Pratite nas

U mislima je snaga

Objavljeno

na

“Misli koje vladaju našim osjećajima, koje nas vode i nadziru, pomažu nam da pobjeđujemo ili nas tjeraju da potonemo.” (Oscar Schellbach)

Ne trebamo mi slušati svoje misli, već one trebaju slušati nas. No tko želi gospodariti vlastitim mislima, treba to tek naučiti, a to je važno jer samo tako možemo nadzirati volju za radom i svoja raspoloženja. Zato valja znati pozitivno razmišljati.

Nesumnjivo, uspjeh znatno ovisi o tome kako se tko postavi prema vlastitim mislima, osjećajima i sposobnosti vladanja raspoloženjima.

Učinite zato svaki dan nešto

– čemu se radujete

– što vas približava vašim ciljevima

– što je protuteža vašem radu.

Tko ima pozitivno životno usmjerenje, pomaže svojemu duhovnom ja da bude dobro raspoloženo. Misli su, naime, pravi uzrok sreće, ali i nesreće, kako u vlastitom životu, tako i u svijetu.

»Činjenica je da veći dio onoga što na kraju poduzmemo više ovisi o osjećaju nego o racionalnom razmišljanju. Oscar Schellbach ovako je to formulirao: “Misli koje vladaju našim osjećajima, koje nas vode i nadziru, pomažu nam da pobjeđujemo ili nas tjeraju da potonemo.”

Misli označuju ideje i unutrašnje slike na koje usmjerujemo pozornost i koje u nama djeluju neovisno o našoj volji. Važno je, dakle, razmišljati o tome to bismo željeli za budućnost.

I pozitivne i negativne misli utječu na život. Kada ne jadikujemo nad okolnostima i nismo ograničeni strahom – to za kršćane ne bi trebalo biti teško – imamo najbolje predispozicije za zdrav život i za uspjeh.

Tko, naprotiv, uvijek vidi samo kako je “drugima dobro”, tko stalno jadikuje o svojoj zloj kobi, otvara mogućnost za neuspjeh, bolest i jad. Televizija, radio i novine donose hrpu negativnih vijesti, pa se čovjek lako osjeti sasvim nemoćno, prestrašeno i beznadno.

Zato pazite na to kamo su usmjerene vaše misli! Mislite na to da ćete uspjeti u onome što ste zacrtali.

Za kršćane je pitanje odakle dolazimo i kamo idemo već unaprijed razjašnjeno. Zato je život kršćana i u početku pozitivniji od života nekršćana i kršćanin može pozitivno utjecati na okolinu i mijenjati je. “Ali kako da to učinim?” možda se pitate. Ne možemo jednostavno ugasiti negativne utjecaje svoje okoline kao što se gasi svjetlo, i zar da uopće više ne čitam novine?

Slobodno odlučujemo o tome koji ćemo film pogledati, koju ćemo glazbu slušati i, naravno, što ćemo čitati. Promijenite ploču i počnite se baviti onime što uzdiže duh, a ne što ga spušta.

Naš je duh sposoban za nevjerojatne pothvate. Ne samo da se možemo učiniti bolesnima nego i sami sebi možemo čak “umisliti” smrt! U medicini je to odavno poznato. Lijekovi koji to zapravo nisu, takozvani placebo, mogu “zaliječiti” brojne bolesti. Pretpostavlja se da u anglosaksonskom svijetu 90% svih ljudi koji dolaze liječniku i koji očekuju tjelesno ozdravljenje zapravo nisu tjelesno, nego duševno narušeni. U Njemačkoj broj psihosomatskih bolesti čini oko 80% svih bolesti.

Ako, dakle, placebo lijekovi, koji izgledaju kao i drugi lijekovi, a zapravo sami po sebi nemaju nikakva učinka, mogu pomoći pacijentima, postaje jasno koliko je snažna naša moć umišljanja. Ono, dakle, utječe pozitivno ili negativno na naše tijelo. Naš život bit će uspješniji ako naša vjera i moć misli utječu na našu budućnost.

Bitno.net

Tekst je izvadak iz knjige Jorga Knoblaucha “Biti poduzetnik života”

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

HNES donio etičku osudu Aleksandru Stankoviću, zvanom Aca

Objavljeno

na

Objavio

 Hrvatsko nacionalno etičko sudište – STANKOVIĆ  – VELEIZDJNIK

20. studenog 2017., komemoracijama na Ovčari i Veleprometu završili su ovogodišnji dani tužne i ponosne Kolone sjećanja, patnje i pijeteta, pobjede i slave. Danas, 21. studenog 2017. Hrvatsko nacionalno etičko sudište (HNES) upućuje na znanje i ravnanje, najprije, svim Hrvatima i hrvatskim domoljubima u zemlji i svijetu, a posebno Predsjedniku Sabora, predsjedniku Vlade, Predsjednici države i DORH-u:

etičku osudu Aleksandru Stankoviću, zvanom Aca, za veleizdaju.

Jasno, da su prava adresa na kojoj treba razmisliti svi koji su se ogriješili zločinom nečinjenja na višegodišnje četnikovanje i perverzno iživljavanje Stankovića usred svetog dana kršćanskog kalendara i kršćanskog obiteljskog objeda.

Potaknut željom za osvetom zbog javno izrečenih upozorenja i prijetnji Miloradu Pupavcu, vođi četničkog pokreta u Hrvatskoj od strane Predraga Mišića Peđe, vukovarskog branitelja, Stanković je u emisiji „Nedjeljom u 2“  19. studenog od 14 do 15 sati, na I. programu HTV-a prešao sve granice ljudskog, društvenog, političkog i profesionalnog ponašanja, pa ga Etički sud proglašava veleizdajnikom. U danima prebolnih sjećanja kada uvijek ispočetka ratna rana lipti krvlju nevinih žrtava, a njihovi jauci paraju nebesa, hrvatska, javna, državna televizija dopustila je podlu i prokletu neprijateljsku provokaciju u spomenutoj emisiji. Gospodina Predraga Mišića,plemenitog čovjeka, hrvatskog domoljuba, vukovarskog branitelja i stradalnika srpskih zarobljeničkih logora, riječju žrtve  agresivnog rata Srpske akademije znanosti i umjetnosti, Srpske pravoslavne crkve i četničkih monstruma, Aca Stanković  izvrgao je  monstruoznom psihičkom mučenju: opetovano i opetovano inzistirajući na detaljima njegove obiteljske tragedije, na razorene najdublje veze među ljudima koje je rat podijelio na četnike i normalna ljudska bića.

Emisija je pakosno smišljena kao osveta javnoj poruci i prijetnji vukovarskog branitelja Predraga Mišića Peđe i čovjeka, koji je, braneći Hrvatsku i u vremenu, koje neki nazivaju mirom, razbio ćirilićne ploče, kao bezobraznu provokaciju u gradu od posebnog pijeteta. Stanković i njegovi mentori odlučili su uopće ne spominjati Pupovca i optužbu koja mu je izrečena, nego su željeli najprije, povrijediti svoga gosta da izgubi koncentraciju, zatim mu nametati izmišljeni „grijeh“  o navodnom zanemarivanju vukovarskih  studenata … i sličnim nebulozama, ali glavna je poruka bila, još jedan pokušaj, sudionika i pronositelja „Memoranduma II.“ ( po kojem je smišljeno kako da „Srbi koji su izgubili u ratu, u miru ostvare svoj cilj Velike Srbije“) još jedanput ponove tezu o Građanskom ratu. Toga su se sjetili u trenutku kada je Međunarodni sud pravde UN-a osudio Srbiju za agresiju, zločin protiv čovječnosti i na pojedinim područjima genocid, pa se očekivalo, (a upravo je došlo vrijeme da se upitamo zašto se ništa nije napravilo) da Hrvatska zatraži ratnu odštetu, i da za dugo vremena, „dok još puno vode Dunavom proteče“ kako im je poručila naša predsjednica u Zengama Vukovarska kolona sjećanja bude razdjelnica dobra i zla… Naučio je Aca lekciju: istinu  treba negirati, manipulirati, izvrtati i lagati, kao što veliki četnički ideolog, Dobriša Ćosić, opisujući srpsku navadu zalaganjem zaključuje: „Srbin  laže, to mu je od Boga“.

Teza o Građanskom ratu notorna je laž o hrvatskoj nedavnoj povijesti, o uzroku i posljedicama Domovinskog rata, o veličanstvenoj oslobodilačkoj pobjedi.  Stanković osporava „Deklaraciju o Domovinskom ratu“, presudu oba Haaška suda, koja su jasno rekli tko je agresor, a tko žrtva, pa je krajnje vrijeme da se razmisli ne samo o etičkoj osudi, nego o pokretanju  državnog kaznenog postupka. Budući da su Stanković na sceni, a Pupovac i četnička banda u sjeni, smislili  tezu i dokaz da se radilo o Građanskom ratu, jer su  oba brata Mišića, kao hrvatski  hrvatski državljani ratovali na suprotnim stranama, jedan na strani Srbije a jedan na strani Hrvatske onda mu je naš Peđa odgovorio, kao  član HNES-a: ja sam se borio za Domovinu, a moj brat našoj domovini veleizdajnik. Ovo je izvrstan i zoran  povod da se naši zakonodavci i sudbena vlast pozabave  zakonom, koji se kod nas tumači  površno, a to je Zakon o državljanstvu. Naime, postoje uvjeti kako netko može steći državljanstvo u državi koja ne pripada njegovom narodu, a eto primjera Aleksandra Stankovića da se donese dopuna zakona o tome tko, kada i zašto to državljanstvo može izgubiti.

Budući da je hrvatska javnost vrlo emotivno, žestoko i masovno izrazila svoje negodovanje, na opisani događaj veleizdaje,Hrvatsko nacionalno etičko sudište tome se priključuje i iznosi prijedlog: Ukoliko se, sa krajnjim rokom do subote, hrvatskoj javnosti ne objavi da je Aleksandar Stanković dobio otkaz na Hrvatskoj televiziji i da je počelo njegovo procesuiranje za veleizdaju, onda valja u nedjelju preskočiti obiteljski objed,  pred zgradom HTV-a,u kojoj su se na početku Domovinskog rata okupljali prvi pripadnici narodne garde. .  Od stradalnika četničke agresije kroz povijest do 19 studenog 2017. više se ne očekuju protesti po kavanama i priopćenja na portalima. Četnici više ne mogu  djelovati  u Hrvatskoj.  To je pravda za naše nevine žrtve, a Kolona sjećanja kojom Vukovar prikuplja i grli domoljublje znak su da su ljudi prepoznali njegovu svetost.

Poput svetaca koje proglašava crkva one koji su mučeničkom smrću potvrdili snagu svoje vjere, tako i Vukovar naše svetište jer su Vukovarci umirali, odbijali predaju – kako odlučiše i rekoše: „moramo izdržati dok se Hrvatska ne naoruža“. Oni su izdržali, Hrvatska se oslobodila i vrijeme je da im se zahvalimo sve dužim i dužim „kolonama sjećanja“, ali i braneći dignitet svake osobe kao što je Predrag Mišić Peđa.  On jednostavno i svjedoči zna da je Srbija napala Hrvatsku, i da su ćirilične ploče u Vukovaru četnička provokacija, te da je  pravi domoljub  uvijek spreman boriti se za svoj dom.

Dr Zvonimir Šeparović

Predsjednik Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta

NU2: Predrag Mišić Stankoviću: Ovdje nije bio nikakav građanski rat!

facebook komentari

Nastavi čitati

Kronika

UŽIVO: Haški sud izriče prvostupanjsku presudu Ratku Mladiću

Objavljeno

na

Objavio

Haški sud počeo je s procesom prvostupanjske presude Ratku Mladiću.

Sudac Alphonse Orie kazao je da je Mladić optužen za pet točaka za zločine protiv čovječnosti: progoni, istrebljenje, ubojstvo, deportacija, nehumana djela poput prisilnog premjšetanja.

Među četiri točke za kršenje zakona ili običaja ratovanja su: ubojstva, terorizam, protupravni napadi na civile, uzimanje talaca.

Presuda Mladiću bit će najvažnija presuda za ratne zločine u BiH. Na pravdu se čeka više od dva desetljeća, a optužen je za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona ili običaja ratovanja u BiH od svibnja 1992. do pred kraj 1995. Tužiteljstvo je za njega zatražilo kaznu doživotnog zatvora.

U točki koja se odnosi na genocid u Srebrenici, Mladiću su stavljena na teret masovna ubojstva više od tisuću zarobljenih Bošnjaka u selu Kravica te još tisuću kod škole u mjestu Orahovac. Tu je i opis “bezobzirnog uništavanja” privatne imovine i javnih dobara te spomenika kulture i sakralnih objekata.
U djelu optužnice koji se odnosi na teroriziranje Sarajeva tijekom opsade grada, spomenut je zločin na tržnici Markale iz veljače 1994. kada je ubijeno 66, a ranjeno više od 140 osoba.

U optužnici su potanko opisani zločini poput ubojstva 144 osobe u mjestu Ključ, više od 200 zatočenika u zatvoru u Foči, ubojstvo 150 osoba u logoru Keratermu te 140 u logoru Sušici kod Vlasenice, kao i zatočenje tisuća Bošnjaka i Hrvata u logorima poput onoga na Manjači osmišljenim tako da dovedu do njihova fizičkog uništenja. Optužnica protiv Mladića uz osobnu odgovornost sadrži i sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu na čijem je čelu bio Radovan Karadžić.

Pred Sudom je više od 100 novinara.

Pratite uživo ovdje

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari