Connect with us

Kultura

U Kumrovcu nastale riječi, u Glini glazba ‘Lijepe naše’

Objavljeno

on

U povodu 200. obljetnice rođenja Josipa Runjanina (8.12.1821. – 2.2.1878.)

Piše: Darko Juka

U povijesnim izvorima piše kako ”nije posve sigurno” tko je zapravo skladao glazbu na riječi ”Horvatske Domovine”, no i kako se još u drugoj polovici 19. stoljeća uvriježilo mišljenje da je to učinio hrvatski časnik u austro-ugarskoj vojsci i samouki skladatelj Josip Runjanin. On je, naime, kao kadet, služio u graničarskoj pješačkoj pukovniji br. 10 u Glini, pod zapovjedništvom pukovnika Josipa Jelačića, kasnije čuvenoga hrvatskog bana, i smatra se da je ”Lijepa naša” 1840-ih uglazbljena upravo u Banovini te se Glinu naziva i ”Gradom hrvatske himne”.

Na naslovnici časopisa ”Danica” (”Danicza horvatzka, slavonzka y dalmatinzka”) koji je bio nositeljem hrvatskoga književnog preporoda, 14. ožujka 1835. objavljena je pjesma ”Horvatska Domovina” zagrebačkoga pravnika i jednoga od istaknutijih pjesnika Hrvatskoga narodnog preporoda Antuna Mihanovića. Od izvornih četrnaest strofa, prva, druga, pretposljednja i posljednja postale su osnovicom današnje hrvatske himne ”Lijepa naša Domovino”.

Danas je izgubljen trag Runjaninovu uglazbljenom izvorniku, a prvi poznati notni zapis na tekst ”Horvatske Domovine” potječe od učitelja pjevanja Vatroslava Lichteneggera, iz 1861. godine. On ju je, zapisao je hrvatski etnomuzikolog i povjesničar glazbe Franjo Ksaver Kuhač, ”ukajdio” slušajući kako ju pjevaju učiteljski pripravnici. Popijevka je brzo postala omiljenom u puku, a pod imenom ”Liepa naša” nalazimo ju prvi put 1864. godine u ”Sbirkama” Glazbenoga društva duhovne mladeži u Zagrebu. Današnja glazbena inačica potječe od Franje Dugana Starijega (1919.), službeni je notni zapis himne utvrđen 1990. Zakonom o grbu, zastavi i himni RH, a današnji službeni tekst ”Lijepe naše” 21. prosinca 1990. Zakonom o grbu, zastavi i himni RH te zastavi i lenti predsjednika Republike Hrvatske.

Josip Runjanin, pravoslavac iz obitelji cincarskoga podrijetla, preminuo je 2. veljače 1878. godine u Novomu Sadu, gdje je i pokopan, na pravoslavnomu ”Uspenskom groblju”. Rođen je 8. prosinca 1821. u Vinkovcima, a njegova kći Wilhelmine Runjanin isticala je kako se obitelj osjećala i izjašnjavala Hrvatima. U vojnoj je službi, prije umirovljenja, dosegao čin potpukovnika, a poznato je kako je sudjelovao u četiri ratna pohoda u Italiji. Kao predstavnik Prve banske pukovnije, godine 1865., ušao je u Hrvatski sabor, da bi se nakon umirovljenja povukao iz javnoga djelovanja i ostatak života proživio na dunavskim obalama, na granici Bačke i Srijema.

Runjanin je glazbenu izobrazbu stekao kod vojnoga kapelnika u Glini. Svirao je glasovir, rado prijateljevao s ilirskim intelektualcima, osobito književnicima, a u knjizi ”Znameniti i zaslužni Hrvati”, objavljenoj 1925. godine, stoji: ”…God. 1840. bivši kadetom u Glini ishitrio je poznatu himnu ‘Lijepa naša domovina’ prema melodiji Donizettieve arije ‘O sole piu ratto’ iz 3. čina opere ‘Lucia di Lammermoor’…”

Pjesma je prvi put javno izvedena kao ”Hrvatska himna” u prigodi otvorenja Hrvatsko-slavonske izložbe u Zagrebu, 1891. godine. Savez hrvatskih pjevačkih društava Hrvatskomu je saboru 1907. podnio predstavku ”glede uzakonjenja odnosno službenog proglašenja pjesme ‘Lijepa naša domovino’ hrvatskom himnom”. Premda Sabor nije reagirao, ”Lijepa naša” postala je neslužbenom hrvatskom himnom, a u svečanim prigodama izvođena je odmah nakon ”Carevke”, ondanje službene inačice ”Volkshymne” na hrvatskomu jeziku.

”Horvatska Domovina” jednom je od brojnih Mihanovićevih budnica. Primjerice, on je autorom i čuvene ”Još Horvatzka ni propala”. Međutim, i Runjanin potpisuje i nekoliko drugih uspješnih uglazbljenja, poput pjesme ”Ljubimo te naša diko” (”Hrvati svome banu”), spjevane u čast banu Josipu Jelačiću, Runjaninovu negdanjem izravnom zapovjedniku.

Danas su početne riječi hrvatske himne, ”Lijepa naša”, čestim metonimom za Hrvatsku, a naša najuzvišenija pjesma ubraja se među svjetski malobrojne miroljubive himne jer isključivo veliča ljepote Domovine i gorljivu ljubav spram Domovini, ne pozivajući na borbu, ustanak ili na otpor, kao što je slučaj s puno češćim tzv. himnama – koračnicama.

Usred doline na Zelenjaku, u blizini Kumrovca, zalaganjem Družbe ”Braća Hrvatskoga Zmaja”, dana 24. studenog 1935. podignut je spomenik hrvatskoj himni u obliku obeliska visokog 12,2 m. Navodno je na tomu mjestu Mihanović dobio nadahnuće za pisanje ”Horvatske Domovine”.

Hrvatski slikar izrazitoga domoljubnog zanosa Oton Iveković (1869. – 1939.), očito nadahnut Bukovčevim ”Gundulićevim snom”, naslikao je 1919. sliku na kojoj su prikazane vile u hrvatskim pučkim nošnjama kako zanosno plešu na lijevoj obali rijeke Sutle, dok ih Mihanović promatra, a ponad njega stoji Josip Runjanin.
Eto, skladatelj ”Lijepe naše” rodio se prije točno 200 godina da bi, Kranjčevićevski rečeno, prešao ”s onu stranu našeg groba” prije 143 godine. Zavrijedio je ovih nekoliko redaka, ovih nekoliko trenutaka, svakako barem jedan kutak našega sjećanja…

Piše: Darko Juka

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari