Pratite nas

BiH

U vrijeme općeg beznađa, dobro je ipak jače od zla i Domovina ima smisao

Objavljeno

na

nino nu2 kamenjar“Iz njegova velikog, nesebičnog dara zajednici može se zaključiti da je svijet dr. Miletića bio smisleni svijet, u kojem je, unatoč svemu, vjerovao da je dobro jače od zla i da Domovina ima smisao. Dok su drugi grabili, on je davao, vjerojatno zato što je vidio Hrvatsku drugačiju od njihove. Blaženije je davati nego primati, a kamoli otimati.

Autocestu, kao i državu, unatoč svemu zbog takvih ljudi treba gledati kao vrijednost. Svijet počiva na vrijednim i plemenitim ljudima kao što je dr. Miletić, oni su sol svijeta.”

Prošlog ponedjeljka, isti dan kad je politički pokapan bivši ministar financija Slavko Linić, gotovo je neprimijećeno prošla vijest o pogrebu čovjeka iz jedne puno ljepše priče, koja kao da dolazi iz nekog drugog svijeta.U 94. godini u Zagrebu je preminuo dr. Pavle Miletić. Proveo je radni vijek u Imunološkom zavodu, bio je specijalist mikrobiologije, proučavao je anaerobne viruse i za svoj znanstveni rad je višestruko nagrađivan. Iz oskudnih novinskih napisa o njegovu životu znamo da ga život nije mazio. Rođen u 1921. u Velikoj Mlaki, nikad nije upoznao oca koji je napustio obitelj dok je on još bio beba. Rano je ostao bez majke, a jedina sestra mu je stradala u prometnoj nesreći. Nije imao obitelj, živio je skromno, potpuno posvećen poslu, nije uopće koristio godišnji odmor, a i godinama nakon umirovljenja nastavio je svakodnevno dolaziti u Zavod i proučavati najnoviju stručnu literaturu.

Šira javnost mogla je saznati za njega prije jedanaest godina kad je Hrvatsku obišla vijest da je umirovljeni liječnik iz Zagreba darovao cijelu svoju životnu ušteđevinu, 312 tisuća kuna, za gradnju autoceste Zagreb – Split. Nesvakidašnji potez dirnuo je ljude, a kao znak zahvalnosti tadašnji premijer Ivica Račan pozvao je dr. Miletića na svečano otvaranje dionice od Udbine do Zadra u ljeto 2003. Iz kratkih izjava, u kojima je izbjegavao od svoga čina raditi bilo kakvu pompu, rekao je da mu je najveći problem bio “natjerati” Hrvatske autoceste da prime donaciju. Prvu uplatnicu novca za HAC poštar je na kraju vratio umirovljenom liječniku, koji je tek iz četvrtog pokušaja uspio prisiliti HAC da primi donaciju. Očito su u HAC-u bili silno zbunjeni jer u našim uvjetima zvuči nevjerojatno da netko privatni novac daje za javno dobro. To zvuči nenormalno, bizarno i čudački u zemlji u kojoj je normalan obrnut proces.

2 Z Marune-JPG

I nakon što je darovao cijelu životnu ušteđevinu koju je prikupljao pedeset godina, dr. Miletić je do kraja života nastavio izdvajati četvrtinu mirovine, tisuću kuna, za Hrvatske autoceste. Vjerovao je u ključnu važnost kvalitetnog cestovnog povezivanja hrvatskog sjevera i juga za razvoj domovine. Posebno je dirljiva spoznaja da u dugom životu nikada nije bio u Splitu i da je od dalmatinskih gradova samo jednom posjetio Šibenik. Hrvatske autoceste su mu se odužile posvetom na granitnom stolu na odmorištu Marune. U vrijeme gradnje autocesta i umjerenog gospodarskog rasta bilo nam je samorazumljivo očekivati da će dohvatljivi ciljevi kao što je dovršetak autoceste do krajnjeg juga zemlje i ulazak u Europsku uniju preporoditi Hrvatsku. Iako se velikodušni potez dr. Miletića i tada promatrao kao krajnje neobičan, nitko mu nije odricao smislenost.

Jedanaest godina kasnije, od entuzijazma je ostalo vrlo malo. Autocesta je nerentabilna, izvan sezone u južnom dijelu sablasno prazna, do razvoja krajeva kroz koje prolazi nije došlo u mjeri u kojoj se očekivalo. Gospodarstvo pada već šestu godinu, ne nazire se izlazak iz krize, a otkrivanje velikih korupcijskih afera u javnim poduzećima pokazalo je da su veliki infrastrukturni projekti nekima bili poligon za besramnu pljačku.

Kratka vijest o smrti nesebičnog dr. Miletića ostala je zatrpana kišom vijesti o aferi Linić i pseudovijestima kao što je ona o sisačkoj maturantici koja je, nezadovoljna što joj se bodovi iz glazbene škole neće bodovati za fakultet, snimila performans Epitaf za Hrvatsku i objavila ga na YouTubeu.

Ogorčena tinejdžerica ističe da su se ona i njezini roditelji odlučili “maknuti iz besperspektivne Hrvatske, zemlje prepune zavisti, manipulacija, korupcije, pohlepe, mržnje” i odlaze u Beč gdje će otac otvoriti galeriju, a ona studirati psihologiju, a kad postane punoljetna upisat će i glazbenu akademiju. Uz to, zgađena Hrvatskom, šesnaestogodišnjakinja će promijeniti i svoje hrvatsko prezime u May, i nas tako ostaviti bez svoje genijalnosti u ovoj suznoj dolini kojoj upućuje epitaf.

Gorka je istina Hrvatske 2014. da sve više mladih ljudi iz egzistencijalnog očaja odlazi iz zemlje tražiti bilo kakav posao, ali senzacija se radi od očito situirane i razmažene mlade umjetnice kao dobar povod da se po tisućiti put podsjeti čitatelje da u ovoj zemlji ništa ne valja i da je nije imalo smisla ni stvarati, nego valjda ostati u Miloševićevoj krnjoj Jugoslaviji, u kojoj su dva najveća hrvatska grada na kraju 20. stoljeća bila povezana cestom kojom se putovalo pola dana.

U takvoj medijskoj slici već pokopane Hrvatske krivnja za teško ekonomsko i socijalno stanje nije na korumpiranim i/ili nesposobnim vlastima, već se učitava Hrvatskoj kao takvoj, koja ontološki ne valja i ne zaslužuje biti država, što nam je pretprošle nedjelje u emisiji Nedjeljom u dva eksplicitno nabijao na nos Igor Mandić. Beznađe na tuđi račun šire tipovi kojima se predstečajnom nagodbom održava medij u kojem za četiri mjeseca uprihode više nego što je dobri doktor Miletić uštedio za cijeli radni vijek. Vijest o smrti dr. Miletića popraćena je komentarima koji mu odaju priznanje, ali gorko zaključuju da je bio naivčina koji se pedeset godina odricao da bi ušteđevinom darivao HAC u kojem su majstori jednim potpisom mažnjavali deseterostruko više. HAC, koji je prije deset godina promatran kao motor razvoja zemlje, danas je izbušen korupcijskim aferama, od Fimi medije za koju se procjenjuje da je iz tog javnog poduzeća izvukla 26 milijuna kuna do legendarnog farbanja tunela. Autoceste, u koje je ugrađena i darovana životna ušteđevina dr. Pavla Miletića na kraju balade bit će dane u koncesiju.

Gledano iz perspektive danas dominantnih vrijednosti, taj čovjek koji je živio skromno, posvećen radu za dobro zajednice, bacio je novac u vjetar i ispao budala. Mogao je od novca darovanog HAC-u zadnjih deset godina kupovati novi smartphone svaka četiri mjeseca, od ušteđevine je mogao kupiti dobar automobil ili svake godine ljetovati u Tajlandu. No tog čovjeka takve stvari očito nisu zanimale i radovale. Dr. Miletić je, unatoč svemu, iz današnje perspektive gledano, bio sretan čovjek jer je živio u lijepom svijetu. Radio je posao koji je volio, trošio koliko mu treba, a višak, pošto nije imao obitelji, dao za nešto što je smatrao vrijednim za zajednicu koju je volio i kojoj je potpuno pripadao. Ćud je čovjeku njegova sudbina, kaže Heraklit. Onim kakvi smo sami obojen je i svijet oko nas. Tipovi koji su krali od autoceste, žive u svijetu bez vrijednosti, njihov svijet je nemilosrdan svijet, u kojem nema zajednice i solidarnosti, već je čovjek čovjeku vuk, protivnik u grabeži. Žive u stalnom strahu od drugih, nastojeći prevariti i ne biti prevareni. Oni zapravo cijeli život žive u horor filmu.

Iz njegova velikog, nesebičnog dara zajednici može se zaključiti da je svijet dr. Miletića bio smisleni svijet, u kojem je, unatoč svemu, vjerovao da je dobro jače od zla i da Domovina ima smisao. Dok su drugi grabili, on je davao, vjerojatno zato što je vidio Hrvatsku drugačiju od njihove. Blaženije je davati nego primati, a kamoli otimati. Autocestu, kao i državu, unatoč svemu zbog takvih ljudi treba gledati kao vrijednost. Svijet počiva na vrijednim i plemenitim ljudima kao što je dr. Miletić, oni su sol svijeta. Sudeći po izjavama, nije bio ni budala ni naivan. Bio je svjestan mraka, ali se usredotočio na svjetlo, a svojim činom i primjerom širio ga je i dalje. U vrijeme općeg beznađa, niskosti i prljavštine, utješna je pomisao da sredina u kojoj je rođen čovjek koji je cijeli život predano radio i darivao za opće dobro, ima potencijala i ne može biti do kraja izgubljena. Jer u protivnom, kao u vicu, jedini preostali izlaz iz krize nam je Bregana, s promjenom ili bez promjene prezimena.

večernji list

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

U Busovači postavljena zastava Hrvatske duga 15 metara

Objavljeno

na

Objavio

Ovako se navija u Busovači

Nogometaši Hrvatske večeras od 20 sati igraju drugu utakmicu na ovogodišnjem Svjetskom prvenstvu u Rusiji.

Izabranici Zlatka Dalića snage će odmjeriti sa vrlo dobrom reprezentacijom Argentine koja je, sudeći po kladionicama, blagi favorit.

Diljem Hrvatske, Bosne i Hercegovine i svijeta vlada prava navijačka euforija. U Busovači, prije pola sata postavljena je ogromna zastava na zgradi u centru grada, objavljeno je na web stranici Grada Busovače.

Busovljacima i Busovkama na ovakvoj euforiji mogu pozavidjeti i mnogi veći gradovi.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Dragan Čović: Postoji opasnost od manipulacije migrantima u predizbornom razdoblju

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatski član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Dragan Čović smatra da Europska unija neće donijeti nikakvu odluku koja bi išla u smjeru stvaranja migrantskih centara na teritorij BiH, jer bi to bilo prerizično.

– Mislim da takve odluke Europska unija ne može donijeti. Staviti u jedan sigurnosno-pravno još neizgrađen prostor jednu takvu populaciju ljudi, koja je uzdrmala i mnogo sigurnije europske sustave od ovih naših ovdje balkanskih, bilo bi prerizično.

Tako da ne vjerujem da će se s te strane donositi odluke, ali moramo biti vrlo jasni, migrantska kriza je preozbiljna kriza i ona je izrodila i potpuno novi pristup u vođenju politika u našem ne tako dalekom susjedstvu, izjavio je Čović za Fenu navodeći za primjer politike Mađarske, Austrije i Slovenije. Smatra da će taj negativni odnos prema migrantima samo jačati, iako ističe da on migrantsku krizu, prije svega, doživljava kao humanitarnu, pa tek onda sigurnosnu i na kraju političku.

No, također upozorava da je humanitarna faza ove krize već završila u spomenutim zemljama i da one sada poblem migranata promatraju kao sigurnosni i politički. – To će doći i u Bosni i Hercegovini neminovno. BiH je danas jako izložena, jer nema sve svoje normalne infrastrukture državnih instrumenata kojima možemo kontrolirati taj put.

Mi danas moramo biti spremni na ove dolaske, koridore, bez obzira kojim putem oni dolaze prema BiH. Broj od šest tisuća je bio jedan broj za testiranje i broj ovih dvjestotinjak migranata koji su jednu noć prebačeni u Mostar za potrebe dolaska predsjednika Turske u Sarajevo, samo je bio test jednoga procesa kako će se dalje odvijati – ističe Čović.

Po njegovim riječima, tijekom ljetnih mjeseci, zbog lakšeg prelaska granice između BiH i Hrvatske, na teritoriju BiH se neće stvarati veći migrantski centri. Ističe da se danas pravi jedan zajednički napor da se migranti ne pomjeraju s onih prostora gdje su locirani, bez obzira je li to Turska, Grčka ili neka treća zemlja.

Ako bi taj problem potcijenili, dodaje Čović, mogli bi imati izuzetnu krizu u BiH, pogotovo u izbornoj kampanji, jer „ti migranti će služiti nekome također za kalkulacije, izborne poruke“.

– Netko će namjerno organizirati, ako hoćete, incident, da bi na tome gradio neku politiku u ovih par mjeseci. To može biti vrlo opasno i zbog toga ćemo i mi u Predsjedništvu BiH inzistirati, iako to nije osnovni zadatak Predsjedništva, da naše sigurnosne i policijske službe, da pravna država vrlo jasno funkcionira, da korigiramo zakonska rješenja koja će biti na europskim razinama, kako bi upravljali tim procesom.

Kažem još jednom, ti jadni ljudi koji dolaze sa svojom djecom, čitave obitelji ovdje, s te strane treba promatrati kao klasičan humanitarni problem.

Međutim, s druge strane, on postaje sigurnosni, jer imate fizičke incidente između njih samih i tih nekih incidenata je bilo u Salakovcu i na bihaćkom području, pa u konačnici dođete i do političkog problema.

Obzirom da BiH u svojoj strukturi i na putovima kojim idu migrantski koridori, dominantno ima etnički čiste prostore na kojima žive Hrvati, Srbi ili Bošnjaci, naravno da imate i različita viđenja ako to netko želi zloupotrijebiti, tako da sam uvjeren da ćemo mi nadzirati taj proces, ali ne smijemo biti naivni oko toga – upozorava hrvatski član Predsjedništva BiH Dragan Čović.

(Fena)

 

Dio trećeg svjetskog rata upravo se odvija na morskim i kopnenim granicama Europe

 

 

Ivica Šola: Treća, pacifistička, invazija

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori