Pratite nas

Magazin

U središtu Siska pronađeno novo rimsko nalazište

Objavljeno

na

U središtu Siska, prilikom kopanja temelja za buduću stambenu zgradu, pronađeno je novo bogato arheološko nalazište iz vremena rimske Siscije.

Budući da je nalazište u Ulici Ante Starčevića u središtu bivšeg sjedišta antičke provincije Pannonie Savie, nalaz i nije neočekivan jer se granice Siscije označene gradskim bedemom poklapaju upravo sa središtem današnjeg Siska. Nalaz je pronađen na manje od metar dubine, što je jedna od njegovih posebnosti.

Kako kaže voditeljica istražnih radova, viša kustosica Gradskog muzeja u Sisku Rosana Škrgulja, pronađeni su sačuvani temelji i zidovi luksuzne stambene zgrade, koja je kroz povijest u više navrata dograđivana i pregrađivana.

Osim rimske cigle, za te su radove korišteni i drugi materijali poput kamena, a pronađeni su dijelovi mozaika i žbuke. Dostupnost nalaza kasnije je, u srednjem vijeku, korišten za vađenje građevnog materijala, o čemu svjedoče pronađeni zaostali alati.

Svi nalazi, kako navodi kustosica Škrgulja, naknadno će se stručno obraditi i predstaviti javnosti. A pronađeni su ulomci keramike, neki metalni predmeti, kovani novac i drugo što će detaljnije datirati nalazište. Trenutačno je, tijekom arheoloških istraživanja, obrađeno nalazište do dva metra dubine, pa se očekuje kako će uskoro istražni arheološki radovi završiti.

O daljnjoj sudbini nalazišta odlučit će stručnjaci Ministarstva kulture, a dosadašnja je praksa bila da se nalazište obradi, snimi i zaštiti te nastavi izgradnja objekata.

Naime, slična nazališta, koja su u sisačkom gradskom središtu redovna pojava, obično su “noćna mora” za investitore. Osim što im zbog obaveznih istražnih radova odgađa završetak projekta, investitori imaju obavezu i financirati te radove. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Magazin

Vapaj s Udbine za humani pokop ljudi bačenih u jame

Objavljeno

na

Objavio

Već je početkom izgradnje Crkve hrvatskih mučenika bilo govora da uz nju ide i Svehrvatski grob ili groblje, mjesto gdje bismo pokopali ponajprije žrtve Drugog svjetskog rata i poraća, koje su bačene i zatrpane kao štetni otpad u jame, rovove i napuštene rudnike. I danas se ondje nalaze, kao i u doba komunizma koji im je tako presudio.

Eto, zašto sam se ja javio za riječ.

Naraštaj koji sada živi u slobodnoj hrvatskoj državi, baš zato što živi u slobodi, ima obvezu da svim tim mrtvima javno prizna ljudsko dostojanstvo i pokopa ih kao ljude.

Tu svoju ljudsku i kršćansku obvezu do danas nismo ispunili. A još je žalosnije da se pitanje pokopa svih tih žrtava više uopće ne spominje ni u Hrvatskom saboru ni u Vladi i njihovim tijelima. Istina, radi se dosta na manjim grobištima u Hrvatskoj, ali prema najvećima, pogotovo prema hrvatskim grobištima u Sloveniji, odnosimo se kao da nisu naša briga.

Osjetio sam da naš narod jednako očekuje izgradnju Svehrvatskog groba kao što je očekivao i dočekao Crkvu hrvatskih mučenika, da ima gdje za svoje poginule zapaliti svijeću i pomoliti se. Zato s ovoga mjesta apeliram na državne i crkvene vlasti da, svaka na svom području, odlučno pokrene to pitanje i počne ga napokon sustavno rješavati. Crkva je tu bez države nemoćna.

stojic bogovicNaša braća u Bosni i Hercegovini već imaju u tome rezultate i iskustva. Oni su nam ponudili idejni nacrt Svehrvatskog groba na Krbavskom polju.

Dakako, žrtve kojima se otkrije ime i porijeklo, pokopat će se na obiteljskom groblju, no malo je vjerojatno da će takvih biti mnogo.

Krbavsko polje samo je po sebi svojevrsni svehrvatski grob. Zbog blizine Crkve hrvatskih mučenika i općenito zbog lake pristupačnosti, tu je najlakše osigurati žrtvama dužno i trajno poštivanje, te to može postati – zajedno s Crkvom hrvatskih mučenika – središnje mjesto nacionalnog štovanja žrtava.

Nije, dakako, isključeno neko drugo rješenje, iako osobno ne vidim neko bolje.

Htio bih još naglasiti da ovo nije bitka „krajnje desnice“ za „poražene snage“ u ratu, nego je to „krbavska“ bitka za ljudsko dostojanstvo svake žrtve, bez obzira na kojoj strani poginula i kojem narodu pripadala. Još uvijek vjerujem da u toj bitci nećemo doživjeti poraz. Bio čovjek domobran, ustaša, partizan, četnik, fašist, komunist – on nikada i nigdje nije otpad, a smrću se gubi svaki razlog neprijateljstva i osvete.
To nije revizija povijesti nego „Spašavanje povijesti“, kako sam nazvao jedan zbornik radova.

Vjerujem da sam izrazio ne samo svoje nego i vaše mišljenje.

Mons. Mile Bogović
Gospićko-senjski biskup u miru

Biskup Mile Bogović predlaže izgradnju ‘Svehrvatskog groba – Groblje mira’

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Magazin

Roman Leljak razotkrio monstruoznu podvalu: ‘Na izložbi u New Yorku Dačić je podmetnuo snimke djece iz Srbije, kao žrtve logora NDH!’

Objavljeno

na

Objavio

Gostujući u Bujici Z1 televizije, istraživač komunističkih zločina Roman Leljak razotkro je još jednu velikosrpsku podvalu: – Na izložbi o Jasenovcu, koju je u siječnju prošle godine Srbija organizirala u sjedištu UN-a u New Yorku, izložene su fotografije s natpisima “logori za decu u NDH“, a kao primjer navedena su “deca umorena glađu u dečjem logoru Sisak“, međutim, istina je da su fotografije izgladnjele djece zapravo nastale u Mataruškoj banji, kod Kraljeva u Srbiji!

Sporne fotografije i dokazi o beskrupuloznoj propagandnoj podvali Srbije, prikazani su u eteru, a gost Bujice pronašao ih je u arhivu u Kraljevu: – S orginalne fotografije izgladnjelog djeteta, iz Mataruške banje izrezan je pečat koji dokazuje da je fotografija nastala u Srbiji i na starom pisaćem stroju naknadno je ispisano da je riječ o logoru u NDH!

Djeca s Kozare u Matarušku banju došla su temeljem dogovora Vlade NDH i Nedićeve Vlade u Srbiji. Riječ je o ukupno 62.000 djece, razpoređene po 60 domova u raznim dijelovima Srbije, od čega je 12.000 završilo u Beogradu – pojašnjava Leljak.

“Čudi me da službeni Zagreb na ovako strahotnu podvalu uopće nije reagirao. Niti jedan hrvatski povjesničar, nitko iz Ministarstva vanjskih poslova ili nekog drugog sektora Vlade nije osjetio potrebnim ovo razotkriti! Nije bilo ni prosvjedne note, ni bilo kakva druge reakcije na ovu laž Ivice Dačića,“ iznenađen je Leljak.

Leljak je u studio Bujice donio dokumente koji dokazuju da su mnoga djeca s popisa ubijenih u Jasenovcu, zapravo, umrla u bolnicama od teških bolesti, a mnoga su ostala živi: – Smilja Ladić umrla je od bolesti u jednoj zagrebačkoj bolnici, a nalazi se na jasenovačkom popisu kao zaklana od ustaša! Takvih primjera pronašao sam više od 1.000!

Istraživao je i bitku za Kupresu, 1942. godine: – Tamo se sukobila Titova vojska koja je brojila 2.400 partizana i Hrvatska vojska koju je vodio Boban. Partizani su izgubili, imali su gubitke veće od 1.000 ljudi, a hrvatskih vojnika poginulo je 340. Partizani su nakon poraza iz osvete zapalili 46 kuča.  223 djece je ostalo siročad, bez roditelja i bez kuća i odvezena su u Osijek. Neka od djece su se razboljela i umrla u Osječkoj bolnici i vjerujem da je to istina, ali mi nije jasno kako su opet sva ta djeca završila na popisu ubijenih u Jasenovcu?!

Leljak smatra da je sve ovo što se događa, a kulminiralo je zadnjih mjeseci propagandnim aktivnostima Milorada Pupovca, zapravo specijalni rat, vođen iz Beograda. Cilj je vratiti priču na ’41. godinu – rečeno je u emisiji, ali i natjerati Hrvate da se u potpunosti ograde od NDH i pristanu na velikosrpske laži o događajima između 1941. i 45. godine, na što nije pristajao prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman, koji je također ruđio mit o Jasenovcu i rekao da je NDH bila izraz povijesnih težnji Hrvatskog naroda za svojom državom.

Roman Leljak oštro je demantirao navode Aleksandra Vučića, Milorada Dodika i Ane Brnabić da je u Jasenovcu ubijeno 110.000 srpske djece: – To je jedna velika, velika laž! 62.000 djece godine 1942. prebačeno je u u Srbiju, od čega 12.004 u Beograd. I to su podaci iz Nedićeve beogradske arhive! Srbi znaju za ove podatke, ali svjesno lažu i nastavljaju nam nametati povijest koju smo slušali za vrijeme komunističke Jugaslavije. Više od 10.000 djece, uglavnom s Kozare, smješteno je u Zagrebu, kod zagrebačkih obitelji koje su ih prihvatile kao svoju djecu i pomogle im. Beograd je tada imao 68.000 domaćinstava, a primili su samo 285 djece! Nisu htjeli primiti srpsku djecu s Kozare!

Osvrnuo se i na film koji je ovoga ljeta prikazan na filmskom festivalu u Puli ‘Dnevnik Diane Budisavljević‘, redateljice Dane Budisavljević: – Iskreno mi je žao što se filmom ponovo nameće teza o kolektivnoj krivnji Hrvata za sve što se događalo između 1941. i ’45. godine. U filmu se ne spominje da je Diana Budisavljević redovito kontaktirala s jugoslavenskom monarhističkom Vladom u Londonu, u kojoj je ministar bio brat njezinog supruga – Srđan Budisavljević. Ona je cijelo vrijeme rata surađivala s njime na spašavanju djece, a Vlada NDH je to bez problema dopuštala. Znalo se da preko švedskog Crvenog križa idu poruke za London i da se prima novac i nitko to nije sprječavao. Isto tako, u filmu se spominju logori za djecu u NDH, a istina je da nije bila riječ o logorima, već o dječjim domovima, gdje su djeca s Kozare i drugih ratnih područja bila zbrinuta.

Leljak je u Bujici otkiro još jedan zanimljivi podatak koji je pronašao u beogradskom arhivu: – Krajem 1945. godine, u Beogradu, na ušću Save u Dunav pojavila su se tijela koja su doplivala Savom. Napravljene su obdukcije i otkriveno je da su na tijelima ostaci odora hrvatskih vojnika. Kada sam čuo da pojedinci pričaju o 50.000 tijela djece iz Jasenovca, koja su plivala Savom, tražio sam dokaze za to u Nedićevoj, srpskoj arhivi. Međutim, od travnja 1941. do svibnja 1945. ni jedno, jedino tijelo na ušću Save nije pronađeno! U beogradskom arhivu ne postoji ni jedan zapis o tome.

CIJELU EMISIJU POGLEDAJTE OVDJE:  https://youtu.be/P3wAZKCGjuA

Igor Vukić: ‘Dnevnik Diane Budisavljević’ – još jedan primjer protuhrvatske propagande plaćen hrvatskim novcem

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari