potpisa – da se nitko ne može tek tako pomiriti s ovakvim preliminarnim rezultatom kao konačnim pravorijekom. Pogotovu zato što je građanskoj inicijativi iznimno neskloni ministar posao provjere potpisa za honorar od milijun kuna povjerio ustanovi koju je ova ista vladajuća stranka sasvim nedavno optuživala za krađu glasova na prethodnim parlamentarnim izborima!

XXIII – Sudeći po ministrovoj prezentaciji, vrlo je moguće da je povjerenstvo ad hoc odlučilo neispravnima proglasiti sve potpise u nizu uz koje su imena, prezimena i OIB uneseni istim rukopisom. No, ako su tako radili, to je neosnovano, jer mnogi mogu svjedočiti da je na potpisnim mjestima sasvim uobičajen pistupak da volonteri građanima upisuju osobne podatke, a da se građani samo potpišu. Osim ako se može dokazati da je i vlastoručne potpise uz te osobne podatke ostavila jedna te ista osoba, takvi potpisi se ne mogu i ne smiju tako lakonski odbaciti. Vrlo je vjerojatno da je takvih više tisuća. Sve to treba provjeriti, a u pojedinim slučajevima, ako je to nužno – i izravno kontaktirati navedenog potpisnika.

XXIV – Pokaže li se i dokaže da je stvarno i izvan svake dvojbe smišljeno i zlonamjerno krivotvoreno ukupno nekoliko desetaka tisuća ili možda čak stotinjak tisuća potpisa, u tom slučaju organizatori ili oni koji su za to izravno odgovorni moraju snositi sve moguće posljedice, pravne, moralne i materijalne te trajno ustupiti svoja mjesta onima koji vjeruju u vladavinu prava.

XXV – Pokaže li se pak nasuprot tome da je Vlada RH zlonamjerno odbacila jednu posve legalnu i legitimnu građansku inicijativu zbog manje od 1 postotka – točnije samo 0,88 postotka – iz banalnih razloga odbačenih potpisa i to na temelju naknadno i netransparentno postavljenih nejasnih i sumnjivih kriterija, građanska inicijativa mora inzistirati do kraja, koristeći pritom sva legitimna demokratska sredstva na hrvatskoj i međunarodnoj razini, kako ne bi ostala trajna mrlja na hrvatskoj demokraciji i vladavini prava, te kako ovakvi preliminarni rezultati provjere ne bi bili zlorabljeni kao oružje za ubojstvo izravne demokracije prilikom promjene referendumskog zakonodavstva koju je već naručio premijer.

U tom slučaju najmanje što građani moraju zahtijevati jest trenutačna i neopoziva ostavka ministra, a u pitanje dolazi i uloga samog premijera.

Ivan Hrstić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Karamatić: Za Komšića su glasovali ekstremisti koji žele uspostavljanje islamske države u BiH

Objavljeno

na

Objavio

“Bilo je samo bitno da Hrvati nemaju predstavnika. To je pucanje u temelje BiH. To će dovesti BiH u nezapamćenu krizu. Za Komšića su glasovali islamski ekstremisti u BiH koji žele uspostavljanje islamske države. Ima tu dio glasača SDA, ali nisu dominantni”, izjavio je Srni Karamatić, koji je i član Predsjedništva Hrvatskog narodnog sabora (HNS).

On ističe da su stranke HNS-a i Dragan Čović dobili plebiscitarnu podršku Hrvata na ovim izborima.

“Izbor Željka Komšića treći put, ako pogledate komentare na društvenim mrežama, čisti su glasovi iz mržnje prema Hrvatima”, kaže Karamatić.

Navodi da bi donekle bilo razumljivo da su Bošnjaci izabrali kandidata Naše stranke za hrvatskog člana Predsjedništva BiH Borišu Falatara, koji je ponudio novi pristup i politici i BiH.

Karamatić ističe da su bošnjački glasovi, međutim, otišli “čovjeku koji za osam godina u Predsjedništvu nije uradio apsolutno ništa, a za četiri u parlamentu BiH nije podnio nijednu inicijativu, niti prijedlog zakona i čija se predizborna kampanja svodila na to kako ne treba hrvatskom predstavniku dozvoliti da predstavlja Hrvate”.

Govoreći o krizi, Karamatić napominje da Komšić, kao ni bilo koji drugi član Predsjedništva, ne može uraditi ništa bez Parlamentarne skupštine BiH.

“U ovom slučaju Komšić se nema kome obratiti. On bi, prema Ustavu, trebao obratiti Klubu Hrvata u Parlamentu BiH. Mi ga nećemo primiti ni da bi ga saslušali”, tvrdi Karamatić.

Naglašava da je kriza već nastupila jer ne postoji zakon po kojem se može popuniti Dom naroda u Parlamentu FBiH, pa tako ni u parlamentu BiH.

“Vlast će biti formirana na razini županija i u Republici Srpskoj. Federacija i BiH se svakako nalaze u krizi. Hrvati, nakon što im je ovo treći put urađeno, više nemaju razlog da još jednom pokušaju spasiti ovakvu BiH”, naglašava Karamatić i dodaje da će se Hrvati braniti postojećim mehanizmima./HMS/

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati