Pratite nas

BiH

U potrazi za medijskom dobrotom

Objavljeno

na

Hrvatski, i ne samo hrvatski, novinari i novinski pisci, odavno su postali neprijateljima svake nade i ljudskosti koju smo u novinama, na radiju i na televizijama, koliko do jučer, znali pronaći: pročitati, poslušati, pogledati.

Ekonomske nevolje koje more sve, pa i novinare – sve ih je više bez posla, sve su lošije plaćeni, a „resorni” fakulteti i dalje ih masovno „proizvode”, ne hajući za to kakva ih profesionalna i životna sudbina čeka – doprinose porastu medijskog beznađa i malodušnosti, ali i nezaustavljivom trendu rasta nesnošljivosti i agresije u medijskim pričama i komentarima.

Mediji su postali poprištima svakojakih obračuna, ratova i hajki: svjetonazorskih, stranačkih, vjerskih, obavještajnih, etničkih, generacijskih, sindikalnih i inih.

Kao čitatelj novina, gledatelj televizija i čitatelj mrežnog, portalskog novinstva, često osjetim silan umor i malodušnost nakon konzumiranja dnevnog „obroka” ili „porcije” tih silnih depresivnih medijskih vijesti i priča.

Upravo zbog toga, prošlog sam tjedna odlučio tragati za pozitivnim, optimističnim medijskim pričama koje sadrže barem zrnce nade.

Iako se tako ne čini, u beskrajnim medijskim morima i oceanima – hrvatskim, europskim i svjetskim – otkrio sam nepregledno mnoštvom pozitivnih, plemenitih i dobrih priča.

Od tog mnoštva, s vama želim podijeliti priču koju je svojim čitateljima ispričao čovjek kojeg nisam nikad, nažalost, upoznao, ali dobro i dugo poznajem njegova oca, jugoslavenskog i hrvatskog diplomata, političara, gradonačelnika, sociologa religije i umnika opće prakse dr. Ivicu Maštruka, autora zanimljive knjige “Sveta Stolica – Anno Domini 1991. – Ambasador zemlje koje nema”.

medij1a

Titov i Tuđmanov veleposlanik pri Svetoj Stolici dr. Ivica Maštruko i njegova memoarska knjiga

Njegov sin Oleg napisao je priču koju vam preporučujem za čitanje, iako se u njoj mogu nazrijeti tragovi nostalgije za sretnim „crvenim” vremenima.

Na društvenim mrežama predstavlja se kao „urednik, pisac, kolumnist i fotograf”, a mogao je komotno dodati i još pokoji pridjev, primjerice: svjetski putnik i putopisac.

Oleg Maštruko napisao je, po mom izboru, kolumnu tjedna, u virtualnom izdanju najčitanijeg hrvatskog mjesečnika za računalnu tehnologiju „Bug” (časopis je pokrenut 1992., a trenutno je njegov glavni urednik Miroslav Rosandić).

Evo njegove kolumne koju vrijedi pročitati:

Oleg Maštruko

Gigant za giganta

medij2medij3a

Oleg Maštruko kao srednjovjekovni vitez u boji i kolumnist Buga u crno-bijeloj tehnici

U SJENI ćirilice, besmislenih referenduma, u sjeni auta za crvene barunice i pokradene love crnih i plavih lopova, u sjeni nogometa, Mamića, Ave Karabatić, Nadana i HGK i LGBT, u sjeni Linićevog deranja kože s leđa građana, u sjeni Vukovara, veterana, penzionera, strančarenja i svih ostalih milijardi besmislica kojima nam truju mozak i otimaju novac, ovih se dana u Hrvatskoj dešava najbitnija stvar godine. Mislite da pretjerujem? Možda iz mene progovara stara socijalistička škola ili nerezonsko udivljenje prema golemim sovjetskim i njemačkim strojevima, ali dopustite da pojasnim…

U petak navečer na aerodrom Pleso, malu provincijalnu zračnu luku koja je i turistima uglavnom samo destinacija za presjedanje (ako su te nesreće da nemaju izravan let za Dalmaciju) sletjet će najveći avion na svijetu. Prožvačite te riječi. Najveći. Avion. Na svijetu! Antonov 225 samo je jedan i jedini, ne postoje dva primjerka ovog modela. Kada Mrija, kako je nadimak zrakoplova, negdje leti – to košta milijune i to je s jako jako JAKO dobrim razlogom. Fanovi tog aviona putuju po Evropi loveći njegov naredni posjet.

Ovaj put, taj iznimno dobar razlog za posjet 225-ice naš je proizvod, djelo hrvatskih inženjera i šljakera. Možete li zamisliti nešto bitnije u ovoj maloj, nesretnoj, pokradenoj, jadom prošaranoj državi? U samozatajnosti pogona na zagrebačkom Jankomiru naši ljudi proizveli su nešto što je kupcu toliko bitno da će poslati najveću letjelicu koju je ljudski rod napravio i platiti preko 2 milijuna eura (naša neslužbena procjena) samo za što brži transport tog nečega u svoje dvorište! Kada se Luka Modrić prodavao u Real, u hrvatskim je medijima to tjednima bila udarna vijest, iako od te prodaje osim samog Modrića, njegovog menadžera i bivšeg kluba nije zaradio nitko, a nije bilo niti posebnog razloga za nacionalni ponos. Modrić je pojedinac, slučajno je rođen tu. Ovdje je riječ o nečemu po svim čak i najbanalnijim parametrima barem jednako bitnom – a zapravo neuporedivo bitnijem.

Meni je to događaj godine u Hrvatskoj, a vi kako znate…

medij4a

Zvijezda cijele operacije – trafo za Filipine, operativna težina 210 tona, ovo je samo glavni dio, bez ulja i dodataka, koji ide u avion – 140 tona

Uglavnom, “to nešto” po što Antonov dolazi predstavljeno nam je u pogonima Končar Energetski transformatori d.o.o. – KPT, Končar Power Transformers. Kako tvrtka čak 97% svojih proizvoda izvozi, posve je logično da ima i naziv na engleskom (ono za što se, BTW, mali poduzetnici s birokracijom bore već godinama). KPT zapošljava 515 radnika, transformatore izvozi već desetljećima, u zadnjih deset godina izvezli su proizvode i usluge u vrijednosti većoj od 8 milijardi kuna. KPT-ovi strojevi bruje i struje u preko osamdeset zemalja svijeta. Direktor Ivan Milčić za svaki transformator koji se gradi, čak i one koji izgledaju kao goli kostur, zna gdje ide – dok šetamo pogonom objašnjava: ovaj ide u Alžir, ovaj u Nigeriju, ova dva u Južnu Afriku, zatim Češka, Filipini, Norveška, Azerbejdžan…

Filipinske elektrane i elektrodistribucija jedan su im od najvjernijih kupaca, zemlja u koju, riječima direktora KPT-a, izvezu otprilike jedan transformator godišnje. Transformator je, ako vas nisu naučili u školi, električni sklop za mijenjanje napona i snage struje, a temelji se na metalnoj jezgri, stotinama namota manje ili više debele žice i tonama ulja koje služi za hlađenje ali i kao izolator.

Metal, žica, ulje – sve su to užasno teške stvari, ali nema varanja, ne možete napraviti trafo od plastike i Lego kockica. Končarovi transformatori teški su od nekoliko tona, do preko dvjesto tona. Ovako teški tereti uglavnom se izvoze preko luka u Rijeci i Vukovaru. O informatizaciji riječnih luka, inače, pisali smo u Mreži. Do same se luke trafoi voze posebnim kamionskim “kompozicijama” Zagrebtransa i/ili željeznicom. Zašto Vukovar? U Vukovarskoj se luci ovakav teret krca na teglenicu (baržu) i gura uz Dunav do Njemačke, pa zatim kanalima i sjevernim rijekama do neke od luka Zapadne Evrope (Hamburg ili Rotterdam). Zvuči neočekivano, ali veza preko Vukovara i Njemačke ili Nizozemske jeftinija je za transport do cijelog niza globalnih odredišta od veze preko Rijeke.

Izuzetno rijetko dogodi se da je kupcu toliko bitno da dobije trafo u “roku do jučer” da je za njega spreman poslati i transportni avion. U elektrani na filipinskom otoku Cebu instalirane snage 500 MW “riknuo” je jedan od dva transformatora – inače također Končarov, no do kvara nije došlo Končarovom krivnjom. Kupci su naručili novi, ali zbog za 50% smanjenog kapaciteta strujne mreže trpe svakodnevne goleme gubitke – u elektrani od dva bloka po 250 MW radi samo jedan. Gubici su toliko veliki da su umjesto čekanja da trafo dođe morskim putem za 40-ak dana, spremni unajmiti Mriju da ga doveze zrakom. Končar je, inače, naručeni novi trafo završio u super-brzih pet mjeseci, na što su izuzetno ponosni; uobičajeni rok za ovakav trafo je oko godine dana.

Ukupna masa transformatora je 210 tona od čega avionom ide glavni dio od 140 tona. Manji komadi idu odvojenim letovima, a masa ulja koja se lije u trafo je 42 tone – to će biti obavljeno na samoj lokaciji na Cebuu.

medij5a

I Končarova tvornica transformatora, i Antonov, čiji avion dolazi po nju, djeca su socijalizma. Igrom slučaja, i jedan i drugi preživjeli su katastrofe privatizacije u svojim zemljama, sve one nesreće i debakle koji su pratili i prate i hrvatsku i ukrajinsku privredu, preživjeli su i pohlepnu šapu HDZ-a i neopisivu nesposobnost SDP-a, i sve one njihove prirepak-strančice čije je uhljebe negdje trebalo smještati, makar i po cijenu propasti smještajnog kapaciteta. Antonov smo posjetili i o tome pisali ovdje.

KPT se vodi i sklapa poslove isto kao i prije trideset ili četrdeset godina. Je burazi, recite vi što hoćete, ali sve što u ovoj zemlji vrijedi ili je vrijedilo (ali je rasprodano) stvoreno je u vrijeme vaših očeva i djedova. Sada svi skupa u očaju od šačice startupa i njihovih aplikacija za mobitele od po dolar i dvajspet centi očekujemo da nas dignu iz pepela, zaposle stotine tisuća mladih (i starih) i dokinu kataklizmičku nezaposlenost, čak i među generacijama koje, zbog jedne druge katastrofe – demografske – zapravo nikada nisu bile brojčano manje i po tom parametru lakše zaposlive.

Tu ću stati. Za jedan komentar dana na webu – dosta. O ostalom razmislite sami, te uživajte u fotkama koje smo napravili u Končarovim postrojenjima. Ne zamjerite HDR i fišaj, bili smo udarnički nabrijani. Kada za vikend Mrija dođe po trafo, nadamo se finiširati praćenje događaja godine i s nekoliko avijacijsko-utovarnih fotografija.

medij6a

Oleg Maštruko iz mlađih dana i skori svetac Ivan Pavao II.

medij7a

Oleg Maštruko uz bistu jednog od najboljih svjetskih konstruktora zrakoplova Olega Konstantinoviča Antonova čije ime nosi i prošlotjedni zagrebački gost „Antonov 225″

medij8a

Ruske marke u slavu Olega Konstantinoviča Antonova i njegovih zrakoplovnih djela

 Slaven Letica/velecasnisudac.com

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

BiH

Zašto OESS i druge organizacije ne stanu u obranu hrvatskih medija?

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatski zastupnici u Domu naroda FBiH prije i nakon zadnje sjednice nisu željeli davati izjave medijima. Takav stav bio je prosvjed protiv gašenja hrvatskih portala u BiH i njihovih stranica na Facebooku zbog vijesti o generalnu Slobodanu Praljku i ostalim optuženim dužnosnicima Herceg Bosne i HVO-a, piše Večernji list BiH.

– Polazeći od Opće deklaracije UN-a o ljudskim pravima koja, između ostaloga, kaže da svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, Klub izaslanika hrvatskog naroda u Domu naroda FBiH osuđuje govor mržnje i selektivno izvještavanje dijela medija u vezi s posljednjom presudom Haaškoga suda, ali i brojnih drugih dnevnopolitičkih tema. Izražavamo punu potporu hrvatskim medijima, uglavnom portalima iz Hercegovine, središnje Bosne i Posavine, koji su, kao i njihovi novinari ili administratori društvenih mreža, već danima izloženi napadima, prijavama, gašenjima servera, profila na FB-u itd., a sve zbog korištenja prava na slobodu izražavanja i kritičkoga promišljanja – poručio je prije nekoliko dana predsjednik Kluba hrvatskih izaslanika u Domu naroda FBiH Tomislav Martinović.

Dodao je još kako je razočaran izostankom reakcije organizacija koje se bave zaštitom prava novinara i sloboda izvještavanja.

– Gdje je sada OESS i brojne druge organizacije koje se, navodno, bore za slobodu govora, neovisnost medija i druge floskule koje nam godinama ponavljaju? Nitko od njih nije reagirao na gašenje medija koji su iznijeli svoje stavove oko jedne teme. I to dovoljno govori o njihovoj stvarnoj ulozi na ovim prostorima – rekao nam je Martinović.

Dodao je da je ovotjedni “silenzio stampa” hrvatskih izaslanika bio poruka da se medije ne smiju ugnjetavati na ovakav način te je izrazio nadu kako će oni koji su ih blokirati prekršajno ili kazneno odgovarati. – Ljude koji su prouzročili blokade treba procesuirati i kazniti sukladno zakonu jer su dopustili da se mediji gase samo zato što su izražavali svoje stavove – poručili su hrvatski izaslanici.

Napominjemo kako je i facebook stranica našega portala blokirana! Stoga smo otvorili novu, koju možete podržati lajkom ovdje:

 

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

FUP pokušava ušutkati Zorana Čegara

Objavljeno

na

Objavio

Federalna uprava policije (FUP) je, zbog intervjua koji je dao Večernjem listu i u kojemu je istaknuo kako Hrvatska nije bila agresor na Bosnu i Hercegovinu, pokrenula istragu protiv ratne legende Sarajeva Zorana Čegara koji se trenutačno nalazi na poziciji načelnika Uniformirane policije FUP-a, piše Večernji list

Kako se doznaje, ne objašnjavaju se u pozivu, koji je uputio načelnik Odjela za internu istragu glavni inspektor Vahidin Munić, razlozi zbog kojih će se Čegara ispitati, ali bi se s njim trebao skoro održati novi “intervju”. Ali s glavnim inspektorom.

U pozivu se pak navodi kako ovoga policijskog službenika zanima “provjera navoda na okolnosti objavljivanja intervjua koji je objavljen u dnevnim novinama ‘Večernji list’ 2. prosinca 2017.”.

Iako je u intervjuu za Večernji list Čegar svjedočio o svom ratnom putu, kao i osobnim iskustvima s hrvatskim dužnosnicima koji su pomagali opkoljenom Sarajevu, očito se njegovo narušavanje idile o Hrvatskoj kao agresoru i bh. Hrvatima nije svidjelo pravim šefovima Federalne uprave policije iz političkog Sarajeva.

Hrvatska nije bila agresor na BiH, Šušak je slao oružje u Sarajevo

Dubravka Šuica upozorila Komisiju: je li ovo gušenje medija ili hibridni rat?

 

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari