Pratite nas

Kultura

U tom kamenjaru ljepše sunce grije…

Objavljeno

na

Opet polako tonem u san,
i mijenjam ovu noć za dan,
vraćam se tamo gdje je dom,
svojoj kući, rodnom kraju svom.

Tamo gdje ostalo je srce,
gdje uvijek moje misli lete,
u one dane kad sam bio mali,
u one dane kad sam bio dijete.

Vidim majku, na vratima stoji
i svoje ruke prema meni pruža,
osjetim miris što zrakom se širi
opojan miris tek ubranih ruža.

Vidim oca, dok za stolom sjedi,
ispod kape viri kosa sijeda,
tužan pogled, oči pune suza,
al ponos nijednoj poteći ne da!

Tu je i baka s krunicom u ruci
težak život joj ispisan na licu,
kad u naručje uzima me svoje
u oku joj vidim suzu radosnicu.

Čujem cvrčka na zvizdanu cvrči,
a i vrabac po krovovima skače,
ispred kuće Garov je na lancu,
kraj šporeta skupilo se mače.

Čujem vrisku razigrane djece,
neko pjeva, a neko i plače
pa osjetim ja nemir u duši,
a srce mi zaigra još jače!

Svakome su to najljepši dani
juče djeca, a već danas ljudi,
kad poželiš da djetinjstvo traje
iz sna zvuk me budilice budi.

Probudim se daleko od doma,
srce moje ovde sa mnom nije,
ostalo je u tom kamenjaru
gdje ga neko ljepše sunce grije!

Stihovi: Velimir Raspudić
Photo by: Ante Begić

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

ZVONA VUKOVARA

Objavljeno

na

Objavio

ZVONA VUKOVARA

Tiho plaču zvona stara
tu u srcu Vukovara,
oplakuju sve heroje
napaćene zemlje moje.

Oplakuju tužnu majku,
što je svoga sina dala
i broje joj suzu svaku,
što je s njenog lica pala!

Čekala je ona njega
i molila da se vrati,
volila ga iznad svega,
a sad u samoći pati.

Tužnom ocu pogled luta
tamo negdje u daljinu,
koliko je samo puta
pošao u susret sinu!?

Varaju ga suzne oči
pa ih često rukom briše,
srce hoće da iskoči,
ne može izdržat više!

Teška je to sudbina
i žalosti nema veće,
kad čekaš svoga sina
a znaš da više doći neće!

Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

ZVONKO BUŠIĆ ‘TAIK’

Objavljeno

na

Objavio

Mnogi su domoljublje
pretvorili u koristoljublje!

Mislim da ga je to najviše bolilo!
Počivao u miru Božjem!

ZVONKO BUŠIĆ
“TAIK”

Umoran sam Domovino moja,
na vječni počinak ću poći,
slomili me dani nespokoja,
besane satrale me noći.

Život sam posvetio tebi!
Srce ti darovao na dlanu!
Pa je teško prelomit u sebi
da te i sad gledam uplakanu!

Moja bol je veća od planine
i ne mogu preći preko toga,
kad odem iz suzne doline
samo jedno zamolit ću Boga!

Ako može,čuvaj mi je Bože!
Dao sam joj što sam mog’o dati!
Domovinu samo spasit može
domoljublje kad joj ponos vrati!

Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari