Pratite nas

Gost Kolumne

U tijeku je ‘medijska balvan revolucija, na putu do regijona’!

Objavljeno

na

Vrlo je zanimljivo kako se “yugoslavenski komunistički ološ” (YKO) okuplja oko najgorih ljudi i najgorih ideja. Očigledno su se, poslije kraćih dogovora s Beogradom, odlučili na zauzimanje Pantovčaka milom ili silom.

Mirko Galić, čovjek tisuću (neiskrenih!) lica počeo je u “Večernjem listu” “drugarsku kapanju” za Zorana Milanovića – “prvog druga svih naših naroda i narodnosti Socijalističke Republike Hrvatske”. U sklopu iste kampanje drug Bernardić nalazio se ovih dana tajno s lokalnim drugovima u Rijeci, kako bi dogovorio detalje. “Pantovčak mora pasti!” Sprema se nova Sutjeska!

“Yugoslavenski medijski ološ”, kao agresivna podvrsta YKO, pak, radi na udaru na Hrvatsku po svim linijama, pa se pojavljuju bizarni tekstovi tipa: “Hrvatska država je propali projekt”, “Srbija bolje napreduje od Hrvatske!” Nema odgovora samo na pitanje kamo? Srbije, naime, nema bez Jadrana i drugovi su zaključili da treba čim više srpskih radnika dovesti na Jadrana, jer će oni postati “mostobran” u idućim pritiscima. “Ko nas, bre, zavadi?” postaje borbeni poklič, “Virovitica-Karlovac-Karlobag vječiti plan za zapadnu granicu Velike Srbije, yugoslavenski komunistički ološ “peta kolona”, a Yugoslavija, kao light oblik Velike Srbije, krinka za novi udar na Hrvatsku.

Ono što je izuzetnio zanimljivo, svi autori koji su pisali u “Danasu”, komunističkom glasilu u vremenu raspada Titine Yugoslavije, sada izranjaju kao aveti (sablasti) prošlosti. Mirko Galić bio je glavni urednik tog komunističkog propagandnog biltena, a bio je i malo hrvatski (?) veleposlanik u Parizu, direktor HTV-a i “savjetnik” Ivice Todorića!?! Pa, recimo, Miroslav Lazanski, vojni analitičar KOS-a i nećak Biljane Plavšić, pisao je za “Polet”, “Start” i “Danas”, a predlagao je Veljku Kadijeviću da izvrši vojni udar i “pobije Tuđmana i njegove”, uoči raspada Yugoslavije. Taj provjereni kadar sad je veleposlanik Srbije u Moskvi?!

Tu je i militantna yugoslavenka Jelena Lovrić, članica CK Hrvatske i desetak godina novinarka “Danasa”, koja je sve maltretirala svojim tekstovima i u “Globusu”, Feralu” i “Novom listu”, da bi danas blistala na portalu “Telegram” Ninoslava Pavića i sinova (“Polet”, “Globus”, EPH).

Jedan od suradnika “Danasa” bio je i Momčilo Đorgović, tvrdi Srbin i tvrdi Yugoslaven, kojem je Mirko Galić, zbog srbovanja dao otkaz u “Danasu”(?!). Taj drug je, pak, sa Slavkom Ćuruvijom pokrenuo beogradski “Telegraf” (1994.). Prije koju godinu prodao je “Nedeljni telegraf” i nedavno doselio u Peku/Fiume. Neki tvrde da je došao uživati na “srpskom Jadranu”, a neki da je došao “delati” kao strani radnik izvan kvote. Đorgović je autor “mnogo lepe knjige” “Tragedija jednog naroda – što Srbe nagoni da rade protiv sebe”. Da li nas iznenađuje da je Đorgović u Zagrebu predstavio knjigu Čedomira Višnjića (koji je kao pomoćnik ministra kulture kontrolirao cjelokupno izdavaštvo u Hrvatskoj!) “Vreme sporta i razonode – Titina Hrvatska i njezini Srbi 1951.-1971.”, zajedno s notornim Miloradom Pupovcem (zagrebačke srpske “Novosti”)!

Ili ukratko, “yugoslavenski komunistički ološ” okupio je “yugoslavenski medijski ološ” s ciljem da se oblati aktualna predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, kao “light ustašica” i da se otvori put prema Pantovčaku Zoranu Milanoviću, kojem Mirko Galić u “Večernjem listu” šalje poruku da se urazumi, ako želi da Partija stane iza njega. Budimir Lončar i dalje je “veliki meštar sviju hulja”, koji u drugarskoj maniri UDB-e i KOS-a upravlja korisnim i manje korisnim budalama na terenu, Stjepan Mesić je njegov potrčko, a Ivo Josipović glazbenik koji brine o yugoslavenskoj glazbi u “lepoj TV emisiji” “Nedeljom u dva”.

Srbija, “zemlja tisuću laži” – koja nikad neće u Europsku uniju! – nastoji svim silama destabilizirati sve svoje susjede. Srbije će, pod svaku cijenu pokušati dovesti Zorana Milanovića na Pantovčak, maksimalno kontrolirati hrvatske medije i na “srpski Jadran” dovesti 200.000 srpskih radnika… Stoga nije pretjerano kazati kako je u tijeku “medijska balvan revolucija, na putu do regijona”!

F. Perić/Hrsvijet

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Gost Kolumne

Silvana Oruč Ivoš: Čudimo se aferama? Pa Milanović je ukinuo sigurnosne provjere dužnosnika!

Objavljeno

na

Objavio

Milanović se u svom mandatu osim ukidanja sigurnosne provjere za dužnosnike, zalagao i za smanjenje ovlasti predsjedniku RH. Štoviše, još 2015. predlagao je da se predsjednika RH bira parlament. Na taj bi se način još više minorizirala ionako gotovo slaba uloga predsjednika države kao korektiva vlasti, a što je mogućnost koja proizlazi iz izbornog mandata.

Brojne afere vezane uz, sada već bivšeg, Plenkovićeva ministra Lovre Kuščevića, zaprepastile su cijelu javnost. Ali i ponovno otvorile pitanje kako je moguće da osoba koja ima toliko repova iza sebe, uključujući i porezni dug, može obnašati dužnost ministra u Vladi?! Je li netko prije stupanja ministara na dužnost, a s obzirom na podatke koji će im tijekom mandata biti dostupni, napravio njihovu sigurnosnu provjeru?!

Nažalost, nitko to nije trebao napraviti, iz jednostavnog razloga što je 2012., dok je bio predsjednik Vlade, Zoran Milanović pogurao promjenu Zakona o sigurnosnim provjerama i gotovo potpuno iskorijenio sigurnosne provjere dužnosnika. Drugim riječima, aktualni pretendent na mjesto predsjednika države, u svom je premijerskom mandatu iznio Zakon po kojem ministri, njihovi pomoćnici ili državni tajnici ili neki drugi dužnosnici koje imenuje Vlada Republike Hrvatske, uopće ne trebaju imati sigurnosnu provjeru. Odnosno, ona se može provesti samo ako to ne zatraži čelnik tijela. Primjerice, za ministre bi provjeru trebao zatražiti predsjednik vlade.

Teško da je ovakav meki Zakon o sigurnosnim provjerama bilo tko donio i usvojio slučajno, bez posebnog cilja. Smanjenje postojećih sigurnosnih standarda i to s obrazloženjima da sigurnosne provjere dužnosnika opterećuju sustav i smanjuju učinkovitost rada sigurnosnih službi, kako su to tada objašnjavali, zvuči kao nesuvisla laž. Kao da su u pitanju tisuće dužnosnika pa bi se te provjere otegnule u nedogled. Sudeći po aferama koje su izbijale i za vrijeme Milanovićeve vlade, a onda i u kasnijim vladama, takve su zakonske izmjene samo omogućile da svatko može postati ministar.

Pa i porezni dužnici i drugi „muljatori“. Milanovićev šef kabineta Saucha optužen je da je preko lažnih putnih naloga otuđio preko milijun kuna, Slavko Linić bez problema je posjećivao Dubai u društvu s Jozom Kalemom, koji je pod istragom zbog teške porezne malverzacije, Anka Mrak Taritaš zaigrala se sa sredstvima za obnovu Gunje, Tihomir Jakovina ostao je dužan preko 150.000 kuna pa i oštetio državni proračun, šefica porezne uprave Nada Čavlović-Smiljanec bila je osumnjičena u više afera, Vesna Pusić, uostalom kao i Ivan Vrdoljak, zaboravila je unijeti potpuno imovinsko stanje u imovinsku karticu… I nisu bili jedini.

Jedna ministrica je službenom karticom na bankomatu podizala novac i trošila ga za svoje potrebe, a nekoliko lokalnih dužnosnika, na čelu sa županicom Marinom Lovrić Merzel, nizali su afere za aferom…

Slično se događalo i nakon odlaska Milanovićeve vlade. Sigurnosne provjere sasvim sigurno ne bi zaustavile sve nezakonitosti, ali bi neke ljude spriječile da budu u mogućnosti obavljati odgovorne državničke poslove. I da barataju povlaštenim informacijama. Zapravo, žalosno je da danas visoki državni dužnosnik možeš postati samo s potvrdom o nekažnjavanju?! Posljedice i te kako dobro znamo. No, da apsurd bude veći, za otkrivanje afera nisu zaslužni oni kojima je to posao (npr. Državno odvjetništvo) nego isključivo mediji. Zapravo, u današnje vrijeme, jedino se pod pritiskom medija smjenjuju loši „dečki“.

Milanović se u svom mandatu, osim za ukidanje sigurnosne provjere za dužnosnike, zalagao i za smanjenje ovlasti predsjedniku RH. Štoviše, još 2015. predlagao je da predsjednika RH bira parlament. Na taj bi se način još više minorizirala ionako gotovo slaba uloga predsjednika države kao korektiva vlasti, a što je mogućnost koja proizlazi iz izbornog mandata. Promjenom Ustava, odnosno smanjivanjem ovlasti predsjednika i njegovim izborom kroz parlament, otvorili bi vrata mogućnosti da predsjednik države postane stranački poslušnik koji je, recimo, dobio tek nekoliko stotina glasova. Za razliku od izravno demokratski izabranog predsjednika / predsjednice (tako je predsjednica Grabar-Kitarović godine 2014. izabrana s 1,2 milijuna glasova)!

Nije to prvi put da su se iz redova SDP-a čuli ili proveli prijedlozi vezani uz ograničavanje mogućnosti kontrole vlasti. Račan je 2000., uz populističku doskočicu kako treba štedjeti, promijenio Ustav i ukinuo Županijski dom koji tadašnja većina predvođena SDP-om nije kontrolirala. A zapravo, riječ je bila o tome da je Županijski dom, kao svojevrstan korektiv Zastupničkom domu, imao pravo veta na određene zakone i odluke, što vladajućima nije odgovaralo.

Zato ne treba čuditi da su građani, bez obzira na to s kojeg političkog spektra dolaze, podržali ideju predsjedničkog kandidata Miroslava Škore, koji se založio za jačanje ovlasti predsjednika države pa i za pravo predsjednika da uloži veto na zakone koje smatra spornim dok ne prođu mišljenje Ustavnog suda. Naime, po sadašnjem sustavu, a to narod dobro zna, vladajuća većina može provesti što god želi, jer nema nikakvog primjerenog mehanizma kontrole.

Zar ne bi bilo normalno i pravno valjano da pri donošenju zakona, posebno onih koji se tiču ograničavanja prava građanskih sloboda kao što je referendum, postoji mogućnost kontrole vlasti?! Tko se god za to bude zalagao u kampanji za predsjedničke izbore, osvojit će simpatije javnosti, a i obrnuto.

Izvor: narod.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Gost Kolumne

Otvorena je ‘sezona lova na glavu’ predsjednice Kolinde Grabar Kitarović!

Objavljeno

na

Dok toplinski val za valom nemilosrdno zapljuskuje Hrvatsku zadnjih dana lipnja  što će se, kako kažu meteorolozi,  ciklično protegnuti i na početak srpnja, utješno je to što svi znamo da svaka meteorološka vremenska nepogoda neminovno prolazi pa će proći i ovaj toplinski udar koji je užario Hrvatsku. Hrvatsku je u političkom smislu dodatno užarila žestoka medijska rasprava o nadolazećim predsjedničkim izborima unatoč tome što su se službeno o svojoj kandidaturi izjasnila tek četiri predsjednička kandidata. Zoran Milanović, Mislav Kolakušić, Miroslav Škoro, Tomislav Panenić i po najnovijem Dalija Orešković. Usred vreline ljeta odlučili su započeti lov na svoje potencijalne simpatizere, odlučili su započeti lov i atak na glavu svoje prve konkurentice aktualne predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, koja još uvijek o svojoj možebitnoj kandidaturi želi ostati suzdržana, tajnovita i racionalna.

Vremenske nepogode neminovno prolaze, jer tako je valjda dragi Bog odredio, ali mržnja i brutalni seksizam uperen prema  ženi, supruzi, majci i predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović traje konstantno već više od pet godina i kad god se ponadamo da će tsunami mržnje, jala, seksizma i ljubomore konačno prestati, brutalnosti se samo pojačavaju i multipliciraju. Jedan od posljednjih izljeva u nizu takvih brutalnih spinova došao nam je sa twita notornog Drage Pilsla, pa bi ga  sigurno trebalo  komentirati s aspekta politologije i klasične psihopatologije. Evo što je usred toplinskog udara mržnje napisao notorni mentalno komunistički propagandista koji se hrvatskoj publici prodaje za nekakvog teologa.

”Ono, moraš biti totalna kretenuša, idiotkinja na kvadrat, baš gadura, da pravoslavnima, muslimanima i židovima na prijemu za Dan državnosti puštaš ljutog bojovnika Thompsona. Nedostajalo je samo da Dario Kordić blagoslovi piće i kanapeiće. OMG!!”, napisao je Pilsel na Twitteru.

Kako bi dokazali da ovaj rafal mržnje druga Pilsla nije proizvod toplinskog udara, već posljedica mentalno komunističkog stresnog poremećaja potrebno je vratiti se dvije godine ranije i citirati što je tada kazao nakon što je o novogodišnjim blagdanima predsjednica Kolinda Grabar Kitarović posjetila SAD-e. Citiram:

„Koliko je Čokolinda Grabež inače nepromišljena, neupućena, plitka, dekoncentrirana, nebulozna, agresivna i zlobna već smo u više navrata pojašnjavali, ali treba sada, definitivno, dodati i to da je, ponavljam, i bezosjećajna gadura i parazit“!

Polupismeni propagandist Drago Pilsel, a polupismen je zato što ne zna da se entitetska imena gramatički pišu velikim slovom, pa onda lik koji si umišlja da je vrhunaravni moralni arbitar među kvazi novinarima na svom twitu Muslimani i Židovi piše malim slovom, ne odustaje od svoje gebelsovske propagandistike i danas je valjda svima kristalno jasno da se ovdje ne radi o poremećaju uslijed toplinskog udara već se radi o PTSP-u što je očito trajno stanje zamračenja uma. Ali ne radi se ovdje o klasično PTSP-u, u pitanju je MKSP, iliti mentalno komunistički stresni poremećaj, od kojega boluju svi Titoisti i zaluđeni neojugoslaveni. Drago Pilsel sam je sebe kao megafon postavio na čelo vučjeg čopora u kojemu istom žestinom zavijaju Krešo Beljak, Anka Mrak Taritaš, Peđa Grbin, Arsen Bauk, Vesna Pusić, Zoran Milanović i mnogi drugi. Svi oni zajedno, orkestrirano proglašavaju predsjednicu Grabar Kitarović hodajućom svjetskom sramotom. I tako već pet godina zaredom tsunami mržnje ne prestaje, multiplicira se i prelijeva na sve slojeve hrvatskog društva. Mentalni komunisti, neojugoslaveni i ostrašćeni Titoisti nikada predsjednici Kolindi Grabar Kitarović ne će oprostiti što je s Pantovčaka maknula njihovog partijskog i kućnog ljubimca Tita. Predsjednica je za bivšeg predsjednika Stjepana Mesića slučajna predsjednica i kao što za RTL tvrdi Mesić; „više se ne smije ponoviti slučajnost da ona osvoji svoj drugi mandat kao što je osvojila prvi“! Ta bulumenta Predsjednici   nikada ne će oprostiti što na glas pjeva „Zdravo djevo kraljice Hrvata“ ili himnu svetog Ivana Pavla „Krist na žalu“, što naglas s hrvatskim vjernim narodom moli Očenaš, što voli i poštuje domoljubne pjesme branitelja Thompsona, što je pokrenula inicijativu „Tri mora“, što je učinila sve da Hrvatska danas ima najveći međunarodni ugled u povijesti svog postojanja! Ne mogu joj oprostiti što je prava narodna predsjednica, jer je više od dvije trećine svog prvog mandata provela u bliskom kontaktu sa hrvatskim narodom i državljanima Republike Hrvatske na svim razinama dijeleći s njima i strahove i nade i uspjehe i neuspjehe. Kada se Vladimir Putin hrvatskim zahvatom bori s medvjedom, kada jaše polugol na konju kao onaj lik iz reklame za Old spice dezodorant, kada polugol u zaleđenoj rijeci lovi štuke, to je onda simpatično, a kada naša Predsjednica oduševljena u pobjedničkom zanosu zagrli naše srebrne vatrene, kada pokisla do kože poljubi predsjednike Macrona i  Putina onda je ona za mentalno komunističku bulumentu „hodajuća sramota“! Da je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović „hodajuća sramota“ ili bilo što iz zabludjelog uma Drage Pilsla ne misli ni predsjednik Trump, a još manje to misle najutjecajnije žene Svijeta koje su predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović izabrale za svoju predsjednicu! Zar doista netko može pomisliti da su onih milijun ljudi na ulicama diljem Hrvatske što su dočekali naše srebrne vatrene zlatnog sjaja također „hodajuća sramota“ jer su s istim emocijama, s istim oduševljenjem kao i naša Predsjednica zajedno s nama podijelili radost hrvatskih pobjeda? To mogu pomisliti samo pomračeni umovi koji će konačno i umrijeti u mržnji svog vlastitog srca i nestati u ropotarnici povijesti! I tako, dok toplinski meteorološki udari neminovno prolaze, mržnja prema predsjednici Kolindi Grabar Kitarović je politička konstanta.

Poznato je da je upravo predsjednik Macron na marginama EU preslagivanja prije nekoliko tjedana predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović neformalno predložio za predsjednicu Europske komisije o čemu su pisale sve svjetske novine , dakle na čelnu poziciju same Europske unije. Predsjednik Macron i predsjednik Putin očito ne misle da je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović „hodajuća sramota“ ili bilo što slično iz mrziteljskog repertoara Drage Pilsla, iz mrziteljskog arsenala gubitnika Ive Josipovića, poražene Jadranke Kosor, Stjepana Mesića  i ostalih kreatora hrvatskog pakla. Jadranka Kosor dala je novi nadimak Predsjednici, „onakojapucanamjesec“, a naravno, bez imalo sumnje mislila je na“ onakojalajenamjesec“!?

Danas smo na žalost živi svjedoci totalne etičke, moralne i duhovne dekadencije na velikoj pozornici političkog života u Hrvatskoj. Već opisani lijevi vučji čopori mrze Kolindu Grabar Kitarović, jer je po njihovom ukusu previše domoljubna, jer odvlači Hrvatsku iz balkanske kaljuže i pozicionira Hrvatsku na mjesto u međunarodnom poretku gdje  je Hrvatskoj prirodno staništa, jer Hrvatsku nezaustavljivo odvaja od bilo kakve mogućnosti stvaranja nekakve treće Jugoslavije. Istovremeno, ta silna „fabricirana“ mržnja u svojevrsnoj kvadraturi kruga prelila se na istomišljenike na tzv. desnom političkom spektru pa sada zajednički, iz naoko različitih razloga i jedni i drugi unisono cipelare predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović.  Novoj hrvatskoj suverenističkoj desnici, koja ne shvaća da je nakon navodnog uspjeha na izborima za zastupnike u Europskom parlamentu tek u  pelenama novorođenčeta, silno smeta što Predjednica nije dovoljno domoljubna, nije dovoljno „ za dom spremna“, nekima smeta što nije dovoljno „ustaša“, smeta im što je u državnički posjet primila Aleksandra Vučića, što se nije jasnije izrazila o Istambulskoj konvenciji i Marakeškom kompaktu, smeta im Njen „savez“ sa Plenkovićevim HDZ-om kao da je mogla birati podršku neke druge stranke, izborne baze ili  infrastrukture i pitanje je trenutka kada će je ta samoprozvana desnica u povojima Predsjednicu proglasiti veleizdajnicom nacionalnih interesa, a samo zato kako bi preko dekapitirane glave Predsjednice ušićarili koji glas više i učvrstili svoju poziciju i svoje biračko tijelo koje objektivno ne postoji kao čvrsta činjenica. Dakle smeta im predsjedničino navodno nečinjenje, što me neodoljivo podsjeća ponovo na Dragu Pilsela i Ivu Goldesteina koji su za Stepinca tvrdili da nije dovoljno učinio za Židove pa zbog toga ne može biti proglašen Pravednikom među narodima. Očito za Stepinca ne vrijedi onaj kriterij, „ako spasiš jedan život spasio si cijeli Svijet“, pa analogno tome taj kriterij ne vrijedi ni za predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović, koja je navodno mogla a nije učinila dovoljno i zato ju treba srušiti. I eto, u tom komplotu igre prijestolja u pomoć „desnici“ iznenada stiže Miroslav Škoro, kandidat koji je nakon svojevrsne selekcije i odabira između više kandidata rođen u osvetničkoj i mrziteljskoj kuhinji uvrijeđenih „frajli“. I nitko se ne pita, a gdje je gospodin Miroslav Škoro bio 1991. godine? To pitanje, koje je inače referentno za pravdoljubive desničare odjednom nije relevantno.

Poznato je da je prvi kandidat te bulumente koji je trebao imati zadatak raskoliti biračko tijelo Kolinde Grabar Kitarović bio Tomislav Karamarko koji je to razumno odbio čak i nakon što mu je rejting izmišljenog kandidata počeo naglo rasti u vodećim medijima! Zamislite te mračne umove koji su imali namjeru rušiti predsjednicu pomoću Tomislava Karamarka koji je srušio Milanovića i Josipovića i koji je ustoličio Kolindu Grabar Kitarović na Pantovčaku? I tako to biva u zemljici Hrvatskoj, urotnici i lijevi i desni na istoj su strani, naizgled ih vode potpuno različiti motivi, a rezultat bi trebao potpuno zadovoljiti i jedne i druge u svojevrsnoj antikolindovskoj velikoj koaliciji desnice i ljevice.

Miroslav Škoro je apsolutno legitiman i legalan kandidat za predsjednika Republike Hrvatske, kao što je legitiman i legalan kandidat Zoran Milanović i tu nije ništa sporno. Postavlja se samo jedno logično pitanje? Do kada će gospodin Miroslav Škoro koji slovi za gentlemana pristajati na besprizorno cipelarenje predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i s lijeve i desne strane i do kada će tolerirati gebelsovštinu onih koji njega, navodno, iskreno podržavaju? Hoće li doći trenutak da se Miroslav Škoro upita koji su zapravo skriveni motivi što stoje u pozadini ove paklenske ljetne, ali i političke vrućine? I naravno, koja je uloga kandidature totalnog luzera Zorana Milanovića u ovoj otužnoj hrvatskoj priči? Kada će Miroslav Škoro shvatiti da se lijepe programske želje koje nam je odaslao putem youtubea kandidiravši se za mjesto predsjednika Republike ne će nikada ispuniti, jer za ispunjenje svog programa nema ni alate ni ovlasti? Svi alati i ovlasti trenutno se nalaze u rukama političkih partija! Kada će Miroslav Škoro shvatiti da je svojom kandidaturom, znajući ili ne znajući, zapravo znakovito ujedinio nelustriranu mentalno komunističku bulumentu i osnažio ideju i koncept velike koalicije koja će mu prvom prilikom, ako treba i dvotrećinskom većinom u Saboru promjenom Ustava srušiti snove o polupredsjedničkom ili predsjedničkom političkom ustroju? Kada će shvatiti da će ga neformalna ili formalna velika koalicija možebitnom promjenom zakona o referendumu i promjenom izbornog zakona svesti na totalni fikus, tako da više neće biti ni predsjednik ni pjevač? Jer kako mu je politika Sanaderovog HDZ-a s projektom „Milo moje“ preko Galićeve i Radmanove televizije pomogla da bude planetarno popularan zabavljač, tako će mu politika u obrani svojih stečenih pozicija onemogućiti  sva njegove inicijative, konačno mu zatvoriti  estradna vrata i ispljunit će ga kao prožvakanu žvakaću gumu.

Svima je jasno da se ovaj partitokratski model upravljanja Hrvatskom u neprincipijelnim koalicijama istrošio i da su potrebne nužne i korjenite promjene, osobito promjene izbornog sustava. No međutim, onaj koji pažljivo sluša „bilo svoga naroda“ treba razumno ocijeniti je li hrvatski narod spreman na revolucionarne zahvate ili je duboko shvaćajući trenutni odnos političkih i medijskih snaga skloniji politikama malih pozitivnih koraka bez rizičnih društveno političkih lomova koji bi mogli silno naštetiti našoj domovini. Treba imati na umu da svaka revolucionarna batina ima dva kraja! Snažno pozicioniranje Hrvatske u međunarodnoj zajednici svakako je prioritet i to će nužno donijeti pozitivne pomake u smislu boljeg života, pravednijeg i efikasnijeg pravosuđa, pomake u borbi protiv korupcije i klijentelizma. Hrvatska bez pomoći međunarodne zajednice nikada ne bi bila priznata i nikada ne bi bila država! Jedino upornim lobiranjem i brendiranjem Hrvatske, mogu se stvoriti uvjeti da međunarodna zajednica pomogne Hrvatskoj riješiti otvorena pitanja s našim susjedima, osobito sa Vučićevom Srbijom koja i nadalje vodi tihi rat i žele rat, s onima koji svoju političku budućnost grade na  povijesnim mitovima, animozitetima i mržnji. Tu domaću i međunarodnu zadaću, na tragu Tuđmanove doktrine, na tragu kršćanskih korijena i Stepinčevog osjećaja „bila svoga naroda“ predsjednica Kolinda Grabar Kitarović je do sada, po mom skromnom mišljenju napisala za ocjenu pet. U uvjetima kada se za vrijeme njenog prvog mandata u Banskim dvorima promijenilo tri vladajuće garniture sa potpuno oprečnim politikama, a sve tri vlade su blokirale njene inicijative, bilo je pravo umijeće balansirati između tih političkih silnica, svidjeti se svima  i ostati svima vjerodostojan. Predsjednica nije stvarala ni principijelne ni neprincipijelne stranačke koalicije niti ima mandat i ustavne ovlasti miješati se u unutar stranački politički život. Predsjednica se nije naslonila na Andreja Plenkovića, već na poštene i časne članove HDZ-a! Predsjednica je uporno i sustavno stvarala koaliciju s hrvatskim narodom i zbog toga što je narodna Predsjednica izazvala je bijes odnarođenih mentalnih komunista koji su sada u koaliciji s kvazi desničarima i domoljubnim profiterima, na istom poslu njene dekapitacije !

Kazimir Mikašek-Kazo

Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari