Pratite nas

Događaji

U Širokom Brijegu predstavljene knjige: „Otkopana istina Širokog Brijega“ i „Od Širokog do Bleiburga i nazad“

Objavljeno

na

U organizaciji Povjerenstva za grobišta Drugoga svjetskog rata i poraća Široki Brijeg, Vicepostulature postupka mučeništva ‘Fa Leo Petrović i 65 subraće’ i Matice hrvatske – ogranak Široki Brijeg, u kinu Borak su predstavljene dvije knjige: „Otkopana istina Širokog Brijega“ (iz II. svjetskog rata i poraća) (600 str.) – Uredničko vijeće Povjerenstva za grobišta Drugoga svjetskog rata i poraća (urednik knjige Pero Kožul, predsjednik Povjerenstva) i „Od Širokog do Bleiburga i nazad“ (580 str.) autora Velimira Mabića. Ove knjige su plod osmogodišnjega istraživačkog rada na prikupljanju vjerodostojnih informacija o događajima s kraja Drugoga svjetskog rata i poraća u Širokom Brijegu, utemeljenih na autoriziranim iskazima svjedoka.

U samom uvodu u ovaj jedinstveni događaj nazočnima se prigodnim riječima obratio Miro Kraljević gradonačelnik Širokog Brijega koji je zahvalio članovima Povjerenstva za grobišta Drugoga svjetskog rata i poraća na velikom trudu i radu iz čega su proizišle knjige o istini do koje se ipak došlo o stradanjima Širokobriježana s kraja II. svjetskog rata i poraća. Pogovor za obje knjige napisao je Zdenko Ćosić predsjednik Vlade Županije Zapadnohercegovačke koji je rekao da ovo nisu uobičajene knjige, te da je doslovno i metaforički s ovim knjigama otkopana istina Širokog Brijega.

Pero Kožul

Pero Kožulglavni urednik knjige „Otkopana istina Širokog Brijega“ i predsjednik Povjerenstva za grobišta Drugoga svjetskog rata i poraća Široki Brijeg je najprije postavio pitanje sebi i svima nazočnima zašto se vraćati na prošla vremena, dajući odgovor: „Zbog povijesne nepravde i laži i civilizacijskog čina odavanjem ljudskog pijeteta prema nedužnim žrtvama. Komunistička vlast svim je raspoloživim sredstvima 50 dugih i mračnih godina čvrsto držala i kontrolirala naš cjelokupni javni život. Takozvana ‘narodna vlast’ neograničenim je količinama laži, punila kulturni, obrazovni, izdavački i svaki drugi prostor. Veličala je ‘navodne’ ratne pobjede, slavila ‘svoje’ heroje, klicala nepostojećem bratstvu i jedinstvu. Takva vlast posebno se obrušila na hrvatski narod na prostoru našij krajeva“. Kožul je iznio podatke o radu Povjerenstva na čijem je čelu istaknuvši da je prema popisu prije II. svjetskog rata, 1938. Široki Brijeg imao 23.341 stanovnika, te da je stopa rasta bila na razini stope u BiH, danas, 72 godina kasnije, odnosno 2017. Široki Brijeg imao bi oko 50.000 stanovnika.

„U knjizi-zborniku ‘Od Širokog do Bleiburga i nazad’, koju večeras ovdje stavljamo pred vas, riječ je o brojnim svjedočenjima pripadnika Oružanih snaga Nezavisne Države Hrvatske, naših običnih domaćih ljudi koji su imali sreću preživjeti ratne strahote, ali i o jednom broju svjedočenja suvremenika koji su također imali što reći o onim teškim vremenima. Osobno sam ponosan što sam pomogao da životno-ratne priče i ovih ljudi ugledaju svjetlo dana. Nisu se oni trsili pričati niti su svoju priču nametali, oni su mučili svoju muku, „vidali svoje rane“, živjeli i šutjeli“, rekao je na početku svog izlaganja Velimir Mabić, autor knjige „Od Širokog do Bleiburga i nazad“.

Mabić se u svom izlaganju osvrnuo na nekoliko događaja koji su obilježili sami kraj II. svjetskog rata u Širokom Brijegu navodeći između ostalih „Kuljića djecu“ njih petero koji su streljani na Brigu, dvije Dragice iz Izbična, stravična ubojstva nedužnih svećenika-franjevaca, osuđenog za pomaganje Križarima Iliju Mikulića Jukića, obitelji Gilja koji su ostali bez pet sinova, zaključivši svoje izlaganje riječima: „Širokim Brijegom nije hodalo veće zlo od partizansko-komunističkog u zadnjoj fazi Drugoga svjetskog rata i u godinama poraća, a u Boga se ufamo da nikad i neće“.

„Društvenu zajednicu, na čelu s gradonačelnikom Mirom Kraljevićem i predsjednikom Vlade ŽZH Zdenkom Ćosićem, povijest će upamtiti i po velikim potezima glede naših pobijenih, kako fratara tako i svih ostalih. Grad Široki Brijeg 7. veljače je proglasio Danom sjećanja na pobijene franjevce i puk te negdašnju zaobilaznicu, koja je potpuno nepotrebno prošla franjevačkim žrtvoslovnim mjestom, nazvao Ulicom pobijenih franjevaca. Kad ih Crkva proglasi mučenicima, onda će to postati Ulica franjevačkih mučenika. ŽZH imenovala je 7. veljače Danom sjećanja na žrtve komunističkog zlosilja. Hvala i svima ostalima koji su sudjelovali u ovome“, rekao je između ostalog fra Miljenko-Mića Stojić, vicepostulator Vicepostulature postupka mučeništva ‘Fa Leo Petrović i 65 subraće’.

Mons. dr. Mile Bogović, biskup u miru recezent knjige „Otkopana istina Širokog Brijega“ pohvalio je rad Povjerenstva istaknuvši da ovako nešto cjelovito i detaljno opisano o stradanjima širokobriješkog puka nema u Republici Hrvatskoj te da ovaj način rada treba prenijeti u Republiku Hrvatsku. Mons. Bogović je naglasio da bez obzira što izostaje potpora s državne razine, ipak postoji puna potpora lokalnih vlasti. „Ova knjiga je doprinos spašavanju hrvatske povijesti“, rekao je na kraju svog izlaganja mons. Dr. Mile Bogović.

Dr. sc. Mario Jareb znanstveni savjetnik povjesničar predstavljajući knjigu „Od Širokog do Bleiburga i nazad“ rekao je da je ova knjiga važan izvor za proučavanje šire problematike s kraja II. svjetskog rata, te da će zasigurno poslužiti povijesničarima za stvaranje novih radova. Program je vodila Ana Marija Prskalo.

Utvrđeno je da je u 161 grobištu na prostoru Širokog Brijega od 550 do 600 žrtava, a u 12 grobišta ekshumirano je 149 žrtava. Prema podacima Povjerenstva za grobišta Drugoga svjetskog rata i poraća, na prostoru Širokog Brijega na temelju osam godina istraživanja, 278 uzetih iskaza (svjedočenja) od 225 svjedoka, te drugih prikupljenih podataka, s prostora Širokog Brijega u Drugom svjetskom ratu stradalo je 2165 žrtava.

dr. sc. Drago Martinović

Otkopana istina Širokog Brijega

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Događaji

PENAVA ISPUNIO OBEĆANJE: HOS prvi put zajedno uz zastave brigada Domovinskog rata na čelu kolone

Objavljeno

na

Objavio

Slika koju vidite izuzetno je rijedak trenutak u HRT-ovom prijenosu kolone sjećanja u Vukovaru, kada se vidi zastava HOS.

Vukovar se nikada neće odreći branitelja i postrojbi koje su ga branile, tako ni HOS-a! U Koloni sjećanja vijorit će se njihova zastava, a sliku Jean-Michel Nicoliera s grbom HOS-a na njegovu ramenu čuvam ispred svog ureda – izjavio je u Bujici vukovarski gradonačelnik Ivan Penava i tako jasno stao uz postrojbu koja je pod pozdravom ‘Za dom spremni’ branila i Grad heroj.

Penava se u program Z1 i partnerskih televizija javio uživo iz Hrvatskog doma u Vukovaru tijekom ‘Večeri pijeteta’ koji svake godine organizira Nacionalni sindikat policije.

“Niti je ikada itko pomislio – niti će se dogoditi da se Vukovar odriče branitelja i svojih postrojbi. HOS-ova zastava uvijek u sklopu svih ratnih postrojbi, predvodi Kolonu sjećanja, tako će biti i u subotu, most u središtu Vukovara nosi ponosno ime HOS-ovca Jean-Michel Nicoliera, a ispred mog ureda stoji njegova slika s grbom HOS-a na njegovu ramenu. Ne možemo ih se odreći, to bi značilo da se odričemo Domovinskog rata! Ne pričam o konotacijama pozdrava ZDS u Drugom svjetskom ratu, što se tiče Domovinskog rata – tu je stvar čista. Sviđa mi se izjava u kojoj se reklo da ako je i bilo prljavštine na tom pozdravu, branitelji HOS-a isprali su je svojom krvlju,“ rekao je Penava izvjestitelju Bujice iz Vukovara Igoru Petroviću, dodavši da pri obilježavanju Dana sjećanja uvijek daje svoj maksimum i nema razloga da i ove godine ne bude tako.

“Pozivamo sve da nam se pridruže, a oni koji ne mogu, neka upale  lampion u svom domu. Želim svima sretan put prema Vukovaru i odlasku iz njega i da u miru i sa pijetetom mislimo na žrtve, da prođemo u koloni dostojanstveno i odamo im dužno poštovanje. Koliko god se neki trudili prikazati drugačije, mi smo jedinstveni, a sve će i ove subote biti korektno i ispravno. Krenule su razne inicijative – poput one da se odjednom ne pale lampioni diljem Hrvatske i da se umjesto toga donese hrana za gladne Vukovarce… Poručujem im: gladnih Vukovaraca nema, za to smo se pobrinuli, a lampione za heroje Domovinskog rata trebamo paliti dok je svijeta i vijeka,“ zaključio je Penava, bez dlake na jeziku u Bujici., piše Priznajem.hr

facebook komentari

Nastavi čitati

Događaji

440. obljetnica velejunačke obrane Gvozdanskog

Objavljeno

na

Objavio

Gvozdansko se treba učiti u hrvatskim školama!

U prostorijama Hrvatskog katoličkog liječničkog društva održano je predavanje u svezi početka obilježavanja 440. obljetnice velejunačke obrane Gvozdanskog od osmanlijskih i vlaških osvajača.

Predavač je bio gospodin Damir Borovčak, dipl. ing., kojeg je predstavila predsjednica Podružnice HKLD-a “Branimir Richter” Zagreb prof. dr. sc. Danica Galešić Ljubanović, kao povijesnog istraživača i publicista. Gospodin Borovčak već gotovo dva desetljeća promiče zaboravljene povijesne činjenice, poput stradanja Gvozdanskog, Zrina, Macelja i podsjeća da je već 330. godina sveti Josip zaštitnik Hrvatskog kraljevstva, a danas hrvatske domovine i naroda. Također je idejni začetnik i pokretač sada već tradicionalnog hodočašća na Gvozdansko, koje će se 14. siječnja 2018. g. održati po deveti puta

Predavač je najprije pojasnio gdje se zemljopisno u Pounju nalazi naselje i stara zrinska utvrda Gvozdansko, a zatim s više od pedesetak slikovnih prikaza opisao sve značajke starije i novije povijesti na temu obrane Gvozdanskog. Utvrdu su gradili knezovi Šubići Zrinski, koji su dodatak svom prezimenu dobili po nedalekoj utvrdi Zrin u kojoj su stolovali. U Zrinu se i rodio velejunak Nikola Šubić Zrinski IV. koji je 1566. godine obranio Siget, a time i Beč, ali i Hrvatsku.

Njegov otac Nikola III. izgradio je Gvozdansko, koje je bila suvremena utvrda tog vremena. U Gvozdanskom je bila nadaleko poznata kovnica novca, posebno su se kovali srebrnjaci, taliri. Za te potrebe srebro se je vadilo iz obližnjih rudnika, koji su također bili u posjedu Zrinskih. Tim novcem po Europi se je kupovalo naoružanje i vojna oprema kako bi se Hrvatska obranila od stalnih najezda iz Bosne, koja je tada već bila u turskom posjedu. Predavač je napomenuo da su prije turskih najezda na Europu, hrvatski kraljevski gradovi bili Bihač, Jajce i Banja Luka, u kojima se također kovao hrvatski novac. Tako su Zrinski kroz naraštaje branili Pounje od navale Turaka. S njima su prodirali i Vlasi, koji su Turcima služili kao pljačkaške horde za nabavku hrane i potrepština. U kasnijim stoljećima Vlasi su uglavnom prešli na srpstvo, pod utjecajem velikosrpske politike i uz pomoć SPC-e.

foto: hkld

Vojnu obranu Gvozdanskog činili su svega 20-tak banskih vojnika uz oko 300-tinjak rudara, kovača te muškog i ženskog pučanstva iz okolnih sela. Kapetane obrane Gvozdanskog iz 1577. godine zabilježila je povijest. Njihova su imena poznata i to su bili: Damjan Doktorović, Juraj Gvozdanović, Nikola Ožegović i Andrija Stipšić. Njih je zapisao osvajač, turski kapetan Ahmed aga Veletanlić, koji je pod vodstvom Ferhat paše Sokolovića s oko 10.000 napadača tri mjeseca osvajao Gvozdansko. Te godine bila je nemilosrdno hladna zima, konji su se smrzavali bez pokrivača, a nije se moglo preživjeti bez velikih vatri u taboru.

U takvim nemogućim uvjetima, poslije tri mjeseca odupiranja, Gvozdansko je imalo još svega 30-tak iscrpljenih branitelja. Branitelji Gvozdanskog imali su u razmacima tri ponude za napustiti obranu i otići na slobodno područje ostataka Hrvatske. Sve tri ponude su odbili, posebno onu najizazovniju na Božić 1577. Branitelji nisu posustali ni zbog nedostatka pomoći, ni zbog nedostatka baruta, ni zbog ranjavanja, ni zbog iznemoglosti bez hrane i vode, već su se u noći 12./13. siječnja 1578. godine smrznuli zbog nedostatka ogrijeva! To nije priča, nije bajka, nije legenda, već istina koju je zapisao neprijatelj – turski napadač, koji im je i odao najveću počast pokopom po katoličkom obredu, istaknuo je Borovčak.

“Zbog tih činjenica, smatram, da je to hrvatsko velejunaštvo bez svjetskog uzora. Primjera je bilo u povijesti i prije i kasnije, no smrznuta obrana nigdje u svjetskoj povijesti nije zabilježena”, kazao je Borovčak.

Danas o tragediji i junaštvu Gvozdanskog malo koji Hrvat išta znade, rekao je predavač. U školama se ne uči da je hrvatski političar i književnik Ante Tresić Pavičić autor najduljeg hrvatskog epa, ikada napisanog, o najviteškijem i najnevjerojatnijem djelu u povijesti čovječanstva.i Nakon tri godine rada, od 1937. do 1940. ostvario je svoje životno i povijesno djelo, hrvatski ep Gvozdansko sastavljen od 21 406 rimovanih deseteraca u 32 pjevanja. U svom predgovoru autor navodi kako ne poznaje u povijesti čovječanstva uzvišenijeg primjera vršenja dužnosti prema Bogu, prirodi i djedovini od onoga na Gvozdanskom. Ističe činjenicu da se hrvatski velikaši i plemići, osim vrlo rijetkih iznimaka, nisu iseljavali da izmaknu navalnom barbarstvu, te su uzorno ginuli. Tumači da u Hrvatskoj nije bilo ropstva, seljak je posjedovao svoju zemlju, a plemićku je obrađivao pod određenim uvjetima. U Banovini je bilo nešto teže, ali ni tu ropstva nije bilo, a hrvatski plemići su bili obično vrlo humani, dok su najveći silnici bili uljezi sa sjevera. Za vjerovati je da zato jer nisu bili roblje, rudari i težaci Gvozdanskog nisu željeli predati grad turskim osvajačima. Bez povijesnog ponosa nema narodne svijesti, poručuje u predgovoru svog djela Ante Tresić Pavičić. Zamisao i radni zanos autora bio je probuditi hrvatski narodni ponos. No, ep je objavljen tek nakon šest desetljeća od svog ostvarenja (!), dakle tek 2000. godine. Iako se u epu pjeva o velikoj tragediji branitelja Gvozdanskog, to velebno književno djelo ostaje nedovoljno poznato, najvjerojatnije zbog političkih okolnosti koje su nastupile iste godine kad je knjiga i objavljena.

Na završetku predavač Damir Borovčak je iznio i neke novije primjere velejunaštva iz obrambenog Domovinskog rata, poput bitke za spašavanje civila u Pounju 26. srpnja 1991. i veličanstvenu obranu Vukovara… Zaključno, pozvao je sve prisutne na svetu misu za branitelje Gvozdanskog u petak 12. siječnja 2018. u 18 sati u zagrebačkoj katedrali, a poslije mise održati će se i već tradicionalni koncert “Sjećanje na Gvozdansko” na kojem će nastupiti Simfonijski orkestar Hrvatske vojske. Također predavač je svima preporučio i odlazak na IX. spomen-hodočašće na Gvozdansko u nedjelju 14. siječnja 2018. s autobusima iz Zagreba. Svi koji su zainteresirani za navedeno hodočašće mogu se javiti tajnici HKLD-a gdji. Slavici Grubišić, tel. 01 4817 537; mobitel: 095 553 8685; e-mail: [email protected]

prof. dr. sc. Danica Galešić-Ljubanović

 

 

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari