Pratite nas

Razgovor

U Srbu danas kao nekoć u Bosni i Hercegovini srbuju i derneče na račun hrvatskih poreznih obveznika

Objavljeno

na

Čelnici stranke na vlasti u Hrvatskoj (SDP) i njihov glavni koalicijski partner (HNS) redovito idu u Srb za „dan ustanka „ naroda i narodnosti SR Hrvatske i SR BiH, koji se slavio od 1945. godine do naših dana.

Prvom hrvatskom predsjedniku Tuđmanu nije palo na pamet da ide u taj Srb na proslavu datuma velike četničke, partizanske i komunističke laži i podvale hrvatskom narodu, ali zato njegov nasljednjik Mesić i ovaj sadašnji predsjednik Josipović uredno odlaze na tu sramnu proslavu nekakva ustanka 27. srpnja.

To isto su slavili i u Bosni i Hercegovini kao nekakav ustanak naroda i narodnosti protiv stranih okupatora i domaćih izdajnika, a ti domaći „izdajnici” bila je većina hrvatskog naroda, koji se nije mogao pomiriti s gubitkom svoje države i života u nekakvoj umjetnoj i krvavoj tvorevini Jugoslaviji, zemlji „bratstva i jedinstva”, zemlji socijalizma i komunizma na čelu sa trostrukim narodnim herojem drugom i maršalom Titom. Vala mašala!

tisucu-antifasista-srbu-slavi-dan-ustanka-stigao-mesic-slika-574865

Koliko me pamćenje služi, svemoćni drug Tito znao je doći sa svojom kamarilom na proslavu u Srb, ali nikad nije došao u Jasenovac. Tu činjenicu i strašnu istinu hrvatski komunisti nikad nisu htjeli sebi priznati, a neće ni danas. Zašto Tito nije išao u Jasenovac, pitanje je jasno do nejasnoće i upitno do neodgovora. Kakva će ove godine bit proslava u Srbu, baš me silno zanima i kopka, tko će sve tamo otići i držati govorancije, a kasnije krkat janjetinu nadomak najsramnijeg spomenika u Hrvatskoj, a sve na teret hrvatskih poreznih obveznika. Dokle će se tamo dernečiti i na moj i tvoj račun!

Istina, taj se dan godinama slavilo kao dan ustanka naroda i narodnosti u Hrvatskoj protiv Nezavisne države hrvatske. To se u Jogoslaviji slavilo i nastavilo što je, mora se priznati, apsurdno, ako se zna istina da su na taj dan 1941. godine poklani Hrvati civili, točnije, pobijeni su hrvatski hodočasnici koji su se vraćali s hodočašća iz Drvara, kažem i ne lažem, nastavilo se slaviti to četničko-komunističko-partizansko klanje u Srbu i okolnim mjestima, ponavljam ko papagaj, nastavili su slaviti četničko klanje i u slobodnoj, neovisnoj Republici Hrvatskoj.

Mislilo se kad krepa Juga, da će prestat i to četničko političko orgijanje u Srbu i Borićevcu. Ali, nije. Oni i dalje srbuju u Srbu i divljaju svake godine na svom svetosavskom derneku – parastosu.

Vođa dežurnih prosvjednika, predsjednik A-HSP, Dražen Keleminac priprema žestok prosvjed u Srbu i kaže:

„Hrvatska vlast, Pupovac i četnik Stanimirović u Srbu slave ubijanje Hrvata.”

Razjedinjeni pravaši nemaju snagu pokazati desnu opciju. Dražen Keleminec je pučki tribun iz Koprivnice, kajkavac koji zna gdje su njegove međe. Često usamljen u borbi za svoje viđenje zemlje. Četiri puta zaredom organizira prosvjed u osporavanom Srbu, gdje je počeo nekakav ustanak Srba u Drugom Svjetskom ratu, podržan od hrvajosipovic u srbutskih komunista i partizana. U školskim udžebnicima godinama se servirala laž, kao povijesna istina. Pogotovu nije se smjelo o Boričevcu čak ni govorit. Ta šutnja o stradanju Hrvata u Boričevcu, Srbu i okolnim mjestima od 1945. do 1990. godina bila je tabu tema.

Prosvjede u Srbu organizira već četvrtu godinu zaredom, iz razloga kako sam kaže, da konačno prestane postojati srpska i komunističa laž o Boričevcu i Srbu. Milorad Pupovac i Vojislav Stanimirović pod izgovorom antifašističkog ustanka u Hrvatskoj žele prikazati da je četništvo također antifašizam. Povijesna istina je ova, tako me Bog pomogao i crni đava odnijo ako lažem.

Prvo, u Srbu 27. 7. 1941. se dogodio četnički zločin prema hrvatskom stanovništvu. Drugo 25.7. 1990. godine u Srbu se dogodio skup na kojem je nazočio Vojislav Šešelj i tada je krenula balvan revolucija, ubijanje i protjerivanje Hrvata iz tih hrvatskih krajeva.

Sada Milorad Pupovac, kojemu su braća sudjelovala u ubijanju i protjerivanju Hrvata, zajedno sa četnikom Stanimirovićem slave i to uz pokroviteljstvo vlasti Republike Hrvatske, Vlade i Sabora.

Kelemincu, kao dežurnom buntovniku, u prosvjedima obično se pridružuju: Udruga Hrvatski domobran, Udruga Hrvatski zdrug Zagrebačke županije, Hrvatska čista stranka prava, istaknuti pojedinci iz javnosti, medija, politike i kulture.

Upitan, koliko očekuje prosvjednika za srpski zločin u Srbu, vođa prosvjednika se nada da neće biti onako puno policajaca kao prošlih godina, a da će biti što više hrvatskih prosvjednika. Kaleminac otkriva istinu:

„Iz Beograda svake godine stižu četnici koji imaju status dragog i željnog turista. To je pravo stanje danas u Hrvatskoj.To ova komunistička vlast dopušta”.

U pozivu na prosvjed u Srbu stoji “U Srbu se brani Hrvatska,” jer na taj način žele skrenuti pažnju Hrvaticama i Hrvatima; da, ako dolaze na proslavu u Čavoglave, da bi trebali doći i u Srb da jednom i zauvijek kažu dosta četničkom derneku i provokatorima Pupovcu, Mesiću, Stanimiroviću…

Danas u tom kraju stanje je zabrinjavajuće. Nisu vraćeni Hrvati protjerani iz Boričevca, niti im je vraćena oduzeta zemlja i sva druga imovina. Nekima ni danas nije jasno, ni bistro u glavi o ubijanju i protjerivanju Hrvata iz tih srpskih enklava u Hrvatskoj.

Budući da Pupovac i Stanimirović pripremaju proslavu u Srbu za 27. srpnja, Keleminac im poručuje:

„Pupovcu i Stanimiroviću sretan vam put u vašu Srbiju i tamo organizirajte četničke derneke.”

Mene pak, koji ovo pišem silno zanima; hoće li i ove godine na tom četničkom derneku biti prisutni ljudi iz vrha hrvtaske državne vlasti!? I, napokon, zašto se konačno Hrvatsk akademija znanosti i umjetosti, ne oglasi istinom o strašnoj povijesnoj laži o izmišljenom ustanku u Srbu i pokolju u Boričevcu.

 Ante Matić/dnevno.ba

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Razgovor

General Rahim Ademi: Mladićev veliki vojni poraz kod Šibenika

Objavljeno

na

Objavio

Ratni put Ratka Mladića, ‘popločen’ zločinima od kojih je za mnoge i optužen, počeo je u Hrvatskoj, u dalmatinskom zaleđu gdje je u ljeto 1991. postao zapovjednik Devetog korpusa ‘JNA’ u Kninu.

U tom su području ‘JNA’ i srpske paravojne snage terorizirale hrvatsko stanovništvo na obali i u zaleđu, u Cetinskoj krajini, počinile masovan pokolj u Škabrnji i Nadinu, zločine i palež u Kijevu, Vrlici, Maljkovu i u drugim mjestima.

Mladićeve snage granatirale su i pokušavale osvojiti Zadar, Šibenik i Sinj, a krajnji cilj Ratka Mladića bio je izbiti na more.

Poraz u Šibeniku

Najbliže je ostvarenju toga cilja došao napadom na Šibenik u rujnu 1991. godine, kada su snage JNA došle nadomak svog cilja, do Šibenskog mosta.

No, dalje nisu stigle – tu ih je čekala obrana Šibenika kojom je zapovijedao hrvatski general Rahim Ademi.

Ademi za Al Jazeeru objašnjava kako je Mladićeva namjera bila presjeći Hrvatsku na tom dijelu napola, s pravcima i prema Sinju i Biogradu.

U tom slučaju otvarali bi mu se novi pravci, posebno prema Splitu i južnije te bi pad Šibenika, kaže, bio pitanje cijele Dalmacije. Zato obranu Šibenika smatra jednom od najvećih hrvatskih pobjeda.

Bio je to prvi vojni poraz Ratka Mladića u Hrvatskoj, a mnogi kažu da Mladić i nije bilježio drugo do poraze.

“To je bila vojska koja je bila modernizirana, s tenkovima, a u to doba mi nismo imali čime se braniti. Onda sam organizirao osvajanje vojarne u Rogoznici, gdje smo došli do teškog naoružanja i topova i tu smo preko noći formirali topničke bitnice i postavili obranu ispred Šibenika.

I tako smo obranili Šibenik, a poslije toga smo išli negdje 25 kilometara iza Vodica, prema Gaćelezama se uspjeli prebaciti i s tim smo izvršili deblokadu Šibenika. To je bio njegov poraz, a ja smatram kao vojnik da je to najveća pobjeda Hrvatske vojske i prva pobjeda u Domovinskom ratu, u ratu u Šibeniku”, kaže Ademi.

Ademi je, dok je to područje bilo pod njegovim zapovjedništvom, onemogućavao Mladiću i zauzimanje brane Peruća, čijim je rušenjem kasnije prijetio, a suđenje njezino miniranje je još je u tijeku – na optuženičkoj klupi je general Borislav Đukić, prije dvije godine izručen Hrvatskoj iz Crne Gore. Tada je bilo ugroženo više od 50.000 ljudi.

Ademi: Nisam ga upoznao, hvala Bogu

“Bio sam tamo zapovjednik 126. brigade u Sinju i u to doba dok sam ja bio zapovjednik on se nikad nije uspio približiti Peruči, a miniranje Peruće se desilo poslije mog odlaska iz 126. brigade”.

Mladića, navodi, nije nikada sreo ni upoznao – hvala Bogu, kaže, jer misli o njemu i kao čovjeku i kao časniku sve najgore. Gledali su se samo preko nišana, a u svakom napadu na Šibenik, ističe, ‘polomio je zube’.

“Mogu reći da on nije bio nikakav vojnik. On svoje vojničke vještine ratovanja nikada nije pokazao, on je pokazao samo ‘hrabrost’ na nedužnim civilima, ubijajući civile i ljude koji su bili nenaoružani. A što se tiče bitaka, tu je uvijek bio veliki gubitnik, a njegova osoba se najbolje vidi u Škabrnji što je napravio – tamo je ubijao civile – i u Srebrenici. To je njegova najveća sramota, načinio je ratni zločin na civilima, i to ne jedan nego više.

On je bio tu zapovjednik, najodgovorniji je bio i jedino je znao da tuče po civilima, a kad je naišao na Hrvatsku vojsku uvijek se povlačio – gdje je osjetio da su civili, nenaoružan narod, tu je poslao tenkove i pravio je zločine, a gdje je naišao na otpor Hrvatske vojske, uvijek se povlačio. Tako da je doživio poraze od Hrvatske vojske dok god je bio ovdje”.

Pero Kovačević: Presuda Ratku Mladiću

facebook komentari

Nastavi čitati

Razgovor

Zdravko Tomac: Nikakva presuda nas ne smije pokolebati u borbi za istinu

Objavljeno

na

Objavio

Razgovor s prof. dr. sc. Zdravkom Tomcem ususret haaškoj presudi hrvatskoj šestorci

Dvadeset i devetog ovog mjeseca očekuje nas izricanje pravomoćne presude hrvatskoj šestorci u Haagu. Kakva su Vaša očekivanja kad je ishod tog predmeta u pitanju?

Kažu da se u politici, a Haaški sud je puno više politika nego pravosuđe, ništa ne događa slučajno. Mislim da datum objavljivanja presude upravo na “29. novembra”, praznik bivše Jugoslavije, nije slučajno izabran.

Ta činjenica, što mi govore mnogi poznanici i građani, izaziva zloslutne slutnje da Haaški sud i ovaj puta neće biti pravedan. Kada bi se sudilo po činjenici i istini, onda bi ne samo Hrvatska nego i optuženici morali biti oslobođeni svake krivnje.

Zbog toga je teško reći kakva će presuda biti. Zavisi od odnosa političkih snaga i planova gospodara svijeta, koji upravljaju Haaškim sudom.

Teško je predviđati jer ako se presude donose na bazi odnosa političkih snaga onda se ništa ne može predvidjeti.

Navest ću mogućnosti. Po pravdi trebala bi biti oslobađajuća presuda.

Međutim, kako pravde nema puno u Haaškom sudu sve je moguće. Mislim da će se napraviti kompromis. Haaški sud će odustati od suđenja Hrvatskoj za udruženi zločinački pothvat. Ali vjerojatno neće osloboditi u potpunosti okrivljenike. Vjerojatno će im smanjiti kaznu.

Već do sada Haaški sud je nanio veliku nepravdu Hrvatskoj i hrvatskom narodu

U prvostupanjskoj presudi spominje se tzv. „udruženi zločinački pothvat“. Na čemu se uopće temelji ta konstrukcija i koje su njezine opasnosti po Hrvatsku?

Bezbroj puta je već dokazano, pa i sam sam o tome napisao nekoliko knjiga i stotine članaka i analiza, kao i mnogi drugi, da je udruženi zločinački pothvat konstrukcija i izmišljotina i krivotvorina i sramota za međunarodno pravo. Već do sada Haaški sud je nanio veliku nepravdu Hrvatskoj i hrvatskom narodu.

Međutim, činjenica da su Gotovina i Markač oslobođeni krivnje i da je pravomoćnom presudom Hrvatska oslobođena krivnje za navodni udruženi zločinački pothvat daje nadu da bi se to moglo ponoviti.

Međutim, kako se uvijek presude donose većinom glasova i nadglasavanjem, teško je predvidjeti čiji će utjecaj prevladati na Haaškom sudu.

Bez pete hrvatske kolone sve to ne bi bilo moguće

Kako gledate na odnos vladajućih političara svih ovih godina trajanja predmeta kad je šestorka u pitanju?

Nema nikakve dvojbe da je jedan broj hrvatskih političara, političkih stranaka, hrvatskih medija, intelektualaca i javnosti ustvari podržavao Haaški sud i njegove krivotvorine i lažne optužbe. O tome sam napisao nekoliko knjiga u kojima sam argumentima dokazao da je dio hrvatskih političara ustvari vodio veleizdajničku politiku protiv hrvatskog naroda.

Podsjećam da je Hrvatsko nacionalno etičko sudište sastavljeno od 50- tak bivših političara, ministara, državnih odvjetnika, istaknutih intelektualaca, akademika i sveučilišnih profesora, branitelja, za moralnu veleizdaju, uključujući i antihrvatsko djelovanje i pomaganje Haaškog suda osudilo za veleizdaju između ostalih Stjepana Mesića, Ivu Josipovića, Zorana Milanovića, Budimira Lončara, Vesnu Pusić, Milorada Pupovca i druge. Obrazloženje tih presuda, koja su javna i dostupna, nitko nije osporio.

Sve loše što se događalo hrvatskom narodu ne bi bilo moguće bez te jake pete haaške kolone.

Jesu li neki političari svojim izjavama i postupcima davali legitimitet tezama tužiteljstva?

Mnogi političari u Hrvatskoj pridonijeli su podizanju lažnih optužnica protiv optuženih. Ponavljam, bez pete hrvatske kolone sve to ne bi bilo moguće.

Zašto su mediji ignorirali postupak protiv šestorke, a posebno maestralnu obranu generala Praljka?

Praljak

Što se tiče medija, nema nikakve dvojbe, da su se glavni mediji ponašali skandalozno i antihrvatski. Napisao sam tekst u svojoj novoj knjizi “Tuđmanovo i Stepinčevo hrvatstvo”, koja će biti promovirana 23. studenog u 18 sati u dvorani Vijenac na Kaptolu, jedan tekst o tragičnoj sudbini generala Praljka. S argumentima sam dokazao da general Slobodan Praljak po svom humanom postupanju i čovještvu zaslužuje da ga se predloži kao kandidata za Nobelovu nagradu za mir.

Taj tekst inspirirao je akademika Josipa Pečarića da napiše pismo predsjednici države i da javno predloži generala Slobodana Praljka za kandidata za Nobelovu nagradu za mir. Pokrenuo je i peticiju koju mnogi potpisuju. Kao obrazloženje toga prijedloga uzeo je moj tekst o Slobodanu Praljku.

O svojoj sudbini odlučuje hrvatski narod, a ne haaški sud

Koliko će presuda imati utjecaja na rješavanje hrvatskog pitanja u BiH?

Svaka presuda ima utjecaj i imat će utjecaja ma kakva bila na događanja ne samo u Bosni i Hercegovini nego i na sudbinu hrvatskog naroda u cjelini. Međutim, želim ponovno naglasiti da nikakva presuda, ma kakva bila, ne može promijeniti istinu o junačkoj borbi hrvatskog naroda za slobodu. Povijest je napisana o toj borbi i nju ne može pisati i promijeniti haaški sud. Dakle, bez obzira kakva presuda bila hrvatski narod će obraniti istinu i izboriti se za istinu.

Međutim, svakako da negativna presuda može izazvati nove probleme. Ali ipak o svojoj sudbini odlučuje hrvatski narod, a ne haaški sud.

Kako bi se hrvatska politika trebala postaviti nakon presude u slučaju da ishod ne bude povoljan po Hrvatsku?

Pitate kako bi se hrvatska politika trebala postaviti nakon presude u slučaju da ishod ne bude povoljan po Hrvatsku? Još jedanput ponavljam, borba za istinu i pravdu mora se nastaviti složno i odlučno. Nikakva presuda nas ne smije pokolebati u borbi za istinu, ali nepovoljna presuda za optuženike i za hrvatski narod u cjelini može izazvati nove probleme.

Važni su sloga i odlučnost. Važno je djelovati. Vjerujem da na kraju pravda pobjeđuje i da nitko ne može hrvatskom narodu nametnuti lažnu krivnju i povijesne krivotvorine. Ali važno je boriti se i biti svjestan da bez složne i uporne borbe nije moguće savladati eventualne teške posljedice nepovoljne presude.

Davor Dijanović / HKV

Višnja Starešina: Hrvatska ‘šestorka’ i hrvatska šutnja

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari