Pratite nas

Povijesnice

U Pologu je bio službeni početak kraja tadašnje JNA

Objavljeno

na

Dana 6. svibnja 1991. godine građani Splita, prevođeni radnicima škvera iz tamošnjeg brodogradilišta blokirali su Zapovjedništvo Vojnopomorske oblasti JNA, ispred mjesta narodu poznatijeg kao Banovina, piše Večernji list BiH.

Tada je poginuo jedan makedonski vojnik. No, taj događaj u recentnim povjesničarskim, ali i političkim, krugovima ne smatra se početkom kraja postojanja tadašnje Jugoslavenske narodne armije (JNA).

Blokada tenkovske kolone od 7. do 9. svibnja 1991. u mjestu Polog između Mostara i Širokog Brijega smatra se službenim početkom kraja postojanja JNA. S tom konstatacijom se slaže i povjesničar Davor Marijan, koji je o temi JNA i njezine uloge u prošlom ratu na prostoru bivše Jugoslavije napisao gomilu knjiga, ali i doktorsku disertaciju. Po njemu je Polog bio glavna prekretnica u kojoj JNA nije više bila narodna armija, nego vojna sila koja se jasno stavila na stranu tadašnje hegemonističke politike Slobodana Miloševića i njezinih suradnika iz Predsjedništva SFRJ.

Trodnevnu blokadu tenkovske kolone JNA u mjestu Polog kao prekretnicu u egzistiranju tadašnje Jugoslavenske armije smatra i tadašnji predsjednik Predsjedništva SFRJ Borisav Jović. On tvrdi da se od tada ništa više nije moglo napraviti na očuvanju Armije, ali i države Jugoslavije kao takve. S njim se slaže i crnogorski član Predsjedništva SFRJ Momir Bulatović, koji tvrdi kako su se svibanjska događanja i strah od rata osjetili u tadašnjoj zgradi zajedničkih institucija u Beogradu.

– I konobari i osoblje u to vrijeme su čak osjetili da više ništa nije isto, – kazao je Momir Bulatović s kojim smo radili intervju za potrebe dokumentarnoga filma “3 dana”, koji je evocirao sjećanje na tu trodnevnu blokadu u Pologu. Hrvatski član Predsjedništva SFRJ i kasnije predsjednik Hrvatske Stipe Mesić, koji u svom mandatu i nije bio blagonaklon prema Hercegovini i Hercegovcima, s vremenske distance tvrdi “kako je blokada tenkovske kolone u Pologu bila prekretnica za opstojnost Hrvatske koja bi najvjerojatnije bila presječena napola da se tenkovska kolona probila do Sinja i Knina”, gdje je zapovijedao zloglasni general Ratko Mladić.

Prisjetimo se kako je to izgledalo tih svibanjskih dana 1991. U jedan sat ujutro 7. svibnja 1991. general-bojnik Milovan Zorc, tadašnji zapovjednik 4. korpusa JNA, dobiva zapovijed iz Glavnog stožera u Beogradu da dio 10. mehanizirano-oklopne brigade iz vojarne Sjeverni logor u Mostaru, sastavljene od stotinjak oklopnih vozila i tenkova, premjesti u Sinj. Cijela operacija je trebala biti izvedena bez znanja civilnih struktura vlasti, policije… Drugi dio tenkovske kolone kretao se prema Sinju i Kninu iz smjera Banje Luke i trebao je biti spojen s tenkovskom kolonom iz Mostara.

Zahtjev za ovakvim vojnim manevrom stigao je s terena, točnije iz Knina, a na temelju operativnih preporuka tadašnjeg zapovjednika 9. korupusa JNA general-bojnika JNA Ratka Mladića i sadašnjeg haaškoga optuženika za ratne zločine. Konačni cilj cijele operacije bio je blokiranje zapadne i južne Hercegovine, odsijecanje Dalmacije, stvaranje preduvjeta za uvođenje snaga JNA iz smjera Banja Luka – Donji Vakuf – Kupres – Mrkonjić Grad – Drvar – Livno i produžiti s daljnjim borbenim djelovanjima u cilju presijecanja Dalmacije na tri djela.

Unatoč upozorenjima general-bojnika Milovana Zorca da se takva operacija ne može izvesti bez znanja civilnih vlasti i osiguranja policije, iz Beograda je stigla zapovijed da tenkovska kolona krene. – Rekao sam im u Beogradu da to neće ići tako lako, oni su mi samo kazali da se operacija izvede i da više ništa ne pitam – kazuje general-bojnik Milovan Zorc, čije je svjedočenje zabilježeno u dokumentarnom filmu “3 dana”.

Kad je tenkovska kolona iz smjera Mostara krenula prema Sinju, građani Hercegovine su je blokirali u mjestu Polog, na pola puta između Mostara i Širokog Brijega. Nakon blokade u Pologu, general-pukovnik Aleksandar Spirkovski i njegov glavni i zapovjednik Glavnog stožera JNA general Blagoje Adžić, uz mentorstvo tadašanjeg ministra obrane SFRJ generala Veljka Kadijevića, izdaju zapovijedi da se blokada ukloni silom.

Zapovjednik 4. korupsa JNA general-bojnik Milovan Zorc, inače Slovenac, takvu zapovijed vješto ignorira jer je shvatio da će nasilnom intervencijom JNA u Pologu doći do masakra i civila i vojnika, a taj bi masakr u Beogradu okarakterizirali “napadom na bratstvo i jedinstvo” jer su u koloni bili i Hrvati, Srbi, Slovenci, Crnogorci, Albanci….

– General Spirkovski bio je brutalan u svojim zapovijedima. Jednom nam je rekao: “Dignite avijaciju i dolje to u Hercegovini sve spržite” – kazuje general Fikret Muslimović, koji je u to vrijeme radio kao obavještajac u JNA, poznatim odjelom pod akronimom KOS.

Kako operacija nije uspjela, iz Glavnog stožera u Beogradu stiže zapovijed da se kolona preusmjeri na Kupres, pod izlikom redovitih vojnih vježbi. – E, kad su mi rekli da idemo na Kupres, kad su to izmislili samo da se ne vratimo u vojarnu, nisam mogao vjerovati. I onda su poslali helikoptere i vojnike da izvrše desant u okolici Širokog Brijega i Mostara.

Situacija je bila napeta i nakon jedne blokade napravljena je još jedna… Stanje je bilo sve gore i gore… – kazuje general-bojnik Milovan Zorc, koji je nakon cijele operacije umirovljen po žurnoj proceduri. Nakon uvjeravanja predsjednika Hrvatske Franje Tuđmana, dolaska i obraćanja okupljenima u Pologu predsjednika Predsjedništva RBiH Alije Izetbegovića, tenkovska kolona je prošla kroz Hercegovinu, s tim da nije ispunila glavni cilj.

Umjesto u vojarnu u Sinju, morala je zbog lažnih informacija prema javnosti otići na Kupres, odakle je kasnije za nekoliko mjeseci upućena u napade na Drniš, Šibenik. Zadar…. Zbog blokade u Pologu koja je trajala od 7. do 9. svibnja 1991. zadatak dijela 10. mehanizirane brigade JNA nikada nije obavljen.

Goloruki hrvatski narod stao je pred tenkove i tako spriječio moguću okupaciju zapadne Hercegovine, odnosno spajanje srpskih jedinica iz Knina, odnosno Krajine, s jedinicama JNA u Mostaru i vjerojatno spriječio napad na Split. O tom događaju prije 25 godina izvještavali su svi etablirani svjetski mediji poput BBC-ja, The New York Timesa, ZDF-a, 
Le Mondea…

Široki Brijeg: 27. obljetnica zaustavljanja tenkova u Pologu (VIDEO)

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

20. svibnja 1667. – Pukovnija Kraljevskih Hrvata

Objavljeno

na

Objavio

Kada je Francuska ušla u Tridesetogodišnji rat, carska je vojska upala u Francusku, a njezine prethodnice koje su činile konjaničke pukovnije Hrvata, stigle su sve do Saint Dennisa, današnjeg predgrađa Pariza.

Francuski kralj Luj XIII., u nedostatku vlastitog lakog konjaništva, od zarobljenika, prebjega i dezertera ustrojio je 1635. tri vlastite hrvatske konjaničke pukovnije. No one nisu dugo djelovale. Pukovnija d’Espenan raspuštena je nakon dvije godine, de Sirot gotovo uništena u bitci kod Tuttlingena, a la Meilleray uključena u drugu pukovniju istog imena.

U međuvremenu osnovane su nove pukovnije Raab, Schack i Wumberg, koje su se istaknule u bitci kod Rocroya. U kolovozu 1643. ustrojena je pukovnija Hrvata koja je prva nosila naziv kraljevska – Royal-Cravattes, na čelu s pukovnikom Johannom Balthasarom.

Nakon završetka Tridesetogodišnjeg rata sve hrvatske pukovnije, osim pukovnije Balthazar, raspuštene su. Ona je služila u Kataloniji, u ratovima Fronde, a reformom 1661. smanjena je na jednu satniju, koja je u sklopu pomoćnog francuskog korpusa posalana u pomoć caru Leopoldu u ratu protiv Turaka.

Nakon povratka iz Ugarske, a u sklopu politike prema Habsburgovcima i kontakata s braćom Zrinski, nezadovoljnima nepovoljnim Vašvarskim mirom, te na tradiciji pukovnija Hrvata iz Tridesetogodišnjeg rata, francuski kralj Luj XIV. 20. svibnja 1667. preustrojio ju je u elitnu konjaničku pukovniju Kraljevskih Hrvata – Royal Cravates.

Jezgri, koju je činila satnija Balthasard, pridodani su konjanici unovačeni u Ugarskoj i Hrvatskoj. Mjesec dana poslije Luj XIV. prvi se put u javnosti pojavio s novim modnim detaljem. Bio je to rubac koji su Hrvati čvorom vezivali oko vrata, današnja kravata. S francuskoga dvora i ulica Pariza kravata se uskoro proširila Europom, a poslije i svijetom.

Ukinućem monarhije u Francuskoj pukovnija Kraljevskih Hrvata 1790. preimenovana je u 10. konjaničku pukovniju.

(HRT)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

20. svibnja 1945. Varaždin – Tito u govoru obećao konačni obračun s ‘hrvatskim smradom’

Objavljeno

na

Objavio

Titov prijeteći govor u Varaždinu, u koji je došao iz Beograda, održan je u prisutnosti dvojice zločinaca iz Srbije: Aleksandra Rankovića i Koste Nađa. U govoru je Tito, zajedno s ova dva zlikovca, obećao obračun s ‘hrvatskim smradom’.

A to je značilo – genocid nad Hrvatima.

O čemu svjedoče stotine jama s desetinama tisuća kostura. Na drugoj strani, još nije pronađena nijedna jama gdje su kosti ubijenih partizana.

Novi šef jugoslavenske države i šef Komunističke partije, Josip Broz Tito, održao je 20. svibnja 1945. u Varaždinu, na Kapucinskom trgu, pred hrvatskim građanima natjeranim od tajne policije OZNA-e na trg, genocidni govor u nazočnosti svojih partizanskih generala iz Srbije, Aleksandra Rankovića, šefa tajne policije i Koste Nađa, ratnog zločinca za kojim je bila raspisana tjeralica u Njemačkoj.

U tom govoru je poručio Hrvatima, ali i budućim hrvatskim naraštajima sljedeće: ‘U Varaždin nisam došao službeno, niti da govorim o politici, već da obiđem jedinice Jugoslavenske armije, koje u okolici obavljaju važne zadaće na konačnom obračunu s hrvatskim smradom.’

Za Tita su zarobljeni vojnici, civili, žena i djeca u bijegu bili – ‘hrvatski smrad’.

Na tom ‘smradu’ taj patološki ubojica i njegovi sljedbenici izgradili su svoju državu. Da, pjevalo se tada: “Slovenija ne treba kiše, Hrvati je svojom krvlju natopiše”.

Nadalje, svim protivnicima svojega režima najavio je ‘da će u novoj komunističkoj državi svjetlost dana gledati samo toliko dugo koliko traje put do najbliže jame’. Vjesnik od 25. svibnja 1945. piše da je Tito rekao ovo: “Nikada više nećemo dozvoliti da se pojedinci koriste plodovima džinovske borbe naroda. Mi ćemo našu kuću provjetriti tako da zauvijek nestane onog smrada koji ne smije kužiti našu zajedničku kuću – slobodnu federativnu Jugoslaviju’.”

U okolici Varaždina postoje mnoga otkrivena, ali i mnoga još prikrivena grobišta koja su nastajala u svibnju 1945. godine, nakon posjeta Tita Varaždinu. U tom dijelu Hrvatske počinjeni su brojni pokolji nad civilima, ženama i djecom, te zarobljenim vojnicima.

Jadan je narod koji zaboravlja i ne štuje svoje žrtve, a osobito svoje mučenike koji su završili poput ovih hrvatskih po jamama od Vardara do Klagenfurta. Ne dozvolimo više nikada da nam zabrane govoriti, moliti se ili zaboraviti, ne daj Bože, one koji su svojom krvlju natopili ovu našu rodnu grudu. Titovi mentalni i duhovni sljedbenici baš to imaju kao neugasiv poriv svoje trule i tamne duhovne baštine izgrađene na krvi nevinih i opetovanim lažima koje ponavljaju do današnjeg dana.

Ne zaboravimo one koje je Veliki diktator i jedan od najvećih zločinaca 20. stoljeća, Josip Broz, tako jednostavno nepodnošljivom lakoćom nazvao – ‘hrvatskim smradom’. Mi znamo da oni mirišu najljepšim mirisom, poput prvih kršćanskih mučenika, mirisom tamjana koji se prinosi kao žrtva do samoga Boga.

Izvor: narod.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati