Pratite nas

Reagiranja

U Pofuka, ništa ne ide bez sluzavog ekvilibrija: Srbija – Hrvatska

Objavljeno

na

Vraćajući se iz zelenila, članak ne bih ni napisao da me nije odmah po dolasku nasmijao povjesničar Hrvoje Klasić, kojeg vrlo često osobni strah od revizije komunističke povijesti odvede do ponora ostrašćenog ideološkog povjesničarenja. Točnije, do pune negacije povijesti, a upravo tu negaciju tako srdačno i uvjerljivo predstavlja. Nasmijao me ovaj čuvar NOB-a pa i šire, jer je potrčao na policiju zbog usred-noćnog primitka prijetećegpoziva. Ma je li moguće? Iz fiksne je slušalice, zamislite, začuo „Za dom spremni“! Policiji je pokušao prodati kako ta navodna prijetnja zapravo nije srž stvari nego je to sama činjenica što pozivatelji dakle znaju njegovu adresu. Uh, kako opasno. Vrlo ga je iznenadilo i razočaralo što policija nema na osnovu čega djelovati. Ta je povrijeđenost postala još smješnija, jer očito je – ne će postati štićena osoba – pa se odmah o tim noćnim nazivanjima požalio i medijima. Ma ugrožen, nema što.

Nakon što sam nedavno upozorio na omalovažavanje splitskog skupa od strane Branimira Pofuka, a posebno nakon naše minimalne prepiske u komentarima, doživio sam odmah isto. Noćna zivkanja, ma zamislite. Tražim zato status… Istina je, mada se ne uklapa u Pofukovu ljestvicu mržnje, koji piše o „hrvatskim nacionalističkim radikalima“, o srbijanskom „zloćudnom tumoru“; koji izjednačava bijesnu situaciju u Srbiji s onom hrvatskom te koji piše: „U samo dva-tri koraka moguće je povezati Šešelja s hrvatskom političkom elitom.“ Zar elitu s elitom?? Istina je, da, kukavički zovu, ali mene zovu Pofukovi i Klasićevi istomišljenici i samozvani borci. Što ćemo s tom (noćnom) izraslinom? U koliko se koraka nju može povezati s crvenima?

Iako je notorno da je primitivizam – primitivizam te on nema ishodišteni u kakvim političkim orijentacijama, a ponajmanje u višestranačju koje Pofuk još nije shvatio, on će isto tako teško priznati svinjarije sa svojieh stranah, a još manje će o nakaznostima istomišljenika pisati. Pogotovo ne će ovakvim prljavim poredbama i metaforama. Samozvani socijal-demokrati, otpadna ljevica pa tako i ovaj nostalgični kolumnist glatko, a neuvjerljivo prešućuju apatridne radikale i bjesomučnike poput pornoFeralovaca primjerice, koji su se sada namnožili na Novostima. Ne samo da nisu, nego nisu uopće, rodoljubni skupovi i sklopovi ljudi oni koji šire zapah nasilja i mržnje. Jedino ako volite opsjene… ili ako ste ugroženi, vi ne pripadajući, tuđom pripadnošću? Smije li se uopće jučer i danas biti Hrvat, a da to Pofuku ne zasmrdi na šovinizam?

Relativizacija zločina

Nazovi lijepe i jednako-pravne ideje komunizma, kvazinapredna ljevičarenja i bijesni boljševizmi, diljem su svijeta mučki pobili mnogostruko više nego svi mračni fašizmi i nacizmi zajedno. Pobili su mučki svoje, pa onda i stotine milijuna svih sebi nemislećih. I još ubijaju.Taj je zapah genocida zapisan u povijesti čovječanstva, ali se u Hrvatskoj od nazovi povjesničara i nazovi kolumnista, isti želi poništiti, relativizirati i pervertirati, prišiti drugima i prešutjeti.

Doživljavao sam primitivizme raznih vrsta, kao jalovu, nemoćnu i jadnu reakciju na tekstove, osobno mnogo puta, baš kao i moja obitelj. Da me nije Klasić od srca nasmijao i podučio da trebam odskočiti na policiju, ne bih to sada ni navezivao. Da Pofuku nisu mrski svi, koji drugačije misle i u onom nacionalnom vidi svo, svako i opće zlo, ne bi mi palo napamet reći kako sam nakon te splitsko-zagrebačke epizodea nakon koje su se pofukovci izgleda osjetili izgubljeni i verbalno nemoćni – doživio isto to primitivno, kukavičko i zaplotnjačko nasilje pozivanjem u gluho doba noći. Što ćemo drugovi dakle s vašim milim sumišljenicima, a koji očito nisu ni nacionalisti niti desničari? Što ćemo s tim nasiljem i primitivizmom? Koja je to glazbena razina? A našli su se pogođeni… i nesposobni ni suvislo odgovoriti, kamoli persiflirati.

Ingeniozan autorski stil Branimira Pofuka

Na jednom drugom primjeru osobe, pustimo kakva je, ako je već užasna onda barem naši komentari ne bi trebali biti isti kao njegovi, primitivni. Ne polemizira se s vanjskim izgledom osobe. Kako se dakle ne nasmijati kad se netko izruguje s tuđim izgledom pa upadne u onu: rugala se sova sjenici da ima velike oči. Vidjet ćemo malo niže kako se obrušava Pofuk, kako se nepametno iskazao i upao baš u takve vrste klopku. Pa se pitam izruguje li se on drugoj osobi ili je možda auto-ironičan, besvjesno auto-ironičan ili mazo-ironičan pa se izruguje vlastitom izgledu? Kako god, da pukneš od smija, kazali bi u Dalmaciji.

Nakon brojnih privatizacija javnog prostora, što je već ingeniozan autorski stil Branimira Pofuka i ne samo njega, isti nam objavljuje vele-važne konkluzije: kako je i kada je nosio „suknje“, kako se osjećao pritom, kako je postao teolog, a kada to više ne, kako glazbene soliste senzualno i otvoreno seksistički opisom olizati, a što drugi ne rade (pod paljbom pravobraniteljstava)… kako napisati da je osoba imala profinjene, lijepe prste, zanosnu izduženu figuru ili da je izgledala kao Isus, rjeđe Marija Magdalena… sve nam to prevažno za sebe i koncertnu glazbu javlja inovativni Pofuk. Slijedi još i gomila personalija tipa: kad sam ja vodio intervju… to mi je rekao prije koncerta… kada sam ja lani pisao o njemu… itd. Ne znam zapravo postoje li veliki talenti mimo i izvan druženja s Pofukom? Ili je to gradnja, štoviše adaptacija, isprazne vlastitosti tuđim citatima, rast (uz i na) tuđoj darovitosti i osobnosti?

Otvoreni primitivizam

Raspojasani kolumnist, koji eto objavljuje sve same prevažnosti, a izletuje i u politiku i u književnost umjesto da se drži onoga što voli slušati na koncertima, vrlo se rado zaklanja iza (tuđeg) autoriteta. A ima i sljedbenika. Divnih. U stopu ga mudro imitira čak (i) jedan Jurica Pavičić. Obojica očito misle da izrezani citat mogu pervertirati i licencirati na osobnu platformu netrpeljivosti: za vrijeđanje koje slijedi odmah zatim. Iako ste moždapomislili da vrijedan citat može biti legitimacijom (kad i ako se nema one osobne) i da će poslije njega uslijediti nešto vrijednosno usustavljeno, izvorno i samosvojno (barem u pokušaju i barem donekle kvalitetno)- prevarili ste se. Evo nekoliko tipova aluzivnih niskosti i otvorenih primitivizama koje ćete lako pronaći u kolumnama Branimira Pofuka:

– vrijeđanje na osobnoj razini

– mržnja, pun govor mržnje

– osuđivanje pojedinca temeljem njegova izgleda

– neukus poigravanja i ismijavanja temeljem pojedinčeve bolesti (tumor, rak)

Zašto je ovakvo kvalificiranje nisko, ispod intelekta obrazovanog čovjeka, pogotovo kolumnista i posebno osobe koja prati umjetnost, glazbu (pa i šire)? Treba li to objašnjavati… Zašto je to nedostojno, ali i insuficijentno, potkapacitirano, nemoćno? Takav pristup srozava svo znanje, etiku i kulturnu razinu na istost, na predložak, na Šešelja. U kolumni koju ispisuje Pofuk. Širi zarazu i unosi je u Hrvatsku.

Šešelj je naravno osoba koju u Hrvatskoj ne će nitko hvaliti, ali gdje su elementarni argumenti, gdje je razina? Umjesto toga slijedi Pofukova istost. Evo kako to europejski, kulturno, obrazovano i uljuđeno ljevičarski zvuči u rečenim objavama: „nakazna spodoba“, „Kada ga nazivam ljudskom nakazom, ne činim to olako, nego na temelju osobnog iskustva“, „svu sjajno odsviranu glazbu zagadio mi je pogled na Vojislava Šešelja“, i još: „Zlo je ljude suditi prema njihovoj vanjštini i fizičkim nedostacima. Ali, u Šešeljevu slučaju, gromada njegova tijela s rascvjetanim nosom i nabreklom trbušinom odražava vjerno svu nakaznost njegova zločinačkog djelovanja. On je vjerna slika nacionalističkog tumora na tijelu njegova naroda. Naravno, to što on još nije isključen i kirurški izrezan iz tijela politike, problem je države Srbije“.

Je li tu još koji želudac sličan Šešelju?

ŠešeljMalo tko će u Hrvatskoj braniti Šešelja, ali pitanje je ekologije ne rabiti jad od njegova diskursa i ne trovati javni hrvatski prostor. Pogotovo je nisko slikati nečiju vanjštinu… Tu se autoru lako može zalomiti ona: o ukusima se ne raspravlja – pa bi nečija drugačija optika i autora možda mogla shvatiti vrlo nalik iskićenom, a pejorativnome opisu šešeljice. Ta već viđena Pofukova finta, nakon najniže moguće uvrjede – slijedi tobožnja moralna ograda („zlo je ljude suditi prema njihovoj vanjštini i fizičkim nedostacima“) samo jest i ostaje -isprazna finta. I splitski je skup pokušao stigmatizirati riječima: „Naravno, ovaj hrvatski narod koji se došao dogoditi najprije u Zagrebu pa u Splitu doživjet će ovu usporedbu s predratnim događanjima srpskog naroda kao najpodliju provokaciju i uvredu. Ali, ja nisam tome kriv…“

Tako se isti i sad gradi dobrim, uljuđenim, pristojnim, on nije kriv, zlo je ljude suditi po vanjštini, on to ne bi nikada… ma cijeli jedan bonton meštar. A onda: nakaza, rascvjetali nos, nabrekla trbušina, nacionalistički tumor na tijelu njegova naroda, još nije kirurški izrezan… Gdje je kraj Pofukovu neukusu, ne bira čak ni bolest, tumore i s time će se poigravati i graditi svoju kulturalnu drukčijost? Nadmoć? Kako isto.

Ne pomažu prozirne ograde, one samo pogoršavaju ukazujući na to da je autor i te kako svjestan kakve usporedbe nateže. I bome sam sebi skače u usta: „Samo netko sličan Šešelju ima želudac da mu bude domaćin blagonaklono mu nudeći mikrofon da sipa svoju proračunatu ludost i sluzavi otrov.“ Procijenite sami, je li tu još koji želudac sličan Šešelju?

Gluho obrtanje teza

„To što manje psuju i što u svojim javnim nastupima baš ne spominju tuđe majke, seksualno-nasilničke metafore i doslovne prijetnje, hrvatske nacionalističke radikale ne čini ništa manje zloćudnim tumorom. Šešelj je i njihova slika i prilika.“ Koje gluho obrtanje teza. A što ćemo s onim sovama koje kukavički noću zovu, čija su oni slika i prilika? Nakon što njihov pulen Pofuk (je li im se potužio?) nije ispao junakom. Je li im odtulio? A on je uvijek junak, vidimo to po ovim metaforama i poredbama koje je pomno iz mozga isisao. I naravno, za razliku od njega, koji prešućuje čak i one fizičke napade na druge i drugačije misleće, ne odobravam vrijeđanje i psovanje redovito nanizano u desecima nazovi komentara ispod Pofukovih tekstova u Večernjaku. Mogu tek reći da bi bilo logično, zabrinuti se. Kao autor, za svoj kurs. A i inače.

Šešelj je recimo primjer na kojemu uljuđeni hrvatski građani pokazuju svoj prijezir. Šešelj je primjer na kojemu superiorni dokazuju kako se u njegovo blato ne će dati uvući. Šešelj je primjer kako se ne ćemo dati instrumentalizirati za njegove zločinačke ciljeve. Šešelj je passe i njega vrijedi jedino (po mogućnosti) duhovito ismijavati. Čak je i pobijanje Šešeljevih, ali i Dačićevih, ali i Vučićevih, ali i Vulinovih kleveta deplasirana rasprava strane vrste. Svi su oni ispali iz Miloševićeva šinjela, oni su strana vrsta. No, nije deplasirano za Pofuka, on ima osobni arsenal uvrjeda. Kad pljuje turbo-folk nerv jedne „Balerine“, pljuje uravnilovkom odmah i sve nacionalne Hrvate. Ma samo kad bi se taj pojam – nacija – dalo konačno izbrisati…

Zamotavanje vlastite nigdine

Hrvatsku treba zanimati suverenitetna vanjska politika (koju nema) a ne Šešeljevo žensko hrvanje u vodenome blatu. Hrvatska je grlom u korov ušla u normalizaciju sa Srbijom i ta nepravičnost bez reparacije vraćat će nam se u lice svako malo. Odnosi će pucati, kako je i logično. Koncerti tu ne pomažu.

I kad Pofuk fatamorganski vidi pandane u Hrvatskoj, kojih nema, opsesije desničarenja tako njime zaista lelujaju, one su jednake staroj komunističkoj netrpeljivosti spram višestranačja. Ali, tko je u Hrvatskoj stranački adekvat Šešelju? Koji prvak i koja stranka? A što je tek pred kamerama svijeta uprizorila mizerna beogradska „Balerina“ u Haagu? Kako se može biti glazbenim kritičarem, a ne moći odvajati kal od zlata? No, u Pofuka, ništa ne ide bez sluzavog ekvilibrija: Srbija – Hrvatska. On će njime uvijek pokušavati opravdavati srpske, a ponižavati hrvatske prilike.I zamotavati njime vlastitu nigdinu.

Tako se (i međunarodno) nakuplja region. Autor je dakle „in“. Za razliku od Šešelja, Pofuk zaista ima izvorni arsenal uvrjeda. Onda dobro. Šešelj će ga potapšati…

Javor Novak/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Mladen Pavković: Bandiću, nije Trg dr. Franje Tuđmana ‘pseće igralište’

Objavljeno

na

Umjesto da je postao, kako je najavljivao Milan Bandić, gradonačelnik Grada Zagreba, jedan od najljepših trgova u glavnom gradu, Trg dr. Franje Tuđmana, sve se više na žalost pretvara u ruglo, što je očito nekima stalo da se i na ovakav način minorizira i podcijeni uloga i značaj prvog hrvatskog predsjednika i pobjednika hrvatskog Domovinskoga rata dr. Franje Tuđmana.

Naime, ovih dana na tom otužnom i jadnom prostoru, održavao se, kao i lani, pravi „cirkus“ – Zagreb Beer Fest!

Organizator je postavio šatore te „dovukao“ gomilu piva, hrane i drugih pića, ali i glazbene skupine, tako da se tri-četiri dana „lumpovalo“ iz noći u noć.

Kako nije bilo dovoljno WC-a, a piva svako malo tjera na nuždu, „najljepši“ trg je iz u dan „mirisao“ po mokraći, dok je dobrim dijelom i uništena trava, a smeća je bilo gotovo po cijelom prostoru, tako da su i većina vlasnika pasa koji inače ovaj trg koriste za šetnju svojih ljubimaca nastojali, koliko su mogli, zaobići ovu livadu, gdje su već napola i srušene table na kojima piše o kakvom je trgu riječ.

Sramno da sramnije ne može biti.
Obitelj dr. Franje Tuđmana, a poglavito njegova supruga Ankica, relativno često su i javno protestirali protiv ove sramote od trga, ali bez uspjeha.

U svakoj državi se kod ovakvih stvari nešto pita i obitelj, ali kod nas to očito ne važi.
Nema Tuđmana pa mogu raditi što hoće.

Nu, u cijeloj toj priči naprosto je neshvatljivo na koji se način ponaša Hrvatska demokratska zajednica. Kad su izbori gotovo na svaku binu postavljaju bistu njena osnivača, „kunu“ se u njega i njegovu politiku, a u Zagrebu nisu učinili „ništa“ da u javnom prostoru dobije mjesto koje zaslužuje.

Čak nisu ni prvi predložili da se, recimo, zagrebačka zračna luka nazove njegovim imenom, već je to učinila moja malenkost.

Relativno veliki broj gradova i mjesta diljem Hrvatske već je po „Ocu Domovine“, kako su nazivali i Tuđmana, bez kojeg teško da bi hrvatska država bila samostalna i neovisna, da bi pobijedila jednu od najvećih vojnih sila u Europi, tzv. Jugoslavensku narodnu armiju, ali i agresore na Republiku Hrvatsku – Srbiju, Crnu Goru i domaće izdajice, njegovim imenom nazvalo ulice, trgove, obale…, dok s druge pak strane ovom velikom i zaslužnom čovjeku Zagreb se među ostalim „odužio“ i trgom, kojeg bi bolje bilo preimenovati u „Park za pse, mačke i ostale domaće životinje“.

Stoga, gospodine Bandiću, ako ništa drugo, a onda barem maknite table s imenom ovog velikana, bit će manje sramote!

Mladen Pavković / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Velikobošnjaci i Turci pročitali smo vas

Objavljeno

na

Objavio

VELIKOBOŠNJACI I TURCI, PROČITALI SMO VAS –  MUSLIMANSKIM IZBJEGLICAMA NASTAVLJA SE VELIKOBOŠNJAČKA RATNA OPERACIJA NERETVA 93`

Bosna i Hercegovina je protektorat paradržava, naseobina  i poligon za treniranje bošnjačke majorizacije Hrvata. Tri totalno podijeljena društva (bošnjačko, srpsko i hrvatsko) nisu u stanju sročiti niti jednu zajedničku vremensku prognozu jer Sarajevo sebi prisvaja pravo kako će samo kod njih biti sunčano. U takvom velikobošnjačkom smogu i iščekivanju njihovih novih podvala nisu mogući nikakvi kompromisi nego samo mrtva straža s otkočenom spremom. Najnovija podvala je preseljenje muslimanskih izbjeglica iz Sarajeva u Hercegovinu, točnije Salakovac kod Mostara, bez prethodne konzultacije vlasti Hercegovačke-Neretvanske Županije (HNŽ) s hrvatskom većinom stanovništva. Umjesto smještaja u praznim objektima u Sarajevu, Zenici, Maglaju ili Tuzli, gdje za jako religiozne muslimanske izbjeglice na svakih pet metara strši jedna džamija, izbjeglice deportiraju u Hercegovinu te će se za vjerske potrebe uskoro morati i džamija graditi. Živi bili pa vidjeli.

Većinom ekonomski migranti i pripadnici isilovske vojske iz Sirije, Iraka, ali i Afganistana, Pakistana, Maroka, Libije … zakamuflirani u izbjeglice mjesecima su kampirali u sarajevskom parku. Sada kada je otoplilo smeta im vrućina  pa je gradska čistoća Sarajeva odlučila  preseliti ih u hladnije krajeve, odnosno u Hercegovinu koja je poznata po sibirskoj hladnoći.  Ne daj Bože da je to jednostrana odluka bošnjačkih vlasti, a zna se i zašto baš u ovom trenutku i baš u Hercegovinu. O tome nakon redoslijeda događaja.

SLIKA 1. Blokada hrvatske policije HNŽ ispred tunela na prijevoju Ivan Sedlo

Prijevoj Ivan Sedlo. Na izlazu iz tunela Ivan, koji je na teritoriju Hercegovačko-neretvanske županije, policija HNŽ vratila je autobuse s izbjeglicama na drugu stranu tunela unutar teritorija Sarajevskog kantona (oni ne spikaju županija) koji tu završava ili počinje, ovisno o kutu gledanja.  Sada bošnjačko službeno Sarajevo traži glavu policijskog komesara HNK Ilije Lasića s optužnicom da je “na svoju ruku jednostrano direktno derogirao odluke državnih organa vlasti”. Kao opomenu drugim Hrvatima bošnjačkoj vlasti je lakše tražiti glavu jednog hrabrog hrvatskog policajca nego kompletne vlasti Županije s hrvatskom većinom.

Od bošnjačkih vlasti ucijenjen brojnim aferama marionetski ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić kazao je kako će policijski komesar Hercegovačko-neretvanske županije Ilija Lasić danas morati biti priveden u pritvor Tužiteljstva BiH. To je otprilike slika trodijelne vlasti u bošnjačkom kalifatu. Ministar sigurnosti naređuje Tužiteljstvu BiH i ta njegova naredba bit će izvršena – jamči nam ucijenjeno Meketalo kojem za vratom štekaju brojne tužbe. U BiH je lakše uhititi Hrvate nego li Muji naplatiti parkirno mjesto.

O čemu je riječ pojasnio je premijer Vlade HNŽ Nevenko Herceg u svojem priopćenju za javnost u kojem prosvjeduje “u vezi s pokušajem dovođenja većeg broja osoba u Izbjeglički kamp Salakovac. Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona, niti Grad Mostar, nisu uopće kontaktirane niti konzultirane o mogućem dolasku većeg broja osoba u Izbjeglički kamp u Salakovcu. Stoga se postavlja pitanje tko je i na koji način donio odluku o njihovu upućivanju u Hercegovačko-neretvanski kanton. Tvrdimo kako je donošenje takve odluke, ma tko da je donio, eklatantan primjer neuvažavanja ustavne strukture BiH i pokušaj destabilizacije HNK, što nećemo dopustiti”.

Podrazumijeva se kako bošnjački mediji i vlast niti ne spominju svoju jednostranu odluku koju nameću bez prethodne konzultacije sa županijskim vlastima HNŽ, jer tko je vidio da se Hrvate u BiH nešto pita. Kada Sarajevo odluči Hrvati ne smiju bega u oči gledati nego pognute glave okrenuti se i njihovu naredbu bespogovorno izvršiti.

Bošnjački mediji i vlast sinkronizirano nariču o kaotičnom stanju jadnih, uplašenih, bespomoćnih, u sat vremena vožnje pregladnjelih i žednih izbjeglica koji su slučajno još i muslimanska braća. Znate, jadnici čekaju na otvorenom dok su do danas u Sarajevu bili u natkrivenom parku.

Molim?! Niste čuli kako je bošnjačko Sarajevo jedini grad u svijetu koji ima natkriven park s centralnim grijanjem, sanitarnim čvorom, toplom i hladnom vodom. Svašta?! To vam je onaj „bečki WC“ kada pored ulice čučneš poradi nužde, a onda se bečiš hoće li netko naići.

SLIKA 2. Afro-azijske izbjeglice u sarajevskom parku

„Na Ivan Sedlu ljudi su isprepadani, plaču i boje se deportacija”, licajući u suzama izvještavaju bošnjački mediji uz svima nama poznate manipulatorske fotoilustracije. Na slici u prvom planu obvezatno vidite  par žena i djece, a iza njih stotine mladih i vojno sposobnih muškaraca ali se piše samo o ugroženosti velikog broja žena i djece. Čim su izašli na sarajevsku stranu tunela izbjeglice su kao po komandi počeli od iscrpljenosti padati u nesvijest. Jednosatno putovanje autobusom od Sarajeva do Ivan Sedla puno je duže i iscrpljujuće nego li od Sirije, Iraka, Pakistana, Maroka, pa do Sarajeva.

SLIKA 3. Hitna pomoć pomaže Istanbulskoj rodnoj ideologiji u poodmakloj trudnoći, okruženoj brojnom bespomoćnom dječicom i ženama.  Iza djelatnika prve pomoči čuče dvije babice i spremno čekaju.

SLIKA 4. Brojna uplašena dječica i žene

 

SLIKA 5. Ugrožena plavuša iz Pakistana volontira

SLIKA 6. Stotine ugroženih žena i među njima još jedna plavuša iz Sarajeva. Original bošnjački fašizam – zbog boljeg raspoznavanja namjerno su se ofarbale u plavo.

 

SLIKA 7. Još jedna manekenka plavuša u ugroženom muškom haremu

 

SLIKA 8. Konačno jedna žena i dvoje djece dovedenih ekstra za fotoshooting novinara klitoris.ba.

SLIKA 9. Ekskurzija s ugroženim muslimanskim ženama i djecom ukrcava se i nastavlja put za Mostar. Crnoputi tip pita jednu od tri plave turističke voditeljice – Plavušo koliko košta? Čekaj da na mobilnom pitam šefa Bakira.

Danas poslije podne ekskurzija iz Sarajeva ipak je u Salakovac sretno doputovala. Sada je Sarajevo odahnulo jer će njihova braća po Mostaru krasti, napadati žene, tjerati ljude na ulicama da im daju novce, dilati drogu i još pokoji kriminal. Sitnica.

Zašto Sarajevo svoju muslimansku braću upravo sada preseljava u većinom Hrvatima naseljenu Hercegovinu, točnije u Salakovac kojeg su brže bolje preimenovali u centar za zbrinjavanje imigranata?! Želja je jednim udarcem postići više ciljeva.

Naime, za dva dana 20.05.2018. u Sarajevu će turski predsjednik Erdogan održati svoj predizborni miting jer u BiH ne žive Bošnjaci – to je propagandni trik – nego Turci, jelte?!

Alija Izetbegović je na samrti ostavio BiH u amanet Erdoganu, jamče to Erdogan mali žućo Bakir Izetbegović koji je navodno sve to svojim ušima čuo jer je bio tamo u trezoru Sarajevske banke. Elem, ne bi bilo fino ako turski predsjednik Erdogan u svojoj kalifatskoj pokrajini doživi neugodnosti jer među izbjeglicama iz Sirije i Iraka ima onih koji bi mu se rado krvi napili. Nije ni fino da se po Sarajevu razbacuje novcima, a nema za izbjeglice braću muslimane. Znači, Sarajevo se mora okupati i od potencijalno opasnih izbjeglica očistiti. Zatim ujedno svu tu muslimansku braću podvaliti ustašama u Hercegovini i tako poboljšati muslimansku krvnu sliku Hercegovine. Dodatna dobitna kombinacija je što se te muslimanske izbjeglice može tu stacionirati u ulozi „spavača“, pa kada zatreba, a zatrebat će, onda ih iskoristiti protiv ustaša u Hercegovini, ali i u Dalmaciji u HR.

Eto to je glavni razlog zašto su izbjeglice uopće tu u BiH, i zašto ih se gura prema krajnjem odredištu u Neumu. Kad Hrvatska može na svojem teritoriju graditi Pelješki most bez bošnjačke dozvole, mogu i Bošnje svojom afro-azijskom muslimanskom braćom zapištati teritoriji koji planiraju prisvojiti.

Znate ono kad se Fati seksalo pa je Muji u krilo sjela. Umjesto dolje Mujo je nju mazio gore po glavi. Dojadi Fati predigra i pita ga – Zašto me Mujo maziš gore po glavi, a ne dolje? Zato što me ne slušaš od danas te j…m u glavu. Eto tako i Velikobošnje u BiH maze Hrvate po glavi, pardoniram, j…u ih u glavu.

Hrvatska država sa „sigurne“ udaljenosti sve to mirno promatra u europskom duhu razumijevanja jer,  „oštroumno“ je zaključila, ne radi se o njihoj glavi. Jelte?!

Filip Antunović/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati