Pratite nas

Kultura

U osvit izlaska novog književnog dragulja iz iseljeništva

Objavljeno

na

Poznati posavski društveno-politički djelatnik i jedan od njavećih naših živućih filozofa prof. dr. Pavo Barišić je u Pogovoru djela “Zaustavljeni su krici, al’ nisu duše” Zorice Krajinović-Marinić, a koje će za nekoliko tjedana biti objavljeno u nakladničkoj kući “Kerigma-Pia” iz Zagreba, reče kako je “Zavičaj onaj dio svijeta u kojemu se ljudi osjećaju ispunjeni uzvišenim osjećajima povjerenja, iskrenosti i povezanosti s bližnjima. Jedinstven je i nezamjenjiv za svaku osobu krajolik u kojemu ugleda svjetlost dana i doživi tminu noći…”.  Prof. Barišić dodaje i: “… No,ima i tragedija u kojima zavičaj doslovce biva razoren i opustošen; ljudi stradavaju i bivaju raseljeni; domovi se ruše i sravnjuju sa zemljom. Takva je tragedija pogodila rodni kraj autorice ove nostalgične i nadasve tužne, ali ujedno i poučne životne priče…”.

Zorica Krajinović

Uistinu je prof. Barišić pogodio suštinu djela što nam ga pred javnost postavlja “Kerigma-Pia”. Zorica Krajinović rođena Marinić rodila se u Bosanskoj Posavini 1962. godine. Osnovnu je školu polazila u nekoliko posavskih mjesta, a srednju završila u Slavonskom  Brodu. 1981. godine stalno se nastanila u Švicarskoj i kao mentorica njegovateljima i studentima sestrinstva radila u brojnim švicarskim bolnicama. Danas radi u Sveučilišnoj bolnici u Zűrichu. Majka je dvojice sinova.

Gospođa Krajinović se često pitala zašto smo takvi kakvi jesmo? Što nam je obilježilo život? Što nam daje snagu kada nam je teško da se dignemo i krenemo dalje? Kaže, da se na ova pitanja može odgovoriti kada smo potaknuti i tuđim pričama te na taj način  ojačati sami sebe:

– Zbog toga ova priča. Ona pokazuje što je obilježilo život jedne žene i kako se ona nosila s brojnim nedaćama koje počinju od njezina djetinjstva, pa sve do poznih dana njezina života. Kroz priču se isprepliću život i običaji ljudi u selu Bosanske Posavine u gotovo sto godina povijesti, čiji su žitelji bili obuzeti svojim brigama, a na kraju su protjerani sa svojega ognjišta, kaže gospođa Krajinović, a u Pogovoru ovom djelu poznata hrvatska književnica Nevenka Nekić kaže kako je “Auktorica ovog djela postala tragač za istinom ne tražeći osvetu.  Samo svoje grobove, svoju crkvu koja je konačno i zauvijek srušena u Domovinskome ratu, a njihova, komšijska blista. Ona traga za dragocjenim ulomcima posude ljubavi koju je baštinila od mučenice bake Zore i majke Anđele i u tim krhotinama pronalazi snagu kojom posvjedočuje: mrak vampirskih ambisa i vrtloga koji su pirovali našim ravnicama, planinama i naseljima, tužnim prostorima hrvatske domovine, a ti se mrakovi mogu uvijek prebroditi mostovima ljubavi Isusa Krista, možemo ih zakopati i uz palicu koja nas čuva proći dolinom smrti, izdržati nasilje i muža i oca, primiti njihovo pokajanje i smoći snage za oprost, taj najteži zahtjev naše kršćanske vjere.”, piše profesorica Nekić.

Roman “Zaustavljeni su krici, al’ nisu duše” Zorice Krajinović je njezin prvijenac, a koji za hrvatsku čitalačku stvarnost ima višestruki značaj. Prvo, Bosanska Posavina o kojoj Zorica piše je vjekovno identitetsko hrvatski prostor o kojemu se uistinu malo piše, a u ovom djelu to se jasno pokazuje. Drugo, gospođa Krajinović piše čistim  hrvatskim narodnim narječjem, koji se govori upravo u Bosanskoj Posavini. I treće, najvažnije jeste neizmjerna potreba da povijest Bosanske Posavine živi.  Svojim djelom “Zaustavljeni su krici, al’ nisu duše” tomu gospođa Krajinović daje nemjerljiv doprinos, jer piše s ljubavlju, bez osvete i s pijetetom.

Piše: Anto Pranjkić

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

Mate Bulić i Marko Perković Thompson snimaju novi hit: E, MOJ KUME

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Veljko Martinović

Nakon više od 30 godina uspješne karijere Mate Bulić je odlučio svojoj publici upriličiti tri velika koncertna spektakla i to 20. veljače u Spaladium Areni, dva dana nakon u Gradskom vrtu Osijek, dok će 29. veljače trijumfirati pred zagrebačkom publikom u sportskoj dvorani Dražena Petrovića.

Turneja nosi naziv ‘Ja sam na vas ponosan’ po Matinom posljednjem velikom hitu, no kako ističe i po tome što može biti ponosan na svoju brojnu publiku iz svih krajeva svijeta koja ga godinama prati i podržava. U razgovoru nam je otkrio zašto je Split odabrao kao uvertiru te koji će mu se gosti pridružiti na njegovom koncertu – piše Dalmatinskiportal.hr

– Bez razmišljanja osjetio da moja velika glazbena priča mora početi baš tu, pod Marjanom, gdje sam 5. lipnja 1998. godine spektakularnim koncertom napunio Stari plac. To pamti nešto starija publika, a ta emocija me drži i dan danas. Zato sam odlučio s turnejom krenuti u Splitu, gradu koji je više puta pokazao da voli Matu Bulića. Da nije publike, ne bi bilo ni mene. Sjećam se tog trenutka kada je stadion pjevao moje pjesme, a da nisu znali kako izgledam. Tako sam se 22 godine nakon odlučio vratiti na ‘mjesto zločina’.

Turneja nosi naziv ‘Ja sam na vas ponosan’. Na koga ste toliko ponosni?

– Moja osnovna dužnost kao čovjeka, drugo kao izvođača je zaokružiti tu jednu cijelu priču i reći svim tim ljudima, hvala lijepo što ste bili sa mnom sve ovo vrijeme, što ste me trpjeli i što ste me slušali. Trpjeti Matu Bulića 40 godina, ne može svatko ha,ha. Zato turneja nosi naziv ‘Ja sam na Vas ponosan’, ali i po mom posljednjem velikom hitu. Siguran sam da će emocije koje nosimo moja publika i ja biti sjedinjene u jednu te večeri u Spaladium Areni.

Uvijek kažu kako je splitska publika na neki način posebno zahtjevna. Imate li Vi taj osjećaj prije nego što stanete pred njih?

– Prije tog prvog splitskog koncerta, moj menadžer Ivica Bubalo je bio uvjeren da mogu doći u svoju zemlju iz iseljeništva i napuniti stadion. Kako je poznato svoju karijeru prvo sam započeo u Njemačkoj i inozemstvu, a on je govorio kako ljudi pjevaju moje pjesme u Hrvatskoj i da njima nije važno kako Mate Bulić izgleda. Nagovarali su me svi iz mog okruženja da napravim dvorsku turneju nakon toga, ali nisam pristao. Čekao sam pravi trenutak da im se zahvalim i on je došao ove godine. Jedva čekam.

Možemo li čitateljima otkriti goste na splitskom koncertu?

– U Splitu uz klapu Pasika, nastupit će HKUD ‘Lindžo’ iz Neuma, HKUD ‘Brotnjo’ iz Čitluka, a na pozornici će mi se pridružiti i moj kum Marko Perković Thompson, s kojim sam na neki način postao rodbina. U sva tri grada na pozornici će biti Tarapana bend s kojima ću izvesti ‘Ja sam na te ponosan’. Kroz cijelu turneju pratit će me moj bend Delta te impresivni Big band sastavljen od vrhunskih hrvatskih instrumentalista. Pomno smo birali goste, a svi ovi ljudi su meni na neki način poput obitelji. Već sam sada ispunjen u duši jer uz njih i svoju publiku mogu samo uživati.

Možete li nam otkriti koju ćete pjesmu otpjevati s Thompsonom?

– Još se moramo dogovoriti, ali mislim da ću s Thompsonom otpjevati ‘Gori gora,gori borovina’ jer je on izvorno autentičan. Napravio je većinu mojih hitova tako da nam neće biti teško izabrati zajednički repertoar. Ekskluzivno ću vam otkriti da ćemo nakon turneje izdati zajedničku pjesmu ‘E, moj kume’. Možete je očekivati negdje u travnju.

Tko će Vam se na pozornici pridružiti na ostalim koncertima?

-Dva dana nakon, u Gradskom vrtu Osijeku gostovat će jake snage Slavonije Šima Jovanovac, Ivan Stapić, Stjepan Jeršek Štef i Slavonia band, dok je sam u Zagrebu pozvao Ivana Zaka, te dragu mi prijateljicu Maju Šuput s kojom sam prije osam godina snimio pjesmu ‘Dvije lude’.

Spaladium Arena sama po sebi zahtjeva i velike pripreme. Kakvu produkciju publika može očekivati?

– Za produkcijski dio zadužen je Branimir Mihaljević s kojim sam snimio svojih zadnjih pet studijskih albuma te prije pet godina pripremio i svoj uspješni koncert u KD ‘Vatroslav Lisinski’. Tandem Branimir i Thompson su obilježili drugi dio moje karijere, dok sam svoju ozbiljnu glazbenu priču započeo s tandemom u sastavu Đorđe Novković i Nikše Bratoš. Vjerojatno ne mogu sve ljude s kojima sam surađivao nabrojati od mog dragog Dražena Zečića, Nene Ninčevića, Siniše Vuce, Miroslava Škore,… Sve same vedete hrvatske glazbene scene. Spomenuo bih i zahvalio se anonimnim autorima koji su ostavili neobilazan trag u mojoj karijeri. Jedno je sigurno, nikada nisam želio snimiti pjesmu u koju ne vjerujem. Snimio sam ih oko 150, nije to impozantna brojka, ali je specifična jer pjesme imaju milijunske preglede. S jedne strane te brojke me uvijek iznenade, a s druge su i očekivane jer se u svakoj pjesmi poistovjećujem s publikom.

Kakav repertoar spremate za ovu turneju?

– Na repertoaru će se nizati brojni hitovi poput ‘Domu mom’, ‘Gori gora, gori borovina’, ‘Narodno veselje’, ‘Ja još uvijek kao momak živim’, ‘Tiho, tiho teče Neretva’, ‘Pjevam i plačem’ i brojne druge. Kada kročim nogom na binu je početak moje ‘borbe’ da što dostojanstvenije i bolje donesem ono što osjećam i prenesem to na publiku koja je ispred mene. Isto tako sam i prvi filter kada siđem s bine i odmah znam jesam li to donio onako kako to zaslužuju. U 90 posto slučajeva uspijem, a svaki idući koncert želim biti još bolji.

Koja je Vaša tajna zbog koje ste sve ove godine uspjeli opstati na sceni?

– Nema tu velike filozofije, osim da je meni publika na prvom mjestu. Oni su sve ove godine moj vjetar u leđa i zbog njih imam priliku u životu baviti se onim što iskreno volim. S njima se volim družiti na pozornici, ali i nakon koncerta. Rado se s njima fotografiram i družim. Po svojoj odjeći nakon koncerta znam da uvijek dam svoj maksimum, moja košulja je uvijek mokra, a iza svakog koncerta izgubim gotovo dva kilograma.

Dok radimo ovaj intervju, prišlo Vam je mnogo ljudi sa željom da se fotografiraju i upoznaju s Vama. To potvrđuje sve ovo što ste gore naveli…

– Moj kućni odgoj me naučio da su mi ljudi sve. Od početka je moja vizija bila ostati čvrsto na nogama. Ako si već dobio dar od Boga, nemoj ga zloupotrebljavati. Uvijek pamtim kada sam u kao dijete na jednom koncertu prišao Vici Vukovu s leđa. Onako markantan Vice i tada velika zvijezda imao je vremena za ljude koji su mu prišli. Otkud meni pravo da se ne ponašam isto prema ljudima i mojoj publici, a koji su u rasponu od sedam do 77 godina. Javili su mi da će na zagrebačkom koncertu biti i jedan od mojih najstarijih fanova, jedna gospođa od 95 godina. Ona je za svoj rođendan zamolila unuke da je odvedu na moj koncert. Na svojim društvenim mrežama podijelio sam i jedan video koji sam dobio od tate malenog dječačića. On se rasplakao jer će ga tata voditi ma moj koncert. To je taj dijapazon godina koji slušaju moje pjesme. Na kraju moram reći da je skromnost Božji dar, a oholost i bahatost nikome ne nose dobro.

Poznati ste, kako na bini tako i privatno, kao veliki veseljak. S kim se od kolega najčešće družite?

– Poduža je moja lista Splićana s kojima se volim družiti. Nažalost, jednog među njima danas nema. To je pokojni Ćubi, koji je bio motor svakog našeg druženja. Proveli smo puno večeri u sastavu Dražen Zečić, Pero Panjković, Giuliano, Alen Nižetić, grupa Dalmatino, Tedi Spalato, Jole, Goran Karan, pokojni Vinko Coce,… U spomen na njega mi ćemo nastaviti tu tradiciju, ali bez Ćubija to neće biti isto. Za mene je on neponovljiv. Kao i pokojni Oliver, s kojim sam napravio brojne koncerte u inozemstvu. On je bio veličina, kako u glazbenom smislu i kao čovjek. Sve te glazbene legende uvijek spominjem s velikim poštovanjem zbog svega što su u svojemu životu nama ostavili. Neprocjenjivo je imati takve ljude za prijatelje, a u Splitu se osjećam kao kod kuće.

Sve Vaše kolege rado se odazovu projektu ‘Blatničke note dobrote’ kojeg ste pokrenuli u svojem rodnom mjestu.

– Zahvaljujem se svima koji su došli u moju Blatnicu, u kojoj sam s mojim sumještanima već devetu godinu organiziram jednu lijepu manifestaciju. Svatko tko nešto znači na našoj glazbenoj sceni popeo se na tu našu pozornicu. Najponosniji sam što jedna prekrasna pučka fešta, u kojoj uvijek uživa nekoliko tisuća ljudi, ima i humanitarnu notu. Ta ruralno- urbana manifestacija, osim što okupi izvođače raznih glazbenih stilova i ljude iz cijele regije, prikupi značajan iznos novca. Seoski odbor napravi listu prioriteta pa se nakon donira za ortopedska pomagala, sakralne objekte, udruge i ostale potrebite. Ponosan sam što moja Blatnica ima sve što i jedna urbana okolina.

Što volite raditi u svoje slobodno vrijeme? Imate li neki hobi?

– U mladim danima moj hobi uz nogomet bila je i fotografija. Danas sam ‘dosadni’ član obitelji, kako me vole nazivati zbog toga što svaki trenutak želim zabilježiti fotografijom. Imam 10 tisuća fotografija u mobitelu te preko tisuću videozapisa. Jednostavno volim zabilježiti trenutke u svom privatnom životu, ali i na koncertu napraviti selfie sa svojom publikom. Uz navedeno, jako vam uživam i u ulozi djeda. Oni koji to jesu će me razumjeti, a potencijalnim bakama i djedovima bi te osjećaje poželio što prije. Nema te riječi s kojom bih mogao opisati uživanje s mojim unucima Matejem i Ivanom. To je ljubav na poseban način. Oni s djedom često vole zapjevati, ali je još rano govoriti pokazuju li interes prema glazbi. U slobodno vrijeme, kao što sam već i rekao, volim se družiti s prijateljima i to me ispunjava.

Odakle Vam tolika energija?

– Odgovorio bih s protupitanjem. Može li čovjeku nedostajati energije kada radi nešto što voli?

Imate li neke posebne rituale pred koncert?

– Ovih dana me malo bura omela, ali inače u svojim Brelima, gdje živim kada sam u Hrvatskoj, odlazim uz obalu i mentalno se pripremam za nastupe. U toj prirodi dobivam nove ideje i zamisli. Dok kod kuće radim vježbe i tako sam fizički spremam.

Očekujete li punu Spaladium Arenu?

– Brojkama se ne opterećujem, ali vjerujem da će biti dupkom puna. Jedva čekam napraviti taj prvi korak na binu i vidjeti kako publika s guštom pjeva moje pjesme. Nakon što upalim ‘motore’, jedno tri sata koliko će koncert trajati, neću raditi već uživati s publikom.

Oni koji Vas prate na društvenim mrežama znaju kako volite napraviti selfie s pozornice pa možda da pozovemo publiku 20.veljače na jedan zajednički selfie?

– Moram reći kako me je moj prijatelj Dalibor Petko naučio kako napraviti najbolje selfie ha,ha. I na ovom koncertu imat ću svoj mobitel na ‘nečujno’ u džepu i kada osjetim vrhunac atmosfere napravit ću fotografiju. Pozivam svoju vjernu publiku neka mi se pridruži u toj čarobnoj noći. Ponesite samo dobru volju, a mi ćemo se pobrinuti za ostalo.

Antonia Klanac / Dalmatinskiportal.hr Foto: Veljko Martinović

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Događaji

Predstavljen Matičin ljetopis

Objavljeno

na

Objavio

HMI

Zbornik su na Matičin 69. rođendan predstavili; ravnatelj prof. Mijo Marić, promotori prof. dr. sc. Željko Holjevac i izv. prof. dr. sc. Marijeta Rajković Iveta te urednica Vesna Kukavica

U Hrvatskoj matici iseljenika predstavljen je 12. veljače Hrvatski iseljenički zbornik 2020.

Zbornik su predstavili: ravnatelj HMI-ja prof. Mijo Marić, ravnatelj Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar prof. dr. sc. Željko Holjevac, izv. prof. dr. sc. Marijeta Rajković Iveta s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te urednica Vesna Kukavica. Promociju je vodila urednica časopisa Matica Ljerka Galic. Glazbeni okvir promociji dao je diplomant iz Graza, rodom iz Brčkog, tenor Mario Filipović.

Uz pozdrav uzvanicima, posebno državnom tajniku Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH Zvonku Milasu, predsjedniku Saborskog Odbora za Hrvate izvan RH Boži Ljubiću, predsjedniku Upravnog vijeća Matice Milanu Kovaču, autorima, predstavnicima medija i suradnicima Matice, skupu se obratio ravnatelj Hrvatske matice iseljenika.

Iznoseći pohvale sadržaju godišnjaka, ravnatelj Marić ustvrdio je kako je to knjiga „za sve i svakoga u sva vremena“. Okupljenima na promociji upriličenoj na Matičin 69. rođendan obratio se i izaslanik predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića državni tajnik Zvonko Milas.

O zborniku izraslom na tradiciji najčitanijih hrvatskih knjiga 19. i 20. stoljeća – preporodnih kalendarskih almanaha svoja viđenja dali su potom i promotori, Holjevac i Rajković Iveta.

Matičin ovogodišnji ljetopis, sa sažetcima na engleskom i španjolskom jeziku, ima, već tradicionalno, 8 tematskih cjelina koje čine 32 priloga autora: Josipa Mihaljevića; Bože Skoke; Milana Bošnjaka; Marije Bošnjak, Lade Kanajet Šimić; Željke Lovrenčić; Luke Budaka; Vinka Grubišića; Marijete Rajković Ivete; Tee Horvatin; Mirjane Ane Marije Piskulić; Milana Puha; Gregórija Bačića; Dubravka Barača; Alojza Jembriha; Stana Granica; Ivice Miškulina; Marine Perić Kaselj; Žarka Domljana; Waltera F. Lalicha; Tatjane Šarić; Gojka Borića; Tihomira Nuića; Marijana Lipovca; Vesne Kukavice; Koraljke Kuzman Šlogar; Ivane Hebrang Grgić; Ane Barbarić; Tanje Rudež; Borisa Becka; Damira Dekića; Ivana Hrstića i Miroslava Šašića povezujući tako 20 zemalja svijeta i 5 kontinenta.

Građa ovogodišnjeg sveska, u 65. godištu izlaženja, opseže 436 stranica. Autori zborničkih priloga djeluju u Hrvatskom institutu za povijest, Fakultetu političkih znanosti, Filozofskom fakultetu, Sveučilištu Sjever, Hrvatskim studijima, Hrvatskom katoličkom sveučilištu, Sveučilištu u Torontu, Sveučilištu Macquarie Sydney, Sveučilištu São Paolo, Hrvatskoj akademija znanosti i umjetnosti, Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan RH, Hrvatskom državnom arhivu, Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar, Institutu za migracije i narodnosti, Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, Institutu za etnologiju i folkloristiku, Hrvatskoj matici iseljenika, medijskim kućama iz Brazila, Njemačke, Austrije i Švicarske…

Foto: HMI

U fokusu zbornika su tri desetljeća suvremenoga hrvatskog parlamentarizma. Riječju, iskorištena je prigoda za nova promišljanja o globalnom hrvatskome kulturnom zajedništvu u godini kada nam domovina, kao najmlađa članica Unije, predsjeda Vijećem EU i diči se Rijekom, Europskom prijestolnicom kulture 2020. Zborničke cjeline Znaci vremena, Kroatistički obzori, Mostovi, Povjesnica, Baština, Duhovnost, Znanost te Nove knjige sadrže informacijski zanimljive, znanstveno pouzdane i, što ne treba zanemariti, vrlo čitke studije o sportskim, kulturnim i društvenim zbivanjima u hrvatskoj emigraciji i u domovini.

U Znacima vremena zanimljivu, multiperspektivnu obradu teme o aktualnom stanju hrvatskih manjinskih zajednica u Europi iznio je Milan Bošnjak. U Kroatističkim obzorima pozornost s pravom pobuđuju naslovi Dvadeset semestara hrvatskoga internetskoga tečaja HiT 1 Marije Bošnjak i Lade Kanajet Šimić, i Književna ostvarenja s raznih meridijana Željke Lovrenčić.

Prvi podsjeća na činjenicu da je, napretkom tehnologije i njenog utjecaja na učenje i poučavanje, Matica u suradnji sa Sveučilištem u Zagrebu, Sveučilišnim računskim centrom – Srce i uz potporu MZO-a pokrenula inicijativu za izradu prvoga internetskoga tečaja hrvatskoga kao inoga jezika u RH (HiT-1) koji je započeo s radom 2011.

Do proljeća 2020. održano je 20 semestara, a nastavu je pohađalo 210 polaznika iz 48 zemalja s više kontinenata. U drugome autorica Lovrenčić podastire više književnih ostvarenja i predstavlja osam pisaca iz prekooceanske dijaspore, osvrćući se usput i na recentnu knjižnu produkciju naših pisaca s migrantskom pozadinom s europskoga prostora, uključujući i povratnike u domovinu.

Jezikoslovaci Luka Budak iz Sydneyja i Vinko Grubišić iz Toronta u tekstu Dva franjevca u promicanju hrvatskoga jezika u Americi i Australiji opisuju zasluge dvojice svećenika u organiziranju hrvatskih prosvjetnih organizacija u emigraciji s ciljem promicanja hrvatskog jezika i kulture na dva kontinenta – Sjevernoj Americi i Australiji.

Fra Gracijan Biršić i fra Ljubo Krasić, kao što znamo, težili su jedino dobrobiti svoga naroda i njegove kulture. Uz brigu o učenicima i studentima, ovi su se franjevci brinuli i o metodološkoj izobrazbi nastavnika za rad u višekulturnom jezičnome okružju. Mostovi, prirodno, povezuju. Ovaj put Marijeta Rajković Iveta i Tea Horvatin pišu o visokoobrazovanim Hrvatima u Irskoj, njihovoj povezanosti s domovinom i njihovoj budućnosti.

Istraživanje autorica, temeljeno na intervjuima o prvim iskustvima hrvatskih migranata u Irsku nakon ulaska Hrvatske u EU, pokazuje veliku ulogu društvenih mreža u pomoći pri dolasku. Prilog Puljanina s brazilskom adresom Milana Puha Mali leksikon Hrvata u Brazilu pregledno sabire leksikografsku građu o našim iseljenicima u toj najmnogoljudnijoj zemlji Južne Amerike.

Prilog je izvorno objavljen u knjizi „Hrvatska u Brazilu nakon 1941.: treća faza useljavanja” koja je nedavno objavljena u São Paulu, a predstavljena je u siječnju u Hrvatskoj matici iseljenika.

Poglavlje Povjesnica, osim jubilejskih tekstova Ivice Miškulina Između velikih uspjeha i povremenih zastoja : 30 godina Hrvatske demokratske zajednice i Pokret hrvatske demokratske zajednice među iseljeništvom Marine Perić Kaselj, donosi i onaj Waltera F. Lalicha Nogometni klub Hajduk u Australiji 1949. godine. Istraživač iz Sydneyja zaključno naglašava kako je prvi Hajdukov poslijeratni posjet sunarodnjacima imao višestruki sportski i društveni značaj u tome povijesnom trenutku.

Zanimljivost poglavlja Duhovnost čini ponajprije napis emigrantskog publicista Stana Granica Izgradnja hrvatskih institucija vjere u Kanadi. Međusobna potpora između katolika i muslimana, pripadnika hrvatske etnokulturne zajednice u Kanadi, oživotvorila se u naporima cijele zajednice da se prikupe sredstva za osnivanje Hrvatskoga islamskog centra (HIC-a) u Torontu, koji je i otvoren 1975. Urednica zbornika Vesna Kukavica umješno je, govoreći o misionarima među pečalbarima u Njemačkoj, predstavila monografija „Hrvatska katolička misija Bielefeld u Nadbiskupiji Paderborn 1971. -2018.“ autora don Slavka Rake.

Koraljka Kuzman Šlogar u Baštini piše o hrvatskoj nematerijalnoj baštini online, a Ivana Hebrang Grgić i Ana Barbarić o virtualnoj bibliografiji periodike iz dijaspore. Sve podastrto govori u prilog tome kako nam je informatička revolucija u 21. stoljeću omogućila imati svijet na dlanu, odnosno virtualno istraživati daleke zemlje i gradove, pretraživati arhive i biblioteke te posjećivati muzeje…

Poglavlje Znanost donosi napise Tanje Rudež o uspješnim hrvatskim znanstvenicima u svijetu. U prvome piše o Zagrepčaninu Kristijanu Ramadanu, profesor na Oxfordu, koji je nedavno postao redoviti profesor molekularne medicine na tamošnjem Odjelu medicinskih znanosti i dobitnik nagrade za iznimno znanstveno postignuće i doprinos veterinarskoj struci u povodu 100. godišnjice Veterinarskoga fakulteta u Zagrebu. U drugome piše o Anđeli Šarić, izvanrednoj profesorici na University College London (UCL) koja otkriva tajne Alzheimerove bolesti.

Nove knjige uvijek zaokružuju sjajnu cjelinu Matičina godišnjaka, pa to ni ove nije izostalo. Boris Beck u ovom poglavlju piše o u Zagrebu objavljenoj studiji hrvatske etnologinje Jasne Čapo. Monografija u izdanju naklade Durieux naslovljena je „Dva doma – Hrvatska radna migracija u Njemačku 1960-ih kao transnacionalni fenomen“.

Treba spomenuti i tekst Inovativni udžbenik iz Gradišća Miroslava Šašića koji piše o udžbeniku Povijest gradišćanskih Hrvatov akademika Nikole Benčića, te profesora Miroslava Šašića i Štefana Zvonarića, koji je HKD Gradišće objavilo 2018. u Željeznom.

Publikacije ovakvoga tipa sažimaju ono bitno, bitno za našu prosvjetu, kulturu i sport u inozemstvu; za leksikografiju, za nacionalnu bibliografiju iseljeničkih knjiga u domovini; kao i za hrvatsku digitaliziranu baštinu u kojoj mogu u realnome vremenu internetski uživati hrvatski ljudi daleko od domovine, kazala je, među inim, urednica Kukavica uz zahvalu autorima i suradnicima.

Podsjetimo i na to kako elektronička inačica Zbornika na Matičinu portalu danas ima više od 25 tisuća stranica, a tristotinjak suradnika HIZ-a čine jednu od najplodnijih autorskih mreža o hrvatskoj dijaspori 21. stoljeća.

Diana Šimurina Šoufek

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari