Connect with us

BiH

U potrazi za medijskom dobrotom

Published

on

Hrvatski, i ne samo hrvatski, novinari i novinski pisci, odavno su postali neprijateljima svake nade i ljudskosti koju smo u novinama, na radiju i na televizijama, koliko do jučer, znali pronaći: pročitati, poslušati, pogledati.

Ekonomske nevolje koje more sve, pa i novinare – sve ih je više bez posla, sve su lošije plaćeni, a „resorni” fakulteti i dalje ih masovno „proizvode”, ne hajući za to kakva ih profesionalna i životna sudbina čeka – doprinose porastu medijskog beznađa i malodušnosti, ali i nezaustavljivom trendu rasta nesnošljivosti i agresije u medijskim pričama i komentarima.

Mediji su postali poprištima svakojakih obračuna, ratova i hajki: svjetonazorskih, stranačkih, vjerskih, obavještajnih, etničkih, generacijskih, sindikalnih i inih.

Kao čitatelj novina, gledatelj televizija i čitatelj mrežnog, portalskog novinstva, često osjetim silan umor i malodušnost nakon konzumiranja dnevnog „obroka” ili „porcije” tih silnih depresivnih medijskih vijesti i priča.

Upravo zbog toga, prošlog sam tjedna odlučio tragati za pozitivnim, optimističnim medijskim pričama koje sadrže barem zrnce nade.

Iako se tako ne čini, u beskrajnim medijskim morima i oceanima – hrvatskim, europskim i svjetskim – otkrio sam nepregledno mnoštvom pozitivnih, plemenitih i dobrih priča.

Od tog mnoštva, s vama želim podijeliti priču koju je svojim čitateljima ispričao čovjek kojeg nisam nikad, nažalost, upoznao, ali dobro i dugo poznajem njegova oca, jugoslavenskog i hrvatskog diplomata, političara, gradonačelnika, sociologa religije i umnika opće prakse dr. Ivicu Maštruka, autora zanimljive knjige “Sveta Stolica – Anno Domini 1991. – Ambasador zemlje koje nema”.

medij1a

Titov i Tuđmanov veleposlanik pri Svetoj Stolici dr. Ivica Maštruko i njegova memoarska knjiga

Njegov sin Oleg napisao je priču koju vam preporučujem za čitanje, iako se u njoj mogu nazrijeti tragovi nostalgije za sretnim „crvenim” vremenima.

Na društvenim mrežama predstavlja se kao „urednik, pisac, kolumnist i fotograf”, a mogao je komotno dodati i još pokoji pridjev, primjerice: svjetski putnik i putopisac.

Oleg Maštruko napisao je, po mom izboru, kolumnu tjedna, u virtualnom izdanju najčitanijeg hrvatskog mjesečnika za računalnu tehnologiju „Bug” (časopis je pokrenut 1992., a trenutno je njegov glavni urednik Miroslav Rosandić).

Evo njegove kolumne koju vrijedi pročitati:

Oleg Maštruko

Gigant za giganta

medij2medij3a

Oleg Maštruko kao srednjovjekovni vitez u boji i kolumnist Buga u crno-bijeloj tehnici

U SJENI ćirilice, besmislenih referenduma, u sjeni auta za crvene barunice i pokradene love crnih i plavih lopova, u sjeni nogometa, Mamića, Ave Karabatić, Nadana i HGK i LGBT, u sjeni Linićevog deranja kože s leđa građana, u sjeni Vukovara, veterana, penzionera, strančarenja i svih ostalih milijardi besmislica kojima nam truju mozak i otimaju novac, ovih se dana u Hrvatskoj dešava najbitnija stvar godine. Mislite da pretjerujem? Možda iz mene progovara stara socijalistička škola ili nerezonsko udivljenje prema golemim sovjetskim i njemačkim strojevima, ali dopustite da pojasnim…

U petak navečer na aerodrom Pleso, malu provincijalnu zračnu luku koja je i turistima uglavnom samo destinacija za presjedanje (ako su te nesreće da nemaju izravan let za Dalmaciju) sletjet će najveći avion na svijetu. Prožvačite te riječi. Najveći. Avion. Na svijetu! Antonov 225 samo je jedan i jedini, ne postoje dva primjerka ovog modela. Kada Mrija, kako je nadimak zrakoplova, negdje leti – to košta milijune i to je s jako jako JAKO dobrim razlogom. Fanovi tog aviona putuju po Evropi loveći njegov naredni posjet.

Ovaj put, taj iznimno dobar razlog za posjet 225-ice naš je proizvod, djelo hrvatskih inženjera i šljakera. Možete li zamisliti nešto bitnije u ovoj maloj, nesretnoj, pokradenoj, jadom prošaranoj državi? U samozatajnosti pogona na zagrebačkom Jankomiru naši ljudi proizveli su nešto što je kupcu toliko bitno da će poslati najveću letjelicu koju je ljudski rod napravio i platiti preko 2 milijuna eura (naša neslužbena procjena) samo za što brži transport tog nečega u svoje dvorište! Kada se Luka Modrić prodavao u Real, u hrvatskim je medijima to tjednima bila udarna vijest, iako od te prodaje osim samog Modrića, njegovog menadžera i bivšeg kluba nije zaradio nitko, a nije bilo niti posebnog razloga za nacionalni ponos. Modrić je pojedinac, slučajno je rođen tu. Ovdje je riječ o nečemu po svim čak i najbanalnijim parametrima barem jednako bitnom – a zapravo neuporedivo bitnijem.

Meni je to događaj godine u Hrvatskoj, a vi kako znate…

medij4a

Zvijezda cijele operacije – trafo za Filipine, operativna težina 210 tona, ovo je samo glavni dio, bez ulja i dodataka, koji ide u avion – 140 tona

Uglavnom, “to nešto” po što Antonov dolazi predstavljeno nam je u pogonima Končar Energetski transformatori d.o.o. – KPT, Končar Power Transformers. Kako tvrtka čak 97% svojih proizvoda izvozi, posve je logično da ima i naziv na engleskom (ono za što se, BTW, mali poduzetnici s birokracijom bore već godinama). KPT zapošljava 515 radnika, transformatore izvozi već desetljećima, u zadnjih deset godina izvezli su proizvode i usluge u vrijednosti većoj od 8 milijardi kuna. KPT-ovi strojevi bruje i struje u preko osamdeset zemalja svijeta. Direktor Ivan Milčić za svaki transformator koji se gradi, čak i one koji izgledaju kao goli kostur, zna gdje ide – dok šetamo pogonom objašnjava: ovaj ide u Alžir, ovaj u Nigeriju, ova dva u Južnu Afriku, zatim Češka, Filipini, Norveška, Azerbejdžan…

Filipinske elektrane i elektrodistribucija jedan su im od najvjernijih kupaca, zemlja u koju, riječima direktora KPT-a, izvezu otprilike jedan transformator godišnje. Transformator je, ako vas nisu naučili u školi, električni sklop za mijenjanje napona i snage struje, a temelji se na metalnoj jezgri, stotinama namota manje ili više debele žice i tonama ulja koje služi za hlađenje ali i kao izolator.

Metal, žica, ulje – sve su to užasno teške stvari, ali nema varanja, ne možete napraviti trafo od plastike i Lego kockica. Končarovi transformatori teški su od nekoliko tona, do preko dvjesto tona. Ovako teški tereti uglavnom se izvoze preko luka u Rijeci i Vukovaru. O informatizaciji riječnih luka, inače, pisali smo u Mreži. Do same se luke trafoi voze posebnim kamionskim “kompozicijama” Zagrebtransa i/ili željeznicom. Zašto Vukovar? U Vukovarskoj se luci ovakav teret krca na teglenicu (baržu) i gura uz Dunav do Njemačke, pa zatim kanalima i sjevernim rijekama do neke od luka Zapadne Evrope (Hamburg ili Rotterdam). Zvuči neočekivano, ali veza preko Vukovara i Njemačke ili Nizozemske jeftinija je za transport do cijelog niza globalnih odredišta od veze preko Rijeke.

Izuzetno rijetko dogodi se da je kupcu toliko bitno da dobije trafo u “roku do jučer” da je za njega spreman poslati i transportni avion. U elektrani na filipinskom otoku Cebu instalirane snage 500 MW “riknuo” je jedan od dva transformatora – inače također Končarov, no do kvara nije došlo Končarovom krivnjom. Kupci su naručili novi, ali zbog za 50% smanjenog kapaciteta strujne mreže trpe svakodnevne goleme gubitke – u elektrani od dva bloka po 250 MW radi samo jedan. Gubici su toliko veliki da su umjesto čekanja da trafo dođe morskim putem za 40-ak dana, spremni unajmiti Mriju da ga doveze zrakom. Končar je, inače, naručeni novi trafo završio u super-brzih pet mjeseci, na što su izuzetno ponosni; uobičajeni rok za ovakav trafo je oko godine dana.

Ukupna masa transformatora je 210 tona od čega avionom ide glavni dio od 140 tona. Manji komadi idu odvojenim letovima, a masa ulja koja se lije u trafo je 42 tone – to će biti obavljeno na samoj lokaciji na Cebuu.

medij5a

I Končarova tvornica transformatora, i Antonov, čiji avion dolazi po nju, djeca su socijalizma. Igrom slučaja, i jedan i drugi preživjeli su katastrofe privatizacije u svojim zemljama, sve one nesreće i debakle koji su pratili i prate i hrvatsku i ukrajinsku privredu, preživjeli su i pohlepnu šapu HDZ-a i neopisivu nesposobnost SDP-a, i sve one njihove prirepak-strančice čije je uhljebe negdje trebalo smještati, makar i po cijenu propasti smještajnog kapaciteta. Antonov smo posjetili i o tome pisali ovdje.

KPT se vodi i sklapa poslove isto kao i prije trideset ili četrdeset godina. Je burazi, recite vi što hoćete, ali sve što u ovoj zemlji vrijedi ili je vrijedilo (ali je rasprodano) stvoreno je u vrijeme vaših očeva i djedova. Sada svi skupa u očaju od šačice startupa i njihovih aplikacija za mobitele od po dolar i dvajspet centi očekujemo da nas dignu iz pepela, zaposle stotine tisuća mladih (i starih) i dokinu kataklizmičku nezaposlenost, čak i među generacijama koje, zbog jedne druge katastrofe – demografske – zapravo nikada nisu bile brojčano manje i po tom parametru lakše zaposlive.

Tu ću stati. Za jedan komentar dana na webu – dosta. O ostalom razmislite sami, te uživajte u fotkama koje smo napravili u Končarovim postrojenjima. Ne zamjerite HDR i fišaj, bili smo udarnički nabrijani. Kada za vikend Mrija dođe po trafo, nadamo se finiširati praćenje događaja godine i s nekoliko avijacijsko-utovarnih fotografija.

medij6a

Oleg Maštruko iz mlađih dana i skori svetac Ivan Pavao II.

medij7a

Oleg Maštruko uz bistu jednog od najboljih svjetskih konstruktora zrakoplova Olega Konstantinoviča Antonova čije ime nosi i prošlotjedni zagrebački gost „Antonov 225″

medij8a

Ruske marke u slavu Olega Konstantinoviča Antonova i njegovih zrakoplovnih djela

 Slaven Letica/velecasnisudac.com

facebook komentari

Advertisement
Comments

BiH

Stjepan Šterc: BiH bi uskoro mogla ostati bez pola milijuna stanovnika

Published

on

By

Bosna i Hercegovina bi, ukoliko se nastave ovakvi trendovi iseljavanja, uskoro mogla ostati bez pola milijuna stanovnika, kao i brojne zemlje iz regije, upozorava demograf Stjepan Šterc iz Zagreba.

On je takva predviđanja napravio prvenstveno za Hrvatsku, a zatim i za zemlje iz regije, nakon što su objavljeni zabrinjavajući podaci da se u Hrvatskoj prošle godine rodilo najmanje djece u posljednjih 100 godina, javlja Anadolija.

Za to vrijeme stručnjaci tvrde da natalitet nije jedini faktor koji određuje ovakvo stanje, kriveći pasivnost političara u borbi protiv iseljavanja stanovništva s ovih prostora i upozoravajući na opasnu paradigmu razvijenih europskih zemalja koje gospodarski razvoj temelje na jeftinoj radnoj snazi koja dolazi iz manje razvijenih zemalja.

Stjepan Šterc, koji je demograf na Sveučilištu u Zagrebu, kaže kako su sva ranija predviđanja i analize išle u prilog ovim podacima koje je objavio Državni zavod za statistiku. “Za Hrvatsku je 2017. godina bila apsolutno, po svim demografskim pokazateljima, najgora otkad uopće i postoji Hrvatska. Ono što je ozbiljnije jeste da se ti procesi nastavljaju i u budućnosti i njihov intenzitet zapravo u ovako negativnom obliku može ugroziti sve sustave u državi“, poručuje Šterc.

Problem iseljavanja

Hrvatska nije posebnost u ovom užem i širem području, jer vrlo sličnu situaciju s prirodnim padom, a i s negativnom vanjskom i gradskom bilancom imaju i Bosna i Hercegovina i Srbija. Šterc uočava kako Srbija u apsolutnom iznosu ima veće negativne brojeve, dok u relativnom iznosu, u odnosu na ukupan broj stanovnika, tu zasigurno prednjači Hrvatska.

“Potpuno je jasno da razvijena Europa ima veliku potražnju za radnom snagom i da će ona radnu snagu primarno dohvaćati s jugoistoka i juga Europe, i to visokoobrazovanu, mladu radnu snagu, a pritom je manje važno što domaćem gospodarstvu neće ostati takav potencijal za inovativne djelatnosti. Interes europskog gospodarstva je velik i poprilično sebičan, a na kraju, nije ih briga što te zemlje iseljavanja troše iz svog proračuna za obrazovni sustav i obrazuju ljude koji praktički iseljavaju“, kaže Stjepan Šterc. Smatra kako je problem iseljavanja ozbiljan za cijelu regiju, jer povlačenje na godišnjoj razini može premašiti 100, možda čak i 200 tisuća ljudi, a slični procesi se događaju u Rumuniji, Poljskoj, Portugalu itd.

“Ukoliko te zemlje, Hrvatska posebno, ne poduzmu ključne strateške mjere i ne shvate da je to ključna problematika razvojne budućnosti, negativni procesi će se intenzivirati i apsolutni broj stanovnika će se smanjiti bitno. Ali ono što je još važnije, s obzirom na strukturu stanovništva, bit će ugroženi osnovni sustavi: mirovinski, zdravstveni, obrazovni i sustav radne snage u svim zemljama“, kaže Šterc.

On upozorava kako je iz svega lako zaključiti da će zemlje regije, ako se ovakav trend nastavi, vrlo brzo ostati bez velikog broja stanovnika. “Ako napravimo jednostavnu matematičku ekstrapolaciju, ono što se može dogoditi je da Hrvatska u sljedećih deset godina izgubi preko devedeset tisuća stanovnika, vjerojatno će i Bosna i Hercegovina, s obzirom na ove trendove, izgubiti preko 500 tisuća, a Srbija preko milijun ili milijun i 200 tisuća stanovnika“, procjenjuje Šterc i dodaje: “To su vrlo ozbiljni procesi na koje, nažalost, nema nikakve ozbiljnije reakcije.

Iznenađuje muk hrvatske politike s obzirom da godišnje osamnaest tisuća ljudi više umire nego što se rađa, što nam godišnje odlazi grad veći nego Poreč.“

Demografska revitalizacija

Šterc poručuje svim vladama u okruženju da je demografska problematika temelj gospodarskog i ukupnog razvitka, te da onome tko ne shvati da je to ključna razvojna priča, budućnost neće biti izvjesna.

U političkom djelovanju treba shvatiti da je to strateško pitanje i da je bitno preusmjeriti sredstva sa manje važnih segmenata na demografsku revitalizaciju, poručuje. “Europska paradigma dohvaćanja jeftine radne snage kroz emigraciju, na koju se u kasnijoj fazi puno više troši kroz socijalne programe iz državnih proračuna nego što bi to bila sredstva potrebna kroz klasičnu populacijsku revitalizaciju, ta paradigma će se morati promijeniti i sve će zemlje morati krenuti dohvaćati radnu snagu kroz klasičnu populacijsku politiku“, upozorava Šterc.

Stjepan Šterc: Marin Strmota je moj heroj

 

facebook komentari

Continue Reading

BiH

Nije postignut dogovor o reformi Izbornog zakona BiH

Published

on

By

Na pregovorima koji su danas održani u Sarajevu između predstavnika parlamentarnih stranaka iz FBiH i međunarodne zajednice o reformi Izbornog zakona BiH nije postignut dogovor.

Nakon sastanka novinarima je rečeno da nisu usvojeni nikakvi zaključci. Najavljeno je da će pregovori biti nastavljeni uz podršku Europske unije i SAD, javlja Fena.

Sastanku su nazočili specijalni predstavnik Europske unije u BiH Lars-Gunnar Wigemark, uime SDA Šefik Džaferović, HDZ-a Borjana Krišto, SBB-a Damir Arnaut, DF-a Damir Bećirović, te SDP-a Damir Mašić.

Šefik Džaferović iz SDA rekao je novinarima nakon sastanka da je razgovarano o izborima za Dom naroda Parlamenta FBiH, Predsjedništvo BiH, Grad Mostar i o provođenju odluka Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda BiH, ali da nije pronađeno rješenje.

– Pregovori će biti nastavljeni uz podršku Europske unije i SAD-a – rekao je Džaferović i dodao da nisu usvojeni nikakvi konkretni zaključci. Borjana Krišto iz HDZ-a navela je da je dogovoreno da razgovori o Izbornom zakonu budu intenzivirani u smislu dostavljanja prijedloga i traženja zajedničkih rješenja.

Damir Bećirović iz DF-a izjavio je da je najviše razgovora bilo o izborima za Grad Mostar i Dom naroda Parlamenta FBiH, te da su izneseni prijedlozi koje ća na narednim sastancima pokušati usaglasiti. Damir Mašić iz SDP-a istaknuo je da su stajališta prilično različita i da je pitanje koliko se može uraditi budući da vrijeme ističe, posebno ako se rješenja budu tražila kako odgovara samo “određenoj političkoj stranci”. 

– Mi nećemo sudjelovati u stvaranju privida i farse dok se u pozadini pokušavaju uraditi neke druge stvari – kazao je Mašić. Damir Arnaut iz SBB-a naglasio je da na ovim sastancima nitko ne treba iznositi liste želja već da treba raditi na iznalaženju kompromisnog rješenja. Datum održavanja narednog sastanka bit će određen naknadno, piše vecernji.ba.

facebook komentari

Continue Reading