Pratite nas

Kultura

U Tomislavgradu predstavljena knjiga ‘Zdravo oko sjećanja’ Zvonke Bušića

Objavljeno

na

Predstavljanje knjige “Zdravo oko sjećanja” Zvonke Bušića Taika održano je u petak navečer u prostorijama Gradske galerije u Tomislavgradu, u organizaciji Kulturno-informativnog centra Tomislavgrad.

Zvonko Bušić, najpoznatiji hrvatski politički emigrant i borac za slobodu hrvatskog naroda u vrijeme strahovlade komunističkog terora od 1945-1990.

Zvonko Bušić smatrao je Jugoslaviju državom koja drži Hrvate u dvostrukim lancima smrti – komunizma i velikosrpstva. Njegova jedinstvena sudbina neustrašivog idealističkog borca za slobodu hrvatskog naroda oslikava svu tragiku hrvatskog čovjeka 20. stoljeća.

Zvonko Bušić poznat je hrvatskoj i svjetskoj javnosti nakon što je proveo 32 godine u zatvoru u SAD-u zbog sudjelovanja u otmici putničkog zrakoplova sa 76 putnika na letu od New Yorka do Chicaga rujna 1976. i pogibije policajca.

Otmicom je skupina htjela upozoriti na hrvatski slučaj u tadašnjoj Jugoslaviji bacanjem letaka nad Londonom i Parizom. Zrakoplov se spustio u Parizu i otmičari su se predali.

U zrakoplovu nisu imali oružje, već lažni eksploziv, a pravu bombu Bušić je ostavio u pretincu newyorške podzemne željeznice i prilikom pokušaja njenog deaktiviranja poginuo je jedan američki policajac, a trojica su bila ranjena.

Osuđen je na doživotnu zatvorsku kaznu. Pomilovan je početkom srpnja 2008. i deportiran u Hrvatsku. U Zagreb je stigao 24. srpnja u pratnji američkih agenata, a pet godina kasnije u svome domu u Rovanjskoj kod Zadra izvršio je samoubojstvo vatrenim oružjem.

Knjiga “Zdravo oko sjećanja” donosi memoare koje je Bušić pisao tijekom više od tri desteljeća boravka u američkim zatvorima, a koju je zbog tragične smrti završila i priredila njegova supruga Juilenne Bušić.

Govoreći o knjizi, književnik Mijo Tokić kazao je kako je ona višeslojna, višedimenzionalna, neiscrpna bogatstvom, čini memoarsku prozu, manje kroniku života, više intimnu ispovijest i intimnu dramu s literariziranom studijom o političkom, psihološkom, moralnom i revolucionarnom profilu hrvatskog borca za slobodu.

Napomenuo je kako bi bila neprocjenjiva šteta da Julienne, rodbina i prijatelji nisu nagovorili Bušića da napiše knjigu sjećanja svoga izuzetnog, dramatičnog, posebnog i nevjerojatnim iskustvom bogatog života.

“Za Bušića otmica nije samo revolucionarni čin, motiviran jedino hrvatskim domoljubljem i pitanjem hrvatske slobode, za njega je to i moralno i filozofski motiviran čin jer je ljudska dužnost i obveza oduprijeti se sili i nepravdi, a ljudski živort ima smisla tek u žrtvi za ideale, za nešto trajnije i više od života”, kazao je Tokić.

O knjizi je govorio i fra Robert Jolić kazavši kako to djelo predstavlja pravo duhovno osvježenje kojim će čitatelj steći jedno posve novo iskustvo pa i radost.

“U ovoj knjizi nije kronološki, goli prikaz činjenica i događaja kao što bi pisao povjesničar, već predstavlja prikaz smisla ili besmisla toga. On ulazi u bit svega, promišlja o životu i to općenito o svijetu u kojem živimo, smislu i vječnosti. Njegov jezik je mata jezik, njegovo iskustvo je jedinstveno jer se malo tko može pohvaliti i da je oteo jedan zrakoplov i da je proveo 32 godine u najstrožim američkim zatvorima”, istaknuo je fra Jolić.

Po njegovim riječima, fascinantno je to kako Bušić ulazi u dubinu svega, obrazlaže svoje životne stavove te bez ikakve ograde govori o svojim slabostima, promašajima i razočarenjima.

Supruga Juilenne Bušić poručila je kako joj nije lako govoriti o suprugu, rane su joj uvijek sviježe i praznina je velika, ali kako na to ima obvezu i odgovornost posebice u Hercegovini koja ga je oblikovala.

Otkrila je kako naziv knjige “Zdravo oko sjećanja” potječe iz jednog citata iz Meditacija rimskog cara Marcusa Aureliusa koji kaže: “Zdravo oko treba gledati sve vidljive stvari, a ne čeznuti za ugodnim jer je to stanje bolesnog oka”.

“Zvonko je imao zdravo oko srećom, a možemo kazati i nažalost. Jer nije lako živjeti kada vidiš sve, nije lako živjeti bez iluzije”, kazala je Julienne, naglasivši kako se “Zvonko cijeli život posvetio svome narodu, svojoj domovini, dao je sve što ima i to dva puta, a neki misle da je otišao kada je vidio da u današnjim uvjetima više ništa nije mogao dati ili doprinijeti”.

“Bio je takav čovjek koji je morao davati i biti od koristi te je ostao idealist u svijetu bez idealista. Stalno je citirao velikog Dostojevskog koji kaže kako nije smisao samo živjeti nego treba imati nešto zbog čega živiš”, kazala je.

Po njezinim riječima, Zvonko se nije znao opustiti i vrijeme potrošiti u nešto drugo, relaksirajuće jer bi imao grižnju savjesti kada bi vidio s kojim problemimam se Hrvatska bori.

“Vidio je da su mnogi postali materijalisti, zaboravili što je vrijedno u životu. Vidio je kako se Hrvati ponovno moraju sramiti ili se čak boje kazati da su Hrvati, da se time ne smiju ponositi i da ne smiju imati svoje heroje kao druge ponosne države”, istaknula je.

Julienne je predstavljanje završila sa Zvonkinim citatom: “Riskirat se mora jer život bez rizika nije život, čovjek koji ništa ne riskira i nema ništa i nije ništa. On će izbjeći patnje i boli života, ali neće ništa naučiti niti narasti niti osjećati duboke emocije. Ostat će rob sputan lancima straha. Jedino oni koji riskiraju uistinu žive slobodan život dostojan čovjeka”.

Pero Kovačević: ZVONKO BUŠIĆ (1946-2013.)

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Kultura

PISMO MAJCI U HERCEGOVINI!

Objavljeno

na

Objavio

Evo pišem iz tuđine
Dok je vani tmurno vrime,
Dok kišica tu rominja
Šaljem pozdrav doli svima.

A najviše tebi Majko
Što si doli ti ostala,
Što si mene ti rodila
I mi život darovala.

Pozdravi mi naše misto
Našu lipu Hercegovinu,
Poljubi mi rodnu grudu
Lipu našu Didovinu.

Pa neka se site ljudi
Odakle su svi krenuli,
Diaspora Didovina
Nije ljudi lipi moji.

Nek u srcu vlada Ljubav
Našeg toplog tog ognjišta,
Jer na ovom našem svitu
Od njeg nije lipše ništa.

I kad jednom ostarimo
I po glavi obilimo,
Vratimo se zagrliti
I poljubit Didovinu.

Hercegovino
Još u meni tebe ima
Bilo lito ili zima
Ti si naša Majka mila!

Bojan Kožica / Put istina i život.com

facebook komentari

Nastavi čitati

Kultura

DAMIR TOMLJANOVIĆ GAVRAN – Za Hrvatsku kao tigar bio i svoj život za nju položio

Objavljeno

na

Objavio

DAMIR TOMLJANOVIĆ GAVRAN

Javljamo se u velikom broju
Da branimo domovinu svoju
Osnuju se brigade i bojne
I postrojbe specijalne vojne

I Damir je poziv osjetio
U Rakitje on je pristupio
Policajac specijalni posta
Ali tamo on dugo ne osta

Hrabrošču se svojom isticao
U Tigrove brzo je prešao
Damir ratnik koji nema para
Od Privlake sve do Vukovara

Od Karlovca pa do Slavonije
Do Korduna, Like i Banije
Crn je momak i markantan bio
Zato ime Gavran i dobio

U boj Gavran vazda išo prvi
Strah ga nije ni groba ni krvi
Gavran nikad nije uzmicao
Zapovjednik brzo je postao

Strog je, pošten i pravedan bio
Svaki vojnik Gavrana volio
Svojim činom moral je dizao
Samo za mnom uvijek je vikao

Na tisuću devetu stotinu
Devedeset četvrtu godinu
Veljača je sedmn’estog dana
Srpski snajper pogodi Gavrana

Tisuću sto osamdeset i tri
Za Gavrana posljednja kota bi
Taka vam je sudbina čovjeka
U Rujama zasjeda ih čeka

Tulove Grede vrh su Velebita
Sa njih braniš skoro sve do Splita
Tamo Gavran mrtav zemlji pade
I svoj život za Hrvatsku dade

Dvadeset i šest je godina imao
Kad poginu svima bilo žao
Pukovnik je tada Gavran bio
Nije samo zapovjedat htio
Već je prvi na liniji bio
Bojovnike svoje predvodio

Sad ulice po njemu se zovu
Te pronose slavu Gavranovu
Za sve dobro što je napravio
Više puta odlikovan bio

Za Hrvatsku kao tigar bio
I svoj život za nju položio
Bog će dragi Gavri milost dati
Raj nebeski vječno će mu sjati
Pokoj mu vječni!

  Ivan Čuljak, Rovišće / Kamenjar.com

17. veljače 1994. – Poginuo Damir Tomljanović Gavran

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari