Pratite nas

Satira

U vrijeme mog dede Jovana presude su se donosile na licu mjesta

Objavljeno

na

Dosta prošlosti, gledanja tko je gdje bio ’91. i ’95., ili tko je što ukrao ’45., ’90-ih itd. Treba gledati u budućnost! I pustimo pravosuđe neka radi svoj posao – u odsutnosti.

Dnevni SHOWinist objašnjava kako je unuk dede Jovana, kao stari purger čiji su u Zagreb došli još ’45., doživio rat na svojoj koži i koliko mu je za vrijeme rata bilo teško ljetovati jer se morao voziti okolo preko Paga, ili ljetovati stalno u Crikvenici.

Posebno ga smeta to što svi oko njega još uvijek žive u prošlosti, a on jedini gleda u budućnost.

Objasnio jer i kako je pravosuđe djelovalo u vrijeme njegovog dede Jovana koji, istina, nije bio izravno povezan s pravosuđem, ali odluke koje je on donio nisu bile u odsutnosti, već na licu mjesta.

Ne razumije zašto danas neke smeta što se sudi u odsutnosti i što osuđene u Srbiji boli uho za to jer hrvatsko pravosuđe ipak sudi. Poslušajte ovo iskreno svjedočanstvo i razmislite vrijedi li se baviti prošlošću ili zajedno s našim SHOWinistom gledati samo prema naprijed…

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Satira

Ćirilicu u Bruxelles…Hitno… i traktorima ako treba!!!

Objavljeno

na

Objavio

Jeste li znali da se i kineski može pisati ćirilicom? Niste? Nisam ni ja do prije tridesetak godina kad sam to pročitao negdje u nekom od “komšijskih” listova. Istina, nije prezentiran primjer takvoga rukopisa (što bi inače bilo jako zanimljivo), ali eto, taj se čova (koji je iznio ovu teoriju) svojski potrudio da dokaže kako su Kinezi protratili par tisuća godina koprcajući se u labirintu svojih krivulja, kuka i kukica, kvaka i kvakica, krugova i kružića, točki i točkica, crta i crtica i tko zna kakvih sve ne znakova, a pojma nisu imali da im je potrebno samo sačekati Vuka (Karadžića) do 1818. godine i fino prepisati njegov rječnik. Vole izmišljati toplu vodu.

Ništa bolji nisu ni Englezi, Nijemci, Francuzi…pogotovu oni (Francuzi). U onaj svoj pravopis natrpali kojekakvih nerazumljivih znakova (ne baš kao Kinezi, al’ skoro), izopačili i pismo i govor skroz naskroz. Ne možeš ih razumjet’ ni pod razno! Ono njihovo rrrrrrrrrr, to normalan čovjek izgovoriti ne može! Ima da ti jezik i nepce utrnu dok ga ne naučiš! Pola života utrošiš samo rrrrrrrrr da savladaš, a gdje je tek ostalo. Pa Englezi i Nijemci s onim svojim kerefekama. Ovako se piše, a onako čita! Po nekoliko slova za jedan glas, a onda, tako i tako se čita – a veze nema s onim što je napisano!

Ma gdje to ima ljudi!? Piše se kako se čita, govori kako je napisano i šlus! Kakve su to (bre) izmišljotine!? Samo nam djecu maltretiraju.

Po dva tri slova moraš pisati da dobiješ “Č” ili “Š”, a “NJ”, “Đ”, “Ć” i “Ž” nemaju nikako (osim Francuza, ‘ajd, oni imaju barem “Ž”)! Za ne vjerovati!

Zato ih pametan i normalan čovjek i ne može razumjeti.

I sad, u XXI stoljeću, umjesto da se opamete i prihvate ono što je najbolje i provjereno (“Govori srpski da te ceo svet razume”), oni još uvijek glumataju neke mudrace i nameću te svoje gluposti cijelom svijetu.

E, pa tomu se mora reći dosta!

Za koji mjesec (ako Bog dadne i sreća junačka), stižu tamo njima u EU parlament Milorad, Dejan, Jugoslav (s liste SDSS-a), pa da vidiš kako perje leti!

Ima odmah prvi dan da se postavi pitanje (na čistom srpskom):

“Zašto ovde kod vas u Evropu nema ćirilica? Je l’ vi znate, bre, bando buržujska, da smo mi Srbi sa zlatne kašike jeli dok ste vi u rupama, u zemlji živeli kao zveri? Mi smo vam doneli kulturu, jezik, pismo, naučili vas kako se živi, radi i ratuje! Ima sad da vas naučimo i kako se govori i piše! Jasno!? Jesmo li vas odbranili na Kosovu polju!? Jesmo! Da mi nismo Turke zadržali 550 godina u Srbiju, fino ih tamo udomili, gostili i tetošili (i svojim snajkama ženili) šta bi bilo sa Evropu!? A!? Da čujemo! Guknite, Juncker i ostali, mame vam ga…! Jesmo vas spasili u prvi i drugi Balkanski rat, u Prvi i Drugi svetski? Jesmo! Jesmo vam pobedili NATO 1999!? Jesmo! I šta bi sad? O čemu (bre) sa vama da razgovaramo, jadnicima, kad smo u svemu ispred vas!? Znate onu: ‘Bog je bio Srbin kad je zemlju stvar’o…’…ne znate!? Ima da naučite. Znaćete, znati, još kako, samo polako, kad vam ova naša tri asa (Milorad, Deja i Jugo) ulete tamo! I kako vas (bre) nije sramota da trgujete sa Kosovo na naš račun, a ćirilične table ovde u Briselu nemate!? Sramota!

I onda ima da vam se postavi ultimatum (direktno u EU parlament – nego kako):

‘Do sutra u to i to vreme da bidne ćirilica na ploču na ovu zgradu i srpska zastava na jarbol – ispred zgradu – il’ ako to ne bidne ima da bidne pizdarije!’

Nego šta! Nema s vama labavo, banda ste vi brale!

A ako slučajno nećete, ima i za to leka. Kad stignu oni naši krđani (kninska motorizovana brigada u egzilu) s motorkama (a ima ih brat bratu jedno 5-6 hiljada samo u prvom ešalonu) ima da vam sve drvorede u Briselu i okolici srušimo, al’ onako odreda, neselektivno (što bi rekli pismeni ljudi). Pa da kukate gore nego ovi Francuzi za onu katedralu što im neki dan gorela. I onda prelazimo sa istom brigadom na druge metropole jevropske! Znate l’ onu: ‘Srbin ćuti, Srbin ćuti, dok se ne naljuti…’ (uz dragačevsku trubu i ‘armoniku se peva, a može i da se zviždi)? Ne znate? E, ima da znate, majke vam ga buržujske…Ima da vas poćiriličimo, ali totalno, da vam Vukova slika i njegov spomenik budu u svako selo, a ne samo u gradove! Da jednom reda naučimo, vas latinske izrode, zapadnjačku dekadenciju! I samo ako pisnete nešto protiv, prvo će da dođemo tamo sa traktori (što reče Milorad: ima da uđe ćirilica u Brisel sa traktorima ako treba!’), a onda će da zovemo Ruse, pod hitno…i jednu “vojnu vežbu” (za početak) da napravimo na barikade u Briselu, onako, za zagrijavanje, reda radi – korpus u odbrani, korpus u napadu – a onda idemo dalje!

Pa da vidimo čija majka crnu vunu prede!

Ne samo da ćete stavljati ćirilicu gde god Milorad, Dejan i Jugoslav upru prstom, nego ćete pitati: ‘Je l’ treba još?’ I na glavnom trgu ispred zgradu EU, spomenik traktoru (srpskom) ima da bidne i na njega sa ćirilicu da piše: ‘Jeremija pali topa, zatresla se sva Jevropa…’

Je l’ vam jasno, bando belosvetska!?”

Eto, tako ja zamišljam prvi radni dan naših SDSS-europejaca u Bruxellesu (Milorada, Dejana i Jugoslava), a za sljedeće izbore, kad oni prokrče put našoj “ugroženoj” manjini, onda tek ima da se Europa zatrese iz temelja!

Ne zna Europa da su njih trojica tek izvidnica, a ćirilica i srpski traktor tek prvi korak prema “WEST SAO UNITED STATES OF EU”.

Ima da ih nema, kad “ugroženi” nagrnu. A u rezervi čekaju Aca (Vučić), Anka (Brnabić) i Ivica (Dača – Dačić) i još jedno 500-600 takvih “od pet miliona”.

Jooooooj, kako će pjevati svi uglas, kao đačići prvačići, na čelu s Junckerom: “Jeremija pali topa, zatresla se sva Jevropa…” i pitati: “Je l’ dosta? Treba li još?”

Lele…

Neka Europa malo vidi kako je nama Hrvatima s njima zadnjih sto i nešto godina…

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

Napomena: tekst je satiričnog karaktera

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Satira

Teško li je Srbin biti… muka po Miloradu

Objavljeno

na

Objavio

Milorad me opet rasplak’o. Tko zna koji put u zadnjih godinu dana. Dođe mi da zapjevam iz sveg glasa: “Čaše lomim, ruke mi krvave”. Nema ništa teže nego kad čovjek pogleda s onom samilosnom, paćeničkom facom drito u kameru …(a svaki čas je na TV), to ti je da srce prepukne. Odma’ taj tren znaš kako je dotični ugrožen i to vitalno, u samom korijenu svog bića. Skoro kao 1941. ili 1991., ili od 1918. godine nadalje (a i do tada, do 1918.). Dođe mi da ga uzmem u zaštitu. Da sam bogatiji usvojio bih ga (ali samo uz njegov pismeni pristanak i to bez pokrštavanja – na časnu riječ!).

Tako ja raspravljam u sebi i sam sa sobom, dok gledam ovaj džambo plakat SDSS-a za EU izbore. A onda se sjetim kako je ipak Milorad Pupovac zaštićeniji od mene. Koga bi bilo briga, primjerice, da mene netko iz dana u dan gađa kriškama limuna? Mislite da bi tko trznuo na to? Mogao bih se doduše obratiti lokalnoj policiji, a oni bi (ako me uopće shvate ozbiljno – bez vidljivih tjelesnih ozljeda) napravili zapisnik i rekli “Samo vi slobodno idite, mi ćemo to riješiti u najkraćem roku”. I tako bi to i ostalo. U toj fazi. Ne govorim napamet, nego iz osobnog iskustva, jer drugačije nije bilo ni kad su me prije par godina u središtu grada izbubala trojica siledžija. “Sve su poduzeli” – a rezultat nula. Vele kako su “snimke s kamere na obližnjoj trgovini koja je snimila događaj nejasni pa se napadače ne može identificirati”. I to je to.  Istraga još tapka u mjestu, a prošlo već tri i pol godine. Ja za svaki slučaj zaobilazim onaj kvart. I u džepu nosim sprej za omamljivanje.

Ali kad je M.P. u pitanju, to vam je sasvim druga priča.

Jeste vidjeli dragi moji, kad je onaj “atentator” na zagrebačkom Dolcu poteg’o krišku limuna i bacio ju na prof. dr.sc. Milorada, kako se kuka i motika digla!? Od HTV-a, preko RTL-a, Nove TV, N1, Al Jazeere, do CNN-a, BBC-a, DW-a, svijet skočio na noge!

A tek osude…pljušte li pljušte, na sve strane. Provala javnih osuda. Na Pantovčaku i Markovu trgu vrije kao u košnici. Svi na nogama. Ne spavaju danima. Ne bi se tako uzrujali ni da su ponovno raketirali Gornji grad i Banske dvore kao ono ’91. I bogme svi, od Plenkija i KGK nadalje (preko ministara, državnih tajnika, do lokalnih stranačkih dužnosnika svih boja) traže “najoštriju osudu bacača limuna na Milorada”, naravno, nakon što ga se identificira i uhiti (sjećate se onoga: locirati, identificirati, uhititi, transferirati – isti model je primijenjen i ovdje). Nevladine udruge skočile k’o oparene (od Baba, Žaba, GONG-a, do Pusićevog Građanskog dbora za ljudska prava, Teršelićkine Documente, digli se ovi iz Platforme 112, Brešan, Frljić, Rada Borić, Nobilo i društvo, SDSS, SNV i Srpske novosti da i ne spominjemo), Hrvatska “gori” (skoro) kao u vrijeme Svjetskog prvenstva u Rusiji.

Nije ni čudo. Doajen etnobiznisa u Hrvatskoj, reketar svih dosadašnjih hrvatskih vlada, vodeći barjaktar manjinske politike, alfa i omega SDSS-a, SNV-a i Srpskih novosti, alfa-mužjak srpskog etnikuma zapadno od Drine (markantniji čak i od Dodika), on koji je zadnjih 20 i nešto godina u Saboru, ima nešto više 3 milijuna i 700 tisuća javnih nastupa (od toga preko 90% na HTV-u)…on kao takav meta atentata!

Skočile i SOA, VOA i POA (ne znam više ni kako se sve te naše službe zovu) i to shvatile ozbiljno (na sreću) kao pitanje od vitalne nacionalne važnosti i eto ti rezultata! Nije prošlo dugo, ćopili su atentatora. Kažu, nisu počinitelja smjeli na ulicu izvesti da ga raja ne bi linčovala, pa ga tajno vozili u blindiranom kombiju na suđenje (između 5-6 sličnih vozila, da se ne zna u kojem je). I pojavio se problem. Trebalo je vinovnika gnjusnog zlodjela kazniti što oštrije, barem na jedno 5-6 godina robije, al’ KZ mlak, nedorečen (kad je riječ o bacanju kriški limuna na unaprijed određenu metu od društvenog značaja na javnom mjestu) i… ne znam kako je završilo.

Ali zato znam kolike je traume proživljavao oštećeni, naš sugrađanin M.P. (ne, ne mislim na onog pjevača – daleko bilo, kud ćeš njega u isti kontekst s Miloradom) koji je tjednima trčao maraton od studija do studija i pred kamerama prepričavao što mu se dogodilo (naravno, uz prešućivanje onoga što javnost nije smjela znati “u interesu istrage” – jer M.P. uvijek, obvezno i bez zadrške drži do pravnih normi i države Hrvatske, nego što!) i tako sve dok se nije uhitilo krivca. Nikad neću zaboraviti tu samilosnu, čednu, poetično-tragičarsku, tugaljivu i mučeničku facu M.P., nalik na one iz najboljih grčkih tragedija i njegovu ispovijest, tužnu, pretužnu i ganutljivu do bola.

Eto što sve u Hrvatskoj doživljavaš kad si Srbin! Eto!

Pa što mislite, dragi moji (pogotovu Vi s primanjima ispod prosjeka u RH), da Vam uz sve to netko svakoga mjeseca na račun baci 30, 40 ili više tisuća “ustaških” kuna…očima ih vidjeti ne možete (na kune mislim), a potrošiti morate! I onda onako u grču, trčite od šopinga do šopinga, od jedne turističke agencije do druge (ugovarate ljetovanja, zimovanja, krstarenja), pa trk u London i Pariz (radi školovanja djece), u međuvremenu morate još i u Sabor, pa i skočit’ do onih sunarodnjaka (Srba) kraj Donjeg Lapca i u Lici (kukaju brate stalno – te nemaju struju, nemaju vodu, trebaju im plin, asfalt) i tako u krug, iz godine u godinu, već više od dva desetljeća! Pa bih vas ja pitao, sve vas koji mislite da je to lako.

Da ne spominjemo domjenke i večere (službene i neslužbene). Tamo opet, od Srbina svi očekuju da dobro “potegne”, pa zapjeva i što ćeš, moraš (radi imidža) i to, pa okreneš onu staru:

“Ako hoćeš Srbin biti, devet dana moraš piti i deseti nastaviti pa ćeš pravi Srbin biti…”

Dakle, nije lako Srbin biti (‘ko drukčije kaže kleveće i laže) u Hrvatskoj (nije nigdje, a posebno ovdje), pa će naši M.P., D.J. i J.V. lijepo u Europu. Tamo nema “ustaških” kuna, samo euri i još k tomu pozamašna svota.

Ugroženost će biti manja (mada neće nestati, jer i to je za Srbe neprijateljsko okruženje), ali će zato trojka poraditi na tomu da Srbija uđe u EU pa će se onda ipak lakše disati. Kad im tamo još stignu Acini i Dačini puleni iz Beograda grada, tek onda će biti veselo!

Ovdje u Hrvatskoj ostaje druga i treća liga, sasvim dovoljno da se nastavi sisati državni proračun i držati HDZ pod kontrolom.

A do tada, gledajte džambo plakate, navijajte i naravno, kad dođe vrijeme za to glasujte za M.P., D.J., J.V. i ostale s liste SDSS-a… i sjetite se (ponekad barem) kako nije lako Srbin biti (pogotovu ako si na njihovom mjestu)…

Zlatko Pinter

Tekst je satiričnog karaktera

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari