Pratite nas

Komentar

U pobjedi se ne uzvisi, u porazu se ne ponizi!

Objavljeno

na

foto: Mario Strinavić

Promišljanje uoči polufinala Svjetskog prvenstva

Upravo sam stigao s ispijanja jutarnje kave u omiljenom zagrebačkom kafiću. Sam 11. srpanj kod čovjeka budi različite emocije. Kod mene posebno. Nekoliko se ključnih životnih trenutaka dogodilo upravo na taj dan. 1981. godine sam za petice na kraju školske godine od oca dobio mehanički pisaći stroj. Bio mi je to neprocjenjiv dar. 1992. godine toga dana na mjesnom groblju u Zoviku Gornjem kod Brčkog sahranili smo mojega susjeda i dragog prijatelja branitelja bojnika Miću Filipovića, od kojega sam naučio prve dječije igre. Toga dana dogodila se i ta tragedija nevinih ljudi u Srebrenici i još mnogo se teških stvari događalo u Središnjoj Bosni tih vrućih ljetnih dana. Ne smijemo zaboraviti Srebrenicu, ali niti Središnju Bosnu(Lašvansku dolinu posebno) koja je tih dana bila u potpunom okruženju. Tri godine poslije toga dana sam u Sportskim novostima upoznao najboljeg  urednika na svijetu Damira Samovojsku, rođenog brata Antona Samovojske, kojega dok traje Svjetsko nogometno prvenstvo gledamo svaki dan na HRT-u.  Bio je to novinarčina i ljudina. Suvišno je bilo što više reći. A danas, 11. srpnja, Hrvatska nogometna reprezentacija igra svoju utakmicu istine. Nije fraza. Ovo je uistinu utakmica istine. Ali to je jedina utakmica istine u kojoj rezultat nije na prvom mjestu, nego poruka.

U ovih mjesec dana Hrvatska nogometna reprezentacija nam je priuštila toliko zadovoljstva da jednostavno pljuštimo od sreće, ali… Ako ostane samo ovako i na ovome, sve će otići u povijest i tamo ostati. Nije li vrijeme da sve ovo što se događa oko nas bude pouka i za druge životne segmente?

Srce mi kuca jače pri pomisli kako bi bilo lijepo da sve ovako ostane i poslije navlačenja ruskog zastora i kraja Svjetskog prvenstva. Mislim na zajedništvo i međusobno poštovanje. Nije li vrijeme da se prihvati činjenica da smo mali narod i da nam samo zajedništvo može donijeti sreću i zadovoljstvo. Dragi Bog nam je dao talent i On je  naša Povidnost. Tu je tradicijski obiteljski  odgoj koji rađa želju za radom i napretkom. U svemu. U politici ponajprije jer je ona ta koja “kuje oštrila” za sve drugo u životu? Nije li došlo vrijeme da se naši političari pogledaju u oči  i kažu: kad to mogu nogometaši možemo i mi?

I još nešto. Svjedoci smo čestih osporavanja i ismijavanja Hrvata iz BiH. Nije li došlo vrijeme da se tomu stane u kraj? Oba selektora koja nas dovedoše na svjetski nogometni krov jesu Travničanin i Livnjak. Uz njih brojni su oni koji su branili boje Hrvatske. Nije li vrijeme da se jednom shvati i prihvati kako su Hrvati svi oni koji vole Hrvatsku? Nije li došlo vrijeme da se vinemo u visine i kažemo kako su vicevi o Muji i Sulji, o Hasi i Husi, tu da se nasmijemo a ne da ponižavamo sve što dolazi iz BiH? Nije lijepo ponižavati niti druge narode, a kamoli svoga čovjeka.

Sjećam se te 1995. godine, godine najvećih pobjeda hrvatskoga čovjeka u ratu. Sjećam se tih akcija i blizine velikih ljudi, poput generala Krstičevića kada pita srpskoga zarobljenika: “Bojiš se?”, a on samouvjereno kaže: “Ne, Vas. Vi ste vojnik i čovjek. Vidi Vam se u očima.” Ma, nema većeg ponosa i dostojanstva tako nešto čuti od neprijatelja. To nas treba krasiti i samo to treba biti glavno mjerilo: Jesmo li ljudi ili nismo?

Večeras nas čeka Engleska. Toliko bahata i umišljena nogometna Engleska. Njoj nasuprut idu trupe našega Zlatka naoružane poniznošću, dostojanstvom i ponosom. A ako  i izgube neće svijet propasti. Budimo onakvi kako nas učili naši stari: “U pobjedi se ne uzvisi, u porazu se ne ponizi!”

Neka tako bude, hrvatski čovječe, jer samo tako pobjeđuješ. Uostalom, i Biblija nas uči da ne pobjeđuje uvijek onaj koji misli da je jači. I David je pobijedio Golijata. Sretno, hrvatski čovječe i večeras i u vijeke vjekova!

Anto Pranjkić

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

‘Ugroženost’ i ‘ustaštvo’ sami proizvode jer od toga žive

Objavljeno

na

Objavio

Kad se sedamdesetih godina prošlog stoljeća, nakon sloma Hrvatskog proljeća, naklada jednog tjednika s nekoliko stotina tisuća primjeraka strmoglavila gotovo na nulu, zlobni je kolega glavnoj urednici toga lista u jednoj zgodi rekao: ”Lako je tebi, ti sve svoje čitatelje poznaješ”.

Uskoro je tjednik prestao izlaziti, ali to se neće dogoditi srpskim Novostima koje se financiraju novcem iz proračuna i čija redakcija također poznaje sve svoje čitatelje, i one koji ih ne vole i one koji ih vole.

U povodu izlaska svoga tisućitog broja sve ih je poimence pobrojila, protivnike je citirala, a obožavatelje zamolila da kažu što o Novostima misle. Na jednom sam kiosku prodavačicu pitao kupi li tko kad Novosti, odgovorila mi je – nitko nikad.

Otprilike se tako “prodaje” i njihov izdavač Milorad Pupovac: Hrvate ili iritira ili ne zanima, a Srbi od njega nemaju koristi, čak ni u Novostima gdje ih uglavnom nema, urednici i novinari gotovo su mahom dobro plaćeni Hrvati, što je jako pohvalno za intelektualni imidž Srba u Hrvatskoj.

A i Pupovac i Novosti neprekidno valjaju jedan balvan na kojem pišu da su Srbi ugroženi, da u Hrvatskoj haraju ustaše. Ipak se tržišno ponašaju: ugroženost i ustaštvo sami proizvode jer od toga žive, komentirao je Milan Ivkošić/vecernji.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Marin Miletić – Gađaju ‘Tuđmana’ jajima, a veličaju Tita?

Objavljeno

na

Objavio

U Zagrebu se gađa jajima spomenik prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana. Unatoč svim manama, ne možemo zanijekati nekoliko činjenica Tuđmanu: Tuđman je bio antifašist, prvi hrvatski predsjednik izabran na demokratskim izborima, Tuđman je zajedno s hrvatskim braniteljima omogućio našem društvu – slobodu.

Tito je pak došao na vlast drukanjem i eliminacijom svojih protivnika. Proglašen je trinaestim zločincem 20. stoljeća odgovornim za smrt 570 tisuća ljudi. Tito je progonio Katoličku crkvu, da nalog progona Stepinca, odobravao i dao nalog ubojstva preko 500 katoličkih svećenika i časnih sestara. Tito je odgovoran za Bleiburg, za Hudu jamu i jame Bezdane.

Za fizičko rušenje katoličkih crkvi i ubojstva na tisuće osoba bez prava na suđenje. I sada, takav Tito pojedincima, a ustvari pripadnicima radikalne ljevičarske skupine, Tito nije problem, ali zato Tuđman jest?

Pogledajte ovaj video koji je objavio Marin Miletić, a u kojem promišlja ovu problematiku.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari