Pratite nas

U veličanstvenoj domoljubnoj atmosferi Hrvatska izborila Svjetsko prvenstvo u Brazilu

Objavljeno

na

Bravo Hrvatska, čestitke izborniku Niki Kovaču!

Hrvatska nogometna reprezentacija ipak će igrati na Svjetskm prvenstvu dogodine u Brazilu, naša je nacionalna vrsta u uzvratnoj utakmici izvrsnom igrom nadvisila Island sa 2-0 (1-0) i tako nakon 0-0 u Reykjaviku dokazala da je uistinu bolja od momčadi koja je bila najveće iznenađenje u kvalifikacijama. Na Maksimiru smo svjedočili i krasnoj domoljubnoj atmosferi, navijači, njih otprilike 22 tisuće doista su bili 12. igrač hrvatske postave i sve bi bilo idealno tijekom utakmice da pred kraj prvog poluvremena Mario Mandžukić, strijelac našeg prvog gola u 27. minuti nije napravio bespotrebno grub prekršaj nad Arnassonom i dobio crveni karton.

S igračem manje uz gromoglasnu podršku publike Hrvatska je i u nastavku igrala odlično, pristup igrača bio je doslovce nevjerojatan nakon niza loših partija nape momčadi. Hrvatska je i s igračem manje jurišala i početkom nastavka stigla nakon asistencije Kovačić i pogotka Srne do 2-0, imala je još bezbroj prilika da uveća svoju prednost.

Međutim, i ovako je ispalo sjajno, izboren je plasman na Svjetskom prvenstvu, naša je reprezentacija pokazala da još uvijek može pružati izvrsne partije, a novi izbornik Niko Kovač koji je probudio nacionalnu momčad bio je obasut ovacijama razdragane publike.

Kraj utakmice navijači su dočekali s pjesmom – Moja domovina – bio je to krasan završetak jednog ciklusa u kojem su hrvatski navijači pogubili dosta živaca, no kada ovako završi onda je i slađe.

Bravo Hrvatska, čestitke izborniku Niki Kovaču. Bio je to nogometni dan za pamćenje.

Slično kao i u Reykjaviku, Hrvatska je već u prvoj minuti zaprijetila, probio je desnu stranu Modrić, lopta je došla do Kovačića koji je bio u sjajnoj poziciji, no tukao je izrazito neprecizno, jako visoko. Nije prošlo dugo, još jedan udar Hrvata, Mandžukić je bio spriječen baš kad se spremao poentirati glavom.

Hrvatska je krenula žestoko. No, panika je uslijedila nakon jednog islandskog napada u 12. minuti. Gosti su čak postigli i zgoditak, no suci su ga opravdano poništili zbog zaleđa.

No, Hrvatska je i dalje jurišala, redali su se korneri, a u jednom trenutku naši su reprezentativci tražili čak i jedanaesterac, jer je netko od islandskh nogometaša izgleda igrao rukom.

U 22. minuti sjajno je izveo slobodan udarac Srna, no još je bolje taj projektil zaustavio islandski vratar Halldorsson.

Ipak, ipak, u 27. brojni korneri su urodili plodom. Kratka kombinacija nakon udarca iz kuta ostavila je slobodnog Rakitića koji je ubacio u srce kaznenog prostora. Natrčavao je Perišić i nije pogodio loptu, a putanju lopte na drugoj stativi dočekao je Mandžukić i zabio iz neposredne blizine za 1-0.

Koju minutu nakon pogotka Niko Kovač doživio je ovacije maksimirskih tribina.

Nije naša reprezentacija posustajala, u 36. Minuti nakon ubačaja Srne fino je glavom tukao Mandžukić, ali islandski je vratar iznova potvrdio svoju vrijednost.

Potom šok u 38. minuti. Nakon prekršaja Mandžukića sudac Kuipers iz Nizozemske dao je izravni karton Mandžukiću. Bio je to po nas opasan epilog poslije Mandžukićevog grubog prekršaja nad Arnasonom, ta velika i suvišna neopreznost hrvatskog napadača našu je reprezentaciju odjednom stavila u veoma težak položaj.

Kakav urnebesan početak drugog poluvremena za Hrvatsku. Mladi Mateo Kovačić nanizao je nekoliko prilika, a svoj silovit prodor završio je pasom prema Srni na desnom boku. I konačno, Srna je uputio sjajan udarac prema vanjskoj stativi, čak ni svemogući Haldarsson to nije mogao obraniti, Hrvatska je imala u 46. minuti 2-0 i igrača manje.

Island nije uspio napraviti neki protuudar, a u 59. minuti Mateo Kovačić je opet nanizao cijelu islandsku obranu, stigao sam pred Hallardsona, lopta je prošla dva-tri centimetra pokraj vratnice, kakva šteta… Potom je Olić pogodio nakon kornera vratnicu, Hrvatska je u tim trenucima igrala izvrsno, a publika na Maksimiru bila je u deliriju. Nakon dugo, dugo vremena svjedočili smo veličanstvenoj simbiozi navijača i momčadi. I s igračem manje Hrvatska je bila bolja od Islanda.

U 66. minuti, u jeku islandskih napada Modrić je pobjegao u protunapad, nesebično poslužio Perišića koji sam pred islandskim vratarom nije zabio gol, bila je to najveća šansa na utakmici, zasigurno.

Imao je i Pranjić šansu za 3-0, no taj je Hallardson radio čuda.

No, ništa mu nije pomoglo, Hrvatska je već ranije zabila i zasluženo slavila.

[vsw id=”Q27OBkIP59w” source=”youtube” width=”625″ height=”400″ autoplay=”no”]

[vsw id=”aLEaGZ-U7jw” source=”youtube” width=”625″ height=”400″ autoplay=”no”]

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Gost Kolumne

Politička polazišta i strategija Milorada Pupovca, ili zašto je Milorad tako jako ljut?

Objavljeno

na

Objavio

Puno ih je koji se ljute na Milorada Pupovca, a malo je onih koji razumno i analitički pokušavaju prozrijeti njegova polazišta i strategiju, pa onda o njima javno i jasno progovoriti. Ljutnja bez razuma nikad nije donijela ništa osim destrukcije, tako neće ni protiv evidentnog toksičnog djelovanja tog sve moćnijeg manjinskog saborskog zastupnika. Samo će mu omogućiti da svoju doktrinu malo po malo nastavi gurati naprijed. Inicijativa Narod odlučuje jedna je od rijetkih iznimaka koja je raskrinkala doktrinu Milorada Pupovca i ukazala na ono što treba činiti povodom toga.

Pupovčeva Polazišta

Lijepa sjećanja: 1. Srbi su u SR Hrvatskoj bili nešto malo manje od konstitutivnog naroda, a praktično i više od toga. 2. U SR Hrvatskoj imali su politički i svaki drugi utjecaj par exellance. 3. Živjeli su u jednoj državi sa svim drugim Srbima.
Siva sadašnjost: 1. Više nisu ni blizu konstitutivnosti. 2. Nemaju više ni blizu utjecaj kakav su imali. 3. Odijeljeni su od Srba u drugim državama.

Uzroci srpskog narodnog sivila: 1. Milošević i njegova neuspješna politika. Ne toliko zločinačka koliko neuspješna politika. Da je bio mudriji strateg mogao je ostaviti Srbima u Hrvatskoj dobar dio utjecaja kojeg su imali do 1991. godine. Plan Z4. 2. Tuđman i njegov radikalni nacionalizam. Pod radikalnim nacionalizmom (ustaštvom) Pupovac podrazumijeva Tuđmanov uspjeh u temeljitom razrješenju hrvatskog nacionalnog pitanja na teritoriju međunarodno priznate Republike Hrvatske. Drugim riječima, za Pupovca radikalni nacionalizam bio je onemogućiti Srbe u Hrvatskoj da i danas podižu barikade, traže neovisnost ili „prisajedinjenje“ s Republikom Srpskom i Srbijom. Nacionalizam je razaranje grozomornog plana Z4.

Pupovčeva Strategija

Strategija za svjetliju srpsku budućnost: 1. Lukavo programirane strateške i taktičke političke ljutnje, zabrinutosti i tuge (u nastupima i govorima najčešće je ljut, tužan i patetičan), iza kojih se ustvari krije žal za starom moći njegovog naroda i propadanja plana Z4. 2. Programsko stvaranje pozicije žrtve, koja je u prošlosti imala ono što treba imati i što zaslužuje, a danas je nakon trijumfa hrvatskog nacionalizma (često i ustaštva) obespravljena. 3. Politički protunapadi s pozicije žrtve, u kojima može računati na podršku Hrvata kojima je u srcu žao što je propao plan Z4, jer je plan Z4, koliko god to nevjerojatno, ludo i glupo zvučalo, po mišljenju tih Hrvata bio jamstvo multikulturalnosti. 4. Zadržavanje moći koju je dao Ivo Sanader, a obnovio Plenković. 5. Stalnim inzistiranjem na govoru o ugroženosti, moć iz Sanaderovog vremena pomalo i uporno povećavati te blokirati sve moguće prigovore i protivnike.

Građanski Srbin jugoslavenskog usmjerenja – barikada na putu razvoja demokracije

Milorad Pupovac nije četnik, kako mnogi u svojoj ljutnji, a bez razumske refleksije, tvrde. On ne dijeli Vučićev san o Velikoj Srbiji, njega to ne zanima (zato ga je Vučić kritizirao za posjeta Kolindi Grabar Kitarović, a vrhovnici SPC ga baš i ne vole), ali ipak uspijeva pronaći popriličan broj dodirnih točki s Vučićevom doktrinom, a Vučić nema boljeg pa koristi njega. On lukavom Vučiću dobro dođe i zbog načela postupnosti. Postupnosti povećanja srpske moći, a kao “umjereni Srbin” sasvim sigurno će prevariti nemali dio politički naivnih Hrvata.

Pupovac je građanski Srbin, ali s obzirom na to da građansko srpstvo raste uz utjecaj četništva – krvničkog, zločinačkog, osvajačkog i nasilničkog pokreta, polazišta „umjerenog Srbina“, Milorada Pupovca, za Hrvatsku i Hrvate nisu bez vrlo ozbiljnih opasnosti. Milorad Pupovac je i Jugoslaven, a upravo to najbolje objašnjava narav njegovog srpstva. Jugoslavenstvo u njegovoj doktrini trpi druge narode i nacije više nego četništvo, ali svejedno služi tješnjem sjedinjenju svih Srba u „regionu“. Nije baš jedna država za sve Srbe kao u Šešeljevim snovima, ali je slično. Zato Pupovac stalno inzistira na Titovom antifašizmu i hvali SR Hrvatsku. Ako inzistira na titoističkim načelima, misli da ima šanse i vratiti dio moći koju je njegov narod imao za tog režima.

U okviru rečenoga, Pupovac Srbe smatra predvodničkom silom u onome što se naziva regija. Zato najuvjerenije misli da Srbi u Hrvatskoj imaju pravo na povratak dobrog dijela moći koju su imali u SR Hrvatskoj, koju su po njegovom mišljenju nepravedno izgubili, a koja će se onda kapilarno spuštati do svih pora javnog života. Tjednik Novosti jedna je od najisturenijih točaka takve strategije, a po načinu na koji taj tjednik piše prepoznajemo razinu i njegove osobne osvetničke frustriranosti. Misli da smije tako djelovati i na taj način tražiti povrat moći jer je iz njegove pozicije hrvatski narod ostao dužan njegovom narodu nakon pobjede u ratu, napose nakon Oluje.

Pupovac gura vrlo lukav politički projekt. A povijesno iskustvo dvadesetog stoljeća i razumno analiziranje današnje političke situacije u Srbiji i BiH ne može biti jasnije: srpska moć u Hrvatskoj uvijek je bila usmjerena protiv Hrvata i Hrvatske, pa čak i samog postojanja našeg naroda i države. Uvijek je bila sinkronizirana iz Beograda, a u Beogradu se nije dogodilo baš ništa što bi sugeriralo da je napuštena krvnička i krvoločna teorija i politika, dapače, dobar dio ljudi u tamošnjim vlastima ratovao je protiv Hrvatske. Znamo kako je izgledala srpska moć u Hrvatskoj prije 1991. godine, koliko su moći imali u svojim rukama i što je to značilo za Hrvate. Pupovac, dakle, cilja na neku vrstu autonomnosti. Ako ne na teritoriju cijele Hrvatske, onda barem u nekim dijelovima. Vučić je o tome u Lisinskom otvoreno i govorio. Sjetimo se i krajnje bezobraznog inzistiranja na ćirilici u Vukovaru, sasvim sigurno kordiniranog iz Beograda.

To što je Pupovac manje agresivan od Vučića ne treba nam ništa značiti. To je kao da dvojimo između srpske okupacije i srpskih barikada. A što drugo Pupovac radi nego stalno baca političke i duhovne barikade u naš javni prostor s ciljem vraćanja na stanje koje on smatra pravednim. Opravdanje su mu, naravno, ustaše, kao i bradonjama iz 1991. godine. Koliko je to stvarno pravedno, ne mora se imati pretjerano osjetljiva savjest kako bi se prepoznalo.

Na koncu, pogledajmo u oči svakoj koaliciji s Miloradom Pupovcem. Kao što bi nam, da nije bilo Tuđmanovog temeljitog rješenja, barikade u Kninu i danas razarale ekonomiju i turizam tako nam Pupovčeve barikade danas razaraju i truju društveni život. Naredba o barikadama uvijek je dolazila iz Beograda. Koalicija s Pupovcem izdaja je hrvatskih ljudi i hrvatske djece, njihove prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. To je sijanje sjeme koje otvara mogućnost novih hrvatskih tragedija u budućnosti.

Dakle, zašto je Milorad Pupovac tako jako ljut? Odgovor je jednostavan: Inicijativa Narod odlučuje prozrijela je njegove planove te mu u facu rekla da nema premalo moći, nego da mu je ovo čega se sada dočepao puno i previše, da će mu se moć u budućnosti samo smanjivati i da se više nikad neće vratiti na stanje prije 1991. godine. Propadaju mu doktrina i strategija. Povijest ide u suprotnom smjeru od onoga u kojeg je on borbeno uložio svoj život i karijeru, a to ga strašno frustrira. U tome je korijen i uzrok njegovog skandaloznog govora. Eto zato je, Bogu hvala, Milorad tako jako ljut.

Miroslav Čolić / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Politika

Amsterdamska koalicija ucjenjuje Beljaka, a HSS gubi još jednu županiju

Objavljeno

na

Objavio

CROPIX
Ličko-senjski HSS-ovci prijete masovnim izlaskom iz stranke

„Ili će biti kako Krešo Beljak kaže ili u HSS-u neće biti nikako!“ – mogao bi postati slogan predsjednika HSS-a. Već duže vrijeme na stranačkim tijelima i za javnost  predsjednik Beljak na sve načine želi slomiti  predsjednika Ličko-senjskog  HSS-a Zlatka Fumića. Obećanja lijepo zvuče, ali uz presudan uvjet: „Sve može, ali moraš me slušati!“

Tek naizgled lički HSS-ovci imaju slobodu odlučivanja o koaliciji na terenu dok im iza leđa pregovore i razgovore s pojedinim igračima iz Ličko senjske županije osobno vodi Beljak i mimo stranačkih tijela i volje članstva plete mrežu instaliranja stranačkih poslušnika, lojalnih isključivo i samo njemu.

Svima je već jasno da, kao i u drugim sredinama, traži nasljednika sadašnjem predsjedniku Fumiću, i pokušava ih pronaći među davno politički umirovljenim HSS-ovcima. I Zlatka Fumića, sasvim je razvidno, uskoro očekuje suspenzija s mjesta predsjednika HSS-a Ličko-senjske županije.

Zlatko Fumić  uspješni je načelnik općine Brinje, ugledan HSS-ovac i vrlo omiljen među svojim mještanima. Međutim, za Beljaka to su sasvim sporedne reference jer Fumića od samog početka ne doživljava „svojim“ i smatra da ga je iznevjerio jer je dao javnu potporu Marijani Petir i svim suspendiranima u prvom krugu suspenzija kada je postao predsjednik HSS-a.

Kako je u Ličko-senjskoj županiji došlo do prijevremenih izbora za Županijsku skupštinu, predsjednik Fumić našao se na mukama kako ostati odan HSS-u i boriti se za što bolji rejting HSS-a u Ličko-senjskoj županiji, te dobiti podršku Kreše Beljaka koju kako u ovim trenucima očito nema. Razlog tomu je što je unutar Amsterdamske koalicije Beljaku jasno rečeno da ne podržavaju koaliciju ličkih HSS-ovaca s HDZ-om. Amsterdamska družina stjerala je u kut Beljaka i ucijenili su ga upravo na način kako on ucjenjuje svoje članstvo.

Beljak ne želi dati punomoć predsjedniku Fumiću za koaliciju sa HDZ-om, te, kako doznajemo iz vrha HSS-a, u ovom slučaju, u politički shizofrenoj situaciji, panično traži podršku HDZ-a i da mu Kuščevićevo Ministarstvo uprave što prije da zeleno svijetlo za novi, autokratski i faraonski „Statut HSS-a“.

Pri tome, Beljak se ne pita kakvi su rezultati HSS-a u Ličko-senjskoj županiji nego ga zanima samo jedno – u svakoj županiji imati poslušnike. Svi ti potezi dovode do pasivizacije članstva, distanciranja od aktualne politike HSS-a i opće neaktivnosti.

Lički HSS-ovci otvoreno traže od predsjednika HSS-a Kreše Beljaka da se što prije oglasi i pošalje punomoć Fumiću za slobodno koaliranje na lokalnoj razini ili, kažu: U protivnom svi na izbore izlazimo na nezavisnoj listi, a on onda neka postavi svoga povjerenika!“

Beljak tek prividno drži konce u svojim rukama nakon što su mu Slavonci otkazali poslušnost, a zube bi mogao slomiti upravo na Ličanima koji ne pristaju da HSS samo deklarativno bude moderna i proeuropska stranka, a uistinu stranka gdje se vlast i moć koncentrira u rukama jedne osobe, predsjednika stranke koji nema povjerenja većeg djela istinskih HSS-ovaca.

Članstvo je ogorčeno jer vrhu stranke ne znači ništa, ne zanimaju ih stvarni problemi niti nude rješenja. Situacija je alarmantna jer osim članova koje suspendira Beljak drugi sami odlaze. Članstvo smatra da je ‘utapanje’ HSS-a u Amsterdamsku koaliciju jedan od najlošijih političkih poteza u povijesti HSS-a što će članstvo i simpatizeri kazniti bojkotiranjem europarlamentarnih izbora.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari