Pratite nas

Komentar

U pobjedi se ne uzvisi, u porazu se ne ponizi!

Objavljeno

na

foto: Mario Strinavić

Promišljanje uoči polufinala Svjetskog prvenstva

Upravo sam stigao s ispijanja jutarnje kave u omiljenom zagrebačkom kafiću. Sam 11. srpanj kod čovjeka budi različite emocije. Kod mene posebno. Nekoliko se ključnih životnih trenutaka dogodilo upravo na taj dan. 1981. godine sam za petice na kraju školske godine od oca dobio mehanički pisaći stroj. Bio mi je to neprocjenjiv dar. 1992. godine toga dana na mjesnom groblju u Zoviku Gornjem kod Brčkog sahranili smo mojega susjeda i dragog prijatelja branitelja bojnika Miću Filipovića, od kojega sam naučio prve dječije igre. Toga dana dogodila se i ta tragedija nevinih ljudi u Srebrenici i još mnogo se teških stvari događalo u Središnjoj Bosni tih vrućih ljetnih dana. Ne smijemo zaboraviti Srebrenicu, ali niti Središnju Bosnu(Lašvansku dolinu posebno) koja je tih dana bila u potpunom okruženju. Tri godine poslije toga dana sam u Sportskim novostima upoznao najboljeg  urednika na svijetu Damira Samovojsku, rođenog brata Antona Samovojske, kojega dok traje Svjetsko nogometno prvenstvo gledamo svaki dan na HRT-u.  Bio je to novinarčina i ljudina. Suvišno je bilo što više reći. A danas, 11. srpnja, Hrvatska nogometna reprezentacija igra svoju utakmicu istine. Nije fraza. Ovo je uistinu utakmica istine. Ali to je jedina utakmica istine u kojoj rezultat nije na prvom mjestu, nego poruka.

U ovih mjesec dana Hrvatska nogometna reprezentacija nam je priuštila toliko zadovoljstva da jednostavno pljuštimo od sreće, ali… Ako ostane samo ovako i na ovome, sve će otići u povijest i tamo ostati. Nije li vrijeme da sve ovo što se događa oko nas bude pouka i za druge životne segmente?

Srce mi kuca jače pri pomisli kako bi bilo lijepo da sve ovako ostane i poslije navlačenja ruskog zastora i kraja Svjetskog prvenstva. Mislim na zajedništvo i međusobno poštovanje. Nije li vrijeme da se prihvati činjenica da smo mali narod i da nam samo zajedništvo može donijeti sreću i zadovoljstvo. Dragi Bog nam je dao talent i On je  naša Povidnost. Tu je tradicijski obiteljski  odgoj koji rađa želju za radom i napretkom. U svemu. U politici ponajprije jer je ona ta koja “kuje oštrila” za sve drugo u životu? Nije li došlo vrijeme da se naši političari pogledaju u oči  i kažu: kad to mogu nogometaši možemo i mi?

I još nešto. Svjedoci smo čestih osporavanja i ismijavanja Hrvata iz BiH. Nije li došlo vrijeme da se tomu stane u kraj? Oba selektora koja nas dovedoše na svjetski nogometni krov jesu Travničanin i Livnjak. Uz njih brojni su oni koji su branili boje Hrvatske. Nije li vrijeme da se jednom shvati i prihvati kako su Hrvati svi oni koji vole Hrvatsku? Nije li došlo vrijeme da se vinemo u visine i kažemo kako su vicevi o Muji i Sulji, o Hasi i Husi, tu da se nasmijemo a ne da ponižavamo sve što dolazi iz BiH? Nije lijepo ponižavati niti druge narode, a kamoli svoga čovjeka.

Sjećam se te 1995. godine, godine najvećih pobjeda hrvatskoga čovjeka u ratu. Sjećam se tih akcija i blizine velikih ljudi, poput generala Krstičevića kada pita srpskoga zarobljenika: “Bojiš se?”, a on samouvjereno kaže: “Ne, Vas. Vi ste vojnik i čovjek. Vidi Vam se u očima.” Ma, nema većeg ponosa i dostojanstva tako nešto čuti od neprijatelja. To nas treba krasiti i samo to treba biti glavno mjerilo: Jesmo li ljudi ili nismo?

Večeras nas čeka Engleska. Toliko bahata i umišljena nogometna Engleska. Njoj nasuprut idu trupe našega Zlatka naoružane poniznošću, dostojanstvom i ponosom. A ako  i izgube neće svijet propasti. Budimo onakvi kako nas učili naši stari: “U pobjedi se ne uzvisi, u porazu se ne ponizi!”

Neka tako bude, hrvatski čovječe, jer samo tako pobjeđuješ. Uostalom, i Biblija nas uči da ne pobjeđuje uvijek onaj koji misli da je jači. I David je pobijedio Golijata. Sretno, hrvatski čovječe i večeras i u vijeke vjekova!

Anto Pranjkić

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Vukovar i Škabrnja, ogroman ponos, duboko poštovanje, neizmjerna zahvala i vječno sjećanje

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Milijan Brkić

Danas smo ovdje u koloni sjećanja kako bi odali duboko poštovanje za žrtve Škrabrnje, Vukovara i sve žrtve koje su položile ono najvrijednije, svoj život u Domovinskom ratom, kao i za njihove članove obitelji.

Nakon strašnog zločina prije 27 godina, svake godine se okupljamo u Škabrnji iz pijeteta prema žrtvama, koje su zauvijek pale na svom životnom putu za jedinu i slobodnu nam Hrvatsku.

Žrtva nikada neće i ne smije biti zaboravljena, ali da bi svi kao društvo mogli krenuti naprijed potrebno je procesuirati počinitelje ratnih zlocina i za Škabrnju, i za Vukovar i za sve ratne zločine počinjene u Domovinskom ratu.

To je jedini put da pravda bude zadovoljena i da članovi obitelji žrtava velikosrpske četničke agresije u oslobodilačkom Domovinskom ratu nađu svoj mir. To je sveta obveza i prioritet prema svakoj žrtvi i njihovim obiteljima, komentirao je Milijan Brkić na svome facebook profilu

Foto: Milijan Brkić

 

Škabrnja Vukovar ljubi, Vukovar Škabrnju voli!

 

 

Škabrnja: Poginuli u mislima i srcima

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Dujmović: Nema kraja podlostima i podvalama kada je o Miloradu Pupovcu riječ

Objavljeno

na

Objavio

Nema kraja podlostima i podvalama kada je o Miloradu Pupovcu riječ.

Pogledajte malo bolje vijenac koji je bacio u Dunav i vidjeti ćete da se radi o vijencu gdje je traka u bojama srpske zastave. Može li se besćutnije pljunuti po hrvatskim žrtvama? Može li se ciničnije ponijeti baš na ovaj dan i baš u Vukovaru? Može li se velikosrpskije ponašati 27 godina kasnije, pita se Tihomir Dujmović!?

U riječ, može li se Vukovar više uvrijediti od toga da po prvi put dođete u grad nakon 27 godina i bacite vijenac sa srpskom trakom u Dunav? Ne bi drugačije ni Šljivančanin!

Dakle, Pupovac se došao pokloniti isključivo srpskim odnosno četničkim žrtvama! Danas je u Vukovaru barem 50 novinara, ali nitko se ne usudi pitati Plenkovića ili Jandrokovića što misle o ovoj podvali!

U čemu je razlika između onih koji su prije 27 godina sravnili Vukovar i ovih koji danas komemoriraju samo srpske žrtve?

Bojim se samo u jednom: oni prije 27 godina su bili na drugoj strani bojišnice i svima je sve bilo jasno, a danas su sastavni dio Plenkovićeve Vlade, u koju ih je, to se ne smije zaboraviti, pozvao makar je imao i bez njih saborsku većinu, komentirao je Dujmović.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari