Pratite nas

Reagiranja

U Pofuka, ništa ne ide bez sluzavog ekvilibrija: Srbija – Hrvatska

Objavljeno

na

Vraćajući se iz zelenila, članak ne bih ni napisao da me nije odmah po dolasku nasmijao povjesničar Hrvoje Klasić, kojeg vrlo često osobni strah od revizije komunističke povijesti odvede do ponora ostrašćenog ideološkog povjesničarenja. Točnije, do pune negacije povijesti, a upravo tu negaciju tako srdačno i uvjerljivo predstavlja. Nasmijao me ovaj čuvar NOB-a pa i šire, jer je potrčao na policiju zbog usred-noćnog primitka prijetećegpoziva. Ma je li moguće? Iz fiksne je slušalice, zamislite, začuo „Za dom spremni“! Policiji je pokušao prodati kako ta navodna prijetnja zapravo nije srž stvari nego je to sama činjenica što pozivatelji dakle znaju njegovu adresu. Uh, kako opasno. Vrlo ga je iznenadilo i razočaralo što policija nema na osnovu čega djelovati. Ta je povrijeđenost postala još smješnija, jer očito je – ne će postati štićena osoba – pa se odmah o tim noćnim nazivanjima požalio i medijima. Ma ugrožen, nema što.

Nakon što sam nedavno upozorio na omalovažavanje splitskog skupa od strane Branimira Pofuka, a posebno nakon naše minimalne prepiske u komentarima, doživio sam odmah isto. Noćna zivkanja, ma zamislite. Tražim zato status… Istina je, mada se ne uklapa u Pofukovu ljestvicu mržnje, koji piše o „hrvatskim nacionalističkim radikalima“, o srbijanskom „zloćudnom tumoru“; koji izjednačava bijesnu situaciju u Srbiji s onom hrvatskom te koji piše: „U samo dva-tri koraka moguće je povezati Šešelja s hrvatskom političkom elitom.“ Zar elitu s elitom?? Istina je, da, kukavički zovu, ali mene zovu Pofukovi i Klasićevi istomišljenici i samozvani borci. Što ćemo s tom (noćnom) izraslinom? U koliko se koraka nju može povezati s crvenima?

Iako je notorno da je primitivizam – primitivizam te on nema ishodišteni u kakvim političkim orijentacijama, a ponajmanje u višestranačju koje Pofuk još nije shvatio, on će isto tako teško priznati svinjarije sa svojieh stranah, a još manje će o nakaznostima istomišljenika pisati. Pogotovo ne će ovakvim prljavim poredbama i metaforama. Samozvani socijal-demokrati, otpadna ljevica pa tako i ovaj nostalgični kolumnist glatko, a neuvjerljivo prešućuju apatridne radikale i bjesomučnike poput pornoFeralovaca primjerice, koji su se sada namnožili na Novostima. Ne samo da nisu, nego nisu uopće, rodoljubni skupovi i sklopovi ljudi oni koji šire zapah nasilja i mržnje. Jedino ako volite opsjene… ili ako ste ugroženi, vi ne pripadajući, tuđom pripadnošću? Smije li se uopće jučer i danas biti Hrvat, a da to Pofuku ne zasmrdi na šovinizam?

Relativizacija zločina

Nazovi lijepe i jednako-pravne ideje komunizma, kvazinapredna ljevičarenja i bijesni boljševizmi, diljem su svijeta mučki pobili mnogostruko više nego svi mračni fašizmi i nacizmi zajedno. Pobili su mučki svoje, pa onda i stotine milijuna svih sebi nemislećih. I još ubijaju.Taj je zapah genocida zapisan u povijesti čovječanstva, ali se u Hrvatskoj od nazovi povjesničara i nazovi kolumnista, isti želi poništiti, relativizirati i pervertirati, prišiti drugima i prešutjeti.

Doživljavao sam primitivizme raznih vrsta, kao jalovu, nemoćnu i jadnu reakciju na tekstove, osobno mnogo puta, baš kao i moja obitelj. Da me nije Klasić od srca nasmijao i podučio da trebam odskočiti na policiju, ne bih to sada ni navezivao. Da Pofuku nisu mrski svi, koji drugačije misle i u onom nacionalnom vidi svo, svako i opće zlo, ne bi mi palo napamet reći kako sam nakon te splitsko-zagrebačke epizodea nakon koje su se pofukovci izgleda osjetili izgubljeni i verbalno nemoćni – doživio isto to primitivno, kukavičko i zaplotnjačko nasilje pozivanjem u gluho doba noći. Što ćemo drugovi dakle s vašim milim sumišljenicima, a koji očito nisu ni nacionalisti niti desničari? Što ćemo s tim nasiljem i primitivizmom? Koja je to glazbena razina? A našli su se pogođeni… i nesposobni ni suvislo odgovoriti, kamoli persiflirati.

Ingeniozan autorski stil Branimira Pofuka

Na jednom drugom primjeru osobe, pustimo kakva je, ako je već užasna onda barem naši komentari ne bi trebali biti isti kao njegovi, primitivni. Ne polemizira se s vanjskim izgledom osobe. Kako se dakle ne nasmijati kad se netko izruguje s tuđim izgledom pa upadne u onu: rugala se sova sjenici da ima velike oči. Vidjet ćemo malo niže kako se obrušava Pofuk, kako se nepametno iskazao i upao baš u takve vrste klopku. Pa se pitam izruguje li se on drugoj osobi ili je možda auto-ironičan, besvjesno auto-ironičan ili mazo-ironičan pa se izruguje vlastitom izgledu? Kako god, da pukneš od smija, kazali bi u Dalmaciji.

Nakon brojnih privatizacija javnog prostora, što je već ingeniozan autorski stil Branimira Pofuka i ne samo njega, isti nam objavljuje vele-važne konkluzije: kako je i kada je nosio „suknje“, kako se osjećao pritom, kako je postao teolog, a kada to više ne, kako glazbene soliste senzualno i otvoreno seksistički opisom olizati, a što drugi ne rade (pod paljbom pravobraniteljstava)… kako napisati da je osoba imala profinjene, lijepe prste, zanosnu izduženu figuru ili da je izgledala kao Isus, rjeđe Marija Magdalena… sve nam to prevažno za sebe i koncertnu glazbu javlja inovativni Pofuk. Slijedi još i gomila personalija tipa: kad sam ja vodio intervju… to mi je rekao prije koncerta… kada sam ja lani pisao o njemu… itd. Ne znam zapravo postoje li veliki talenti mimo i izvan druženja s Pofukom? Ili je to gradnja, štoviše adaptacija, isprazne vlastitosti tuđim citatima, rast (uz i na) tuđoj darovitosti i osobnosti?

Otvoreni primitivizam

Raspojasani kolumnist, koji eto objavljuje sve same prevažnosti, a izletuje i u politiku i u književnost umjesto da se drži onoga što voli slušati na koncertima, vrlo se rado zaklanja iza (tuđeg) autoriteta. A ima i sljedbenika. Divnih. U stopu ga mudro imitira čak (i) jedan Jurica Pavičić. Obojica očito misle da izrezani citat mogu pervertirati i licencirati na osobnu platformu netrpeljivosti: za vrijeđanje koje slijedi odmah zatim. Iako ste moždapomislili da vrijedan citat može biti legitimacijom (kad i ako se nema one osobne) i da će poslije njega uslijediti nešto vrijednosno usustavljeno, izvorno i samosvojno (barem u pokušaju i barem donekle kvalitetno)- prevarili ste se. Evo nekoliko tipova aluzivnih niskosti i otvorenih primitivizama koje ćete lako pronaći u kolumnama Branimira Pofuka:

– vrijeđanje na osobnoj razini

– mržnja, pun govor mržnje

– osuđivanje pojedinca temeljem njegova izgleda

– neukus poigravanja i ismijavanja temeljem pojedinčeve bolesti (tumor, rak)

Zašto je ovakvo kvalificiranje nisko, ispod intelekta obrazovanog čovjeka, pogotovo kolumnista i posebno osobe koja prati umjetnost, glazbu (pa i šire)? Treba li to objašnjavati… Zašto je to nedostojno, ali i insuficijentno, potkapacitirano, nemoćno? Takav pristup srozava svo znanje, etiku i kulturnu razinu na istost, na predložak, na Šešelja. U kolumni koju ispisuje Pofuk. Širi zarazu i unosi je u Hrvatsku.

Šešelj je naravno osoba koju u Hrvatskoj ne će nitko hvaliti, ali gdje su elementarni argumenti, gdje je razina? Umjesto toga slijedi Pofukova istost. Evo kako to europejski, kulturno, obrazovano i uljuđeno ljevičarski zvuči u rečenim objavama: „nakazna spodoba“, „Kada ga nazivam ljudskom nakazom, ne činim to olako, nego na temelju osobnog iskustva“, „svu sjajno odsviranu glazbu zagadio mi je pogled na Vojislava Šešelja“, i još: „Zlo je ljude suditi prema njihovoj vanjštini i fizičkim nedostacima. Ali, u Šešeljevu slučaju, gromada njegova tijela s rascvjetanim nosom i nabreklom trbušinom odražava vjerno svu nakaznost njegova zločinačkog djelovanja. On je vjerna slika nacionalističkog tumora na tijelu njegova naroda. Naravno, to što on još nije isključen i kirurški izrezan iz tijela politike, problem je države Srbije“.

Je li tu još koji želudac sličan Šešelju?

ŠešeljMalo tko će u Hrvatskoj braniti Šešelja, ali pitanje je ekologije ne rabiti jad od njegova diskursa i ne trovati javni hrvatski prostor. Pogotovo je nisko slikati nečiju vanjštinu… Tu se autoru lako može zalomiti ona: o ukusima se ne raspravlja – pa bi nečija drugačija optika i autora možda mogla shvatiti vrlo nalik iskićenom, a pejorativnome opisu šešeljice. Ta već viđena Pofukova finta, nakon najniže moguće uvrjede – slijedi tobožnja moralna ograda („zlo je ljude suditi prema njihovoj vanjštini i fizičkim nedostacima“) samo jest i ostaje -isprazna finta. I splitski je skup pokušao stigmatizirati riječima: „Naravno, ovaj hrvatski narod koji se došao dogoditi najprije u Zagrebu pa u Splitu doživjet će ovu usporedbu s predratnim događanjima srpskog naroda kao najpodliju provokaciju i uvredu. Ali, ja nisam tome kriv…“

Tako se isti i sad gradi dobrim, uljuđenim, pristojnim, on nije kriv, zlo je ljude suditi po vanjštini, on to ne bi nikada… ma cijeli jedan bonton meštar. A onda: nakaza, rascvjetali nos, nabrekla trbušina, nacionalistički tumor na tijelu njegova naroda, još nije kirurški izrezan… Gdje je kraj Pofukovu neukusu, ne bira čak ni bolest, tumore i s time će se poigravati i graditi svoju kulturalnu drukčijost? Nadmoć? Kako isto.

Ne pomažu prozirne ograde, one samo pogoršavaju ukazujući na to da je autor i te kako svjestan kakve usporedbe nateže. I bome sam sebi skače u usta: „Samo netko sličan Šešelju ima želudac da mu bude domaćin blagonaklono mu nudeći mikrofon da sipa svoju proračunatu ludost i sluzavi otrov.“ Procijenite sami, je li tu još koji želudac sličan Šešelju?

Gluho obrtanje teza

„To što manje psuju i što u svojim javnim nastupima baš ne spominju tuđe majke, seksualno-nasilničke metafore i doslovne prijetnje, hrvatske nacionalističke radikale ne čini ništa manje zloćudnim tumorom. Šešelj je i njihova slika i prilika.“ Koje gluho obrtanje teza. A što ćemo s onim sovama koje kukavički noću zovu, čija su oni slika i prilika? Nakon što njihov pulen Pofuk (je li im se potužio?) nije ispao junakom. Je li im odtulio? A on je uvijek junak, vidimo to po ovim metaforama i poredbama koje je pomno iz mozga isisao. I naravno, za razliku od njega, koji prešućuje čak i one fizičke napade na druge i drugačije misleće, ne odobravam vrijeđanje i psovanje redovito nanizano u desecima nazovi komentara ispod Pofukovih tekstova u Večernjaku. Mogu tek reći da bi bilo logično, zabrinuti se. Kao autor, za svoj kurs. A i inače.

Šešelj je recimo primjer na kojemu uljuđeni hrvatski građani pokazuju svoj prijezir. Šešelj je primjer na kojemu superiorni dokazuju kako se u njegovo blato ne će dati uvući. Šešelj je primjer kako se ne ćemo dati instrumentalizirati za njegove zločinačke ciljeve. Šešelj je passe i njega vrijedi jedino (po mogućnosti) duhovito ismijavati. Čak je i pobijanje Šešeljevih, ali i Dačićevih, ali i Vučićevih, ali i Vulinovih kleveta deplasirana rasprava strane vrste. Svi su oni ispali iz Miloševićeva šinjela, oni su strana vrsta. No, nije deplasirano za Pofuka, on ima osobni arsenal uvrjeda. Kad pljuje turbo-folk nerv jedne „Balerine“, pljuje uravnilovkom odmah i sve nacionalne Hrvate. Ma samo kad bi se taj pojam – nacija – dalo konačno izbrisati…

Zamotavanje vlastite nigdine

Hrvatsku treba zanimati suverenitetna vanjska politika (koju nema) a ne Šešeljevo žensko hrvanje u vodenome blatu. Hrvatska je grlom u korov ušla u normalizaciju sa Srbijom i ta nepravičnost bez reparacije vraćat će nam se u lice svako malo. Odnosi će pucati, kako je i logično. Koncerti tu ne pomažu.

I kad Pofuk fatamorganski vidi pandane u Hrvatskoj, kojih nema, opsesije desničarenja tako njime zaista lelujaju, one su jednake staroj komunističkoj netrpeljivosti spram višestranačja. Ali, tko je u Hrvatskoj stranački adekvat Šešelju? Koji prvak i koja stranka? A što je tek pred kamerama svijeta uprizorila mizerna beogradska „Balerina“ u Haagu? Kako se može biti glazbenim kritičarem, a ne moći odvajati kal od zlata? No, u Pofuka, ništa ne ide bez sluzavog ekvilibrija: Srbija – Hrvatska. On će njime uvijek pokušavati opravdavati srpske, a ponižavati hrvatske prilike.I zamotavati njime vlastitu nigdinu.

Tako se (i međunarodno) nakuplja region. Autor je dakle „in“. Za razliku od Šešelja, Pofuk zaista ima izvorni arsenal uvrjeda. Onda dobro. Šešelj će ga potapšati…

Javor Novak/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Grad Đakovo postavio zastave na vrh Katedrale

Objavljeno

na

Objavio

U čast Hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji grad Đakovo na inicijativu Gorana Pešuta je postavio zastave na vrh Katedrale

PD Đakovo i HGSS-a Mario Pinjuh

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Akademik Pečarić: Hoće li Thompson pjevati na dočeku Vatrenih!?

Objavljeno

na

Objavio

Poslao sam Thompsonu tekst THOMPSONA NE ŽELE NA DOČEKU VATRENIH! Odgovorio mi je:

Prije 10 min su me zvali Modrić i Dalić i žele da ih ja dočekam!

Očito su svjesni da ih vlast omalovažava kada ne pozivaju onoga s čijim su pjesmama slavili pobjede. Zapravo stvari su još i gore. Thompson je u „Bujici“ rekao da su ga zvali na doček. Tko bi to bio ako ne oni koji su pjevali njegove pjesme i koji su bili napadani zbog toga. Sada su vidjeli program dočeka u kome se ne spominje Thompson i reagirali su Dalić i Modrić. Reagirali su kao rukometaši prije 15 godina. Jer sigurno su to tražili na nekom drugom mjestu i tu su im odgovorili:

Što si umišljate? Niste važni vi nego mi!

Ne čudi što je Vladimirov komentar mog teksta bio:

„Naši miljenici pokazati će svoju čvrstinu i vjeru u BOLJU Hrvatsku ukoliko odbiju doček bez Thompsona.“

Zapravo, s vatrenima je Thompsonovu pjesmu „Lijepa li si“ pjevala i Predsjednica.

Omalovažava li na taj način onaj dio hrvatskih vlasti koje je prozvao pater Ike Mandurić i nju?

Već sam konstatirao kako je Marko Ljubić predvidio da će se početi događati nešto slično. Vjerojatno i nije bilo teško predvidjeti kada znamo kakvu imamo vlast. Znamo da je zadaća vlasti da poništi ono o čemu piše prof. Tomac:

Za mene je najvažnije što su naši nogometaši na čelu sa Zlatkom Dalićem na djelu pokazali što to znači biti Hrvat. Njihov primjer probudio je uspavano hrvatstvo i u narodu. Dakle, ne radi se samo o velikom sportskom uspjehu nego se radi prije svega o buđenju hrvatskog naroda, radi se o stvaranju svijesti da bez ljubavi i spremnosti i žrtve nema budućnosti ni hrvatskog naroda ni hrvatske države.

https://kamenjar.com/prof-dr-sc-zdravko-tomac-samo-emocionalni-hrvati-trebaju-upravljati-hrvatskom-drzavom/

Sjetimo se samo na ono što nas je podsjetio biskup Košić: svi branitelji naših napadnutih gradova u Hrvatskoj bili ili osumnjičeni i bačeni u pritvor, ili osuđeni na zatvor.

https://kamenjar.com/biskup-kosic-duro-brodarac-je-simbol-obrane-grada-siska-i-okolice-u-domovinskome-ratu/

Zato je važno da već sada Vlast pokaže svojim gazdama da ne drže mnogo ni do Dalića ni do Modrića!

Da je to važno govori mi činjenica kako nitko ne piše o tome da Thompsona neće pozvati na doček. Ni moj tekst nije nitko objavio.

I to je dobro za vlast. Zašto?

Pa to je vrlo suptilna poruka i isprika svjetskim moćnicima zbog neuspjeha u obuzdavanju naših nogometaša koji su bitna karika u rastu ponosa kod Hrvata.

A činili su sve. To im je bila močvara. Pomagali su u kažnjavanju Joa Šimunića čak toliko da je i Ustavni sud tvrdio da je on imao u glavi 2. svjetski rat a ne hrvatske branitelje kada je uzvikivao HOS-ov pozdrav. Branitelja Thompsona proganju od 2000.-e zbog istog. Crtali su kukasti križ da bi se kaznila reprezentacija da joj se onemogući bilo kakav uspjeh. Itd, itd. A sada kada vatrene veliča čitav svijet odbijaju im da sami odluče tko će ih dočekati.

Zapravo razmišljao sam trebam li napisati podrugljivo pismo svjetrskim moćnicima u ime hrvatskih političara u kome bi im se ispričao zbog sramotnog ponašanja vatrenih (tj. „crne legije“) što su napravi ovo što jesu usprkos svemu ovome što su naši političari napravili da bi se – po želji i svjetskih moćnika (ali i Predsjednika Srbije) – napravila Hrvatska bez ponosa.

Ipak mi se čini poštenije dati što sam odgovorio Thompsonu. Naime, oni koji su čitali nekoliko mojih zadnjih tekstova znaju da je Thompson (uz Stanka Šarića i Dražena Žanka) bio moj gost na svečanoj večeri konferencije koju su moji suradnici organizirali povodom mog 70-og rođendana. Na otvaranju je o meni govorio nekadašnji predsjednik Švedskog matematičkog društva i tom prigodom kazao kako me kolege zovu „the king of inequalities“. U prikazu otvaranja Konferencije na Laudato TV to je posebno istaknuto. Zapravo je i mene iznenadio s tim. Znao sam da me tako zovu rumunjske kolege jer su njihovi studenti u Lahoreu to rekli mojiom studentima. Zato sam pitao kolegu prof. dr. sc. Ivana Perića koji je više puta i bio u Lahoreu je li mu to on rekao. Ali nije. Zato sam se mogao našaliti uspoređujući se s ljudima koji su toliko učinili za Hrvatsku, a čiju želju ipak vlast ne poštuje. Napisao sam Thompsonu:

„Zapravo sam ja prošao mnogo bolje od Dalića i Modrića“: Na konferenciji priređenoj u moju čast pjevao je Thompson, a njima neće!“

Da, izgleda da ove naše u vlasti još uvijek plaši matematika, pa se preplašiše što je netko nekakav kralj u njoj.

Ali, jeli im pametno da su i dalje protiv hrvatskog naroda, jer kako reče pater Mandurič:

Otela se.
Svima se otela!
Hrvatskim izdajnicima i svjetskim ignorantima ova moja Hrvatska.

Zaustavite vrijeme, stanite svi! Da budemo dostojni gledati kako živi i kako je lijepa njena duša, ta mala… ta velika Hrvatska.

https://kamenjar.com/pater-ike-manduric-zaustavite-vrijeme-stanite-svi/

Da, otela vam se Hrvatska!

Josip Pečarić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori