Pratite nas

Pregled

U Krašiću proslava 120. obljetnice rođenja blaženog Alojzija Stepinca

Objavljeno

na

Foto: Davor Javorovic/PIXSELL (Arhiva)

Rodna župa bl. Alojzija Stepinca u Krašiću slavi 120. obljetnicu njegova rođenja. Nakon procesije od njegove rodne kuće u Brezariću, počelo je euharistijsko slavlje.

Alojzije Stepinac, višegodišnji zagrebački nadbiskup, kardinal i općepriznati zaslužni pastir hrvatskog naroda rođen je 8. svibnja 1898. u Brezarićima kraj Krašića, nedaleko od Jastrebarskog, kao peto dijete majke Barbare i oca Josipa.

Obitelj se 1909. preselila u Krašić u kojemu je, slomljen teškom bolešću, kardinal 10. veljače 1960. i umro.

Nadbiskup Stepinac, uvijek na visini povijesne zadaće, kao rijetko koja osoba na hrvatskim prostorima, čvrst i moralno dosljedan, hrabro je prkosio svim režimima za dobro hrvatskog naroda i u interesu vjere. Ustrajao je protiv velikosrpskog terora, protiv fašizma i ustaške NDH, protiv komunizma i njegovih pritisaka. Svi su ga vlastodršci stoga smatrali neprijateljem. U svom mržnjom zatrovanom protuhrvatskom štivu optuživali su ga kao klerofašistu – duhovnog i političkog mentora Ante Pavelića i krivca za ustaška ratna zlodjela, a sve zato da bi još jednom, makar i neistinama, potkrijepili staru tezu o genocidnosti hrvatskog naroda.

Razlozi su jednostavni: Stepinac kao najviši hrvatski katolički velikodostojnik uvijek je dostojno i neodstupno branio prava hrvatskog naroda na slobodu i samostalnu državu. U slučaju NDH on se nikad nije izjednačio s ustaškim režimom, već mu se, naprotiv, stalno suprotstavljao.

Stepinčevo je držanje bilo uvjetovano povijesnom spoznajom da se ideologije mijenjaju, stranački režimi dolaze i odlaze, a narod ostaje sa svojim potrebama i pravima na samostalan život. Utemeljen u kršćanski svjetonazor Stepinac je tu spoznaju iskazivao kao nepomirljiv protivnik svake totalitarističke ideologije i doktrine, kako fašizma i nacizma tako i marksističkog komunizma, osobito njegova staljinističkog obličja.

Brojna dokumentacija govori o oštrim Stepinčevim prosvjedima zbog ustaških zločina, i onog u Glini i onih u Jasenovcu, zbog rasizma i progona Židova, zbog terora nad Srbima. Protivi se i nasilnom pokatoličavanju, pa tako u tajnoj instrukciji svećenicima piše da je uloga i zadaća kršćana u prvom redu spasiti ljude, nazvavši to vrijeme vremenom ludila i divljaštva. U vihoru Drugog svjetskog rata bio je jedan od rijetkih, ako ne i jedini, crkveni prelat u Europi, koji je oštro, mnogo puta i javno reagirao na fašističko bezumlje.

Dolaskom komunizma nije odstupio od svojih načela. Ponovno se usprotivio neopravdanim egzekucijama i tražio milosrđe, zagovarao slobodni razvitak vjere i poštivanja neotuđivih prava čovjeka. Tada je to ocijenjeno kao protunarodno djelovanje, pa je 1946. iskonstruirano suđenje, nalik staljinističkim procesima.

Komunistička vlast označila ga je ustašom, proglasila ratnim zločincem, a suđenje je završilo presudom na 16 godina tamnice. Mnogobrojne dokaze i svjedoke u korist optuženoga sud nije prihvatio. Stepinčeva golgota u Lepoglavi, i kasnije zatočenjem u rodnome Krašiću, ostaje svjedočanstvo o moralnoj čvrstini i hrabrom protivljenju nečovještvu. Do svog je kraja ostao uspravan; nije želio pomilovanja ni posebne milosti. Komunistička vlast morala je ipak dopustiti da se Stepinac pokopa u Katedrali, posljednjem počivalištu zagrebačkih biskupa.

Papa Ivan Pavao Drugi proglasio je Alojzija Stepinca blaženim u svetištu u Mariji Bistrici 3. listopada 1998.

 

8. SVIBNJA 1898 GODINE RODIO SE BL. ALOJZIJE STEPINAC

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Održano predavanje ‘Hrvatski književni kanon’

Objavljeno

na

Objavio

Predavanje ”Hrvatski književni kanon“ održao je jučer u Dvorani Sv. Ivana Pavla II. u sisačkom Velikom Kaptolu povjesničar književnosti, komparatist i teatrolog Slobodan Prosperov Novak.

Kao gost odabrana djela interpretirao je glumac Božidar Alić, a predavanju je nazočio i sisački biskup Vlado Košić kojem je predavač na početku zahvalio na pozivu.

Govoreći o naslovu svog predavanja predavač je rekao da se termin kanon ne odnosi na teologiju ili značenje te riječi u starim znanostima, već na obvezna književna djela koja bi jedna sredina trebala poznavati, upozorivši kako danas u Hrvatskoj nije kanoniziran vrijednosni sustav knjiga i ideja koje bi promijenile i zamijenile onaj zastarjeli jugoslavenski, komunistički i antihrvatski.

– Mi smo danas svjedoci jedne ofenzive ljudi koji se bore protiv hrvatskog identiteta i obitelji te hrvatskog školstva. Naša zasigurno najveća boljka su institucije koje u devedesetim godinama nismo ‘resetirali’, već smo ih naslijedili iz komunizma. To su prije svega HAZU, Matica hrvatska i Leksikografski zavod Miroslav Krleža.

Te ključne institucije u devedesetim godinama nisu se ni malo promijenile. Tadašnja Južnoslavenska akademija osnovana je u 19. stoljeću s idejom da bude način prodora njemačko-austrijske civilizacije prema istoku i rješenje slavenskog pitanja.

Ta akademija, koju je Strossmayer korigirao s katoličkim vrijednostima, preživjela je to austrijsko vrijeme i obavila je svoju funkciju. Nakon dolaska Jugoslavije akademija se ‘resetirala’ i postala je Jugoslavenska akademija, a kada je devedesetih došlo vrijeme da ona postane hrvatska ne samo imenom već i svojom strukturom i suštinom, nažalost to se nije dogodilo.

Centralistička ideja nije prodrla u Akademiju i ona nije hrvatska jer njeno središte ne misli iz svoje dubine suverenu Hrvatsku, ustvrdio je predavač te se u nastavku osvrnuo i na Maticu hrvatsku kao organizaciju koja odumire jer se nije obnovila i osmislila svoj novi prostor djelovanja te Leksikografski zavod koji se još uvijek ponaša kao da je tu zbog Tita kanonizirajući djela bez vrijednosti koja promoviraju nešto što više ne postoji.

Prosperov Novak je rekao i kako hrvatski prostor, a posebno onaj obrazovni, opterećuje i na njega se postavlja niz loših teza, izdvojivši, prema njegovom mišljenju četiri najopasnijih za razvoj našeg društva.

– Kao prvu istaknuo bih proglašavanje u Hrvatskoj opasnim svega što je je navodno nastalo na temeljima zla takozvane ustaške države. Iz tog ‘straha’ stvara se ideja koja je vidljiva u svakoj Frljićevoj predstavi ili nekoj drugoj intervenciji o kripto-ustašama. Ta ideja sve više prodire u naše kazalište, na tv programe i u domove i vrlo je razarajuća.

Druga, vrlo opasna teza, tiče se Domovinskog rata i opskuriranja svega što se dogodilo u to vrijeme u vezi s njegovim izvorima, rezultatima i ljudima koji su ga vodili. To je najvidljivije u jednoj publikaciji koja se zove Novosti Srpskog narodnog vijeća, a uređuju ga ‘janjičari’ nekadašnjeg Feral tribuna. Oni to rade na način da prikazuju našu borbu i Domovinski rat pesimistično i užasno mračno te kao nešto što se ne bi trebalo uvesti u naš obrazovni prostor.

Treća teza odnosi se na ideju da su od 1945. do 1990 godine stvorene jedna država i jedna kultura koje su dale temelj europskoj Hrvatskoj omogućivši joj razvitak i uključenje Europu. Ta ideja proizlazi iz jugoslavenskih krugova i najbolje se vidi u prosvjetnoj reformi i kurikulumu. Vidljiva je i u govorima ministrice Blaženke Divjak, Borisa Jokića, kao i u mnogim elementima koji se tiču prosvjete i odnose se na taj period.

Četvera teza povezana je s našom dijasporom. Ona pokušava nametnuti da nešto ‘smrdi’ i ne valja s hrvatskom dijasporom. Posebno se tu misli na naše iseljeništvo koje se prikazuje kao mračne sile koje štete razvitku hrvatske države. To je ono kada Puhovski kaže: ‘treća generacija ustaša’. Iseljeništvo se ponižava i radi se o cijelom kolopletu nasrtaja na hrvatski identitet, na samostalnu hrvatsku državu. Kada govorimo o obrazovanju i kurikulumu onda treba znati da su ove teme doista dio toga i da su bolno urezane u svaki govor o reformi“, rekao je Novak.

Govoreći o reformi školstva dodao je kako on ne dovodi reformu u pitanje, ali kako nisu obavljene predradnje, a one koje jesu obavljene su traljavo jer su ih odradili ljudi koji ili su nesposobni ili ne žele da se promjene dogode u pravom smjeru.

– Ministrica Divjak nije dovoljno kompetentna za to. Da bi netko proveo reformu treba imati veliku političku i društvenu moć i mora biti vizionar, a to kod nje ne vidimo. Zanimljivo da od 72 škole koje provode eksperimentalnu fazu, 15 škola je direktno povezano sa strankom koja je delegirala gospođu Divjak. To je nedopustivo.

S druge strane, kada uzmete recenzije kurikula koje su stizale onda možete vidjeti da postoje i negativne recenzije kurikula iz povijesti te kurikula iz književnosti o čemu se naravno šuti. Jednostavno nije dopustivo da stranka koja ima jedan posto glasova na izborima ima toliki utjecaj na školstvo, posebno u ovoj eksperimentalnoj fazi, zaključio je Prosperov Novak.

Na kraju, u otvorenoj raspravi dotaknuta su brojna druga pitanja posebno vezana uz odgoj i obrazovanje. Tako su između ostalog nazočni upoznali predavača s činjenicom da se u sisačkim osnovnih školama na mala vrata uvodi i nameće oblik građanskog odgoja preuzetog iz Rijeke s odabranim predavačima bliskima lijevom svjetonazoru. Profesor je ocijenio da ovaj potez sisačke gradske vlasti ima elemente za ustavnu tužbu je jer očito rezultat samovolje.

(Sisačka biskupija)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Marko Ljubić: Vjerujem u genij hrvatskoga naroda!

Objavljeno

na

Objavio

Marko Ljubić

U TV emisiji Vidljivi tragovi Nadbiskupijske televizije Splitsko-makarske nadbiskupije koju emitira TV Jadran, novinar i politički analitičar Marko Ljubić je odgovarao na pitanja urednice Danire Matijace, koja su započela općenitom temom istine i njena ostvarivanja a nastavila se razogovorom o rastućoj disharmoniji između naroda i izvršne vlasti koja bi u sustavu parlamentarne demokracije trebala provoditi volju naroda, kao nosioca hrvatskoga suvereniteta, prenosi Projektvelebit

Ljubić se također osvrnuo na pitanje nacionalnih manjina i njihova mjesta u hrvatskom društvu, na poziciju iseljeništva kao integralnog dijela jednoga i jedinstvenog hrvatskoga naroda, na Istanbulsku konvenciju, Izborni zakon i konačno na dva referendumska procesa koja su upravo u toku. Pogledajte emisiju

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati