Pratite nas

Kolumne

U zemlji prisavskoga Muenchausena

Objavljeno

na

Kao bivši insajder, rečeno hrvatski, više sam se puta osvrtao na rad navodno nacionalne radio i tv kuće zbog evidentnih promašaja koji bi posvuda u demokratskoj Europi za sobom povlačili logične i trenutne ostavke odgovornih ljudi. No, glavni ravnatelj HRT-a ni povodom jedne od cijele nizanke afera nije se smatrao odgovornim javno očitovati. Čak niti to. Uostalom, to je i logično i sukladno politici HRT-a koja zaposlenicima zabranjuje, kano eunusima, temeljem nametnutog Ugovora o radu, da išta komentiraju. Patološka sintagma glasi: zaštita ugleda HRT-a, nanošenje štete ugledu i sl., a pod tu se kategoriju može podvesti doslovno sve i gotovo sve. Osim što je ta točka Ugovora o radu sramna ona je i obmanjujuća.

Ako, dakle, zaposlenik iznese u javnost skrivenu istinu o nekim suspektnim radnjama na HRT-u, kako on time narušava ugled kuće? Ili ugled institucija pravne države? Što je iznad? Nije li svaki građanin dužan prijaviti potencijalni kazneni događaj? Nije li to upisano u zakone svih država? Može li se istovremeno narušavati ugled kuće i štititi pravni poredak? HRT-u, prema dokumentima, moralno i pravno izgleda da može. Ako se neke prikrivene i zabranjene radnje objave, sprečava li se time korupcija na HRT-u ili se narušava njezin ugled? Je li to u interesu ili protiv institucija sustava? Kome je to u interesu, tako žarko stalo, zataškavati?

Mnogo je ljudi iz slavnih HRT-ovih vremena, onih vremena stvarnih zvijezda poput Helge Vlahović, Olivere Mlakara, Ksenije Urličić, Jasmine Nikić ili Vesne Spinčić Prelog, danas zgroženo na koliko je niske grane HRT spao. No, glavni ravnatelj ne misli tako… to gore po činjenice i javnu predodžbu.

Sada, kad se napokon „ekskluzivno“ skupio oglasiti, a nakon punih godinu i pol mandata zaleta, pogledajmo izbliza kako isti opravdava najgore stanje na HRT-u ikad. Razgovor je objavila jedna dnevna tiskovina…

Kazimir ima svoju istinu

Prvo nam se glavni ravnatelj Kazimir Bačić pohvalio, da ne kažem kazao nam je, unatoč opće raširenom suprotnom i oštrom mišljenju javnosti, kako se on na tom mjestu „brzo snašao“ te da mu taj posao „nije bio nepoznanica“. To spada u Muenchausen-kategoriju: imam svoju istinu i baš me briga kakva je opća (dijametralno suprotna) percepcija u javnosti. Iako ga je novinarka upitala za niz skandala i afera s ostavkama, preprodajom karata i svađanjima na HRT-u, ravnatelj Bačić u istom tom svom ignorantskom stilu mirno ocjenjuje: „Ništa se dramatično ne događa što se nije događalo tijekom povijesti postojanja HRT-a.“ Molim? Je li to ravnatelj ima neku svoju povijest HRT-a? A kada je toliko ostavki i skandala bilo u povijesti HRT-a? Baš nikad. Kada je HRT imao prekid programa od sat i četrdeset minuta s prekidom nekih emitiranja i do tri sata? Doslovno nikad. Čak ni u ratu. Čak ni kada je bio raketiran odašiljač na Sljemenu, program gotovo da nije bio ni prekinut.

Ipak, Bačić priznaje kako su „događaji i okolnosti“ (tako on eufemizmom zamata i naziva švercersku preprodaju, najniže moguće tapkarenje s kartama u Moskvi) „narušile ugled EBU i HRT-u jer se radilo o međunarodnom skandalu koji je pokrenula FIFA“. Ne, nikako ne, skandal nije pokrenula FIFA. Pokrenuli su je (izgleda) brojni ljudi s HRT-a, a ne FIFA. HRT-ovi novinari sami ističu i govore o toj i takvoj „uobičajenoj praksi“! FIFA je tek radnju (i moguće koruptivno poduzeće) razotkrila i da nije bilo nje, korupcija bi glatko prošla. Nastavila i dalje isto, istim. Može li dakle gore? Ima li većeg skandala od međunarodnog? Jesu li to tek „događaji i okolnosti“? Uvijek se sjetim pokojnog vrlo iskusnog autora Maria Saletta koji je godinama trpio kojekakva HRT-ova podmetanja dok je njegova nizanka „Jedrima oko svijeta“ istovremeno i tada je bila najprodavaniji HRT-ov proizvod. Jednom mi je kazao da mu nikako nije jasno, kako pored toliko gafova unutar same kuće, tako malo njih izađe van i bude vidljivo u programu. Eto Mario, lucidno si anticipirao: ta su vremena prošla. Gafovi sada plivaju slobodnim stilom. Vani. Već dugo i svima očigledno.

Najduži prekid ikada u povijesti HRT-a

Na sljedeće pitanje „Što se događa s HRT-om?“ ravnatelj hrabro ne odgovara već se vezuje na kvar na trafostanici za koji tvrdi kako je „otklonjen u najkraćem roku“ te još kaže kako je došlo tek do „kraćeg prekida programa“?! Molim? Kraći prekid programa?? A riječ je o najdužem prekidu ikada u povijesti HRT-a! Ma koja muenchausenijada… Riječ je o dužini koja se nikada ni slično nije dogodila u povijesti. Riječ je o takvom prekidu da su mnogi mediji pisali o mogućoj sabotaži… i pri kojem prekidu su pretplatnici dobili samo šturu obavijest i tanku ispriku objavljenu tek tu i tamo, umjesto da ta isprika bude udarna vijest i da podaci pršte. Jer glavni nas ravnatelj žestoko želi uvjeriti kako na HRT-u nema i ne može biti cenzure. A sam ju crta i maže da bude očitom. Pa čovjeku dođe da mu se slatko nasmije utaj (neobrijan) bucmasti obraz.

„Pokrenuli smo sudski postupak osiguranja dokaza i u tijeku je izrada nalaza i mišljenja vještaka. Nakon što isti dobijemo, poduzet ćemo odgovarajuće korake i o svemu obavijestiti javnost“ – ajde barem nešto, napokon. No, to je trebalo reći davno. Odmah. Svim medijima. Zato opravdano brinem: samo da to obavještavanje javnosti i ovoga puta ne bude isto onako tanko i šuplje i narijetko kao što je bilo prvo. Bačić nadalje, povodom skandala i svađe urednika, ističe: „Ako hoćete, ovdje je i muškarac napao ženu, nitko u društvu na to ne bi smio zatvarati oči.“ Znači zločin je najveći kada muškarac napadne, ako žena napadne tada to nije tako strašno? Kada žena napadne dijete na to smijemo zatvarati oči? Zgodna diskriminacija. Senzibilizirajuća. Kaže nama glavno-ravnajući: „…zato što osuđujem svaku vrstu nasilja, a posebno nasilje nad ženama.“ A zašto posebno? Zar nasilje nije nasilje, jedno i isto prema svakom čovjeku bez obzira na spol i dob??

Zatim se ravnateljujući zaigrao pa tvrdi što svi znamo: „Ja kao glavni ravnatelj nemam pravo miješati se u sam program…“ No, ako je tako, kako nam ravnatelj sada (kad mu to treba) prigodno ljeposlovi, kako nam on onda može opravdati onaj njegov nedavni i ekspresni pa povučeni otkaz koji je dobio novinar Hrvatskog Radija zbog tvrdnje koja se politici očito jako nije svidjela, u jednoj od poznatih jutarnjih emisija Radija? I onda kao dokaz kako cenzure nema, hrabro nas nasmijava tvrdnjom o jednoj drugoj emisiji, primjerice: „Petar Vlahov, koji je urednik iste emisije, ne smatra da je cenzuriran ili onemogućen pri izboru tema.“ Ovakav argument zaista drži vodu, zar ne? Jedan tv urednik… koji se „ne smatra“… Onda dobro, odlično. Onda se valjda ni cijela kuća od 2.800 zaposlenika „ne smatra“. A i sam P. Vlahov zaista je kapacitet, očito ravnateljeva mila perjanica i uvjerljiv voditelj za svo gledateljstvo. Zato i jest u tom terminu. Mislim stvarno… Bačić je očito na razini tog istog Vlahova. I da bi na kraju snažno demantirao optužbu o cenzuri Kazimir nam Bačić kazuje… prelazi na izvješće SEEMO-a o rastu domaće proizvodnje. Onda dobro, ako raste proizvodnja znači da nema cenzure, logično kazuje, ne. A i smanjuje se pad gledanosti. Koja divna ocjena … jest pad, ali se smanjuje…

Do paroksizma…

Što se pak krasnih tehničkih uvjeta na HRT-u tiče, Bačić lakira ovako: „Tehnički uvjeti su primjereni obimu i vrsti programa.“ Zaista su primjereni za proizvodnju mraka i neodašiljanja. Povijesno. Nije nam kazao što o tom dvosatnom neodašiljanju misli međunarodna organizacija SEEMO? Ili EBU? Bit će da unisono hvale HRT.

Na kraju nam glavni ravnatelj otkriva i da je emitiranje informativnih i ostalih programa „vrlo zahtjevno“. Ma da, zbilja? A kako ide onaj Vaš obljetnički dosadan slogan o 200 godina Radija i 100 godina Televizije. „Halo, halo. Ovdje Radio Zagreb, kako nas čujete?“ Halo-halo ravnatelju, kako čujete Vi nas, pretplatnike?

Vjerojatno ovaj naš glavni ravnatelj nije ni svjestan koliko stvar dovodi do paroksizma i neistine kada tvrdi: „U današnje vrijeme tolikog broja medija nezamislivo je cenzurirati vijesti, ako je nešto događaj, onda se to i radi isključivo profesionalno i odgovorno.“ A je li bio događaj prošloga četvrtka kada se na Kaptolu premijerno prikazivao film o Jasenovcu… i istovremeno se govorilo i o pratećoj knjizi? Je li to bio događaj kada se u samom središtu Zagreba, u crkveno-svjetovnim prostorijama, okupilo više od tristo ljudi? Je li to događaj ili je to cenzura kada baš nijednog urednika s HRT-a nema? Slučajno ih nema. A je li to uopće ikakav događaj, kad Pupovac odlaže vijenac na nekom spomeniku, pa se okupi čak dvanaest njegovih stranačkih pristaša? Je li to događaj za sve Vaše TV-Dnevnike, sniman s tri kamere? Dajte nam još malo…kazujte o cenzuri…,

Svijet lakiranja i hvaljenja sebe sama

Ravnatelja je najjače zabolila tvrdnja novinarke (javnosti je to odavno dobro poznato) da je gledanost HRT-ova Informativnog programa drastično pala. Zato su u tom njegovu odgovoru pljuštale ove tvrdnje: „nije istina… neistina se često vrti u hrvatskim medijima… situacija je potpuno drugačija… tako ju vide agencije koje se bave gledanošću… od 2011. zaustavljen je pad gledanosti…“ A nije li naš ravnatelj nešto malo prije u ovom (istom) razgovoru mudro kazao kako se pad gledanosti smanjuje? Je li to možebitna kontradikcija? Ili neznanje? Ili nepoznavanje stanja i lupetanja po podacima? Ili sve to zajedno? Pa nastavlja: „najgledaniji smo javna televizija na ovim područjima“. Zgodna su mu ta „ova područja“. Pa nastavlja baražu: „Od svih europskih javnih televizija, HRT se nalazi u gornjoj trećini…“

Bačić očito živi u nekom svom svijetu lakiranja i hvaljenja sebe sama. Savski i Muenchausenovski. Misli valjda da su ljudi glupi i da će mu proći. Šteta što i pretplatnici ne dijele njegovo zadovoljstvo. Na njih se ni jednom jedinom riječju,u cijelu razgovoru, nije osvrnuo… na prosvjede pred HRT-om, na bijeg novinara, upravo pravi stampedo djelatnika HRT-a na druge televizije, na slabe plaće i visoku pretplatu, na ustavnu nezakonitost ubiranja pretplate za gledanje komercijalnih televizija, a plaćanje HRT-u…itd. itd. Pa zatim još: „S druge strane, gledanost informativnog programa raste… (…) …ja očekujem da ćemo baš u ovom segmentu vrlo brzo biti među 12 najgledanijih javnih televizija u Europi.“ Samo malo, pa zar gore nije rekao da je već u gornjoj trećini? A tek se spremaju ući među dvanaest najgledanijih? Naravno ne kaže nam s kime se on to (sve) mjerka?

Ogavni repovi

Zaista je tragikomično kada u kontekstu očajnog rejtinga HRT-a ravnatelj govori o povećanju rejtinga od 7 % u odnosu na lani. Znači ako je rejting lani bio u podrumu, a sada je eksplodirao za čak 7 %, eto mjesta euforiji i samohvali? I onda još dodaje: „Kao javna TV ne možemo sebi dopustiti gafove.“ Da zaista, otkazi, loš rejting Informativnog programa HRT-a, konstantan i velik odljev najboljih novinara; opće nepovjerenje gledateljstva u informacije; ostavke, svađe, vrijeđanja, poražavajuće ocjene o cenzuri, o lošim tehničkim uvjetima; ne gledljivost informativnih emisija; sve one redovite i nekažnjene podvale stanovitoga Ace; sva ona dugogodišnja prešućivanja događaja koji HRT-u nisu podobni, sav onaj mrak koji još nisu u stanju objaviti, a koji se sastoji u desetljećima crnih lista, lista cenzure i sramnih lista gostiju koji su bili zabranjivani, kulturno i intelektualno nepodobni ili kljaštreni, kao takvi prešućivani i krivotvoreni, negirani; prekid programa na čak dva sata; učestale demonstracije pred portom HRT-a, švercerska i međunarodna sramota oko preprodaje karata za nogometno prvenstvo; bijeg tolikih ljudi u mirovinu, pripadajući manjak kadrova i grješke koje učestalo nastaju u odvijanju programa; optužujuće izvješće smijenjenog Nadzornog odbora i optužbe upućene HRT-u za nezakonitost, svi ti ogavni repovi i parničenja i vucaranja HRT-a po sudovima a koji se kao crijeva razvlače godinama te koje HRT uredno i redovito gubi… sve to nisu gafovi ove Uprave kuće.

Ne, ona tobože nije Radmanovizija. Ona nije s time povezana. Kao ni naš glavni ravnatelj Bačić. Ti gafovi su izmišljeni. Njih su napuhali zlobni, konkurentski mediji… jer HRT je u gornjoj trećini europskih TV kuća! „…mi pokušavamo privući gledatelje edukativnim i zabavnim emisijama poput “Hrvatskih velikana” Roberta Knjaza.“ Nazdravlje. Nakon Vlahova još jedan urednički kapacitet i uzdanica glavnog ravnatelja. Na čemu je on? Na crtanim stripovima ili na letećoj kugli?

Osim sve ove kontinuirane domaće i međunarodne bruke, glavni ravnatelj je nehoteć i duhovit, osim što ovako (s)lijepo i učestalo sam sebi skače u usta, pa kaže: „…bitna odrednica toga restrukturiranja je i težnja da HRT postane ozbiljna ustanova.“ Zaista, pa upravo to cijelo vrijeme i govorim, zahvaljujem na potvrdi: HRT još uvijek nije ozbiljna ustanova.To tek treba postati… S Bačićem ni približno, ni odgovorno ne će tako skoro, a za toliko velik naš novac.

Javor Novak/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Ivica Šola: Sve se zna još od Biblije

Objavljeno

na

Objavio

Njonjologija je relativno mlada znanost. Razvila se početkom pedesetih godina prošlog stoljeća u okviru socijalne psihologije i istraživanja konformizma.

Otac njonjologije je poljski psiholog Solomon Asch, kojeg je zanimalo kako to da ljudi pored zdravih očiju radije slijede mišljenje, stavove i ponašanja većine, iako su pogrešna. Dakle, koji je izvor konformizma, kako egzaktno dokazati da većini ljudi drugi nosi glavu?

Asch je napravio eksperiment. Protokol je bio sljedeći: uzeo je osam ljudi, od kojih su sedmorica bila njegovi suradnici, a tek je jedan bio stvarni subjekt eksperimenta i nije znao za ‘trik’ kojem je svrha bila banalna, kao, bukvalno, matematički zadatak djeteta iz prvog osnovne – napraviti vizualno razlikovanje linija.

Tako je na jednoj karti nacrtao tri linije različite duljine, na drugoj pak karti samo jednu liniju koja je po duljini odgovarala samo prvoj liniji s prve kartice. Ispitanici su trebali vizualno uočiti i reći koja linija s druge kartice odgovara duljini jedne od tri linije na prvoj kartici. piše Ivica Šola / Slobodna Dalmacija

Aschovi suradnici namjerno su govorili krivo, dok je subjekt istraživanja, koji je predzadnji govorio, ponovio njihov netočni odgovor iako je jasno vidio da odgovor nije točan, ali se priklonio mišljenju većine, pored zdravih očiju. Tijekom daljnjih eksperimenata Asch je utvrdio da je čak 76 posto testiranih sklono prikloniti se mišljenju većine, unatoč tome što u stvarnosti vide sasvim drugo, i to rade bez ikakve prisile.

Konformizam, kada je ljudsko ponašanje u grupi u pitanju, jest najčešće ponašanje, prikloniti se većini bilo da su u pitanju mišljenja, ideje, moda, ili bilo što drugo.

Budući da Asch ovoj grani socijalne psihologije nije dao ime, nazvat ću je njonjologija, u smislu da konformizam jednako pristaje da neka osoba jako visoko kotira i funkcionira u grupi, čoporu, bez obzira što su joj na čelu osobe sasvim oprečnih političkih vizija i strategija, bilo da se radi o Ivi, Jadranki, Tomislavu ili Andreju, Njonjo će uvijek imati stav koji je u skladu s većinom, bez obzira što ima zdrave oči, uši i sasvim dostatnu sposobnost rasuđivanja da bi donio osobni stav.

Preteča njonjologije kao egzaktne znanosti i istraživanja koje je napravio Solomon Asch nalazi se u pučkoj predaji i mudrosti koja kaže: U čoporu smrdi, ali je toplo. Korijene pak njonjologije nalazimo još u Bibliji kod proroka Jeremije (5, 21) koji veli: ‘Čujte, dakle, ovo, narode ludi i nerazumni: oči imaju, a ne vide, uši imaju, a ne čuju.’

Njonjologija objašnjava čudne i nelogične fenomene, ne samo u kontekstu društvenog ponašanja ljudi, već i u znanosti. Bez njonjologije ne bismo mogli razumjeti niti pomodarstvo, u ovom slučaju znanstveno. Premda je Rimbaud, iako pjesnik, prije nastanka njonjologije kao dijela socijalne psihologije, primijetio da od svih imperativa na Zapadu je ostao samo jedan: biti bezuvjetno moderan.

To je potvrdila ovogodišnja Nobelova nagrada za ekonomiju. Trenutno je u modi ekologija i klimatske promjene. Nobela su dobila stoga dva ekološka ekonomista William Nordhaus s Yalea i Paul Romer sa Stanforda, inače, gle vraga, bivši glavni analitičar Svjetske banke.

Oni su razvili studije o odnosu ekonomije i klimatskih promjena. Gdje je problem? Jednostavno, oni su dio ekipe čiji su učitelji stvorili i doveli do ovakvoga stanja. Romerov prethodnik sa Stanforda, Paul Ehrlich u knjizi “The Population Bomb” tvorac je neomaltuzijanske teorije koja kaže da će zemlja ekološki i svekoliko kolabirati ukoliko se ne počnu provoditi mjere depopulacije, smanjivanje rađanja, i krene se prema tzv. održivom razvoju.

Inače, Ehrlich se javno dao sterilizirati da bi pokazao svojim primjerom kojim putem ići. I što se dogodilo? Kako je počeo snažan demografski pad na Zapadu na temelju teorija škole kojoj pripadaju i naši novi zeleni nobelovci, došlo je do ekonomskog pada.

Događa se premještanje industrije u zemlje s niskom cijenom radne snage (Azija) bez ikakvih ekoloških standarda. U Pekingu smog možete rezati nožem. Paralelno s tim, budući da je cijena robe pala, na Zapadu se događa hiperkonzumerizam i paralelno gušenje u smeću. I eto vam katastrofe za naš planet.

Zaključak, škola koja je odgovorna za klimatske promjene, preko dva istaknuta predstavnika, dobiva “ekološkog” Nobela!?

U Hrvatskoj njonjologija egzaktno može utvrditi propadanje ove zemlje. To je aktualni izborni zakon. On je skrojen po mjeri Njonja. Naime, kada je Bruna Esih polemizirala sa Plenkovićem u Saboru, ovaj joj je odgovorio da je nikada ne bi stavio na listu da ju je bolje poznavao. Dakle, da biste ušli u Sabor morate biti podrepaš šefa stranke, iliti Njonjo.

Zato su Njonje tako žestoko protiv referenduma o novom izbornom zakonu, jer većini koju, kako je Asch istražio, čine konformisti, Njonje. Ostalo su marginalci, kako je izvrsno detektirao Plenković.

Zato za novi izborni zakon koji će dokinuti njonjizaciju Hrvatske predlažem jednostavno ime: ‘Lex Njonjo.’

Ivica Šola / Slobodna Dalmacija

 

Ivica Šola: Slobodno tržište? Priča za malu djecu

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Marijačić: Povjesničari moraju stati u zaštitu svoga dostojanstva

Objavljeno

na

Objavio

Nema kraja srpskim lažima na račun Hrvatske. Prije samo nekoliko dana, čelnik Srba u RH Milorad Pupovac, u Sisku je sudjelovao na komemoraciji tzv. dječjim žrtvama navodnoga ustaškoga logora. Rekao je da je to bio, po broju žrtava, najveći i najzloglasniji dječji logor u NDH, da je kroz njega prošlo oko 7000 djece, a svako treće ili četvrto dijete u tome je logoru umrlo i ondje pokopano. Pupovac je u nastavku istaknuo da su okupljeni došli odati počast toj djeci, ali i zahvalnost ljudima iz Siska, Zagreba, cijele Hrvatske, aktivistima Crvenoga križa, a prije svega humanitarki Dijani Budisavljević, koji su spašavali djecu logoraše od sigurne smrti.

Povijest je odavno utvrdila da je to što Pupovac priča običan povijesni falsifikat i kleveta Hrvatske i hrvatskoga naroda. Vlasti NDH poslije poznate Bitke na Kozari pokupile su ostavljenu djecu po šumama i pustopoljinama Bosne budući da su ustanici protiv NDH doživjeli težak poraz i mnogi stradali. Lani je dr. Nikica Pavić s Hrvatskoga instituta za povijest objavio i znanstveni rad o tome u kojemu dokumentirano navodi kako ne postoje dokazi o tome da je Prihvatilište za djecu u Sisku bilo logor o kakvome sada Pupovac priča i da su u tome Prihvatilištu djeca zapravo spašavana. Djeca ostavljena u šumi, teško bolesna i izgladnjela spašavana su nakon izravne direktive poglavnika Ante Pavelića da se angažiraju sve moguće zdravstvene i humanitarne službe.

Dijana Budisavljević, koju Pupovac ističe u pozitivnome kontekstu, surađivala je s vlastima NDH bez kojih ne bi mogla ništa, a po tvrdnjama dr. Barića, njezina je uloga u cijeloj priči predimenzionirana. I vlasti NDH dale su joj zahvalnicu za taj rad. Dakle djeca su liječena, hranjena i udomljavana. Mnogi spašavatelji te djece i sami su se razboljeli od zaraznih bolesti tijekom skrbi, a jedna je časna sestra i preminula. Jasno je, mnoga su djeca uslijed svega što su preživjela bila neizlječiva i velik broj ih je umro, oko 25 posto od broja pristigle. Neki su umrli tijekom liječenja i u zagrebačkim bolnicama, ali su svejedno uvršteni, što su nedavno utvrdili istraživači Vukić i Leljak, na jasenovački popis žrtava na kojemu su i danas kao poruga stvarnoj povijesti koju nitko ne uklanja.

Ne postoji dokaz da je ijedno dijete ubijeno

Dakle priča se može postaviti i ovako: NDH je mogla ostaviti djecu po šumama i bespućima i sva bi pomrla te ju možda, u tome slučaju, danas nitko ne bi prozivao ni okrivljavao za stradanje te djece. Ali budući da stvarna slika NDH nije ono što uporno podvaljuju jugoslavenska historiografija i Milorad Pupovac, NDH je spasila 75 posto djece. Postoje mnogi dokazi o očajničkoj skrbi da se djeca spase, a ne postoji ni jedan dokaz da je i jedno dijete ubijeno. Svejedno, u očima Milorada Pupovca nema olakotne okolnosti, za njega je to bio dječji ustaški logor.

Koliko god bilo sablasno da jedan u povijesnome smislu neobrazovani dužnosnik arbitrira, to je od njega zapravo i očekivano jer on čitavu svoju političku karijeru vulgarno laže i vrijeđa. Pogledajte samo koliko je puta lagao u posljednjih desetak dana. Najprije je s konferencije za novinare poslao u javnost grubu laž da su Srbi 90-ih na trgovima morali potpisivati izjave o lojalnosti. Nitko ne zna za takve pojave niti ih on može dokazati. Ali ni premijer ni predsjednica nisu reagirali na te gnusne laži protiv RH, ravne onim njegovima iz 90-ih da je prekršteno 11 tisuća pravoslavne djece.

Izmišljeni atentat

Par dana poslije izmislio je atentat na sebe na zagrebačkome Dolcu, a kad se ispostavilo da je čovjek na njega bacio krišku limuna jer mu se svojedobno nabacivao ženi, niti se Pupovac zastidio, niti su oni koji su dramatično stali uz njega pljujući po vlastitome narodu, predvođeni dakako Plenkovićem, rekli ni a. Nakon toga, događa se ova predstava u Sisku. Ove godine, koliko se može razabrati iz novinskih izvješća, Pupovac se čak nije usudio ni reći da su vlasti NDH u “dječjem logoru” u Sisku ubijale djecu, tek je spomenuo da je ondje svako četvrti dijete umrlo i pokopano. Da je čestit i savjestan čovjek, mogli bismo ga pitati: Pa što onda ne zahvališ Paveliću i vlastima na činjenici što su spasili tri četvrtine djece?

Naravno, suludo je takvo logički postavljeno pitanje uputiti nekome tko je beznadno zarobljen u velikosrpskoj političkoj ideji. Ono, pak, što zaprepašćuje jest činjenica da je Plenkovićeva Vlada poslala izaslanicu na tu velikosrpsku provokaciju. Bila je to ministrica Nada Murganić, i inače već prepoznata kao Plenkovićeva podrepašica. U ime Plenkovića ona je bila pokroviteljica prljave laži. Teško da itko može niže pasti. U ime predsjednika Hrvatskoga sabora Gordana Jandrokovića bio je potpredsjednik Furio Radin.

Izdaja hrvatskih interesa

Ne moraju, naravno, Plenković, Murganić, Jandroković, Radin ni drugi poznavati povijest, ali moraju znati tko to zna. Ako su hrvatski istraživači i povjesničari utvrdili stvarne činjenice, onda je pitanje zašto se oni ne priklanjaju znanstvenicima i zašto pristaju na velikosrpsku historiografiju te da Pupovac tumači sve što se događalo. Jedini je odgovor da su oni pristali na izdaju hrvatskih interesa.

Konačno, zar nije vrijeme da reagiraju i hrvatski povjesničari. Ovih je dana jedan potpuno primitivni političar, čelnik HNS-a Ivan Vrdoljak, zastupao tezu da se eliminira povijest iz srednjih strukovnih škola, a da se profesori povijesti prekvalificiraju. Isto je govorila i ministrica Blaženka Divjak, što je doprinijelo sumraku pameti u ovoj državi jer pretpostavljaju da je hrvatska mladost toliko glupa da ju ništa ne treba zanimati nego uska struka od koje će živjeti.

Dakle Vrdoljak i Divjak eliminirali bi povijest, a ono malo što bi od nje ostalo, tumačio bi cijeloj naciji Milorad Pupovac. Povjesničari, kad već ne će korumpirani anacionalni političari, moraju ustati u zaštitu svoga dostojanstva, svoje struke i napokon, svoje domovine. Ne ustanu li, dogodine će Plenković biti pokrovitelj na proslavi četničkoga ustanka u Srbu.

Ivica Marijačić
Hrvatski tjednik

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari