Connect with us

Komentar

U Zagrebu bila atmosfera fina, puno slavlja po ulicama Knina

Objavljeno

on

U zadnja dva dana su nakucane kartice i kartice tekstova o proslavi Dana domovinske zahvalnosti i o veličanstvu zagrebačkog mimohoda i kninske proslave. Unatoč jednoj dozi skepticizma i stalnom opozicioniranju pojedinaca gotovo pa ništa nije uspjelo pokvariti ova dva dana. Jednostavnim riječnikom kazano – bilo je lijepo. Hrvatska to zaslužuje i ima pravo na to, kao što npr. i Francuska ima pravo prigodno se sjetiti pada Bastille i početka jedne od najznačajnih revolucija u povijesti čovječanstva, jer francuska je revolucija uz bok industrijskoj, isto tako je i Oluja – svojevrsna hrvatska revolucija i dan važniji od drugih dana.

Stavljanje u kontekst Oluje kao nekakve negativnosti baca ljagu na sve Hrvate podjednako – nekih se to ne tiče i imaju apsolutno pravo na to, nekih se ne tiče jer su zahvaljujući egzistencijalnim problemima izgubili volju za obilježavanje bilo čega, pa i godišnjice braka i dječijih rođendana, to je također rak – rana hrvatskog društva, no bez obzira na to u Oluji nema ništa sporno.

Dva dana u godini proslaviti nešto tako veličanstveno je sasvim u redu. I proslava i mimohod koštaju i kriza je i što bi se reklo u narodu nema se para, međutim, nema se para ni za neke druge stvari, a one opet stalno egzistiraju. Razne nevladine udruge čija je svrha postojanja svedena na vječiti opozicionizam i stalnu kritiku prema onoj državi čiji im novci uopće ne smetaju, no dobro, što je tu je, zanimljiva psihološka amamneza u svakom slučaju. I u Zagrebu i u Kninu moglo se osjetiti ono Tuđmanovo jedinstvo o kojem je stalno govorio. Možda lažno, iluzionističko ili samo kratkotrajno, ali se osjetilo. Bitni akteri su bili prisutni i na jednom i na drugom mjestu i ni jedan od dva dana nije bio višak. Knin i fešta, proslava, dernek, kako god ga zvali, definitivno su upotpunili godišnjicu Oluje. Nije to bilo puko desničarenje ili ne daj Bože ustašijanje, kako se neki trude prikazati. Uzevši u obzir brojku od cca 100 tisuća ljudi koji su taj dan bili u Kninu, par ustaških obilježja je zanemarivo. Kad imate na jednom mjestu 100 tisuća ljudi, u ovom slučaju ponosnih i djelomično “nabrijanih” Hrvata., kakvo je čudo što među njima ima desetak onih koji gaje simpatije prema ustaštvu i ustaškim obilježjima? U sred Beograda u svakom trenutku se može naći toliko ustaša koliko ih je bilo u Kninu, ljudi zarobljenih negdje u nekom davnom vremenu, koji eto nisu shvatili što govore pri tome kad se deklariraju kao ustaše. Ta brojka je u svakom slučaju zanemariva i nepotrebno ju je i komentirati. Dakle, među tim svim silnim svijetom koji je u Kninu bio jednostavno se mogla osjetiti neka sinergija, pozitiva i povezanost. Ni jednom čovjeku na svijetu koji ima i minimum nacionale svijesti i koji se deklarira kao pripadnik neke nacije nije od viška osjetiti nešto poput Knina jednom u godini. Koliki je tko Hrvat, o tome bi bilo suvišno, jer ne postoji nikakva sprava koja mjeri hrvatstvo u postotcima, nažalost, nekad se čini da je danas problem biti Hrvat uopće, posebno ako si malo “udesno okrenut”, a ako si imalo “veći” Hrvat često možeš dobiti “titulu” fašiste, zadrtog nacionaliste, krezubog kockoglavog desničara s Dinare i neke slične lijepe epitete., često te nazive daju oni “umjereni anacionalni liberali i ljevičari” , ne uvijek, ali često.

Njima pri tome ne smetaju sitnice poput komunističkih derneka gdje u jednom trenutku 95 posto posjetitelja ima neko obilježje “lijevog totalitarizma” pri ruci. To je seksi, simpatično i miroljubljivo. To je simbol ljudskih prava. Smrt fašizmu, sloboda komunizmu. Završetak kninske fešte bio je koncert Thompsona gdje je opet pojedincima zasmetala jedna njegova pjesma, koja je usput rečeno, stara otprilike 25 godina i sam Thompson ju je toliko komercijalizirao i uveo kao običajnu normu za početak svakog koncerta, mogao bi je i prestati koristiti, ali bi to bilo svojevrsno zadiranje u umjetničku slobodu, a Thompson je ipak i umjetnik, kakav – takav, koliko god neki tvrdili suprotno, jer nije baš uvjerljivo kada te npr. za neplaćanje poreza optužuje čovjek koji također ne plaća porez i javno poziva na nešto takvo, ali dobro, traženje dlake u jajetu je često kod Hrvata primarna djelatnost.

Unatoč tome, mislim da je primodijalno pravo naroda, odnosno dijela naroda da jednom ili dvaput u godini fešta na ovaj način, plače na “Herceg Bosno srce ponosno, ježi se na Lijepu našu, lovi selfie s predsjednicom, ili popije par litara pivi – drugim riječima, ono što želi, samo da je legalno.

Ivan Crnjac

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari