Pratite nas

Religija i Vjera

U nedjelju beatifikacija pape Pavla VI.

Objavljeno

na

Papa Franjo predsjedat će u nedjelju 19. listopada beatifikacijom pape Pavla VI. koja će se održati u sklopu svečane mise na Trgu Sv. Petra, kojom će ujedno biti zaključena Treća izvanredna biskupska sinoda posvećena obitelji. Donosimo cjelovitu biografiju pape Montinija

papa pavao viGiovanni Battista Montini rodio se u Concesiju (Brescia) 26. rujna 1897. Bio je isusovački đak i pohađao je Oratorij svetog Filipa Nerija u Bresciji. Za svećenika je zaređen 29. svibnja 1920.

Završio je studij filozofije i građanskog prava u Rimu te kanonskog prava u Milanu. God. 1923. imenovan je u službu u Apostolskoj nuncijaturi u Varšavi a 1924. vraća se u Rim na službu u Državnom tajništvu. Bio je crkveni asistent rimskog kruga Talijanskog katoličkog sveučilišnog saveza (FUCI – Federazione Universitaria Cattolica Italijana) a od 1925. do 1933. bio je nacionalni asistent. Dvadesetih i tridesetih godina mnogo kulturnih i vjerskih putovanja u Italiji i inozemnstvu.

Tijekom svoje službe u Svetoj Stolici bio je vrlo cijenjen od pape Pija XI. i pape Pija XII. Predaje povijest papinske diplomacije na Lateranskom sveučilištu od 1930. do 1937. Krajem te godine, 13. prosinca, papa Pio XI. imenuje ga zamjenikom u Državnom tajništvu. U tim godinama diplomatske službe nastojao je u što je moguće većoj mjeri biti izravno uključen u pastoralni rad i dušobrižništvo. Karitativno je djelovao u više rimskih predgrađa i aktivno sudjelovao u konferencijama Družbe svetog Vinka Paulskog.

Tijekom Drugog svjetskog rata bio je uključen u pomaganje izbjeglicama i Židovima te je vodio Vatikanski informativni ured. Na kraju rata surađivao je na osnivanju katoličkih udruga talijanskih radnika (ACLI – Associzioni Cattoliche Lavoratori Italiani), zanimao se za razvoj novih političkih pokreta katolikâ (Kršćanska demokratska stranka) te podupirao međunarodne laičke udruge u njihovim počecima.
Dana 29. studenoga 1952. imenovan je protajnikom Državnog tajništva za redovne poslove, 1. studenog 1954. milanskim nadbiskupom, a 12. prosinca iste godine zaređen je za biskupa. U toj golemoj i složenoj biskupiji primjenjuje nove načine evangelizacije kako bi odgovorio na fenomen rastućeg broja doseljenika i pomogao u prevladavanju materijalizma i marksističke ideologije, prije svega u svijetu rada. Uputio je devet pastoralnih pisama vjernicima ambrozijanske Crkve, odobrio gradnju 123 nove crkve i vodio najveću gradsku misiju ikad poduzetu u katoličkom svijetu. Putovao je u Sjedinjene Američke Države, Brazil i razne misije u Africi u kojima su djelovali pastoralni djelatnici Milanske nadbiskupije. Dana 15. prosinca 1958. papa Ivan XXIII., s kojim ga vežu prijateljske veze još od 1925., uvrstio ga je u Kardinalski zbor. Aktivno je sudjelovao u pripremama Drugog vatikanskog koncila i sudjelovao u tome velikom crkvenom skupu.

Dana 21. lipnja 1963. izabran je za papu i uzeo ime Pavao VI. Usred brojnih izazova, doveo je do uspješnog zaključenja tri razdoblja Koncila, potičući Crkvu da bude otvorena suvremenom svijetu poštujući svoju tradiciju, i uvijek težeći jedinstvu među koncilskim ocima.
Pokrenuo je praksu apostolskih putovanjâ i putovao na sve kontinente, počevši sa Svetom zemljom, gdje se odigrao njegov povijesni susret s pravoslavnim patrijarhom Atenagorom. Ostala važna odredišta bila su Indija i Ujedinjeni narodi (1965.), Fatima i Turska (1967.), Kolumbija (1968.), Ženeva i Uganda (1969.), te Daleki istok, Australija i Oceanija (1970.). Mnogo je putovao i diljem Italije.

Njegova prva enciklika, Ecclesiam Suam (1964.), iznjedrila je metodu “dijaloga spasenja” u Crkvi i sa cijelim svijetom. Ostale njegove enciklike su Mysterium fidei o euharistiji (1965.); Mense Maio (Mjesec svibanj) (1965.) te Matri Christi o Majci Kristovoj (1966.) u kojoj upućuje Gospi prošnju za mir u svijetu; Populorum progressio o razvoju narodâ (1967.); Sacerdotalis caelibatus o svećeničkom celibatu (1967.); Humanae vitae o ženidbi i regulaciji poroda (1968.).

Radio je na primjeni dokumenata Koncila i provodio njegove reforme. Pružio je veličanstveni nauk o pitanju mira i ustanovio Svjetski dan mira. Mnogo je patio zbog niza krizâ koje su pogađale Crkvu u tim godinama, ali je na njih odgovorio hrabrim prenošenjem vjere i bio jamcem doktrinarne postojanosti Crkve u razdoblju ideoloških previranja (Godina vjere 1967.-1968. i “Credo Božjeg naroda” 1968.). Pokazivao je vrsnu sposobnost za posredovanje na svakom polju, bio je mudar u svojim odlukama, nepokolebljiv u afirmiranju načelâ i imao razumijevanja za ljudske slabosti.

Raznim posjetima vjernicima na njihovim radnim mjestima i Apostolskim pismom Octogesima adveniens (1971.) pokazao je budnu i pažljivu brigu Crkve za socijalne probleme. Proučavao je nove načine inkulturacije vjere (apostolska pobudnica Evangelii nuntiandi, 1975.) i iskreno suosjećao s patnjama siromašnih. Branio je vrijednosti obitelji i života, a protivio se razvodu i pobačaju. Suočio se s političkim i socijalnim napetostima koje su u nekim zemljama kulminirale u razdoblju terorizma, odlučno se suprotstavivši tome nasilju istupima koji su ganuli čitav svijet.

Po naravi je bio suzdržan, ponizan i ljubazan, pouzdan i vedar, a odlikovao se iznimnom tankoćutnošću. Čovjek duboke duhovnosti – utemeljene na Svetom pismu, crkvenim ocima i velikim misticima – pokazao je jaku vjeru, nepokolebljivu nadu, svakodnevnu ljubav koju je živio u diskretnosti i jednostavnosti. Njegova molitva, ukorijenjena u riječi Božjoj, liturgiji i klanjanju pred Presvetim, bila je kristocentrična i osnažena značajnim i uzornim štovanjem Majke Božje (apostolska pobudnica Marialis cultis, 1974.).

Od samog početka svoje službe posebnu je brigu posvećivao mladeži, dijeleći s njima, i svim vjernicima, radost vjere (apostolska pobudnica Gaudete in Domino, 1975.) i “civilizaciju ljubavi” (Sveta Godina 1975.).

Pavao VI. umro je u Castel Gandolfu, nakon kratke bolesti 6. kolovoza 1978., moleći Očenaš. Napisao je Razmišljanje o smrti (Pensiero alla morte) i Oporuku (Testamento) koji predstavljaju remek-djela duhovnosti i ljubavi prema Crkvi.

Papa Benedikt XVI. proglasio je 20. prosinca 2012.herojske kreposti.

M.M.

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Hrvatska

Mons. Jure Bogdan: Pravi odgovor na zlo nije mržnja nego ljudska blizina i ljubav

Objavljeno

na

Objavio

foto: Hina

Vojni ordinarij mons. Jure Bogdan je u subotu u propovijedi u Crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Škabrnji, na 26. obljetnicu masakra koje su u tom mjestu počinile JNA i paravojne srpske postrojbe, naglasio kako su pravi odgovor na zlo uvijek samo ljudska blizina, ljubav i pažnja, a ne osveta i mržnja jer mržnja donosi mrak iz kojeg se nikad ne vidi cjelovita istina.

“Ovdje kao i u svim sličnim situacijama razbojstava i ubojstava, vrijede kršćanska načela i valja ih poštovati. Ne može se mržnjom pobijediti mržnja. Ne može se osvetom pobijediti zlo. Ako na zlo pokušavamo odgovoriti zlom, onaj koji nam je nanio zlo uspio je. I nas je uveo u labirinte mržnje i sunovratio u ponore zla. Doveo nas je na svoju neljudsku razinu,” rekao je mons. Bogdan na misi za sve stradale u Domovinskom ratu.

kod spomen-obilježja masovne grobnice „Ruža za poginule branitelje i civile“, u Crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije.

“Osveta je nemoć izazvana zlom. Promašen je pokušaj onih koji duboke rane poznate i manje poznate iskorištavaju za vlastite interese, bez poštovanja i samilosti prema poginulima. Poigravati se dostojanstvom poginulih žrtava i s patnjom živih, veliko je zlo,” rekao je i dodao da je potrebno što prije zaklopiti ove ružne stranice i okrenuti se budućnosti.

Kolonom sjećanja “Korak po korak”, u kojoj je bilo više od 15.000 ljudi iz svih krajeva Hrvatske, u subotu je u Škabrnji obilježen Dan sjećanja na žrtve masakra koji su u Škabrnjki počinili pobunjenici i JNA. Škabrnja je imala 86 žrtava.

Kod spomen obilježja vijence su položili državno izaslanstvo u kojemu su bili potpredsjednik Vlade i ministar obrane Damir Krstičević, potpredsjednik Hrvatskog sabora Milijan Brkić, ministar turizma Gari Cappelli i ministar prometa, pomorstva i infrastrukture Oleg Butković, te izaslanstva Zadarske županije i brojnih braniteljskih i civilnih udruga.

Dan sjećanja na žrtve u Škabrnji završio je komemorativnim skupom na Trgu Franje Tuđmana i polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća ispod središnjeg križa na Groblju sv. Luke. (Hina)

Brkić i Krstičević iz Škabrnje: Dok je svijeta i vijeka, moramo ustrajati na progonu velikosrpskih zločinaca!

facebook komentari

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Riječ domoljublje pokušava se izbaciti iz rječnika ljubavi i uvrstiti među psovke

Objavljeno

na

Objavio

Foto: zg-nadbiskupija

Zagrebački pomoćni biskup mons. Ivan Šaško predvodio je u četvrtak 16. studenog u zagrebačkoj katedrali misu zahvalnicu u povodu pete obljetnice oslobađanja hrvatskih generala Ante Gotovine i Mladena Markača.

Biskup Šaško u uvodu euharistijskog slavlja istaknuo je kako je puno  dana koje je važno njegovati u hrvatskome spomenaru, ali su među njima posebno dragocjeni oni koji nose spomen hrvatske radosti.

Takav je dan, nastavio je, i onaj petak koji smo živjeli prije pet godina, s jasnim osjećajem da se jedna presuda zemaljskoga suda ne tiče samo dvojice hrvatskih generala, nego cijeloga naroda, države i, što je najvažnije istine – rekao je Biskup.

Uvodeći u svoju homiliju Biskup se prisjetio večeri uoči donošenja oslobađajuće presude hrvatskim generalima, kada je u svetoj misi naviješteno isto Evanđelje kao i danas, ista Isusova riječ: Kraljevstvo je Božje među vama.

Svaki put u ozračju govora o hrvatskim braniteljima osjetim isto – prisutnost Kraljevstva koje postoji, živi, djeluje u srcima ljudi koji su spremni sebe darivati. I kada se ta nutarnja snaga očituje izvanjski, donosi čudesne plodove koje nitko ne može previdjeti niti ih tko može osporiti – rekao je biskup Šaško.

Istaknuo je kako u vremenima velikih progonstava i kušnja, neobranjeni, siromašni i zlostavljani lako dobiju dojam da je Bog daleko, da je napustio nadzor nad tijekom povijesti.

U takvim trenutcima prividne Božje odsutnosti, proroci posežu za apokaliptičkim načinom govora, apokaliptičkim, što znači razotkrivajućim, jer nastoje tu bezizlaznost osvijetliti svjetlom vjere, razotkriti stvarnost onoga što prekriva privid, da bi pomogli ljudima nastaviti hod – kazao je biskup.

U homoliji je upozorio na lažne proroke koji ljudima govore o površnim rješenjima, pokazuju ciljeve koji kratkotrajno bljesnu, ali nemaju vrijednosti, nude zamjenu za Boga i njegovo kraljevstvo, što otvara rane novih razočaranja.

Ako je uistinu Kraljevstvo Božje među nama onda se s pravom valja pitati jesmo li ga našli u svome životu, u životu bližnjih, svoga naroda? U ozračju branitelja možemo pronaći u izobilju. Čitajući i listajući knjige koje su sačuvale spomen na obranu Hrvatske od srpskih zlostavljača, pa tako i monografiju o Specijalnoj policiji; gledajući fotografije i lica, bio sam potaknut moliti.

Takve se knjige mogu listati kao i druge, može ih se pokušati čitati, ali iznad toga pokušaja živi svijest da te knjige nemaju korica, da je listova puno više i da ih prolaznost ne može uvezati. I zagledan u lica živih i pokojnih, uz molitvene zazive – hvala ti Gospodine za njih – zagledan u prizore: bolne, šaljive, nježne i potresne, javlja se pitanje: Što ih povezuje i odakle im snaga? – naglasio je Biskup.

Govoreći o značenju riječi specijalan, podsjetio je Biskup da specijalnim danas zovemo sve ono što je zbog nečega posebno.

Pripadnici specijalnih postrojba nosili su upravo taj poziv: biti početak, prepoznatljiv i nošen ljubavlju. Često puta neprimjetni, ali itekako prisutni. Poput klice iz koje su se širile grane oduševljenja i poleta, poput kvasca koji je dao da bude dovoljno hrane za sve – rekao je.

Kazao je kako naš kršćanski spomen nije prikovanost uz prošlost, već je on uvijek izvor novoga, baš kao i euharistija u kojoj se spominjemo i obnavljamo Kristovom prisutnošću te postajemo dionicima Božjega vremena, Božje sadašnjosti.

Važno je i da spomenici u Hrvatskoj budu odrazi istine, odrazi s lica mladića i djevojaka, čije živote ne smijemo samo prelistati; odrazi trpljenja koji daju odgovore zašto se i danas vrijedi žrtvovati za domovinu, u vremenu kada se riječ domoljublje pokušava izbaciti iz rječnika ljubavi i uvrstiti među psovke. Lijepo je da smo nakon pet godina ponovno došli baš ovamo pronaći toplinu hrvatske radosti. Njeni će ju neprijatelji svakako gušiti, osporavati njenu snagu, prikazivati ju kao dvojbenu i nepotrebnu. Bez nje postajemo umorni, ranjivi, otuđeni. No, kraljevstvo je Božje među nama. To je istinski razlog radosti, sigurnosti i nesebičnosti. Tu je i snaga budućnosti naše domovine – zaključio je biskup Šaško u svojoj homiliji.

U koncelebraciji euharistijskog slavlja bila su četrnaestorica svećenika. Slavlju su prisustvovali i predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović, umirovljeni generali Hrvatske vojske Ante Gotovina, Mladen Markač i Ivan Čermak, potpredsjednik Vlade RH i ministar obrane Damir Krstičević, ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske Mirko Šundov, pripadnici Specijalne policije te hrvatski branitelji.

Nakon euharistijskog slavlja, u dvorani Vijenac Nadbiskupijskog pastoralnog instituta upriličeno je predstavljanje monografije ”Specijalna policija u Domovinskom ratu”

Vukovarci i Hrvatska se u studenom prisjećaju najtužnijeg dana i strahota velikosprske agresije

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari