Pratite nas

BiH

U potrazi za medijskom dobrotom

Objavljeno

na

Hrvatski, i ne samo hrvatski, novinari i novinski pisci, odavno su postali neprijateljima svake nade i ljudskosti koju smo u novinama, na radiju i na televizijama, koliko do jučer, znali pronaći: pročitati, poslušati, pogledati.

Ekonomske nevolje koje more sve, pa i novinare – sve ih je više bez posla, sve su lošije plaćeni, a „resorni” fakulteti i dalje ih masovno „proizvode”, ne hajući za to kakva ih profesionalna i životna sudbina čeka – doprinose porastu medijskog beznađa i malodušnosti, ali i nezaustavljivom trendu rasta nesnošljivosti i agresije u medijskim pričama i komentarima.

Mediji su postali poprištima svakojakih obračuna, ratova i hajki: svjetonazorskih, stranačkih, vjerskih, obavještajnih, etničkih, generacijskih, sindikalnih i inih.

Kao čitatelj novina, gledatelj televizija i čitatelj mrežnog, portalskog novinstva, često osjetim silan umor i malodušnost nakon konzumiranja dnevnog „obroka” ili „porcije” tih silnih depresivnih medijskih vijesti i priča.

Upravo zbog toga, prošlog sam tjedna odlučio tragati za pozitivnim, optimističnim medijskim pričama koje sadrže barem zrnce nade.

Iako se tako ne čini, u beskrajnim medijskim morima i oceanima – hrvatskim, europskim i svjetskim – otkrio sam nepregledno mnoštvom pozitivnih, plemenitih i dobrih priča.

Od tog mnoštva, s vama želim podijeliti priču koju je svojim čitateljima ispričao čovjek kojeg nisam nikad, nažalost, upoznao, ali dobro i dugo poznajem njegova oca, jugoslavenskog i hrvatskog diplomata, političara, gradonačelnika, sociologa religije i umnika opće prakse dr. Ivicu Maštruka, autora zanimljive knjige “Sveta Stolica – Anno Domini 1991. – Ambasador zemlje koje nema”.

medij1a

Titov i Tuđmanov veleposlanik pri Svetoj Stolici dr. Ivica Maštruko i njegova memoarska knjiga

Njegov sin Oleg napisao je priču koju vam preporučujem za čitanje, iako se u njoj mogu nazrijeti tragovi nostalgije za sretnim „crvenim” vremenima.

Na društvenim mrežama predstavlja se kao „urednik, pisac, kolumnist i fotograf”, a mogao je komotno dodati i još pokoji pridjev, primjerice: svjetski putnik i putopisac.

Oleg Maštruko napisao je, po mom izboru, kolumnu tjedna, u virtualnom izdanju najčitanijeg hrvatskog mjesečnika za računalnu tehnologiju „Bug” (časopis je pokrenut 1992., a trenutno je njegov glavni urednik Miroslav Rosandić).

Evo njegove kolumne koju vrijedi pročitati:

Oleg Maštruko

Gigant za giganta

medij2medij3a

Oleg Maštruko kao srednjovjekovni vitez u boji i kolumnist Buga u crno-bijeloj tehnici

U SJENI ćirilice, besmislenih referenduma, u sjeni auta za crvene barunice i pokradene love crnih i plavih lopova, u sjeni nogometa, Mamića, Ave Karabatić, Nadana i HGK i LGBT, u sjeni Linićevog deranja kože s leđa građana, u sjeni Vukovara, veterana, penzionera, strančarenja i svih ostalih milijardi besmislica kojima nam truju mozak i otimaju novac, ovih se dana u Hrvatskoj dešava najbitnija stvar godine. Mislite da pretjerujem? Možda iz mene progovara stara socijalistička škola ili nerezonsko udivljenje prema golemim sovjetskim i njemačkim strojevima, ali dopustite da pojasnim…

U petak navečer na aerodrom Pleso, malu provincijalnu zračnu luku koja je i turistima uglavnom samo destinacija za presjedanje (ako su te nesreće da nemaju izravan let za Dalmaciju) sletjet će najveći avion na svijetu. Prožvačite te riječi. Najveći. Avion. Na svijetu! Antonov 225 samo je jedan i jedini, ne postoje dva primjerka ovog modela. Kada Mrija, kako je nadimak zrakoplova, negdje leti – to košta milijune i to je s jako jako JAKO dobrim razlogom. Fanovi tog aviona putuju po Evropi loveći njegov naredni posjet.

Ovaj put, taj iznimno dobar razlog za posjet 225-ice naš je proizvod, djelo hrvatskih inženjera i šljakera. Možete li zamisliti nešto bitnije u ovoj maloj, nesretnoj, pokradenoj, jadom prošaranoj državi? U samozatajnosti pogona na zagrebačkom Jankomiru naši ljudi proizveli su nešto što je kupcu toliko bitno da će poslati najveću letjelicu koju je ljudski rod napravio i platiti preko 2 milijuna eura (naša neslužbena procjena) samo za što brži transport tog nečega u svoje dvorište! Kada se Luka Modrić prodavao u Real, u hrvatskim je medijima to tjednima bila udarna vijest, iako od te prodaje osim samog Modrića, njegovog menadžera i bivšeg kluba nije zaradio nitko, a nije bilo niti posebnog razloga za nacionalni ponos. Modrić je pojedinac, slučajno je rođen tu. Ovdje je riječ o nečemu po svim čak i najbanalnijim parametrima barem jednako bitnom – a zapravo neuporedivo bitnijem.

Meni je to događaj godine u Hrvatskoj, a vi kako znate…

medij4a

Zvijezda cijele operacije – trafo za Filipine, operativna težina 210 tona, ovo je samo glavni dio, bez ulja i dodataka, koji ide u avion – 140 tona

Uglavnom, “to nešto” po što Antonov dolazi predstavljeno nam je u pogonima Končar Energetski transformatori d.o.o. – KPT, Končar Power Transformers. Kako tvrtka čak 97% svojih proizvoda izvozi, posve je logično da ima i naziv na engleskom (ono za što se, BTW, mali poduzetnici s birokracijom bore već godinama). KPT zapošljava 515 radnika, transformatore izvozi već desetljećima, u zadnjih deset godina izvezli su proizvode i usluge u vrijednosti većoj od 8 milijardi kuna. KPT-ovi strojevi bruje i struje u preko osamdeset zemalja svijeta. Direktor Ivan Milčić za svaki transformator koji se gradi, čak i one koji izgledaju kao goli kostur, zna gdje ide – dok šetamo pogonom objašnjava: ovaj ide u Alžir, ovaj u Nigeriju, ova dva u Južnu Afriku, zatim Češka, Filipini, Norveška, Azerbejdžan…

Filipinske elektrane i elektrodistribucija jedan su im od najvjernijih kupaca, zemlja u koju, riječima direktora KPT-a, izvezu otprilike jedan transformator godišnje. Transformator je, ako vas nisu naučili u školi, električni sklop za mijenjanje napona i snage struje, a temelji se na metalnoj jezgri, stotinama namota manje ili više debele žice i tonama ulja koje služi za hlađenje ali i kao izolator.

Metal, žica, ulje – sve su to užasno teške stvari, ali nema varanja, ne možete napraviti trafo od plastike i Lego kockica. Končarovi transformatori teški su od nekoliko tona, do preko dvjesto tona. Ovako teški tereti uglavnom se izvoze preko luka u Rijeci i Vukovaru. O informatizaciji riječnih luka, inače, pisali smo u Mreži. Do same se luke trafoi voze posebnim kamionskim “kompozicijama” Zagrebtransa i/ili željeznicom. Zašto Vukovar? U Vukovarskoj se luci ovakav teret krca na teglenicu (baržu) i gura uz Dunav do Njemačke, pa zatim kanalima i sjevernim rijekama do neke od luka Zapadne Evrope (Hamburg ili Rotterdam). Zvuči neočekivano, ali veza preko Vukovara i Njemačke ili Nizozemske jeftinija je za transport do cijelog niza globalnih odredišta od veze preko Rijeke.

Izuzetno rijetko dogodi se da je kupcu toliko bitno da dobije trafo u “roku do jučer” da je za njega spreman poslati i transportni avion. U elektrani na filipinskom otoku Cebu instalirane snage 500 MW “riknuo” je jedan od dva transformatora – inače također Končarov, no do kvara nije došlo Končarovom krivnjom. Kupci su naručili novi, ali zbog za 50% smanjenog kapaciteta strujne mreže trpe svakodnevne goleme gubitke – u elektrani od dva bloka po 250 MW radi samo jedan. Gubici su toliko veliki da su umjesto čekanja da trafo dođe morskim putem za 40-ak dana, spremni unajmiti Mriju da ga doveze zrakom. Končar je, inače, naručeni novi trafo završio u super-brzih pet mjeseci, na što su izuzetno ponosni; uobičajeni rok za ovakav trafo je oko godine dana.

Ukupna masa transformatora je 210 tona od čega avionom ide glavni dio od 140 tona. Manji komadi idu odvojenim letovima, a masa ulja koja se lije u trafo je 42 tone – to će biti obavljeno na samoj lokaciji na Cebuu.

medij5a

I Končarova tvornica transformatora, i Antonov, čiji avion dolazi po nju, djeca su socijalizma. Igrom slučaja, i jedan i drugi preživjeli su katastrofe privatizacije u svojim zemljama, sve one nesreće i debakle koji su pratili i prate i hrvatsku i ukrajinsku privredu, preživjeli su i pohlepnu šapu HDZ-a i neopisivu nesposobnost SDP-a, i sve one njihove prirepak-strančice čije je uhljebe negdje trebalo smještati, makar i po cijenu propasti smještajnog kapaciteta. Antonov smo posjetili i o tome pisali ovdje.

KPT se vodi i sklapa poslove isto kao i prije trideset ili četrdeset godina. Je burazi, recite vi što hoćete, ali sve što u ovoj zemlji vrijedi ili je vrijedilo (ali je rasprodano) stvoreno je u vrijeme vaših očeva i djedova. Sada svi skupa u očaju od šačice startupa i njihovih aplikacija za mobitele od po dolar i dvajspet centi očekujemo da nas dignu iz pepela, zaposle stotine tisuća mladih (i starih) i dokinu kataklizmičku nezaposlenost, čak i među generacijama koje, zbog jedne druge katastrofe – demografske – zapravo nikada nisu bile brojčano manje i po tom parametru lakše zaposlive.

Tu ću stati. Za jedan komentar dana na webu – dosta. O ostalom razmislite sami, te uživajte u fotkama koje smo napravili u Končarovim postrojenjima. Ne zamjerite HDR i fišaj, bili smo udarnički nabrijani. Kada za vikend Mrija dođe po trafo, nadamo se finiširati praćenje događaja godine i s nekoliko avijacijsko-utovarnih fotografija.

medij6a

Oleg Maštruko iz mlađih dana i skori svetac Ivan Pavao II.

medij7a

Oleg Maštruko uz bistu jednog od najboljih svjetskih konstruktora zrakoplova Olega Konstantinoviča Antonova čije ime nosi i prošlotjedni zagrebački gost „Antonov 225″

medij8a

Ruske marke u slavu Olega Konstantinoviča Antonova i njegovih zrakoplovnih djela

 Slaven Letica/velecasnisudac.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

Čović i Ivanić ljuti na Izetbegovića zbog telegrama sućuti obitelji Kofija Annana

Objavljeno

na

Objavio

Rutinski brzojav sućuti zbog smrti bivšeg glavnog tajnika UN-a Kofija Annana, kojega je u ime državnog vrha BiH članovima njegove obitelji uputio predsjedatelj Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović, postao je povod novog sukoba među članovima tog tijela, a od Izetbegovićeve poruke u ponedjeljak su se distancirali njegov hrvatski i srpski kolega u Predsjedništvu BiH Dragan Čović i Mladen Ivanić.

Bizarni verbalni sukob, tipičan za raštimanu vlast kakvu ima BiH, uslijedio je nakon što je Izetbegović prošlog tjedna u osobno i u ime Predsjedništva BiH Annanovoj obitelji uputio poruku sućuti u kojoj je istaknuo kako bivši glavni tajnik u mnogo čemu predstavlja simbol samih Ujedinjenih naroda jer je bio sudionik propusta i grešaka koje su, uz ostalo, dovele i do genocida u Srebrenici.

“Njegova ljudska osobina da prizna grešku i da se zbog nje ispriča olakšala je put traženja istine za žrtve genocida i njihove obitelji, koja je potvrđena presudama međunarodnih kaznenih sudova”, naveo je uz ostalo Izetbegović.

Ime Kofija Annana za BiH je posebice vezano jer je u vrijeme rata u BiH bio podtajnik UN-a zadužen za mirovne operacije. Na toj ga je dužnosti zatekao i genocid nad Bošnjacima u Srebrenici, što su ga u zoni pod zaštitom UN-a u srpnju 1995. godine počinili pripadnici vojske i policije bosanskih Srba.

Sam Annan je kasnije, kada je već postao glavni tajnik UN-a, s gorčinom spominjao taj zločin, kao i genocid u Ruandi, upozoravajući kako UN to nije smio dopustiti.

“Masovna ubojstva u bivšoj Jugoslaviji i Ruandi sramota su za UN, jer su strašni zločini počinjeni pred očima naših vojnika. Bili smo u stanju spriječiti te zločine, no umjesto toga mi smo povukli svoje postrojbe. Zemlje-članice Vijeća sigurnosti UN napravile su grešku. Svi smo mi u biti zakazali”, kazao je Annan u siječnju 2004. godine.

Izetbegović se u svom brzojavu očevidno referirao upravo na ove ocjene bivšeg glavnog tajnika UN-a, no Čoviću i Ivaniću se to iz nekog razloga nije dopalo.

Aktualnom predsjedatelju Predsjedništva BiH su najprije predbacili kako se o slanju brzojava s njima nije konzultirao, a onda su dodali kako im nije sporna samo ta činjenica, nego i sadržaj poruke.

“Ne dijelimo ocjene koje je kolega Izetbegović uputio u tekstu u povodu smrti bivšeg glavnog tajnika Ujedinjenih naroda Kofija Annana i osuđujemo ovakvu zloporabu pozicije predsjedatelja Predsjedništva BiH”, stoji u zajedničkoj izjavi Čovića i Ivanića, koji međutim nisu dali objašnjenje o tome što im je točno sporno u Izetbegovićevoj poruci.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

28. obljetnica utemeljenja Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine

Objavljeno

na

Objavio

Obilježeno je 28 godina od utemeljenja HDZ-a BiH, stranke koja je sudjelovala u stvaranju Bosne i Hercegovine i koja je na čelu s dr. Franjom Tuđmanom stvorila Republiku Hrvatsku.

-Slaveći s ponosom ovaj dan, sa zahvalnošću se prisjećamo svih naših članova i utemeljitelja, koji su kroz proteklih 28. godina naše mukotrpne, ali slavne i svakog poštovanja vrijedne povijesti stvarali i gradili Hrvatsku demokratsku zajednicu BiH (HDZ BiH), darivajući joj identitet, snagu, energiju  i znanje, priopćeno je iz HDZ-a BiH.

S posebnim pijetetom sjećamo se naših hrvatskih branitelja koji su za ovu zemlju  dali sebe i svoje živote i ostavili nam obvezu da ih nikada ne zaboravimo, da budemo hrabri i odlučni, bez obzira na poteškoće kroz koje prolazimo.

Ne zaboravimo, Hrvatsku demokratsku zajednicu BiH (HDZ BiH) u praskozorje povijesnih 90-ih godina iznjedrio je hrvatski narod odlučan u nakani da ostane svoj na svome i očuva svoj identitet, kulturu i jezik.

Stranka je u tim teškim vremenima uvijek bila uzdanica i predvodnik te izrasla u državotvorni pokret koji je tijekom Domovinskoga rata u BiH od 1992. do 1995. godine iznjedrio Hrvatsko vijeće obrane (HVO), jamstvo opstojnosti hrvatskoga naroda u BiH.

Političko vodstvo Hrvata u BiH prevođeno Hrvatskom demokratskom zajednicom BiH (HDZ BiH) , Hrvatska zajednica i Hrvatska Republika Herceg Bosna bili su jamstvo njegove opstojnosti i jedina obrana od nametnute agresije.

Izazovi sadašnjosti i budućnosti su pred HDZ BiH u budućem razdoblju. Ali nema bojazni za državotvornu, domoljubnu, narodnjačku i demokršćansku stranku koja ima vrijednosti obitelji, osobnih sloboda i odgovornosti

Na taj način, Hrvatska demokratska zajednica BiH (HDZ BiH) pridonosi bosanskohercegovačkom društvu i zajednici te ostvarenju HDZ-ove političke platforme u gospodarskim i socijalnim pitanjima.

HDZ BiH  je danas, kao i od svojih početaka, bio glavni predvodnik političkih procesa u državi te je uvijek djelovao okupljajuće.

HDZ BiH je oduvijek bio spreman na suradnju sa svima koji su željeli i žele Bosnu i Hercegovinu u članstvu NATO saveza i Europske unije (EU).

U ispunjenju tih važnih ciljeva i pune jednakopravnosti hrvatskoga naroda s ostala dva konstitutivna naroda ustrajno i marno ćemo raditi i djelovati sa svojim partnerima u političkom spektru Bosne i Hercegovine, stoji u priopćenju.

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari