Pratite nas

Kultura

U Sisku predstavljena knjiga ‘Razotkrivena jasenovačka laž’

Objavljeno

na

Predstavljanje knjige „Razotkrivena jasenovačka laž“ akademika Josipa Pečarića i dr. sc. Stjepana Razuma održano je u srijedu 13. ožujka u sisačkom Velikom Kaptolu.

Knjigu su predstavili predsjednik Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac Igor Vukić i autori, a predstavljanju je nazočio i sisački biskup Vlado Košić.

Obraćajući se okupljenima Vukić je istaknuo kako je ovom knjigom pokazano što zajedničkim radom može postići jedno društvo novinara istraživača, akademika i doktora znanosti, a koje se nalazi na zajedničkom putu prema istini.

„Mi ne tvrdimo da je ono što smo pronašli i objavili konačna istina, ali to su stvari koje su u najboljoj mjeri nađene u arhivima, razgovorima sa svjedocima, pa čak i knjigama koje su objavljivane i u doba komunizma.

Recimo, u Novom Sadu 1970. godine objavljena je knjiga ‘Sećanje Jevreja na logor Jasenovac’ u kojoj 25 Židova koji su preživjeli logor u Jasenovcu govore kako im je bilo tamo. Relativno nedugo nakon Drugog svjetskog rata oni govore stvari koje mi sada objavljujemo i potvrđujemo mnogim drugim dokumentima.

Nas napadaju da smo revizionisti, da falsificiramo povijest, da izmišljamo, ali mi donosimo ono što su ti ljudi vidjeli i doživjeli sami na svojoj koži. I to ono što je bilo dobro, ali i ono što je zločin i nije valjalo.

Ovdje smo u Sisku ne prvi puta i znam da većina od vas zna za naš rad. Ova knjiga je jedan osvrt na ono što smo napravili u posljednje četiri godine. To su komentari ne samo naših članova nego i naših gostiju i ljudi koji su pisali o nama, dobro ili loše“, rekao je Vukić te dodao kako time pokazuju da su otvoreni prema svakoj kritici i da žele dijalog.

Autor dr. sc. Stjepan Razum upozorio je kako živimo u dob izokrenutih vrijednosti. „Očigledna istina se niječe, a promiče se laž. Knjiga koju večeras predstavljamo ima u svom naslovu riječ laž koja se odnosi na ratni logor ili sabirno polje Jasenovac i koju mi tom knjigom razotkrivamo.

Osma zapovijed Božja slovi: ‘Ne reci lažna svjedočanstva’, dakle ne laži! Unatoč tome ovaj svijet u kojem živimo satkan je od laži, a Jasenovac je očit primjer takvih laži. Rekli bismo velike laži! No, u odnosu na sveukupnost svjetskih laži to je mala neznatna laž.

Možemo samo slutiti o kakvim se sve lažima radi. Svi koji smo svoju školsku naobrazbu stekli do godine 1990. morali smo učiti povijest tzv. narodnooslobodilačke borbe i učiti o junačkim podvizima hrabrih partizana.

Istodobno smo bili podučavani o hrvatskim ustašama koji su prema tadašnjem, a nažalost i današnjem prevladavajućem obrazovnom sustavu, utjelovljenje zločinstva…. Ova knjiga predstavlja zbirku raznih članaka objavljenih tijekom posljednjih godina, a tiču se zbilje i mita ratnog logora Jasenovac.

Namjerno, kažem ratnog logora, jer znamo da je postojao i onaj poratni. Ta štiva nisu napisana na temelju arhivskog istraživanja, takvu je knjigu napisao Igor Vukić, nego su ona izraz naše borbe za istinu o hrvatskom narodu i njegovoj ulozi u Drugom svjetskom ratu“.

Razum je istaknuo i kako se hrvatsku javnost više ne može vući za nos. „Hrvatski čovjek i preko djelovanja našeg društva i ovih knjiga spoznao je da nam je desetljećima nametana laž o jasenovačkom ratnom logoru. Preko te laži se željelo držati hrvatski narod u pokornosti da se ne usudi pomisliti na vlastitu državu.

Premda već i danas možemo dobro razlučiti što je jasenovačka zbilja, a što mit, ipak nam se i dalje boriti za hrvatsku istinu jer je naša hrvatska elita navezana na komunističko-jugoslavenski mentalni sklop i istina joj je ono čime nas je indoktrinirao bivši propali komunistički sustav“, zaključio je Razum.

Na kraju okupljenima se obratio akademik Pečarić zahvalivši biskupu na mogućnosti da se predstavljanje ove knjige održi i u Sisku. Pečarić je okupljene upoznao i s pismom koje je uputio predsjednici RH Kolindi Grabar Kitarović u kojem predsjednicu kroz primjer Karoline Vidović Krišto i Ester Gitman upozorava na komunistički revizionizam.

Na kraju u zanimljivoj raspravi posebno je problematiziran broj žrtava stradalih u Jasenovcu, između ostalih spomenut je primjer kozaračke djece umrle u zagrebačkim bolnicama od zaraznih bolesti i sahranjenih na Mirogoju, a čija se imena danas nalaze na službenom popisu Spomen područja Jasenovac.

 

Karolina Vidović Krišto – Jasenovac, manipulacije i širenje lažnih podataka

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

‘Vltava’ – čarobna glazba satkana od uzvišene ljubavi prema naciji, domovini i zavičaju

Objavljeno

na

Objavio

Bedřich Smetana (1824-1884.) otac češke glazbe, utemeljitelj nacionalne opere, skladatelj i dirigent bio je u svojoj 50-oj godini života gluh, tako da na premijeri nije mogao čuti svoje remek-djelo, “Vltavu”, jedinstvenu, čarobnu simfonijsku pjesmu iz ciklusa “Moja Domovina” (“Má Vlast”).

Nije rođen u Pragu (iako se njegovo ime obično veže uz glavni grad Češke), nego u Litomyšlu, malom gradiću istočno od Praga na samoj granici Češke i Moravske, na području na kojemu je službeni jezik bio njemački. Češki je naučio tek kasnije, ali možda je upravo ta odvojenost od materinjeg jezika, pisma i češke kulture u mladom skladatelju i probudila još veću i gorljiviju ljubav prema Rodu i Domovini.

Bila mu je namijenjena sudbina pivara (jer time se bavio njegov otac), ali život ga je odveo na drugu stranu, jer se Bedřich već sa šest godina pokazao vrhunskim glazbenim talentom i nastupio pred publikom na koncertu kao pijanist. Osim klavira, učio je svirati violinu, ali je ipak ostao najpoznatiji po svojim sjajnim skladbama što ih je stvarao najprije zanesen ljubavlju prema ženama koje je volio, a potom i opusom u kojemu je slavio Domovinu, češku povijest i svoju ljubav prema zavičaju.

Ovaj glazbeni virtuoz, dirigent, pedagog i skladatelj, svjetskoj je baštini ostavi dragocjena djela među kojima su najznačajnija:

  • opere “Prodana nevjesta”, “Libuša”, “Dalibor”
  • grandiozni ciklus od 6 simfonijskih pjesama (“Moja domovina”)
  • slavna i čarobna simfonijska pjesma “Vltava”

Uzor Smetani bio je Franz Liszt s kojim je bio i veliki prijatelj, a posvetio mu je i skladbu Šest karakterističnih komada. Na nagovor Liszta Smetana je utemeljio Klavirski institut u Pragu koji ubrzo postaje važno središte glazbenog života. U to vrijeme (do 1856. godine) u Češkoj njegova djela i nisu bila tako poznata. Velike uspjehe postiže tek u Švedskoj (kuda odlazi nakon uvođenja Bachovog apsolutizma). U Göteborgu provodi 5 godina. Postaje poznati i priznati zborski dirigent, pijanist, a utemeljio je i glazbenu školu. Pored svega toga sklada i svoja prva važnija djela (simfonijske pjesme Richard III., Wallensteinov logor i Hakon Jarl).

U Prag se vraća poslije pada Bachovog apsolutizma i radi na utemeljenju nacionalne opere (jer do tada su u Češkoj operna djela izvođena na njemačkom jeziku).

Godine 1866. sklada svoju prvu operu – Braniboři v Čechách /Brandenburžani u Češkoj, a njezina je praizvedba upriličena u Privremenom kazalištu. Ovo je djelo postiglo sjajan uspjeh.

Grandiozni ciklus “Moja domovina” predstavlja jedinstvenu i neponovljivu i snažnu tonsku apoteozu mita i povijesti češke nacije, a cjelokupno djelo Bedřicha Smetane skladna je sinteza nacionalnih i aktualnih europskih glazbenih elemenata upotpunjena savršenim umjetničkim izrazom.

Čovjek ne mora biti Čeh pa da mu srce zaigra kad čuje ove harmonične zvuke koji se tako ljupko upotpunjuju, sljubljuju i stapaju u cjelinu u zadivljujućem, sjajnom i očaravajućem glazbenom remek-djelu što ga može stvoriti samo biće ispunjeno Božjim nadahnućem i žarkom ljubavlju prema Domovini koja se ne da niti može mjeriti nikakvim ovozemaljskim mjerilima.

U svome je Dnevniku na jednom mjestu ovaj veliki skladatelj zapisao: “Ja sam oruđe više sile…jedanput ću u tehnici postati Liszt, a u skladanju Mozart.”

Zaplovimo Vltavom…i uživajmo u krajoliku zavičaja neponovljivog Smetane…

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

NEMOJ ME ZABORAVITI!

Objavljeno

na

Objavio

Napisat ću dio priče,
samo kraj će sretan biti
i sad čujem kako viče:
NEMOJ ME ZABORAVITI!

Heroj Domovinskog rata,
kojeg crna zemlja krije,
čekala je sestra brata,
vratio se nikad nije!

Čekala je majka sina
i brisala suze s lica,
uze joj ga Domovina,
pokri sveta trobojnica!

I otac ga ček’o dugo
al morao je jedno znati:
slomit ćeš mu srce tugo
pa ga neće dočekati.

Ali će ga zagrliti
u kraljevstvu Božje sreće,
tek će oni sretni biti
tu gdje tuga ući neće!

Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com

 

Još te čuvam, košuljo sveta!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari