Pratite nas

Kultura

U Varaždinu izveden oratorij “Mesija”, jedno od najpopularnijih djela barokne glazbene riznice

Objavljeno

na

Hrvatski barokni ansambl i Akademski zbor Ivan Goran Kovačić pod dirigentskom palicom Saše Britvića izveli su devete večeri 44. Varaždinskih baroknih večeri u varaždinskoj katedrali oratorij “Mesija”. Djelo Georga Friedricha Handela, čije je libretto temeljen na Svetom pismu, jedno je od najpopularnijih glazbenih ostvarenja duhovne glazbe kršćanskog Zapada.

47

Najznačajniji hrvatski ansambl specijaliziran za povijesno vjernu interpetaciju instrumentalne i vokalno-instrumentalne glazbe baroknog razdoblja i bliskih epoha – Hrvatski barokni ansambl i Akademski zbor Ivan Goran Kovačić, koji je danas sa svojih više od stotinu aktivnih članova najveći mještoviti zbor u Hrvatskoj  pod dirigentskom palicom Saše Britvića, uglednog  glazbenika, docenta na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, suosnivača i ravnatelja Hrvatskog baroknog ansambla, a koji je i po završenom studiju dirigiranja godinama vodio Goranovce, izveli su devete večeri 44. Varaždinskih baroknih večeri u katedrali oratorij “Mesija”. Djelo Georga Friedricha Handela, čije je libretto temeljen na Svetom pismu, jedno je od najpopularnijih glazbenih ostvarenja duhovne glazbe kršćanskog Zapada.

“Oratorij ‘Mesija’ je svakako jedno od najvažnijih i najpoznatijih stranica u svjetskoj glazbenoj literaturi, posebice baroknoj i uvijek se rado izvodi, od Engleske nadalje. Jedna tradicija koja je opće prihvaćena, a u Engleskoj čak publika pjeva Mesiju s orkestrom, što potvrđuje planetarnu popularnost ovog djela.”, ističe Britvić.

Oratorij “Mesija” tijekom svoje povijesti duge više od dva i pol stoljeća donio je brojnim glazbenicima slavu, a muzikologinja Zdenka Weber ističe kako je to savršeno glazbeno ostvarenje, a u što su se mogli uvjeriti i poklonici barokne glazbe u varaždinskoj katedrali kojima su se u solističkim dionicama predstavili sopranistica Marija Kuhar Šoša, mezzosopranistica Helena Lucić Šego, tenor Dejan Vrbančić i bariton Leon Košavić.

Ovim koncertom povezale su se i Varaždinske barokne večeri s Korčulanskim baroknim festivalom.

“Sigurno da festival na Korčuli nema tako dugu i slavnu tradiciju kao Varaždinske barokne večeri, koje su prvi i donedavno jedini naš veliki, pravi, svjetski festival barokne glazbe. Mi smo na Korčuli puno manjih ambicija, ali nastojimo kroz osam-devet večeri ponuditi baroknu glazbu i vrsne glazbenike. No, naravno da surađujemo s VBV-om pa se i moram zahvaliti našem starijem bratu festivalu što nam uvijek njegovi organizatori posude pozitiv, čembalo i što nam treba za našu baroknu stvar”, dodao je Britvić, koji je pohvalio kandidiranje Varaždina za Europsku prijestolnicu kulture, dajući i svoju podršku.

izvor:laudato.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

Književna besmrtnost Pavla Pavličića

Objavljeno

na

Objavio

Akademik Pavao Pavličić u srca hrvatskih ljubitelja književnosti ulazi od malih nogu te se moja generacija ljudi sada u poznim 40-tim, na neki način i odgajala uz djela književnog “Mozarta s Dunava” , čija olovka piše i piše i nikako da stane. Napisao je 101, a objavio sto književnih djela, što je i više nego dovoljan opus za ozbiljnija istraživanja. Ovo je samo jedan mali kratki zapis o čovjeku naših dana, koji je prešao granice velikih književnih stvaratelja i koji je već odavno ušao u hrvatsku književnu besmrtnost.

U aktualnom književnom trenutku u Republici Hrvatskoj najveću pozornost plijeni rad jednoga umirovljenika.  Neki će reći kako njegov rad više liči na rad čovjeka u najbpljim godinama te da mu   umirovljenički status uopće ne odgovara niti priliči, a niti je argumentiran. Čak štoviše, akademik Pavao Pavličić u svom osmom životnom desetljeću stvara  svoja najbolja književna  djela, pa ne čudi da se nakladnička kuća, kojoj pripada, zagrebački Mozaik, ovih dana odlučuje tiskati i drugo izdanje knjige “Bakrene sove”, a čije je prvo izdanje tiskano i objavljeno prije samo nekoliko mjeseci.

Akademik Pavao Pavličić u srca hrvatskih ljubitelja književnosti ulazi od malih nogu te se moja generacija ljudi sada u poznim 40-tim, na neki način i odgajala uz djela književnog “Mozarta s Dunava” , čija olovka piše i piše i nikako da stane. Napisao je 101, a objavio sto književnih djela, što je i više nego dovoljan opus za ozbiljnija istraživanja. Zato se nakladnička kuća “Mozaik” vjerojatno i odlučila djela izdavati izabrana djela. Nakon prvoga kola, evo i drugoga, a kojega je složila i priredila književnica Julijana Matanović. Vidi se da to nije bio samo urednički posao, nego posao pun ljubavi prema dragom čovjeku, književniku, profesoru, pa sada, eto, i suprugu. Kad se uz znanje i rad ugradi i ljubav, onda zasigurno djelo dobiva na posebnoj kvaliteti i sadržajnosti te emociji.

Tijekom predstavljanja drugoga kola izabranih djela Pavla Pavličića, profesorica Matanović se složila kako se radilo o teškom izboru. Dakako, nije lako izabrati pet najboljih od 100 izuzetno dobrih knjiga, ali za znalca svojega posla kakva je profesorica Matanović, posao se  mogao uspješno i završtiti. Posebno iz razloga što je urednica i strasna čitateljica Pavličićeve književnosti, a koja je u drugom kolu sastavljena od isključivo lektirnih naslova. Drugo kolo izabranih djela Pavla Pavličića urednice Julijane Matanović., sastoji se iz sljedećih djela: “Nevidljivo pismo (1993.), “Škola pisanja”(1994.), “Diksilend” (1995.),  memoarski zapisi “Šapudl”(1995.) i “Kruh i mast”(1996.) te “Devet spomenika” (2006.).

Gostujući u današnjem “Dobro jutro, Hrvatska” književnik Pavličić je potvrdio našu tezu o njemu kao neumornom radniku na “Njivi Gospodnjoj”, kazavši kako jednako kao i do sada nastavlja produktivno pisati. Njegova književna duša rađa nove ideje, pa kaže kako želi napraviti jednu knjigu o popularnim popijevkama i njihovim tekstovima, za koje se čak i ne zna  tko im je autor a svi ih pjevamo.

Ovo je samo jedan mali kratki zapis o čovjeku naših dana, koji je prešao granice velikih književnih stvaratelja i koji je već odavno ušao u hrvatsku književnu besmrtnost.

Anto Pranjkić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

KRVAVA TROBOJNICA

Objavljeno

na

Objavio

Velimir Velo Raspudić: “Nema ništa teže nego izgubiti voljenu osobu u ratu! Ali nekako se ne mogu oteti dojmu da je možda najteže izgubiti brata. Ovu pjesmu posvećujem svima koji su osjetili takvu bol.”

KRVAVA TROBOJNICA

“Davno je to bilo”: kažu!
“Tko se još i sjeća rata”?
Ne bi tako govorili,
da su izgubili brata!

I sad mojoj staroj majci
bistra suza lice mije.
Čekala ga ona dugo!
Vratio se nikad nije!

Često njoj u san svrati,
pa se tužna jutrom budi.
Za svog sina Boga moli .
Ne proklinje, niti sudi!

Tužan otac i sad gleda
niz poljanu u daljine.
Kao da mu čitam misli:
“Vrati mi se mili sine”!

Ali on se vratit neće,
to mi kaže suza s lica.
Njega crna zemlja krije
i krvava trobojnica!

Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari