Pratite nas

Kultura

U Splitu predstavljena knjiga Marka Ljubića ‘Rasudbe hrvatske državnosti’

Objavljeno

na

Foto: Ivica Luetić

“Rasudbe hrvatske državnosti” u Splitu

U velikoj dvorani Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu pred brojnom publikom, pjevanje himne “Lijepa naša domovino” označilo je najljepši uvod u predstavljanje zanimljive knjige hrvatske zbiljnosti autora britkog pera, Marka Ljubića.

Knjiga “Rasudbe hrvatske državnosti” okupila je brojne naše sugrađane koji vjeruju autoru knjige, vrsnom analitičaru za nacionalne i ljudske vrjednote, kolumnistu i novinaru koji ne posustaje raditi i vjerovati s optimizmom u bolje sutra.

Knjiga Rasudbe hrvatske državnosti 3

U ime organizatora večeri Hrvatske udruge Benedikt riječ pozdrava i zahvalnosti uputio je njezin predsjedik Vide Popović, koji je bio u dvostrukoj ulozi, kao voditelj večeri i kao jedan od predstavljača knjige. Zahvalnost na gostoprimstvu uputio je domaćinu Nadbiskupskom sjemeništu, potom svim cijenjenim predstavljačima i autoru Marku Ljubiću.

Naglašenu zahvalnost poklonio je zboru mladih Nadbiskupijske klasične gimnazije „Don Frane Bulića“ i voditeljici prof. č.s. Lidiji Matijević na usklađenom izboru pjesama s temom večeri, čije izvođenje je bio fini dodatak atmosferi u dvorani.

Vide Popović je kratko predstavio publici već znane sudionike u programu večeri, urednika knjige Nenada Piskača, novinara, publicistu, esejistu i pjesnika, prof. dr. sc. Gorana Dodiga te Josipa Jovića, našeg vrijednog i poznatog kolumnistu i novinara.

„Autor Ljubić u ovoj knjizi u fokusu čitatelja u pet poglavlja stavlja teme hrvatske zbilje, hrvatskog identiteta, negatora hrvatske državnosti, Hrvate u Bosni i Hercegovini, ali i nudi vizije rješenja primjerene za Hrvatsku 21. stoljeća“, započeo je svoje razmišljanje o knjizi njezin urednik Nenad Piskač i nastavio: „Imamo Hrvatsku utemeljenu na pobjedi koju liliputanci s oskudnim legitimitetom žele svojim tezama degradirati, zato nam je dosta odnarođenih elita i njihovih politika!“.

Ljubićeve teze koje prizivaju novu nacionalnu sintezu podijelio je u tri grupe: neupitno polaziše, hrvatske zablude, rješenja. Neupitno polazište i temelj Hrvatske države je pobjeda u ratu, a borba za nacionalnu državu ne smije prestati.

Hrvatska država se ne gradi na Erdutskom sporazumu, druga je Ljubićeva teza: “Polazište dviju „strana“, jer ono što se dogodilo praktično i presudno utječe interpretacijom i implikacijama toga sporazuma na političke prilike današnje Hrvatske, pri čemu se potpuno istisnulo iz javnosti i političkog diskursa ono što su u tom trenutku predstavljale dvije „strane“.

Srbija i Srbi su bili zločinci, okupatori i agresori, a Hrvatska i hrvatski narod žrtva, pa kasnije – pobjednik! Ovo je polazište potpuno izgubljeno, a ostale su samo – strane pod međunarodnim ugovorom.”, objasnio je autor Ljubić u svojoj knjizi, ali i demaskirao Erdutski sporazum kao temelj hrvatskog srpstva. Rješenja za treću tezu vidi u zakonodavstvu, promjeni ustava, novom savezu u dobru s uzoritim našim velikanom vjere kardinalom Stepincem, kojemu je dobro bila životna misija, drugo ime za blagoslov, blage, dobre riječi nasuprot svemu što širi strah, mržnju, netrpeljivost, nepovjerenje u hrvatskoj domovini.

Urednik Piskač smatra da je jedna od ključnih teza ove knjige za stabilnost države – njezini državljani, a ne građani. On smatra da je Marko Ljubić zbog svojih izrazito jasnih i uvjerljivih stavova „kost u grlu“ posttuđmanovog razdoblja.

Nakon lijepo posloženih rečenica Nenada Piskača, kolumnista portala Hrvatskog kulturnog vijeća uslijedila je pjesma „Mila zemljo naša“ autora stihova Poljičanina don Ante Škobalja i maestra don Šime Marovića. Divna glazba, snažnih stihova kao da su u dosluhu s temom knjige, njezinim autorom i urednikom. Ipak, publika u dvorani se potpuno prepustila dirljivom ugođaju zborske izvedbe, a svojim snažnim i dugim pljeskom potvrdila istinu u stihovima.

Vide Popović je u svojem izlaganju vrlo energično, jasno i bez zadrške govorio o brojnim problemima koje autor knjige nudi svojim čitateljima, ali ne samo probleme, već i njihova rješenja. Marko Ljubić se ne ustručava polemizirati s onima koji svojim djelovanjem dovode u pitanje hrvatsku opstojnost i napore u izgradnji bolje budućnosti na temeljima žrtve i prolivene krvi naših branitelja i civila u Domovinskom ratu.

Ljubić iznosi stavove o povijesnim događajima 20. stoljeća, hrvatskoj kalvariji, Križnim putovima priželjkujući da se uspomena i trajno sjećanje na Bleiburg obilježava u Domovini. Piše o problemu velikosrpskih stoljetnih pretenzija i zlih namjera uvijek na štetu Hrvatske. Otvara u knjizi pitanje odnosa Hrvatske prema Hrvatima u Bosni i Hercegovini i svih oblika njihovog podcijenjivanja i umanjivanja.

Vide Popović uvjerljivo i iskreno preporuča knjigu kao vrijedno štivo koje studiozno i afirmativno pokazuje put kojim treba ići da ne “srljamo u magli“ i zaključuje: „Završit ću riječima našeg prvog predsjednika dr. Franje Tuđmana, čiji rođendan danas obilježavamo, “Uvijek i sve za Hrvatsku, a našu jedinu i vječnu Hrvatsku ni za što“.”

Josip Jović definira tekstove u knjizi kao politološko filozofske eseje usporedivši ih donekle s tekstovima svevremenskog Matoša, ali ipak ne želi da problemi u knjizi budu aktualni u dalekoj budućnosti. Jović smatra da Ljubić piše o problemima, polemički, beskompromisno, iskreno i pošteno. Nabraja glavne Ljubićeve teze u knjizi: velika tema hrvatske politike je podjela koju autor definira kao razdor između suverenista i negatora hrvatske države. Metode negatora su perfidne i pretvaraju antifašizam u ideologiju koja nas optužuje.

Emigraciji se negira pravo na izbor uz prigovor da ne plaćaju poreze. Crkva je klerofašistička. Jović naglašava Ljubićevo suprotstavljanje sotonizaciji ustaške vojske i negiranju Pavelića kao simbola hrvatske države. Jasenovac se sustavno nameće Hrvatima kao kompleks krivnje. Velika tema u knjizi je odnos i ponašanje predstavnika Srbije koje predvodi Milorad Pupovac uz oslonac i podršku Beograda. Njihovo perpetuiranje teze ugroženosti, klevetanja hrvatske vlade i neprimjerenih zahtjeva. Potom je uslijedio Jovićev osvrt na ostale teze u knjizi o problemima o kojima su se detaljno izjasnili raniji predstavljači. „Ovo je sjajan priručnik za sve političke stranke kojima je boljitak Hrvatske u srcu“, zaključio je Josip Jović.

Prof. dr. sc. Goran Dodig kao četvrti i posljednji predstavljač večeri, kojemu prethodnici ne ostaviše gotovo niti jedan otvoreni problem iz knjige, svojom pričom potvrdio je stavove svojih prethodnika potkrijepivši ih vrijednim citatima iz knjige. Naglasio je da autor knjige Marko Ljubić ne pripada ni lijevoj ni desnoj političkoj opciji, već pripada hrvatskoj ideji, zato slobodno ulazi u sukob s društvom s jedne i s druge strane. Dodig tako zaključuje: „Stabilnost u Hrvatskoj refelektira stabilnost u BIH, Vukovar treba postati dio nacionalnog identiteta, a bez vjere nema saveza za dobro.“

Autor knjige, gospodin Marko Ljubić pozdravljen velikim pljeskom prisutnih zahvalio je svima počevši od organizatora večeri Hrvatskoj udruzi Benedikt, Nadbiskupskom sjemeništu, suradnicima u radu na knjizi, posebno uredniku Nenadu Piskaču, predstavljačima i svima koji su mu bili smjerokaz u formiranju vlastitih stavova. Njegova čvrsta stijena u životu i djelovanju ostaje i dalje njegov brat Stipe, kojemu posvećuje aktualnu knjigu „Prosudbe hrvatske državnosti“. „Možemo biti Europljani tek kada smo Hrvati, a večeras je ovo bila bitka za identitet. Ako udaramo u temelje ne znamo odgovoriti kamo idemo. Vjerujmo sebi, svojem hrvatskom srcu!“, zaključio je Marko Ljubić ispraćen odobravanjem publike.

Ja ću zaključiti ovaj tekst stihovima našeg Poljičanina, jer mislim da poruka stihova i poruke u knjizi „Rasudbe hrvatske državnosti“ se stapaju u zajednički ponos na povijesnu žrtvu naše Mile zemlje: A mi, budimo postojani poput stijene i odaberimo pravi put!

O zemljo Hrvatska, krvlju natopljena,

kuda tvoje krvi potoci uviru?

Hoćeš li se ikad suzan oškroljena,

Otkupiti grijehu, dovinuti miru?

Mila zemljo naša!

Zemljo Hrvatska…

tekst: Margita Vučetić
hu-benedikt.hr
fotografije: Ivica Luetić

 

PRILOG: Govor dr. Vide Popovića na predstavljanju knjige “Rasudbe hrvatske državnosti”.

Vide Popovic rasudbe

U ime Hrvatske udruge Benedikt izražavam zadovoljstvo što smo organizatori večerašnjeg predstavljanja knjige „Rasudbe hrvatske državnosti“ gospodina Marka Ljubića, a osobno sam počašćen što me je autor odabrao među nekoliko ljudi da ovdje u Dujmovu gradu mogu reći nekoliko riječi i izreći neka promišljanja o njegovoj knjizi te mu na tome iskreno zahvaljujem.

Kolumnistički i novinarski rad Marka Ljubića pratim posljednjih nekoliko godina te vrlo rado prenosimo na portal Hrvatske udruge Benedikt neke od kolumni i komentara koje napiše, posebno u posljednje vrijeme kada piše na portalu Hrvatskog kulturnog vijeća, koje je i nakladnik knjige koja je pred nama.

Upravo sam Marka prvi put uživo upoznao prošle godine na Božićnom domjenku HKV-a u Zagrebu te je on već tada izrazio želju da mu Hrvatska udruga Benedikt bude organizator predstavljanja ove knjige u Splitu.

Gospodin Ljubić na intelektualan, argumentiran i britak način progovara o brojnim društvenim i državnim temama te uz sve iznesene kritike nudi duboka promišljanja stanja i rješenja problema. Posebno pozvano i sadržajno progovara o temama koje se tiču naše državnosti, suvereniteta, samostalnog odlučivanja kao političkog naroda te očuvanja temeljnih kulturoloških, duhovnih i povijesnih vrijednosti na kojima počiva današnja Republika Hrvatska.

Ne libi se kritizirati bilo pojedinca bilo pojavu za koje uvidi da svojim istupima i djelovanjem dovode u pitanje našu državnost i opstojnost te izgradnju budućnosti na temeljima na kojima istinski treba počivati naša država, koja je nastala na velikoj žrtvi i prolivenoj krvi mnogih branitelja i civila u Domovinskom ratu.

Upravo svi oni koji su se u hrvatskom društvu u vrijeme Domovinskog rata jako opirali ideji samostalne i suverene Republike Hrvatske su danas tzv. predvodnici antifašističkog pokreta te svojim postupcima čine sve kako bi doveli u pitanje našu veliku pobjedu i uspjeh u Domovinskom ratu. U tome im uvelike pomažu najveći mediji u Hrvatskoj kao i brojne osnovane imaginarne ljevičarske udruge. Koliko god oni nastojali dovesti u pitanje temelj i opstojnost današnje Hrvatske to im neće uspjeti jer su žrtva naše domovine i naroda u Domovinskom ratu te izvojevana pobjeda nešto na čemu će se uvijek temeljiti naša sadašnjost i budućnost.

Marko progovara o svim onim temama koje razdiru naše društvo ili pak dovode do velikih svjetonazorskih i ideoloških podjela. Vrlo jasno i argumentirano je govorio o svim lošim stranama ratifikacije Istanbulske konvencije, ali nažalost je većina naših političara koji su o istome odlučivali pokazala da ih uopće ne zanima opstojnost i budućnost našeg naroda i izgradnja zdravog društva već su se ponijeli jako dodvornički, a sve pod krinkom tzv. zaštite žena od nasilja. Ljudi često ne žele o određenoj temi promisliti više od onoga što im kroz naslove svojih tekstova ponude mediji, kojih velikim dijelom nije briga za išta što je hrvatsko i kršćansko te što je bilo odlika našeg naroda stoljećima.

Gospodin Ljubić tako između ostaloga u svojoj knjizi progovara o pogledu na našu povijest 20. stoljeća, odnosno NDH i Titovu Jugoslaviju te jednakom oštrinom osuđuje svaki zločin koji su ti režimi učinili. Govori o tragediji našega naroda na bleiburškom polju, diljem križnog puta, te zabrani da se o toj temi uopće progovara u 45 godina komunističke Jugoslavije. Mišljenja je kako je došlo vrijeme da se bleiburška, ali i sve druge tragedije i žrtve našeg naroda u budućnosti časno i ponosno komemoriraju u glavnom gradu svih Hrvata, Zagrebu.

Kada je u pitanju koncentracijski logor Jasenovac jasno i nedvosmisleno osuđuje svaki zločin učinjen od strane NDH na tom mjestu, ali upozorava i na mitomaniju koja je stvarana, i na žalost je putem medija i tzv. antifašista, i danas prisutna kada je u pitanju broj stradalih u tom logoru. Upozorava i na činjenicu kako je taj logor nastavio s radom i djelovanjem i u prve dvije poratne godine komunističke Jugoslavije što ovih dana negiraju neki od naših sveprisutnih povjesničara.

Ljubić progovara i o ulozi i odgovornosti Katoličke crkve u Hrvatskoj te jasno ukazuje na sve što Katolička crkva čini u izgradnji boljeg društva i države koja poštuje vrijednosti zapadnokršćanske civilizacije.

Veliki dio svoje knjige posvetio je ulozi i utjecaju predstavnika srpske nacionalne manjine na kreiranje naše državne politike u posljednjih 18 godina. Žalosno je da se i danas u Hrvatskoj putem tih ljudi suptilno provodi velikosrpska politika koja uvijek ima isti cilj, a to je dovesti u pitanje suverenitet Republike Hrvatske. Na tom tragu stalno djeluju i govore vodeći političari Republike Srbije kao i predstavnici Srpske pravoslavne crkve. Teško je povjerovati da država koja je na našu domovinu i narod izvršila agresiju i počinila brojne zločine izvrće povijesne činjenice kao što je pitanje Jasenovca i broja žrtava srpske nacionalnosti, a uz to negira i niječe sve loše što je učinila u Domovinskom ratu.

Iz tog razloga Marko značajan dio knjige posvećuje simbolici i istinskom značaju žrtve Vukovara u Domovinskom ratu jer se upravo u Vukovaru branila cijela Hrvatska, a tragedija Vukovara postala je temelj naše pobjede i obrane u Domovinskom ratu.

Teško je za povjerovati da u bilo kojoj državi jedna nacionalna manjina, kao što je primjer srpske u Hrvatskoj, toliko utječe putem svojih političkih predstavnika na život i bitne odluke za našu sadašnjost i budućnost, a isto tako ti politički predstavnici koriste dijelom svoju političku moć kao dio vladajuće garniture da zaštite i izuzmu od suda i zatvora neke od onih za koje se zna da su činili zločine u Domovinskom ratu.

Upravo budućnost naše države moramo graditi na međusobnom uvažavanju i priznavanju činjenica, a ne na pokušajima oživljavanja onih ideja koje su dovele do rata na našim prostorima 90-ih godina prošlog stoljeća. Posljednjih godina srpski političari u suglasju sa SPC-om rade, bez ikakvih argumenata i daleko od zdravog razuma, na opstrukciji proglašenja svetim našeg blaženog kardinala Alojzija Stepinca.

Ljubić u knjizi jasno naglašava značaj i ulogu kardinala Stepinca za naš narod i domovinu u duhovnom, moralnom i suverenističkom smislu te ga gleda kao apsolutni moralni autoritet. Koliko god se trudili dovesti u pitanje svetost kardinala Stepinca to im neće uspjeti jer o njegovoj svetosti zna dobro hrvatski katolički narod, Sveta Stolica, ali o tome svjedoče i svi oni, bez obzira na vjeru i narodnost, kojima je brojna dobra učinio za svog života. U ovom slučaju sve laži i izmišljotine završit će onako kako i zaslužuju, a mi ćemo još čvršće biti povezani s našim svetim Alojzijem Stepincom.

U knjizi autor progovara i o svima onima koji se žarko trude negirati hrvatsku državnost, počevši od nekih naših političara koji se žaloste što ne obnašaju dužnost u Jugoslaviji, govori o potrebi lustracije i svemu onom lošem što je proisteklo iz prethodnog komunističkog sistema, a danas nažalost dominira u našem gospodarstvu, sudstvu i mnogim drugim sferama života.

Veliki dio svoje knjige „Rasudbe hrvatske državnosti“ Marko Ljubić posvećuje odnosu Hrvatske prema Hrvatima u BiH te svim oblicima minorizacije i marginalizacije koji se provodi nad Hrvatima u državi u kojoj bi oni trebali biti jedan od tri ravnopravna naroda. Ukazuje na sve loše odluke hrvatske politike koje su doprinijele tome da Hrvati u BiH ne vide više odgovarajuću potporu u Republici Hrvatskoj. Govori o progonima kojima su izloženi, vezujući se posebno na priču o generalu Miji Jelići i linču kojem je izložen Dario Kordić. Žalosno je da je odluka haškog suda presudom šestorici napravila reviziju ratnih zbivanja na području BiH i hrvatski narod postavila u poziciju koja uvelike nema veze sa stvarnošću koja se događala pogotovo kada se uzme u obzir presuda Šešelju ili sramotna presuda Šljivančaninu za pokolj na Ovčari.

U svojim promišljanjima Ljubić veliki prostor poklanja i aktualnoj političkoj situaciji u Hrvatskoj te progovara o političkim procesima. Argumentirano ukazuje na propuste naših politika kada je u pitanju očuvanje naše državnosti, u čemu ga toliko ne čudi SDP i ljevičarske stranke, koliko ga nekim potezima čudi i žalosti HDZ. Zalaže se za takvo političko uređenje i izborni sustav u kojem će u prvi plan doći oni ljudi koji imaju istinsku podršku naroda te u kojem će svaki izabrani političar imati ljudsku i moralnu odgovornost u prvom redu prema svom biračkom tijelu.

Ukazuje na to kako se u Hrvatskoj gube okviri gdje pripada koja politička stranka, a to nas dovodi do toga da su sve velike stranke u većini pitanja gotovo istih stajališta i ne zna se uopće što bi koja opcija trebala zastupati po bilo kojem državnom i društvenom pitanju.

Hrvatska bi se napokon trebala okrenuti budućnosti jasno postavljajući stvari na poziciju da smo pobjednički narod i da smo narod koji je spreman priznati sve slabosti i pogreške iz svoje prošlosti. Narod koji se nije spreman izdignuti iznad prizemnih podmetanja i pokazati svoj pravi karakter kocka se sa svojom sadašnjošću i gradi budućnost na iskrivljenim postavkama.

Ova knjiga nam uistinu detaljno, studiozno i afirmativno pokazuje kojim nam je putem kao narodu ići i što je naša odgovornost. Ovo štivo je od velikog značaja i za politološku znanost, a ima i poseban povijesni karakter iz kojega mogu učiti naši mladi. Svi vi koji pročitate ovu knjigu Marka Ljubića vidjet ćete koliko široko i duboko o svojoj državi može promišljati jedan intelektualac koji osjeća brigu i odgovornost.

Na svima je da se kao odgovorni i samosvjesni građani i etnički pripadnici hrvatskog naroda uhvatimo u koštac s našom realnošću i usmjerimo tokove naše države i društva u jednom boljem smjeru.

Dragom Marku Ljubiću iskrene zahvale i čestitke za ovu knjigu i sve što ona nosi u sebi te mu želim još puno dobrih članaka i kolumni kojima će nas uvijek držati budnima kada je pitanju odnos prema svojoj domovini, a ne da kao guske srljamo u maglu. Završit ću riječima našeg prvog predsjednika dr. Franje Tuđmana, čiji rođendan danas obilježavamo, „Uvijek i sve za Hrvatsku, a našu jedinu i vječnu Hrvatsku ni za što“.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

Današnja mlađarija gledana starinskim očima!

Objavljeno

na

Objavio

hercegovina
Foto: Perica Biško

Današnja mlađarija
gledana starinskim očima!

Bože sačuvaj

Faljen Isus moj narode mali,
di smo ono zadnji puta stali
čini mi se da je bilo ovo,
kada kineš reci “MISUSOVO”!

Kad zapivaš prst u uvo stavi,
kućetinu na tri sprata pravi,
i neka se susjed malo stidi,
njegova se od naše ne vidi!

A makinja nek plovi ko lađa,
malo veća a i malo mlađa,
za to mora odrišit se kesa,
al kupit će ćaća Mercedesa!

Mora malo i podignut s banke
a i tamo veze su mu jake,
manji kredit podići se mora,
kupit slabo ,ne bi bila fora!

Od kad mater ženi sina brale
svadbene se proširiše sale,
nove prave one stare ruše
mora zovnut bar iljadu duše!

Tu ti sala nesmi bit mala,
nemoj otić da ne kažeš fala
mada i to desiti se znade,
Ercegovac pošteno je čeljade!

A u kući di no žive stari
vatrenika više se ne vari,
ni to nije više rađa laka,
lakše je pomust iz tetrapaka!

A šta ćeš, tako vrime gazi,
mlađarija na njive ne slazi,
ni u jesen, kamol u srid lita,
a svako malo za ćevapa pita!

Prije mladost kopala kanale
a danas gonjaju signale,
čim na vrata, eto ti ga vraže
za wifi svi lozinku traže!

Nema više oni lipi stvari
sa’ momak curu priko veze bari,
nema više lale moja mila
da po selim skupljaju se sila .

Nit matere više dicu biju,
niti oće a niti li smiju,
ne pije se lozovača ljuta
sada viski baca pored puta!

Danas mladost nikoga ne šljivi!
Noćni život ona sada živi
i ne da se nikom zajebavat,
čeljad ustaje a oni iđu spavat!

I još ovo, Bože oslobodi,
raspale gaćetine sad su u modi,
kad od plaće isčanča o’ ćaće
ode kupit te raspale gaće.

A bez tetovaže nema niko više,
išaralo se ko da roman piše,
nakvom varbom navarbalo kosu
a minđuše nose i u nosu!

Bože sačuvaj, današnje mladosti,
prije bi ti ćaća polomijo kosti,
fratar bi te navistijo s oltara,
ka’ bi ti iz džepa ispala cigara!

Nema se više spokoja ni mir,
od kad nesta ovaca i pastira,
nitko više za staro ne mari
sad nas šišaju samo političari!

A o njima ću rano moja ljuta
napisati nešto neki drugi puta!
Živjeli!

Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com

HERCEGOVINA

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

U Petrinji predstavljena knjiga Marka Ljubića „Rasudbe hrvatske državnosti“

Objavljeno

na

Objavio

U sklopu Dana sjećanja u Hrvatskom domu je predstavljena knjiga Rasudbe hrvatske državnosti autora Marka Ljubića.  Uz autora su o knjizi govorili Nenad Piskač te akademik Josip Pečarić.

Akademik Josip Pečarić je u više navrata citirao knjigu i njezin sadržaj, a njegovo izlaganje donosimo u nastavku:

Dopustite mi da vas na početku sve lijepo pozdravim i zahvalim autoru g. Marku Ljubiću i organizatorima ovog predstavljanja što su mi omogućili govoriti na večerašnjem predstavljanju knjige RASUDBE HRVATSKE DRŽAVNOSTI.

Na koricama svoje knjige g. Ljubić je izdvojio, uz sjajne komentare biskupa Košića i prof. dr. sc. Matka Marušića, i moje riječi:

“Kolumnist Marko Ljubić u svojim tekstovima, ali i u javnim nastupima, na jedinstveni način pokazuje kako se politološka znanost može koristiti u objašnjavanju hrvatske zbilje, uočavanju bitnih u odnosu na umjetno i manipulativno ponuđene nebitne dvojbe i probleme.  On zna tu zbilju predočiti širokom krugu čitatelja na način koji je svima razumljiv i blizak. S druge strane kako su te raščlambe doista sveobuhvatne i precizne, uvijek sam se pitao zašto on nije savjetnik bilo Predsjednice RH bilo u Vladi RH. Njegovi tekstovi i analize čine radost i ohrabrenje njegovim čitateljima, mnogim državotvornim Hrvatima, pa je nedvojbeno Ljubić jedan od najpopularnijih hrvatskih kolumnista”.

Zapravo odgovor na pitanje zašto Ljubić nije savjetnik ili Predsjednice ili u Vladi posredno je dao, vjerojatno će vas iznenaditi koga ću citirati, Zlatko Dalić:

“Ono što je jako važno i bitno, po meni, možda čak važnije i od samoga srebra – jest ono što se događalo nakon SP-a. I tijekom SP-a, ali pogotovo nakon prvenstva. Da je cijela Hrvatska živjela kao jedno, da je zajedništvo koje su pokrenuli igrači preraslo u cijelu državu. Ne bih rekao da je to bila “revolucija”, prije bih upotrijebio izraz “događanje naroda” ili “zajedništvo”… Počelo se živjeti skupa, osobito su mladi osjetili pripadnost koja se u međuvremenu bila izgubila. Odnosno, bio se izgubio identitet… Malo-pomalo, u proteklih 15-ak godina netko je sustavno zatomio sve što je bilo hrvatsko (podcrtao JP), i dođu 22 dečka i u mjesec dana sve to ponište! Svojim zajedništvom, svojom borbom, ljubavlju…”, dodao je.

https://kamenjar.com/zlatko-dalic-netko-je-sustavno-zatomio-sve-sto-je-bilo-hrvatsko-i-dodu-22-decka-i-u-mjesec-dana-sve-to-poniste/

Da, danas su i na vlasti i u oporbi i u glavnim medijima upravo oni koji su učinili sve da bi se, kako kaže Dalić, ZATOMILO SVE ŠTO JE BILO HRVATSKO. A takvi sigurno ne žele Ljubića koji svojim radom djeluje potpuno suprotno tome.

A kako su Dalić, Modrić i ostali Vatreni i sami doživjeli kako vlast pokušava zatomiti sve što je hrvatsko možemo vidjeti u jučerašnjem Hrvatskom tjedniku u kome Ivica Marijačić piše:

Plenković je) veliki uspjeh hrvatskih nogometaša na Svjetskome nogometnome prvenstvu u Rusiji htio iskoristiti za stjecanje političkih bodova. Naime, spektakularnu masovnu proslavu u Zagrebu, na dan povratka iz Rusije htio je odrediti vlastitim protokolom u sklopu kojega je bila i zamisao da osobno primi toga dana u Banskim  dvorima nogometaše, ali i da pod svaku cijenu spriječi nastup Marka Perkovića Thompsona na središnjem zagrebačkom trgu jer se plašio da Thompson ne zapjeva, kako je govorio, !Za dom spremni“. Dakle, premijerova ideja bila je da u 16 sati toga dana priredi prijam za nogometaše, ali budući da je iz protokola izbacio Thompsona, nogometaši su izrijekom odbili ići premijeru. Kad su čuli da je iz protokola izbacio Marka Perkovića Thompsona, zatražili su od pilota da vozi prema Splitu. Kako bi se spriječio veliki skandal, nogometašima je poslana informacija da će Thompsonu biti dopušteno otpjevati jednu pjesmu !Geni kameni“. Tada hrvatska nogometna reprezentacija u zrakoplovu odlučuje da se ipak leti za Zagreb, ali i dalje ne vjeruju Plenkoviću. Štoviše, uvjereni su da on laže i da ne će dopustiti nastup M. Perkoviću Thompsonu nastup te, kako bi doskočili njegovoj mogućoj prijevari, pozivaju popularnoga glazbenika da dođe u zračnu luku i ondje im se pridruži u autobusu, što se konačno i dogodilo na užas ljevičarskih jugosrpskih medija u Hrvatskoj i samoga Plenkovića. Plenkoviću je preostalo da spasi što se dade spasiti i da ne ostane usamljen i ponižen u Banskim dvorima. Nakon što mu je postalo jasno da ga nogometaši ignoriraju, otišao je i bio sam u Gradskoj kavani, blizu, ali ipak izvan slavlja hrvatskoga naroda i nogometaša na trgu. Bila je to bijeda jednoga dužnosnika, posve otuđenoga i prezrenoga od vlastitoga naroda.

No taj poraz s dočeka nogometaša očito nije pokolebao Andreja Plenkovića u borbi protiv „ekstremizma“. I u danima poslije, nastavio je svoju bazičnu misiju „čišćenja“ HDZ-a i nacije od strašnih grijeha kao što su nacionalizam, patriotizam.

A kad nu je propalo profitiranje na račun velikog uspjeha Vatrenih, Plenković nalazi način kako druge optužiti za nekakvo profitiranje povodom zakazanog prosvjeda u Vukovaru. O tome danas piše naš poznati kolumnist Marcel Holjevac:

Naravno, politizacija od koje strahuju Plenković i njegov trbuhozborac i tumač misli Jandroković zapravo je mogućnost da se skup pretvori u prosvjed protiv Vlade ili, nedajbože, Plenkovića osobno. Tu se naročito istaknuo Plenkovićev dežurni poltron, Jandroković, ali i ministrica Žalac.

No prosvjed zapravo i jest protiv Plenkovića osobno, samo što Plenković to ne može dokazati. Ali zna. I zato se služi vrlo prljavim metodama difamacije i pokušajima, preko svojih poltrona, prikazivanja Penave i vukovarskih branitelja u što gorem svjetlu: I Jandroković i Kuščević i Žalac, kao i sam Plenković, sad govore da “neki žele profitirati na žrtvi Vukovara”, a Jandroković je čak otišao u neukusu dotle da je rekao, ”svima koji žele profitirati na žrtvi i stradanju Vukovara poručujem da to nije dobro, to je vrlo ružno i to mogu činiti samo loši ljudi”.

Stigmatizacija branitelja

Jasno je da samo loši ljudi stigmatiziraju cijele populacije, to su radili i Staljin i Hitler i Slobini komunisti. Kad kaže ”Bit će tu nekih aktera koji će pokušati izvući za sebe možda neke političke bodove. Bit će tu i onih koji će možda željeti ugroziti vladajuću većinu u Hrvatskom saboru i pokušati srušiti vladu, ali još jednom ponavljam da oni koji pokušavaju profitirati na žrtvi Vukovara – zaista zaslužuju svaku osudu”, Jandroković zapravo govori protiv prava na prosvjed.

(…)

Žalac je pak dotakla dno izjavom: „Meni je osobno najgore od svega u cijeloj toj priči što se predviđa da zapjeva naš pjevač Thompson koristeći žrtvu Vukovara“, na što joj je Thompsonov management odvalio zvonku šamarčinu podsjetivši je da je ministrica, a ne baba vračara. Da je to i istina, a Thompson je potvrdio da nije, na koji način bi Thompson koristio žrtvu Vukovara time što bi pjevao na prosvjednom skupu kojim se traži kažnjavanje onih koji su Vukovar i ubili?

https://narod.hr/hrvatska/marcel-holjevac-strah-i-prijezir-u-banskim-dvorima-ili-zasto-plenkovic-zazire-od-svog-naroda

Čitajući Ljubićevu knjigu moći ćete vidjeti sve to o čemu govori Zlatko Dalić i Holjevac u Ljubićevim politološkim analizama, tj. moći ćete sami otkriti kako se politološka znanost može koristiti u objašnjavanju hrvatske zbilje, tj. zašto su te moje riječi i izdvojene na koricama ove knjige. A posebno i ono Dalićevo o “zajedništvu”, jer nitko u Hrvatskoj ne piše toliko o tome kao Ljubić. Danas vidimo koliko vlast (i oporba) pokazuje i prezir prema narodu opstruirajući više od 800,000 potpisa za referendum. A Ljubić uporno dokazuje kako ni te inicijative nisu dovoljne da bi i hrvatski narod stao uz bok drugim narodima svijeta kod kojih su prilikom izbora svi oni jednaki. Hrvati izvan Hrvatske su i dalje neravnopravni! A vlasti pokazuju da su im jedino važni takvi izbori koji će omogućiti da i dalje vladaju ne vodeći računa o željama hrvatskih ljudi. Pri tome pod hrvatskim ljudima mislim i na sve one brojne Srbe u RH koji su bili za Hrvatsku i od kojih su se mnogi borili za nju, a vlastima oni nisu zanimljivi već samo pupavčevi Srbi koji sprovode velikosrpsku politiku diktiranu iz Beograda. Zato nitko od njih neće upitati Pupovca je li on fašist kada je podržavao fašističku srpsku agresiju na Hrvatsku. Zbog dr. Šretera je uzalud i prozivan u Saboru, sjetimo se i njegove zločinačke laži tijekom Domovinskog rata o pokrštavanju 11000 srpske djece. A branitelji ga prozivaju i ovih dana. Uzalud uz ovakvu vlast, zar ne?

Ali uvjeren sam da će vam sam autor o tome mnogo više i mnogo bolje govoriti od mene.

Zapravo, Ljubićevu knjigu doživljavam, kako sam naglasio na predstavljanjima u Zagrebu i Tisnom, kao udžbenik iz koga studenti (i ne samo oni) mogu mnogo više naučiti od onoga što uče na fakultetima na kojima imamo razne joviće, jakovine, markovine  i slične.

Prvo poglavlje ovog udžbenika je:

HRVATSKA DRŽAVNOST IZMEĐU NACIONALNOG IDENTITETA I DRUŠTVENIH PODJELA 

Ljubićeva osnova misao vezana uz 9 studija u ovom poglavlju je:

Državna politika mora stvoriti pretpostavke ujedinjenja hrvatskog naroda na poziciji pobjednika, a ne na uspomeni na žrtvu komemoriranu tijekom nekoliko prigodnih dana. Istinu o našim ključnim događajima mora pisati pobjednički narod, a ne poraženi zločinac.

A sam naslov prve studije puno govori:

Temeljni razdor: Hrvatski suverenizam ili neojugoslavenski regionalizam

I tako redom imamo poglavlja:

NEGATORI HRVATSKE DRŽAVNOSTI s 9 studija;

ILUZIJA HRVATSKE DRŽAVNOSTI S POLITIČKIM SRPSTVOM sa 6 studija;

KOST U GRLU – HRVATI BOSNE I HERCEGOVINE sa 7 studija; i

POLITIČKA KULTURA I KULTURA DRŽAVNOSTI s 8 studija, a završna studija je Kako Hrvatsku izvesti na staze nacionalnoga uspjeha?

Završit ću ovo izlaganje s riječima autora koje je sam izdvojio iz ovog posljednjeg poglavlja:

U svim fazama razvitka svake, baš svake državnosti, izborni sustav i zakonodavstvo ključni su instrumenti upravljanja razvitkom državnoga poretka. Nema važnijega od toga, niti postoji alternativa. Drugim riječima, dok je na snazi trenutni ustavni i pravni poredak države, baš nitko ni pod kakvim okolnostima ne može ostvariti stabilnost društva i države, niti može postići svrhu te stabilnosti – razvoj svih društvenih i nacionalnih potencijala. Stabilnost sama sebi ne može biti svrhom, niti nosi pozitivno obilježje, ako se svodi na održavanje i reprodukciju vladajućega poretka. Takvu stabilnost ima, primjerice, Sjeverna Koreja.

Josip Pečarić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari