Pratite nas

BiH

U vrijeme općeg beznađa, dobro je ipak jače od zla i Domovina ima smisao

Objavljeno

na

nino nu2 kamenjar“Iz njegova velikog, nesebičnog dara zajednici može se zaključiti da je svijet dr. Miletića bio smisleni svijet, u kojem je, unatoč svemu, vjerovao da je dobro jače od zla i da Domovina ima smisao. Dok su drugi grabili, on je davao, vjerojatno zato što je vidio Hrvatsku drugačiju od njihove. Blaženije je davati nego primati, a kamoli otimati.

Autocestu, kao i državu, unatoč svemu zbog takvih ljudi treba gledati kao vrijednost. Svijet počiva na vrijednim i plemenitim ljudima kao što je dr. Miletić, oni su sol svijeta.”

Prošlog ponedjeljka, isti dan kad je politički pokapan bivši ministar financija Slavko Linić, gotovo je neprimijećeno prošla vijest o pogrebu čovjeka iz jedne puno ljepše priče, koja kao da dolazi iz nekog drugog svijeta.U 94. godini u Zagrebu je preminuo dr. Pavle Miletić. Proveo je radni vijek u Imunološkom zavodu, bio je specijalist mikrobiologije, proučavao je anaerobne viruse i za svoj znanstveni rad je višestruko nagrađivan. Iz oskudnih novinskih napisa o njegovu životu znamo da ga život nije mazio. Rođen u 1921. u Velikoj Mlaki, nikad nije upoznao oca koji je napustio obitelj dok je on još bio beba. Rano je ostao bez majke, a jedina sestra mu je stradala u prometnoj nesreći. Nije imao obitelj, živio je skromno, potpuno posvećen poslu, nije uopće koristio godišnji odmor, a i godinama nakon umirovljenja nastavio je svakodnevno dolaziti u Zavod i proučavati najnoviju stručnu literaturu.

Šira javnost mogla je saznati za njega prije jedanaest godina kad je Hrvatsku obišla vijest da je umirovljeni liječnik iz Zagreba darovao cijelu svoju životnu ušteđevinu, 312 tisuća kuna, za gradnju autoceste Zagreb – Split. Nesvakidašnji potez dirnuo je ljude, a kao znak zahvalnosti tadašnji premijer Ivica Račan pozvao je dr. Miletića na svečano otvaranje dionice od Udbine do Zadra u ljeto 2003. Iz kratkih izjava, u kojima je izbjegavao od svoga čina raditi bilo kakvu pompu, rekao je da mu je najveći problem bio “natjerati” Hrvatske autoceste da prime donaciju. Prvu uplatnicu novca za HAC poštar je na kraju vratio umirovljenom liječniku, koji je tek iz četvrtog pokušaja uspio prisiliti HAC da primi donaciju. Očito su u HAC-u bili silno zbunjeni jer u našim uvjetima zvuči nevjerojatno da netko privatni novac daje za javno dobro. To zvuči nenormalno, bizarno i čudački u zemlji u kojoj je normalan obrnut proces.

2 Z Marune-JPG

I nakon što je darovao cijelu životnu ušteđevinu koju je prikupljao pedeset godina, dr. Miletić je do kraja života nastavio izdvajati četvrtinu mirovine, tisuću kuna, za Hrvatske autoceste. Vjerovao je u ključnu važnost kvalitetnog cestovnog povezivanja hrvatskog sjevera i juga za razvoj domovine. Posebno je dirljiva spoznaja da u dugom životu nikada nije bio u Splitu i da je od dalmatinskih gradova samo jednom posjetio Šibenik. Hrvatske autoceste su mu se odužile posvetom na granitnom stolu na odmorištu Marune. U vrijeme gradnje autocesta i umjerenog gospodarskog rasta bilo nam je samorazumljivo očekivati da će dohvatljivi ciljevi kao što je dovršetak autoceste do krajnjeg juga zemlje i ulazak u Europsku uniju preporoditi Hrvatsku. Iako se velikodušni potez dr. Miletića i tada promatrao kao krajnje neobičan, nitko mu nije odricao smislenost.

Jedanaest godina kasnije, od entuzijazma je ostalo vrlo malo. Autocesta je nerentabilna, izvan sezone u južnom dijelu sablasno prazna, do razvoja krajeva kroz koje prolazi nije došlo u mjeri u kojoj se očekivalo. Gospodarstvo pada već šestu godinu, ne nazire se izlazak iz krize, a otkrivanje velikih korupcijskih afera u javnim poduzećima pokazalo je da su veliki infrastrukturni projekti nekima bili poligon za besramnu pljačku.

Kratka vijest o smrti nesebičnog dr. Miletića ostala je zatrpana kišom vijesti o aferi Linić i pseudovijestima kao što je ona o sisačkoj maturantici koja je, nezadovoljna što joj se bodovi iz glazbene škole neće bodovati za fakultet, snimila performans Epitaf za Hrvatsku i objavila ga na YouTubeu.

Ogorčena tinejdžerica ističe da su se ona i njezini roditelji odlučili “maknuti iz besperspektivne Hrvatske, zemlje prepune zavisti, manipulacija, korupcije, pohlepe, mržnje” i odlaze u Beč gdje će otac otvoriti galeriju, a ona studirati psihologiju, a kad postane punoljetna upisat će i glazbenu akademiju. Uz to, zgađena Hrvatskom, šesnaestogodišnjakinja će promijeniti i svoje hrvatsko prezime u May, i nas tako ostaviti bez svoje genijalnosti u ovoj suznoj dolini kojoj upućuje epitaf.

Gorka je istina Hrvatske 2014. da sve više mladih ljudi iz egzistencijalnog očaja odlazi iz zemlje tražiti bilo kakav posao, ali senzacija se radi od očito situirane i razmažene mlade umjetnice kao dobar povod da se po tisućiti put podsjeti čitatelje da u ovoj zemlji ništa ne valja i da je nije imalo smisla ni stvarati, nego valjda ostati u Miloševićevoj krnjoj Jugoslaviji, u kojoj su dva najveća hrvatska grada na kraju 20. stoljeća bila povezana cestom kojom se putovalo pola dana.

U takvoj medijskoj slici već pokopane Hrvatske krivnja za teško ekonomsko i socijalno stanje nije na korumpiranim i/ili nesposobnim vlastima, već se učitava Hrvatskoj kao takvoj, koja ontološki ne valja i ne zaslužuje biti država, što nam je pretprošle nedjelje u emisiji Nedjeljom u dva eksplicitno nabijao na nos Igor Mandić. Beznađe na tuđi račun šire tipovi kojima se predstečajnom nagodbom održava medij u kojem za četiri mjeseca uprihode više nego što je dobri doktor Miletić uštedio za cijeli radni vijek. Vijest o smrti dr. Miletića popraćena je komentarima koji mu odaju priznanje, ali gorko zaključuju da je bio naivčina koji se pedeset godina odricao da bi ušteđevinom darivao HAC u kojem su majstori jednim potpisom mažnjavali deseterostruko više. HAC, koji je prije deset godina promatran kao motor razvoja zemlje, danas je izbušen korupcijskim aferama, od Fimi medije za koju se procjenjuje da je iz tog javnog poduzeća izvukla 26 milijuna kuna do legendarnog farbanja tunela. Autoceste, u koje je ugrađena i darovana životna ušteđevina dr. Pavla Miletića na kraju balade bit će dane u koncesiju.

Gledano iz perspektive danas dominantnih vrijednosti, taj čovjek koji je živio skromno, posvećen radu za dobro zajednice, bacio je novac u vjetar i ispao budala. Mogao je od novca darovanog HAC-u zadnjih deset godina kupovati novi smartphone svaka četiri mjeseca, od ušteđevine je mogao kupiti dobar automobil ili svake godine ljetovati u Tajlandu. No tog čovjeka takve stvari očito nisu zanimale i radovale. Dr. Miletić je, unatoč svemu, iz današnje perspektive gledano, bio sretan čovjek jer je živio u lijepom svijetu. Radio je posao koji je volio, trošio koliko mu treba, a višak, pošto nije imao obitelji, dao za nešto što je smatrao vrijednim za zajednicu koju je volio i kojoj je potpuno pripadao. Ćud je čovjeku njegova sudbina, kaže Heraklit. Onim kakvi smo sami obojen je i svijet oko nas. Tipovi koji su krali od autoceste, žive u svijetu bez vrijednosti, njihov svijet je nemilosrdan svijet, u kojem nema zajednice i solidarnosti, već je čovjek čovjeku vuk, protivnik u grabeži. Žive u stalnom strahu od drugih, nastojeći prevariti i ne biti prevareni. Oni zapravo cijeli život žive u horor filmu.

Iz njegova velikog, nesebičnog dara zajednici može se zaključiti da je svijet dr. Miletića bio smisleni svijet, u kojem je, unatoč svemu, vjerovao da je dobro jače od zla i da Domovina ima smisao. Dok su drugi grabili, on je davao, vjerojatno zato što je vidio Hrvatsku drugačiju od njihove. Blaženije je davati nego primati, a kamoli otimati. Autocestu, kao i državu, unatoč svemu zbog takvih ljudi treba gledati kao vrijednost. Svijet počiva na vrijednim i plemenitim ljudima kao što je dr. Miletić, oni su sol svijeta. Sudeći po izjavama, nije bio ni budala ni naivan. Bio je svjestan mraka, ali se usredotočio na svjetlo, a svojim činom i primjerom širio ga je i dalje. U vrijeme općeg beznađa, niskosti i prljavštine, utješna je pomisao da sredina u kojoj je rođen čovjek koji je cijeli život predano radio i darivao za opće dobro, ima potencijala i ne može biti do kraja izgubljena. Jer u protivnom, kao u vicu, jedini preostali izlaz iz krize nam je Bregana, s promjenom ili bez promjene prezimena.

večernji list

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

BiH

Uhićenja osumnjičenih muslimana – Kazalište u režiji Bakira Izetbegovića

Objavljeno

na

Objavio

Bakir Izetbegović ne samo da je vrlo loš čovjek i još gori političar, nego dokazuje kako nema ni redateljskog dara, jer ovako naivne predstave pod radnim naslovom: „lov na potencijalne ratne zločince – bošnjake“ teško bi mogle proći kod djece predškolskog uzrasta, kamo li kod odraslih ljudi.

Tobožnje pompozno uhićenje 13-orice bivših pripadnika „Armije B i H“ zbog sumnji počinjenja ratnih zločina u Konjicu, kao i ovo zadnje vezano za „progon“ potencijalnih ubojica generala HVO-a Vlade Šantića (Hamdija Abdić zvani Tigar, Dedo Karabegović, Jasmir Topal, Ramiz Bajramović i Enver Keranović – svi bivši pripadnici „Armije BiH“ koji su – kako javljaju mediji – već pušteni na slobodu nepunih 24 sata nakon privođenja!), trebali bi valjda amortizirati opravdano ogorčenje Hrvata u B i H sramotnom haškom presudom, pri čemu su muslimanski zločinci i islamske glavosječe ostali netaknuti, neoptuženi i neosuđeni. Naravno i svijetu treba pokazati kako sarajevska vlast njeguje „pravnu državu“, iako je očito na svakom koraku da od nje ni zametka nema.

Prozirna medijska kampanja koja sve to prati po diktatu Sarajeva, još otužnije djeluje promatra li se u kontekstu pojave brojnih dokumenata koji svjedoče o planskom etničkom čišćenju područja Žepča, Jablanice, Konjica i drugih, što ih je vrh „Armije B i H“ planirao i dogovarao međusobno, što potvrđuju njihovi telefonski razgovori i prepiska. Dakle, tamo gdje je očito kako su poznati nalogodavci (Sefer Halilović, Zulfikar Ališpaga Zuka i drugi) ne reagira se, nego se uhićuje one koji su bili obični vojnici i eventualno izvršitelji ponekog zločina.

Bosna i Hercegovina je samostalna i neovisna država (ili bi barem tako trebalo biti) već više od 25 godina, ali u njoj ni „p“ od pravne države. Sudovi pod patronatom Sarajeva (i bošnjačko-muslimanske klike na čelu s Bakirom Izetbegovićem), svojim bošnjacima-muslimanima za ratne zločine sude po Krivičnom zakonu bivše SFRJ (koji je blaži), a Hrvatima po novom, oštrijem (KZ Federacije iz 2003.).

I gdje su tu pravda i pravna država? Kako se u istoj zemlji metodom segregacije mogu usporedo primjenjivati dva zakonodavna instituta od koji jedan pripada nepostojećoj zemlji?

Toga nema nigdje u svijetu!

Sarajevska vladajuća klika predvođena Bakirom Izetbegovićem od B i H nastoji napraviti prvi europski kalifat i sad je dobila vjetar u leđa upravo zahvaljujući mešetarima iz haškog sudišta.

Sva ona lupetanja Alijinog nasljednika o „nepostojećim narodima – Srbima i Hrvatima“, o „fašizmu u Hrvata“, ratne prijetnje koje upućuje susjedima, ali i islamizacija što se u B i H puzajući provodi, sad dobivaju neku vrstu „legitimiteta“ ili se barem tako presuda haškog sudišta herceg-bosanskoj „šestorci“ tumači u Sarajevu.

Ima, doduše i bošnjaka-muslimana koji smatraju da je ta puzajuća islamizacija koja ima za cilj promijeniti mentalitet muslimanskog naroda na području B i H i vratiti ga šerijatskom pravu i džihadu dugoročno opasnija čak i od terorizma i bombaških napada. Jedan od njih poznati je diplomat, novinar (bio dopisnik iz Kaira, Beiruta, Alžira, Sirije, Libije, Jordana, Izraela), publicist, veleposlanik B i H u više islamskih zemalja (Jordan, Irak, Sirija, Libanon) i dobar poznavatelj ove materije Zlatko Dizdarević. On u uvodu jednoga od svojih tekstova s temom islamizacije B i H piše:

 „Novostvoreni ‘duhovni ekstremizam’ na temeljima ciljano krivih tumačenja ima širom otvorena vrata za ulazak i ljudi i ideja čiji su rezultati djelovanja već sada, da ne govorimo dugoročno, razorniji od prijetnji terorista pojedinaca“. (Vidi: https://ba.boell.org/bs/2017/01/26/islamizacija-bosne-na-kojoj-adresi-je-opasnost; istaknuo: Z.P.; stranica posjećena 14.12.2017.)

Kako god bilo, propusti međunarodnih tijela, posebice UN-a – poput ovih vezano za posljednju hašku presudu, objektivno su potpora provođenju agresivne islamizacije ove zemlje, sa svim onim negativnim i štetnim procesima što ih ona sobom donosi.

Od tih silnih „hapšenja“ muslimanskih osumnjičenika za ratne zločine i njihovog „kažnjavanja“, naravno, neće biti ništa, a što se islamskih glavosječa – mudžahedina (koji su, da ne zaboravimo, bili ustrojbenim dijelom „Armije B i H“; primjerice, odred „El Mudžahid“ pripadao je 7. brigadi, 3. korpusu), oni za sarajevskog bega i njegovu kamarilu ne postoje. U svojim krvavim pohodima ubili su stotine Hrvata, a njih 400 tako što su im u svojim opskurnim i barbarskim ritualnim obredima nakon mučenja odsjekli glave.

I to su za vlast u Sarajevu bili „pojedinačni“ zločini i oni „nemaju nikakve veze s regularnim snagama „Armije B i H“ – iako je odred „El Mudžahid“ po nalogu Alije Izetbegovića formirao sam Atif Dudaković i jako se dobro zna kako je ova najzloglasnija zločinačka postrojba sastavljena od „Allahovih mučenika“ bila dijelom te vojske, pa samim time i pod zapovjedništvom spomenutog Dudakovića.

Sramotna kazna od 3 godine zatvora za njega kao ratnog načelnika Glavnog štaba „Armije B i H“, pri čemu mu se niti jedan jedini dokazani zločin prema zapovjednoj odgovornosti nije stavio na teret, najbolji je pokazatelj „pravde“ koja je provođena, kako na haškom, tako i na bosansko-hercegovačkim sudovima.

Slučaj s Konjicem, kao i ovaj s tobožnjim uhićenjem Hamdije Abdića i družine osumnjičenih za ubojstvo generala HVO-a Vlade Šantića, zasigurno nisu jedini. Bit će toga još – ovakvih fingiranih predstava koje su bacanje prašine u oči i alibi za one predstojeće akcije hapšenja Hrvata – „zločinaca“ koji su prava meta.

Da je u Sarajevu bilo imalo dobre volje, pitanje presuda za ratne zločine odavno bi već bilo riješeno, a ne bi se čekalo do danas. Ako se zauzme stav da su samo druge strane krive, a vlastiti narod bezgrešan, pomaka nema niti ga može biti.

Atmosfera u bošnjačko-muslimanskom političkom vrhu, njihovoj vodećoj stranci SDA i medijima koji su pod kontrolom Sarajeva sve je više nalik na euforiju uoči linča ili lova na vještice.

Bakir nikako da se okane bizantskih smicalica i šićardžijskog, šarlatanskog vođenja politike. To mu je babo Alija ostavio u amanet jer se i sam slično ponašao poučen taktikom svojih idola Slobodana Miloševića i Dobrice Ćosića s kojima je potajno dijelio Bosnu i nastojao stvoriti etnički čistu muslimansku državu na tlu B i H, dok se službeno cinično „zalagao“ za njezinu cjelovitost.

Zar sarajevski beg doista misli da će ove njegove sapunice (režirane lošije nego one turske u kojima se na groteskan način slavi i glorificira lik i djelo njegovog rahmetli babe Alije) bilo tko od Hrvata progutati?

A Europa?

Ona se bori protiv islamskog terorizma u svijetu, a u vlastitoj kući mu širom otvara vrata, hrabri ga i pothranjuje!? Bosna i Hercegovina je na najboljem putu da postane prva europska baza islamskog radikalizma i to upravo uz pomoć Europe!?

Kakvog li paradoksa!

Kako je moguće voditi tako nepromišljenu i u suštini autodestruktivnu politiku?

Moguće je, jer Europsku uniju vodi skupina diletanata koja donosi ad hoc rješenja od danas do sutra po diktatu vodećih zapadno-europskih država i SAD-a i njima je najvažnija supremacija nad ostalim članicama u skladu s trenutačnim interesima, bez ikakve vizije i predstave o budućnosti. Oni su na koncu tu Uniju i stvorili sebe radi i iz razloga osiguravanja svojih strateških i ekonomskih interesa, a nikako vođeni nekim višim ciljevima „pravde“, „demokracije“, „slobode“ i „napretka“, kako se s vremena na vrijeme znaju prigodničarski i razmetljivo hvaliti. Iza svega kriju se sebični interesi „velikih“. Sve drugo su floskule i tlapnje. Igrokaz.

Europa ima kratku pamet i nije joj prvi put da radi protiv vlastitih interesa. Dugoročno, od ovakvih poteza imat će goleme štete, ali to će kao i obično shvatiti tek kad bude kasno.

Kad im glavosječe i bombaši u još većem broju stignu u Berlin, London, Pariz, Amsterdam, Bruxelles…kad zaredaju novi teriristički napadi i kad njihovi građani više ne budu smjeli nosa promoliti iz svojih stanova i kuća ni u sred dana, tek onda će europskoj gospodi (možda) ponešto od svega biti jasnije.

Kao što je i Angeli Merkel možda poslije svega sinulo u glavu (mada to neće priznati) kako će Njemačku skupo koštati to što je ona osobno i velikodušno pozvala islamske migrante u svoju zemlju po sistemu navali narode.

Svaka škola se plaća.

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Na današnji dan prije 22 godine potpisan Daytonski sporazum

Objavljeno

na

Objavio

Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini poznatiji kao Daytonski mirovni sporazum potpisan je na današnji dan 1995. godine u Parizu čime je okončan četverogodišnji rat u BiH.

Prethodno je Daytonski sporazum 21. studenog 1995. godine parafiran u Wright-Patterson bazi kod Daytona, u američkoj državi Ohio.

Ovaj sporazum rezultat je diplomatske inicijative američke vlade koju je otpočeo tadašnji glavni američki posrednik Richard Holbrooke u vrijeme kampanje tadašnjeg predsjednika Billa Clintona.

Konferencija se održala od 1. do 21. studenoga 1995. Glavni su sudionici bili Alija Izetbegović (predsjednik Republike BiH), Slobodan Milošević (predsjednik Republike Srbije, Srbija i Crna Gora, ondašnja SR Jugoslavija) i Franjo Tuđman (predsjednik Republike Hrvatske), predstavnici triju država nastalih iz bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, te glavni američki pregovarač, veleposlanik Richard Holbrooke i general Wesley Clark.

Sporazum je službeno potpisan u Elizejskoj palači u Parizu, 14. prosinca 1995. Najveći uspjeh Daytonskog sporazuma je što je njime okončan rat.

Predsjedatelj Predsjedništva BiH i predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović izjavio je medijima će nakon izbora 2018. godine u BiH morati doći do političkog dogovora u vezi Daytonskog mirovnog sporazuma, koji je na današnji dan 1995. godine potpisan u Parizu.

Sporazum je bio kočnica rata, ali kroz sljedećih 22 godine pokazalo se da Daytonski sporazum stvara mnoge probleme. Postao je izvor nesuglasja triju strana. Tumačio se na razne načine. Donio je ustavne i pravne odredbe koje vrijede i danas. U mnogim odredbama postao je kočnica suživota. Daytonski sporazum nije bio stalan, nego ga se mijenjalo tiho i prešutno kroz 22 godina, često na štetu Hrvata.

– Od Daytona je ostao Dayton koliko god je skrnavljen kroz neke faze 2001., 2003. godine… Oko toga mislim da ćemo svi veoma brzo morati sjesti. To će biti jedan politički dogovor koji ćemo uraditi mislim ne do izbora 2018. godine, jer evidentno će to biti jedna drugačija utakmica, nego nakon izbora – kazao je Čović. Uvjeren je da će HDZ BiH biti na vlasti na svim razinama nakon izbora, kada će “oko navedenih stvari precizno zauzeti stav“.

– Naš cilj je osigurati konstitutivnost sva tri naroda i to je minimum da bi država mogla funkcionirati – rekao je Čović nakon sastanka stranačkih delegacija HDZ-a BiH i SNSD-a na Jahorini. Tom prilikom, i predsjednik Republike Srpske i SNSD-a Milorad Dodik komentirao je Daytonski sporazum, koji je za njega “srušen voljom međunarodnog faktora“, smatrajući da su uništene i bazične vrijednosti tog sporazuma.

– Eliminirani su entiteti i konstitutivni narodi u značajnim projektima i odlučivanju, a nametale su se i špekulativne prakse koje su recimo u vezi onoga što govorimo u vezi Izbornog zakona – da jedan narod bira svoje predstavnike i da drugi narod ne može izabrati. Srbima uporno u Federaciji drugi odnosno druge političke stranke biraju predstavnike. Zato ne vidimo da je to doprinos stabilizaciji BiH – smatra Dodik.

Kazao je da je sasvim logično što HDZ BiH, “koji predstavlja političku volju Hrvata u BiH i zagledan u matičnu zemlju Hrvatsku”, podržava ulazak BiH u NATO. SNSD razumije što HDZ promovira tu vrstu integracija isto kao što, navodi Dodik, HDZ vjerojatno razumije da su “Srbi i srpski narod zagledani u politike globalnih regionalnih integracija u vezi onoga što radi Srbija”.

– Dok god vodimo ove politike, NATO integracije nisu naš cilj i nećemo davati naše suglasnosti na razini BiH o tome – poručio je Dodik novinarima.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari