Pratite nas

Kultura

U Muzeju je predstavljen život i kultura Hrvata katolika u Rami

Objavljeno

na

Doći u Ramu, a ne posjetiti, ako se tako može reći, srce Ramskog jezera, Šćit, bio bi zaista pravi grijeh.

Tu se, okružen prekrasnim jezerom, smjestio franjevački samostan koji zajedno s crkvom, muzejom i Kućom mira čini skladnu cjelinu s prirodom.

Ovo mjesto stoljećima okuplja brojne vjernike, a otkako je otvoren etnografski muzej, i brojne turiste koji dolaze kako bi vidjeli kako je to nekada živio ramski puk.

muzej_franjevackog_samostana_rama_scit_2

Jedina u BiH

Muzej franjevačkog samostana Rama-Šćit, postavljen u starom samostanu, jedinstvena je građevina u BiH, jedina takve vrste iz vremena turske vladavine u Bosni i Hercegovini, izgrađena 1857. godine.

Zasluga za otvaranje ovog jedinstvenog muzeja pripada fra Mati Topiću koji je kao gvardijan franjevačkog samostana Rama-Šćit, uspio realizirati svoju viziju vezanu za očuvanje kulturne baštine svog zavičaja kada je obnovio i u funkciju stavio urušenu zgradu staroga šćitskog samostana. Svoju je zamisao proveo u djelo uz pomoć svojih župljana, brojnih drugih Ramljaka i drugih ljudi dobre volje, kao i financijsku potporu Ministarstva kulture i sporta Federacije Bosne i Hercegovine te Vlade Republike Hrvatske.

rama stara

Povratak u prošlost

Prelaskom preko praga vrata ovog muzeja kao da ste zakoračili u prošlost. A kako bi vam se do kraja dočarala kultura i tradicija ramskog kraja, dok obilazite ovaj muzej, do ušiju vam dolazi melodična glazba bećarca i gange, tipičnog ramskog melosa čime je stvoren zaista impresivan ugođaj.

Lutke u prirodnoj veličini odjevene u tradicionalnu ramsku narodnu nošnju, pored ognjišta, pokućstva i posuđa, raznorazni alat i oruđe koji su Ramljaci nekada koristili, lonci, ćupovi, bešike za dijete, stupe za stupanje žita, stupica za lovljenje miševa, sepeti, kašikar za čanke, tepsije, kašike i mišače, stanovi za tkanje te brojni drugi predmeti koje su ukućani rijetko koristili ili ih prestali koristiti…, sve se to danas može pronaći još samo u ovom muzeju i sve ovo većinom su donirali sami Ramljaci podarivši sačuvane uspomene na pretke i minulo doba te predmete koje su sami izradili po ugledu na tradicionalne oblike i donedavna ih koristili svakodnevno.

Muzej ima 830 četvornih metara izložbenog prostora i proteže se kroz četiri etaže.
Na dvije etaže postavljeni su izlošci starih zanata, gospodarstva, prijevoznih sredstava, stambene kulture. Treća etaža predstavlja tekstilnu radinost – proces proizvodnje i sve vrste proizvoda u uporabi. Tu je i fratarska samostanska ćelija – soba fra Jeronima Vladića. Četvrta etaža predstavlja floru sa stotinjak najčešćih biljaka s nazivima i osnovnim karakteristikama i faunu – porodice životinja u punoj životnoj formi.
Etnografski postav sadrži približno 1200 eksponata, preko kojih su predstavljeni tradicionalni život i kultura Hrvata katolika u Rami. U ovim eksponatima što potječu poglavito iz Gornje, Srednje i Donje Rame, te s doljansko-sovićko-risovačkog prostora, uglavnom su predočene tradicionalne vrednote ramske materijalne kulture 19. i 20. st.

rama scit iz zraka

Svjedok stradanja i opstanka

Za to vremensko razdoblje originalnim predmetima, fotografijama i legendama predočeni su gospodarstvo, gospodarski objekti, gospodarski alat, oruđa i naprave, prijevozna sredstva za prijenos dobara, stambena kultura, nošnja, seoski obrti, te tekstilna radinost, kao i neki drugi vidovi domaće kućne radinosti. Eksponati, svjedoci življenja hrvatskog puka Rame u krajnje skromnim uvjetima, većinom su rukotvorine samoukih seljana, od kojih su tek neki postali specijalizirani obrtnici. Njihovo umijeće ponajprije se temeljilo na iskustvima prenošenim s koljena na koljeno. Zastakljene vitrine rezervirane su za komplete nošnji i još neki tekstilni materijal, a posebno su zanimljivi izlošci tradicionalne odjeće s manje ili više izraženim lokalnim obilježjima, koji Ramkinje i Ramljake čine prepoznatljivim.

Zanimljivost u muzeju je soba za mladence, onako kako je nekad izgledala soba jedne bogate obitelji, budući da su u ovom, u prošlosti siromašnom kraju, mladenci gotovo redovito jedno određeno vrijeme spavali u mogazi.

Tu je još i soba nazvana “soba fra Jeronima Vladića” koja odiše ozračjem iz pretprošlog stoljeća kada su u samostanu stanovali samo franjevci koji su se družili i ponosili pročitanim knjigama.

O Muzeju bi se mnogo dalo pisati, no teško ga je na taj način dočarati ili na bilo koji drugi. Jednostavno, kako je rekao sadašnji gvardijan fra Tomislav Brković, treba doći i – vidjeti.

Na kraju kažimo kako je zgrada Muzeja svojevrstan svjedok stradanja i patnji Ramljaka i njihovih fratara, ali i svjedok njihova opstanka unatoč teškoj i bespoštednoj životnoj borbi koja im je bila sudbina stoljećima.

 

Dnevni list/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

DOM

Objavljeno

na

Objavio

Nekako su mi najtužnije
priče ljudi koji su migrirali
poslije Drugog svjetskog rata,
u daleke zemlje poput Australije,
Argentine, Amerike itd.
U njima je gorila želja da još
jednom vide rodnu grudu,
prije nego zauvijek sklope oči.
Na žalost,mnogim se nije ostvarila!

DOM

Kad bi noćas im’o krila,
pola svijeta da preletim,
daleko mi ne bi bila,
u zagrljaj da ti sletim!

U zagrljaj da ti sletim,
nakon tako dugo ljeta,
djetinjstva da se sjetim
tu u tebi zemljo sveta!

Letio bi preko gora,
preko najvećih planina,
dočekala bi me zora
kao majka svoga sina.

Ali ne bi zaplakao,
suze uze mi tuđina,
samo bi se radovao
poput izgubljenog sina!

Poljubio bi kamen sivi,
svaki grumen zemlje svete,
gdje god da čovjek živi
rodnom kraju misli lete!

Al ću teško ispuniti
želju tužnom srcu svom,
u njemu ću vječno kriti
mjesto što se zove DOM!

Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

Fra Mario Knezović: Pojedinci žele uvesti monopol na riječ i utišati Katoličku crkvu

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Fra Mario Knezović/fb

Hercegovački franjevac Mario Knezović predstavio je u utorak u Širokom Brijegu knjigu “Evangelizacija u digitalnom dobu – Crkva, mediji i odnosi s javnošću”.

Uz autora, u predstavljanju su sudjelovali i novinari Dragan Soldo i Darko Pavičić. Govoreći o knjizi i djelovanju u medijima, fra Mario je, među ostalim, istaknuo kako Crkvi ne smije biti mjesto samo u sakristiji, kako se pojedini zalažu.

– Danas se želi provesti monopol na riječ, gdje pojedinci žele utišati riječ Katoličke crkve jer ne postoji nijedna druga institucija koja neovisno funkcionira i govori uime mnogih koji ne mogu govoriti – rekao je fra Mario, dodavši da je danas verbalni delikt zamijenjen takozvanim govorom mržnje.

Govoreći o Crkvi, Pavičić je naglasio kako ona ima pravo zaustaviti mijenjanje pojedinih normi. – Crkva ima pravo izaći van i reći što misli, to je njeno demokratsko pravo, tu postoji i opasnost Crkve od same nje da se ne zatvori u sakristiju, a to je upravo ono što neprijatelji sami žele – kaže Pavičić.

Govoreći o cenzuri, Pavičić je ustvrdio kako nema cenzure u medijima, kazavši da „postoje samo forme koje treba uvažiti, a nju ne treba previše mistificirati“.

Fra Mario je naglasio kako ne postoji cenzura, ali postoji selektivan pristup odabira pojedinih gostiju. – Neka osoba može pet puta negdje gostovati, ali ga se ne pita ono što treba. Pitanje je što ćete pitati. Danas u ovom svijetu nema zabranjenih odgovora, ali ima pitanja – ustvrdio je fra Mario.

Inače, navedeno djelo obrađuje i analizira ulogu komunikacijskih kanala u djelovanju Katoličke crkve u Bosni i Hercegovini u medijima. Istražena je medijska prisutnost župa u javnosti te aktivnosti pastoralnih djelatnika i institucija Crkve na medijskome polju.

Knjiga ima četiri poglavlja, a pripremana je oko dvije godine. Nakladnik je Sveučilište u Mostaru, dok su recenzenti knjige profesori Jerko Valković, Zoran Tomić, Igor Kanižaj i Iko Skoko. (Fena)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari