Connect with us

Gost Kolumne

U se, na se i poda se su ‘out’

Objavljeno

on

Priznajem da sam rođeni hedonist. Sam sebi najveći problem. No prijateljevanje s Bogom me uspješno spašava od mene samog. Kad me prezru i s podcjenjivanjem pitaju kako to da u 21. stoljeću još uvijek vjerujem u nekakvog nevidljivog boga i mitove iz prošlosti samo se mogu nasmiješiti. Odgajati valja s ljubavlju oca i majke prema malenom djetetu. Može ono misliti da utičnica nije opasna i gurati predmete u nj. Može janje misliti da je sigurno u velikoj šumi, ili štene da je baš zabavno skakutati po cesti između jurećih automobila. Konačno, može čovjek u svojom slobodnom voljom koja mu je dana odozgor misliti ne postoji Onaj koji jest.

„Ako mrtvi ne uskršavaju, jedimo i pijmo jer sutra nam je umrijeti.“

(1. Kor 15,32)

Dobrodošli u besmisao

Ako bi bilo točno to što govore, onda je sve besmisleno: čemu onda obitelj, bogatstvo, zdravlje, sreća, prijatelji kad sve to moramo prije ili kasnije ostaviti i umrijeti? Zašto ići u školu, zašto raditi, zašto se boriti kad će ionako sve propasti? Ako je sve besmisao, onda je siromaštvo kazna, bolest katastrofa, a smrt kraj. Kad umremo, ionako nestajemo, vraćamo se u prah i više nam ni traga nema. I koja je svrha bogatstva koje ne možemo ponijeti sa sobom u grob, koja je svrha svih kratkotrajnih zadovoljstava kojima robujemo, dragih ljudi koje ostavljamo na zemlji? A koja je onda svrha patnje?

„Dani su čovjekovi kao sijeno, cvate k’o cvijetak na njivi; jedva ga dotakne vjetar, i već ga nema,
ne pamti ga više ni mjesto njegovo.“

(Ps 103, 15-16)

Vjera nije za slabiće

Ako nema Boga, onda su oni koji vjeruju da Ga ima hodali ovim svijetom kako su najbolje znali, pokušavajući živjeti pošteno i moralno u skladu s Bitkom. Kad se sve zbroji, ne samo da nisu previše „izgubili“ takvim životom, dapače: vjerom u Smisao čovjek transcendira (nadilazi) pogubni besmisao koji ubija čovjeka i prirodu. Još bolje, ako su vjernici u pravu, onda umirući zadobivaju novi život s Kristom uskrslim: dakle jaki (vjerni) na vječno spasenje, a slabi (oholi, naivni, prevareni) na vječnu osudu. Paradoksalno, u oba slučaja nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi (usp. Rim 8,37).

Al’ ljubav Jahvina vječna je nad onima što ga se boje i njegova pravda nad sinovima sinova,

nad onima što njegov Savez čuvaju i pamte mu zapovijedi da ih izvrše.“

 (Ps 103, 17-18)

Blejanje moderne ovce

Jedan moj prijatelj kaže da ne valja pretjerivati ni u čemu. Može se otići povremeno nedjeljom na misu, ali zašto ne pogledati i damu koja pleše oko štange u zadimljenom noćnom klubu u sitne sate? Interesantno je kako ljudi (ponizno uključujem i sebe ovdje), lako nasjedaju na laži i prijevare zla. Tisuće godina pisane, i još daleko dulje nepisane ljudske povijesti, prenosile su generacijama Glas davnina kao zajedničko blago čovječanstva. Ohološću zaslijepljen čovjek „moderniteta“ kaže da nije ovca, a misli da sa svojih 20-40-60 godina života može biti razumniji od akumulirane mudrosti tisuća generacija predaka.

„Nebesa slavu Božju kazuju, naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih.
Dan danu to objavljuje, a noć noći glas predaje.

Nije to riječ, a ni govor nije, nije ni glas što se može čuti,

al’ po zemlji razliježe se jeka, riječi njihove sve do nakraj svijeta sežu.“

(Ps 19, 2-5)

Neponovljivo čudo života stalno nas iznova podsjeća na Jedinog. Poziva Dobroti. Vuče k Istini. Upućuje nas uočavati Ljepotu koju svatko u svojoj nutrini nosi. Otvarajmo se vječnosti suobličeni sa svetošću Uskrsloga! Ako bismo ponekad sa strahom ili rezignacijom ustuknuli pred svepćim besmislom svijeta, sjetimo se riječi Gospodnje da samo (duhovni) silnici osvajaju Kraljevstvo Božje (usp. Mt 15,12). Stoga prionimo još jače uz Gospodina: spremni za boj vjere, sa štitom ili na njemu da dosegnemo vječnost blaženu.

Neka vas prožima duh ustrajnošću i mirom. Sve će biti dobro. Lijepo je što postojite.

Krešimir Stjepan Pećar

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari