Pratite nas

Herceg Bosna

U rukama Boko Harama

Objavljeno

na

Teroristička skupina Boko Haram zatočenima drži preko 200 učenica. Deutsche Welle je uspio doći do jedne učenice koja je uspjela pobjeći. Ona u svom ekskluzivnom razgovoru optužuje policiju i vlastite učitelje.

Nigerijska teroristička skupina Boko Haram i dalje terorizira vlastiti narod. U najnovijim bombaškim napadima na jednu tržnicu u središtu zemlje poginulo je preko 100 osoba. No ova teroristička sekta s islamističkom pozadinom se posljednjih dana najviše spominje u svezi s otmicom preko 200 učenica iz jedne škole na sjeveru zemlje.

boko-haram

Novinarima Deutsche Wellea je uspjelo doći do jedne učenice kojoj je uspio bijeg iz ruku terorista. Ona u ekskluzivnom razgovoru priča o svojim traumatičnim iskustvima ali istodobno iznosi teške optužbe na račun nigerijske policije i nastavnog osoblja na napadnutoj školi.

Deutsche Welle: Možete li se prisjetiti trenutka u kojem je Boko Haram napao Vašu školu?

Esther Musa (ime promijenjeno): Bile smo u spavaonici kada su oko 22 sata upali pripadnici Boko Harama i rekli da pođemo s njima. Mi smo učinile što su od nas tražili. Tada su nas rasporedili po vozilima i odvezli u nepoznatom smjeru.

Što Vam je u tom trenutku prošlo kroz glavu?

Pomislila sam: sad sam gotova! Sve će nas poubijati. To je jedino čega se prisjećam. Pomislila sam da mi jedino Bog može pomoći.

I što se nakon toga dogodilo?

U jednom trenutku sam s još nekoliko učenica rekla kako moramo obaviti nuždu. Nakon toga smo počele trčati i nismo stale sve dok nismo došli do jedne kuće u kojoj su živjeli Fulani (pripadnici jedne etničke skupine op.ur.) i koje smo pitali mogu li nas uputiti prema gradu Chiboku gdje se nalazi škola. Žitelji su nam rekli da je do Chiboka jako daleko ali su nas uputili u susjedno selo gdje su nam dali drugu odjeću. Nakon što smo prespavale, drugi dan smo se uputile natrag u Chibok.

Jeste li uspjeli doći do Chiboka?

Ne, jedino smo stigle do jedne kontrolne točke nigerijske vojske. Kada su shvatili da smo mi jedne od otetih učenica, rekli su nam da ne smijemo svojim obiteljima nego su nas odveli u jednu vojarnu u gradu Maidaguriju gdje smo vojnim dužnosnicima morale objašnjavati da smo pobjegle od Boko Harama. Nekoliko su nas dana držali u vojarni, a nakon toga smo odvedene guverneru.

Školu su zapravo čuvali policajci a bilo je i mnogo nastavnog osoblja. Kako su oni reagirali na napad na školu?

Njih u trenutku napada više nije bilo jer su prije toga pobjegli.

Pobjegli su i ostavili učenice same u školi?

Da. Upravo tako.

Prosvjed protiv Boko Harama

Zvuči kao da su nastavnici znali što će se dogoditi.Tako je. Netko je učiteljima javio da će Boko Haram doći i napasti školu i da bi bilo dobro kada bi učenike poslali kućama. No oni su reki da nitko ne smije kući a oni koji ipak odu neće dobiti završne svjedodžbe.

Znači učitelji učenicima nisu dali da pobjegnu?

Točno. Zamjenik direktora škole nam je rekao da nećemo dobiti svjedodžbe ako odemo.

Kako se osjećate kada pomislite na Vaše kolegice koje se još uvijek nalaze u rukama terorista?

Mislim da su još uvijek na životu i neizmjerno mi ih je žao. Mislim često na njih i noćima ne mogu spavati zbog toga.

Je li Vam od strane vlasti pružena bilo kakva pomoć, recimo psihološka?

Ne. Dosad nije bilo nikakve pomoći.

Kakvu si pomoć priželjkujete?

Ja bih samo ponovno htjela krenuti u školu. .

Nije li Vas strah pri pomisli na to što Vam se tamo dogodilo?

Naravno. Ali je više ne želim ići u školu u Chiboku. Želim ići u školu negdje drugdje.

DW.DE

facebook komentari

Herceg Bosna

HAŠKA PRAVDA: Za zločine u hrvatskobošnjačkom ratu – Hrvatima 273, Bošnjacima 8,5 godina zatvora

Objavljeno

na

Objavio

Da su Haško tužiteljstvo i Haški sud imali različite kriterije za procesuiranje odgovornih za zločine u hrvatsko-bošnjačkom ratnom sukobu, najilustrativnije pokazuju usporedni podatci o zločinima Armije RBiH nad Hrvatima i HVO-a nad Bošnjacima, koji su u frapantnom raskoraku s brojem osuđenih i ukupno izrečenim kaznama. I dok je za zločine nad Bošnjacima hrvatske političke i vojne dužnosnike Haški sud osudio na ukupno 273 godine zatvora, za višestrukobrojnije zločine nad Hrvatima ICTY je bošnjačkim dužnosnicima presudio ukupno 8, 5 godina zatvora, piše Hrvatski Medijski Servis.

Tijekom muslimansko-hrvatskih sukoba više od 1600 Hrvata izgubilo je život u ratnim zločinima (onako kako međunarodna zajednica definira ratni zločin), koje je počinila  tzv. Armija RBiH, od Grabovice, preko Doljana, Uzdola, Trusine, Križančeva sela, Buhinih kuća, do Travnika, Vareša, Bugojna, Zenice, Kaknja…. Među onima koji su život izgubili u masovnim zločinima bilo je 1088 hrvatskih civila. Kroz 331 logor tzv. Armije RBiH prošlo je, prema podacima Hrvatske udruge logoraša 14.444 Hrvata, dok su 632 Hrvata ubijena u tim logorima. S prostora pod nadzorom Armije RBiH protjerano je 172.000 Hrvata.

Za 1088 hrvatskih civila 8,5 godina zatvora

Za zločine ARBiH nad Hrvatima Haški sud osudio je bošnjačke vojne dužnosnike na ukupno 8,5 godina zatvora. Načelnik Glavnog štaba Armije RBiH Rasim Delić osuđen je na 3 godine zatvora (umro prije izricanja pravosnažne presude), zapovjednika Trećeg korpusa Armije RBiH Envera Hadžihasanović na 3, 5 godina zatvora i zapovjednika 7. muslimanske brigade tzv. Armije BiH Amir Kubura na 2 godine zatvora. I to je sve.

Tko su osuđeni Hrvati?

S prostora pod nadzorom HVO-a prognano je, pak,  52.000 Bošnjaka. U presudi Haškog suda u predmetu “Prlić i ostali” spominje se sedam logora HVO-a; Heliodrom i Vojno kod Mostara, Strojarski fakultet, Dretelj, Gabela, Ljubuški i “Koštana bolnica” u Stocu. Nema službenih podataka o tome koliko je kroz ove logore prošlo Bošnjaka niti o broju ubijenih logoraša. Neslužbeno spominje se kako je u logoru na Heliodromu ubijeno 52 Bošnjaka, a u presudi “Prliću i ostalim” spominje se kako su pripadnici HVO-a ubili 10 bošnjačkih civila na Bivoljem brdu kod Čapljine.

Najteži zločin nad bošnjačkim civilima dogodio se u selu Ahmići kod Viteza gdje su pripadnici HVO-a ubili 116 Bošnjaka, te u selu Stupni dol gdje je ubijeno između 31 i 38 bošnjačkih civila.

Za Ahmiće i Stupni dol 119 godina zatvora

Za zločine u Ahmićima i Stupnom dolu pred Haškim je sudom osuđeno 9 Hrvata na ukupno 119 godina zatvora i to; Zlatko Aleksovski na 7 godina zatvora, Anto Furundžija na 10, Miroslav Bralo na 20, Drago Josipović na 12, Vladimir Šantić na 18, Tihomir Blaškić na 9, Dario Kordić na 25, Mario Čerkez na 6 i Ivica Rajić na 12 godina zatvora.

Nakon godina provedenih u Haškom pritvoru optužbi za ratne zločine oslobođeni su Zoran, Mirjan i Vlatko Kupreškić, te Drago Papić.

Za zločine nad Bošnjacima u Hercegovini Mladen Naletilić Tuta osuđen je na 25, a Vinko Martinović Šetla na 18 godina zatvora.

Dužnosnicima HRHB 111 godina zatvora

U posljednjoj Haškoj presudi za zločine nad Bošnjacima, kao, prema pravosnažnoj presudi Haškog suda, članovi udruženog zločinačkog podhvata, osuđeni su dužnosnici Vlade HR HB, premijer Jadranko Prlić na 25 godina zatvora, ministar obrane Bruno Stojić na 20 godina zatvora, ministar unutarnjih poslova Valentin Ćorić na 16 godina zatvora, te predsjednik Kosmisije za razmjenu zatočenih Berislav Pušić na 10 godina zatvora, te načelnici Glavog stožera HVO-a pokojni general Slobodan Praljak i Milivoj Petković na po 20 godina zatvora, ukupno 111 godina zatvora.

Dužnosnici Vlade RBiH nisu ni optuženi

S druge pak strane, ni protiv jednog dužnosnika Vlade RBiH, koja je u ratu de facto bila bošnjački entitet, Haški sud nije ni podigao optužnicu, pa im u Haagu nije ni suđeno.

I dok je za zločine nad Bošnjacima hrvatske političke i vojni dužnosnike Haški sud osudio na ukupno 273 godine zatvora, za višestrukobrojnije zločine nad Hrvatima ICTY je bošnjačke dužnosnike osudio na ukupno 8, 5 godina zatvora. I to je haška pravda./HMS/

facebook komentari

Nastavi čitati

Herceg Bosna

Obitelji žrtava tzv. ARBiH iz Križančeva sela i Buhinih kuća još čekaju pravdu

Objavljeno

na

Objavio

Ovih dana navršavaju se 24 godine od pokolja kojeg su pripadnici tzv. Armije RBiH počinili nad Hrvatima u Križančevu selu, nadomak Viteza. To selo najveće je stratište Hrvata u BiH, piše Hrvatski Medijski Servis.

U žestokoj borbi tog maglovitog jutra u noći s 22. na 23. prosinca 1993, najelitnije postrojbe A BiH iz Zenice, Sarajeva i Tuzle, u operaciji poznatoj kao “Krvavi Badnjak” probile su liniju obrane HVO-a. U borbama su poginula 34 vojnika i hrvatska civila, mještanina, dok je 30 ranjenih i zarobljenih vojnika HVO-a odvedeno prema Počulici, naselju koje graniči s općinom Zenica.

Selo spalili zarobljenike odveli, pa pobili

Pripadnici tzv. Armije BiH su selo temeljito opljačkali i potom zapalili sve kuće i gospodarske objekte. Snage HVO koje su već 23. prosinca 1993. god. potisnule tzv. ABiH iz Križančeva sela, udaljenog samo kilometar od središta Viteza, našli su selo kao veliko zgarište. Izuzev što su u borbama i neposredno nakon njih ubijena 34 vojnika i civila hrvatske nacionalnosti, među kojima je bilo žena i staraca, zarobljeno je  trideset vojnika HVO-a.

Njihova masakrirana tijela, nakon upornog posredovanja UNPROFOR-a, Europskih promatrača i Međunarodnog crvenog križa, nakon 39 dana predana su obiteljima. Za ovaj strašan zločin, još nitko nije odgovarao niti su pokrenute bilo kakve istražne radnje.

Zločin u Buhinim kućama

Samo 18 dana nakon Križančeva Sela, 9. siječnja, pripadnici tzv. Armije RBiH u viteškom prigradskom naselju Buhine Kuće počinili su novi strašan zločin.

Tog 9. siječnja, 1994. godine, pripadnici elitnih postrojbi iz Zenice, Tuzle i Kalesije, uz izravno zapovijedanje zapovjednika Trećeg korpusa tzv. ARBiH, generala Mehmeda Alagića, pod okriljem maglovite noći, ušli su neopaženo iza leđa domobranima I bojne Viteške brigade HVO-a, upale u naselje i među vojnicima i civilnima, među kojima je bilo djece, žena i staraca, napravili pravi pokolj.

Opljačkano je i zapaljeno desetak kuća i gospodarskih objekata, a među 27 žrtava bila su i devetorica pripadnika PPN „Munje“. Njih devetorica bili su te noći na odmoru, uhićeni su na spavanju, vezani su žicom, mučeni, masakrirani i svirepo ubijeni.

Logori ARBiH

Tijekom rata u logorima Armije BiH, u Počulici, Grbavici, Kruščici, Mahali i Sivrinom Selu bilo je, duže ili kraće vrijeme, zatočeno 195 osoba hrvatske nacionalnosti.

Uz maltretiranja, ponižavanja, premlaćivanja, odvođenje na kopanje rovova…, ubijeno je pet, teže ranjeno šest i lakše još desetak osoba hrvatske nacionalnosti.

Više od 650 poginulih u Vitezu

Inače, tijekom rata i potpune blokade Lašvanske doline koja je trajala 316 dana u Vitezu su poginula ili su ubijena 653 vojnika HVO-a i civila.

Među 78 ubijenih hrvatskih civila bilo je 21 dijete. Ranjeno je više od dvije tisuće vojnika ihrvatskih  civila, ostalo je 328 udovica, 22 djece bez oba a 431 dijete bez jednog roditelja. Žrtve zločina još čekaju pravdu.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari