Pratite nas

Kolumne

U zemlji prisavskoga Muenchausena

Objavljeno

na

Kao bivši insajder, rečeno hrvatski, više sam se puta osvrtao na rad navodno nacionalne radio i tv kuće zbog evidentnih promašaja koji bi posvuda u demokratskoj Europi za sobom povlačili logične i trenutne ostavke odgovornih ljudi. No, glavni ravnatelj HRT-a ni povodom jedne od cijele nizanke afera nije se smatrao odgovornim javno očitovati. Čak niti to. Uostalom, to je i logično i sukladno politici HRT-a koja zaposlenicima zabranjuje, kano eunusima, temeljem nametnutog Ugovora o radu, da išta komentiraju. Patološka sintagma glasi: zaštita ugleda HRT-a, nanošenje štete ugledu i sl., a pod tu se kategoriju može podvesti doslovno sve i gotovo sve. Osim što je ta točka Ugovora o radu sramna ona je i obmanjujuća.

Ako, dakle, zaposlenik iznese u javnost skrivenu istinu o nekim suspektnim radnjama na HRT-u, kako on time narušava ugled kuće? Ili ugled institucija pravne države? Što je iznad? Nije li svaki građanin dužan prijaviti potencijalni kazneni događaj? Nije li to upisano u zakone svih država? Može li se istovremeno narušavati ugled kuće i štititi pravni poredak? HRT-u, prema dokumentima, moralno i pravno izgleda da može. Ako se neke prikrivene i zabranjene radnje objave, sprečava li se time korupcija na HRT-u ili se narušava njezin ugled? Je li to u interesu ili protiv institucija sustava? Kome je to u interesu, tako žarko stalo, zataškavati?

Mnogo je ljudi iz slavnih HRT-ovih vremena, onih vremena stvarnih zvijezda poput Helge Vlahović, Olivere Mlakara, Ksenije Urličić, Jasmine Nikić ili Vesne Spinčić Prelog, danas zgroženo na koliko je niske grane HRT spao. No, glavni ravnatelj ne misli tako… to gore po činjenice i javnu predodžbu.

Sada, kad se napokon „ekskluzivno“ skupio oglasiti, a nakon punih godinu i pol mandata zaleta, pogledajmo izbliza kako isti opravdava najgore stanje na HRT-u ikad. Razgovor je objavila jedna dnevna tiskovina…

Kazimir ima svoju istinu

Prvo nam se glavni ravnatelj Kazimir Bačić pohvalio, da ne kažem kazao nam je, unatoč opće raširenom suprotnom i oštrom mišljenju javnosti, kako se on na tom mjestu „brzo snašao“ te da mu taj posao „nije bio nepoznanica“. To spada u Muenchausen-kategoriju: imam svoju istinu i baš me briga kakva je opća (dijametralno suprotna) percepcija u javnosti. Iako ga je novinarka upitala za niz skandala i afera s ostavkama, preprodajom karata i svađanjima na HRT-u, ravnatelj Bačić u istom tom svom ignorantskom stilu mirno ocjenjuje: „Ništa se dramatično ne događa što se nije događalo tijekom povijesti postojanja HRT-a.“ Molim? Je li to ravnatelj ima neku svoju povijest HRT-a? A kada je toliko ostavki i skandala bilo u povijesti HRT-a? Baš nikad. Kada je HRT imao prekid programa od sat i četrdeset minuta s prekidom nekih emitiranja i do tri sata? Doslovno nikad. Čak ni u ratu. Čak ni kada je bio raketiran odašiljač na Sljemenu, program gotovo da nije bio ni prekinut.

Ipak, Bačić priznaje kako su „događaji i okolnosti“ (tako on eufemizmom zamata i naziva švercersku preprodaju, najniže moguće tapkarenje s kartama u Moskvi) „narušile ugled EBU i HRT-u jer se radilo o međunarodnom skandalu koji je pokrenula FIFA“. Ne, nikako ne, skandal nije pokrenula FIFA. Pokrenuli su je (izgleda) brojni ljudi s HRT-a, a ne FIFA. HRT-ovi novinari sami ističu i govore o toj i takvoj „uobičajenoj praksi“! FIFA je tek radnju (i moguće koruptivno poduzeće) razotkrila i da nije bilo nje, korupcija bi glatko prošla. Nastavila i dalje isto, istim. Može li dakle gore? Ima li većeg skandala od međunarodnog? Jesu li to tek „događaji i okolnosti“? Uvijek se sjetim pokojnog vrlo iskusnog autora Maria Saletta koji je godinama trpio kojekakva HRT-ova podmetanja dok je njegova nizanka „Jedrima oko svijeta“ istovremeno i tada je bila najprodavaniji HRT-ov proizvod. Jednom mi je kazao da mu nikako nije jasno, kako pored toliko gafova unutar same kuće, tako malo njih izađe van i bude vidljivo u programu. Eto Mario, lucidno si anticipirao: ta su vremena prošla. Gafovi sada plivaju slobodnim stilom. Vani. Već dugo i svima očigledno.

Najduži prekid ikada u povijesti HRT-a

Na sljedeće pitanje „Što se događa s HRT-om?“ ravnatelj hrabro ne odgovara već se vezuje na kvar na trafostanici za koji tvrdi kako je „otklonjen u najkraćem roku“ te još kaže kako je došlo tek do „kraćeg prekida programa“?! Molim? Kraći prekid programa?? A riječ je o najdužem prekidu ikada u povijesti HRT-a! Ma koja muenchausenijada… Riječ je o dužini koja se nikada ni slično nije dogodila u povijesti. Riječ je o takvom prekidu da su mnogi mediji pisali o mogućoj sabotaži… i pri kojem prekidu su pretplatnici dobili samo šturu obavijest i tanku ispriku objavljenu tek tu i tamo, umjesto da ta isprika bude udarna vijest i da podaci pršte. Jer glavni nas ravnatelj žestoko želi uvjeriti kako na HRT-u nema i ne može biti cenzure. A sam ju crta i maže da bude očitom. Pa čovjeku dođe da mu se slatko nasmije utaj (neobrijan) bucmasti obraz.

„Pokrenuli smo sudski postupak osiguranja dokaza i u tijeku je izrada nalaza i mišljenja vještaka. Nakon što isti dobijemo, poduzet ćemo odgovarajuće korake i o svemu obavijestiti javnost“ – ajde barem nešto, napokon. No, to je trebalo reći davno. Odmah. Svim medijima. Zato opravdano brinem: samo da to obavještavanje javnosti i ovoga puta ne bude isto onako tanko i šuplje i narijetko kao što je bilo prvo. Bačić nadalje, povodom skandala i svađe urednika, ističe: „Ako hoćete, ovdje je i muškarac napao ženu, nitko u društvu na to ne bi smio zatvarati oči.“ Znači zločin je najveći kada muškarac napadne, ako žena napadne tada to nije tako strašno? Kada žena napadne dijete na to smijemo zatvarati oči? Zgodna diskriminacija. Senzibilizirajuća. Kaže nama glavno-ravnajući: „…zato što osuđujem svaku vrstu nasilja, a posebno nasilje nad ženama.“ A zašto posebno? Zar nasilje nije nasilje, jedno i isto prema svakom čovjeku bez obzira na spol i dob??

Zatim se ravnateljujući zaigrao pa tvrdi što svi znamo: „Ja kao glavni ravnatelj nemam pravo miješati se u sam program…“ No, ako je tako, kako nam ravnatelj sada (kad mu to treba) prigodno ljeposlovi, kako nam on onda može opravdati onaj njegov nedavni i ekspresni pa povučeni otkaz koji je dobio novinar Hrvatskog Radija zbog tvrdnje koja se politici očito jako nije svidjela, u jednoj od poznatih jutarnjih emisija Radija? I onda kao dokaz kako cenzure nema, hrabro nas nasmijava tvrdnjom o jednoj drugoj emisiji, primjerice: „Petar Vlahov, koji je urednik iste emisije, ne smatra da je cenzuriran ili onemogućen pri izboru tema.“ Ovakav argument zaista drži vodu, zar ne? Jedan tv urednik… koji se „ne smatra“… Onda dobro, odlično. Onda se valjda ni cijela kuća od 2.800 zaposlenika „ne smatra“. A i sam P. Vlahov zaista je kapacitet, očito ravnateljeva mila perjanica i uvjerljiv voditelj za svo gledateljstvo. Zato i jest u tom terminu. Mislim stvarno… Bačić je očito na razini tog istog Vlahova. I da bi na kraju snažno demantirao optužbu o cenzuri Kazimir nam Bačić kazuje… prelazi na izvješće SEEMO-a o rastu domaće proizvodnje. Onda dobro, ako raste proizvodnja znači da nema cenzure, logično kazuje, ne. A i smanjuje se pad gledanosti. Koja divna ocjena … jest pad, ali se smanjuje…

Do paroksizma…

Što se pak krasnih tehničkih uvjeta na HRT-u tiče, Bačić lakira ovako: „Tehnički uvjeti su primjereni obimu i vrsti programa.“ Zaista su primjereni za proizvodnju mraka i neodašiljanja. Povijesno. Nije nam kazao što o tom dvosatnom neodašiljanju misli međunarodna organizacija SEEMO? Ili EBU? Bit će da unisono hvale HRT.

Na kraju nam glavni ravnatelj otkriva i da je emitiranje informativnih i ostalih programa „vrlo zahtjevno“. Ma da, zbilja? A kako ide onaj Vaš obljetnički dosadan slogan o 200 godina Radija i 100 godina Televizije. „Halo, halo. Ovdje Radio Zagreb, kako nas čujete?“ Halo-halo ravnatelju, kako čujete Vi nas, pretplatnike?

Vjerojatno ovaj naš glavni ravnatelj nije ni svjestan koliko stvar dovodi do paroksizma i neistine kada tvrdi: „U današnje vrijeme tolikog broja medija nezamislivo je cenzurirati vijesti, ako je nešto događaj, onda se to i radi isključivo profesionalno i odgovorno.“ A je li bio događaj prošloga četvrtka kada se na Kaptolu premijerno prikazivao film o Jasenovcu… i istovremeno se govorilo i o pratećoj knjizi? Je li to bio događaj kada se u samom središtu Zagreba, u crkveno-svjetovnim prostorijama, okupilo više od tristo ljudi? Je li to događaj ili je to cenzura kada baš nijednog urednika s HRT-a nema? Slučajno ih nema. A je li to uopće ikakav događaj, kad Pupovac odlaže vijenac na nekom spomeniku, pa se okupi čak dvanaest njegovih stranačkih pristaša? Je li to događaj za sve Vaše TV-Dnevnike, sniman s tri kamere? Dajte nam još malo…kazujte o cenzuri…,

Svijet lakiranja i hvaljenja sebe sama

Ravnatelja je najjače zabolila tvrdnja novinarke (javnosti je to odavno dobro poznato) da je gledanost HRT-ova Informativnog programa drastično pala. Zato su u tom njegovu odgovoru pljuštale ove tvrdnje: „nije istina… neistina se često vrti u hrvatskim medijima… situacija je potpuno drugačija… tako ju vide agencije koje se bave gledanošću… od 2011. zaustavljen je pad gledanosti…“ A nije li naš ravnatelj nešto malo prije u ovom (istom) razgovoru mudro kazao kako se pad gledanosti smanjuje? Je li to možebitna kontradikcija? Ili neznanje? Ili nepoznavanje stanja i lupetanja po podacima? Ili sve to zajedno? Pa nastavlja: „najgledaniji smo javna televizija na ovim područjima“. Zgodna su mu ta „ova područja“. Pa nastavlja baražu: „Od svih europskih javnih televizija, HRT se nalazi u gornjoj trećini…“

Bačić očito živi u nekom svom svijetu lakiranja i hvaljenja sebe sama. Savski i Muenchausenovski. Misli valjda da su ljudi glupi i da će mu proći. Šteta što i pretplatnici ne dijele njegovo zadovoljstvo. Na njih se ni jednom jedinom riječju,u cijelu razgovoru, nije osvrnuo… na prosvjede pred HRT-om, na bijeg novinara, upravo pravi stampedo djelatnika HRT-a na druge televizije, na slabe plaće i visoku pretplatu, na ustavnu nezakonitost ubiranja pretplate za gledanje komercijalnih televizija, a plaćanje HRT-u…itd. itd. Pa zatim još: „S druge strane, gledanost informativnog programa raste… (…) …ja očekujem da ćemo baš u ovom segmentu vrlo brzo biti među 12 najgledanijih javnih televizija u Europi.“ Samo malo, pa zar gore nije rekao da je već u gornjoj trećini? A tek se spremaju ući među dvanaest najgledanijih? Naravno ne kaže nam s kime se on to (sve) mjerka?

Ogavni repovi

Zaista je tragikomično kada u kontekstu očajnog rejtinga HRT-a ravnatelj govori o povećanju rejtinga od 7 % u odnosu na lani. Znači ako je rejting lani bio u podrumu, a sada je eksplodirao za čak 7 %, eto mjesta euforiji i samohvali? I onda još dodaje: „Kao javna TV ne možemo sebi dopustiti gafove.“ Da zaista, otkazi, loš rejting Informativnog programa HRT-a, konstantan i velik odljev najboljih novinara; opće nepovjerenje gledateljstva u informacije; ostavke, svađe, vrijeđanja, poražavajuće ocjene o cenzuri, o lošim tehničkim uvjetima; ne gledljivost informativnih emisija; sve one redovite i nekažnjene podvale stanovitoga Ace; sva ona dugogodišnja prešućivanja događaja koji HRT-u nisu podobni, sav onaj mrak koji još nisu u stanju objaviti, a koji se sastoji u desetljećima crnih lista, lista cenzure i sramnih lista gostiju koji su bili zabranjivani, kulturno i intelektualno nepodobni ili kljaštreni, kao takvi prešućivani i krivotvoreni, negirani; prekid programa na čak dva sata; učestale demonstracije pred portom HRT-a, švercerska i međunarodna sramota oko preprodaje karata za nogometno prvenstvo; bijeg tolikih ljudi u mirovinu, pripadajući manjak kadrova i grješke koje učestalo nastaju u odvijanju programa; optužujuće izvješće smijenjenog Nadzornog odbora i optužbe upućene HRT-u za nezakonitost, svi ti ogavni repovi i parničenja i vucaranja HRT-a po sudovima a koji se kao crijeva razvlače godinama te koje HRT uredno i redovito gubi… sve to nisu gafovi ove Uprave kuće.

Ne, ona tobože nije Radmanovizija. Ona nije s time povezana. Kao ni naš glavni ravnatelj Bačić. Ti gafovi su izmišljeni. Njih su napuhali zlobni, konkurentski mediji… jer HRT je u gornjoj trećini europskih TV kuća! „…mi pokušavamo privući gledatelje edukativnim i zabavnim emisijama poput “Hrvatskih velikana” Roberta Knjaza.“ Nazdravlje. Nakon Vlahova još jedan urednički kapacitet i uzdanica glavnog ravnatelja. Na čemu je on? Na crtanim stripovima ili na letećoj kugli?

Osim sve ove kontinuirane domaće i međunarodne bruke, glavni ravnatelj je nehoteć i duhovit, osim što ovako (s)lijepo i učestalo sam sebi skače u usta, pa kaže: „…bitna odrednica toga restrukturiranja je i težnja da HRT postane ozbiljna ustanova.“ Zaista, pa upravo to cijelo vrijeme i govorim, zahvaljujem na potvrdi: HRT još uvijek nije ozbiljna ustanova.To tek treba postati… S Bačićem ni približno, ni odgovorno ne će tako skoro, a za toliko velik naš novac.

Javor Novak/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Nino Raspudić: Plenkovićevo ‘orošavanje’ Vlade

Objavljeno

na

Objavio

Ako ne bude iznenađenja, danas će dovoljno složnih ruku u Saboru potvrditi čak šest novih ministara. Što je razlog takvoj sječi? Prema premijeru, nagla potreba za “osvježenjem”.

Andrej Plenković je kao mandatar ocijenio da su “u političkim okolnostima koje su postale opterećujuća slika za Vladu, osvježenja bila nužna”.

Vladu bi najviše osvježio da je sam otišao, ovako je samo kozmetički “orošava”, umjesto političke i stručne druge lige, kojom ju je uglavnom inicijalno bio popunio, sada, pri kraju balade, mobilizira juniore i trećeligaše kao formalno osvježenje za naivne.

Ukratko, ne radi se ni o kakvoj bitnoj promjeni, već o šminkanju političkog leša da se potpuno ne rastoči do izbora.

Zašto nije išao do kraja pa, primjerice, osvježio Vladu Budimirom Lončarom, idealnim ministrom vanjskih poslova ovakve Hrvatske ili umjesto Nade Murganić za ministricu ustoličio Jelenu Veljaču?

Ionako su i Plenković i bivša ministrica Veljači podnosili raporte i dolazili joj podizati telefonske slušalice na ambiciozno zamišljenu humanitarnu večer na kojoj je, na koncu, unatoč visokim uzvanicima i kremi estrade prikupila manje nego što pjevačke zvijezde koje su joj nastupale uzmu za nastup u svatovima.

Zašto premijer nije u sklopu rekonstrukcije vlade s voljenim koalicijskim partnerom HNS-om dogovorio da i oni jednog “orose”? Primjerice, jesu li manji problemi u resoru ministrice Divjak nego Murganić?

Znači li ovolika smjena isključivo HDZ-ovih kadrova priznanje da su najbolji ministri u Vladi oni iz HNS-a? Je li im onda u zadnjoj godini trebao dati još koje ministarstvo? Teško je iz svega razabrati jasan i dosljedno proveden kriterija za “osvježavanje”, piše Nino Raspudić / Večernji list

Zbog čega je Zdravko Marić, Agrokorovo čudo od djeteta, manji uteg u javnosti od nekih smijenjenih ministara? Koliko se Plenković u samo tri godine politički ofucao dovoljno pokazuje njegov odnos prema medijima i aferama koje su pratili ili potencirali.

Na početku mandata je beskompromisno odbijao smijeniti Barišića i Zdravka Marića unatoč silnom pritisku javnosti, a sada osluškuje svaki šum, mediji i oporba mu kroje vladu pa mu ministri, što bi rekao jedan veliki pjesnik, bivaju kao u jesen na stablima lišće.

Nakon drugopozivaca koje je milom ili silom posmjenjivao, sada se odnekud vade i šalju u sigurnu političku smrt stranački trećopozivci. Ljudi kojima je, čast izuzecima, san snova biti ministar barem godinu dana, što će im, ako ništa drugo, ostati zapisano u CV-u i možda valjati za buduće karijere, jer dosadašnje im nisu impresivne.

Odigrana je figura izmjene u plesu političkih mrtvaca. Smijenjeni ministri su politički mrtvi jer su predugo bili uz Plenkovićev skut i podržavali velike ideološke zaokrete da bi se nakon njegovog pada mogli reciklirati, a s druge strane, njihovi nasljednici su unaprijed žrtvovani i dogodine se, uz dodatni uteg, vraćaju u anonimnost, jer posljednje Plenkovićeve ministrante sigurno sutra Stier, ili bilo tko drugi, neće držati u igri.

Znakovito je kako Plenković, s jedne strane, pokušava zamazati javnosti oči isturanjem anonimusa, a s druge mu, u užoj sviti, ostaju nedodirljivi isti ljudi još od Sanaderovog vremena.

Bit će zanimljivo vidjeti tko će biti novi politički tajnik HDZ-a. Hoće li Plenković i tu funkciju osvježiti nekim novim imenima, nepotrošenim ljudima s velikim ugledom u javnosti, poput, primjerice, Branka Bačića?

Gdje je onaj Mladen Barišić čiju je torbu s četiri milijuna kuna Bačić čuvao nekoliko mjeseci prije nego što ju je predao DORH-u, možda bi se i njega moglo iskoristiti za osvježivanje, barem za državnog tajnika u nekom ministarstvu?

Donedavno je glavna referenca za političko napredovanje bilo posjedovanje neke greške, oraha u džepu ili putra na glavi, svejedno. Greška, kao uporište ucjenjivosti, bila je najbolja preporuka. Toliko se tražila da je malo nedostajalo da je počnu navodili u CV-u – lijepo uza sve podatke o obrazovanju, radnom iskustvu, vještinama, navedeš i koju grešku imaš, točnije, čime si ucjenjiv.

To je, u ovakvoj političkoj kadrovskoj politici, veća preporuka za funkciju od završenog Harvarda. Kad te ima za što uhvatiti, onda si siguran kadar, možeš napredovati dokle hoćeš. Sve dok ne postaneš opterećenje, a onda ćeš pasti kada krene trend “osvježavanja”.

Sada se, s približavanjem izbora, počeo traži drugačiji kadar: nisu više u trendu oni s greškom, već penjači bez pokrića – ponudi mu funkciju o kojoj nikada nije mogao ni sanjati pa će ti biti do groba zahvalan jer zna da bez tebe ne bi došao do takvoga mjesta.

Ali to je varljiva nada, jer nakon nekog vremena ljudi povjeruju da zaista zaslužuju biti tu gdje jesu pa čak i žudjeti više. Koliko je legitimitet tih ljudi? Koliko se njih izvagalo na izborima?

Jedna od novih ministrica osvojila je 0,83 posto preferencijalnih glasova u svojoj izbornoj jedinici. No ako i nemaju politički legitimitet, jesu li to onda vrhunski eksperti u svojim područjima pa mi u stvari imamo vladu stručnjaka, a ne političku? Mediji javljaju da je novi ministar vanjskih poslova rođak Mate Granića.

To je napredak, da ne kažem osvježenje, jer nije mu brat ili sin. No glavno, zdravorazumsko pitanje u “operaciji osvježenje” je sljedeće: kako su ti ministri bili dobri prije pola godine, godinu ili dvije, a sada odjednom ne valjaju? Je li ih tada izabrao premijer, štoviše, i jamčio za njih?

Ostaje i pitanje koliki su to tereti koji stvaraju “opterećujuću sliku” o kojoj je govorio Plenković i koje su vrste. Ima li tu posla za DORH ili se postupalo po zakonu ali nemoralno (zakon je minimum moralnosti) pa je šteta politička? Ima li onda tu i premijerove političke odgovornosti?

Ne računajući četvero mostovaca, koji su odletjeli nakon promjene koalicijskog partnera, Plenkoviću je u manje od tri godine otpalo devet njegovih ministara, koje je kadrovirao HDZ, pod njegovom palicom. Devet ministara! Je li moguće da je u svima bio problem, osim u Plenkoviću?

Vjerovati u to jednako je naivno kao i misliti da ću mu ovo ishitreno orošavanje pomoći na izborima, počevši od unutarstranačkih na proljeće sljedeće godine.

Nino Raspudić / Večernji list

 

Nino Raspudić: Tko o čemu, HNS o poštenju!

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Ivan Hrstić: Tragikomedija u svemu je što se u medijima bivši Milanovićevi ministri postavljaju kao moralne vertikale

Objavljeno

na

Objavio

EU je dobila novu šeficu Europske komisije Ursulu von der Leyen, njemačku ministricu obrane, za čijim odlaskom Nijemci neće plakati.

Ne baš tako davno, doživljavali su je kao rukopoloženu nasljednicu željezne kancelarke, no, zbog katastrofalnog stanja Bundeswehra, optužbi za plagiranje doktorske disertacije, učestalih napada oporbe i medija te poziva na ostavku, von der Leyen više nije bila dovoljno dobra za Njemačku. Ali očito jest za EK.

Prva žena na čelu EK, to je sasvim OK, no, u dubokoj sjeni njezinog obećanja o striktnom poštovanju rodne zastupljenosti ostaje zgaženo načelo geografske zastupljenosti – osovina Berlin-Pariz ostavlja istok Europe praznih ruku, a nakon Brexita njemačka dominacija u EU postaje druga ljudska konstrukcija vidljiva iz svemira.

Očito nije nužno biti uspješan u državi iz koje dolaziš da bi došao na vodeću poziciju u EU, dovoljna je karijera u pravim krugovima te savršeno vladanje europskom retorikom.

Iako još nije sve gotovo, Andrej Plenković, hvala Bogu, konačno je stigao primijetiti da požar koji bukti u Hrvatskoj nije samo na Zrću, već da se uvelike dimi i iz njegovih Banskih dvora, piše Ivan Hrstić / Večernji list

Plenković je i dalje premijer najsiromašnije članice, egzodus se nastavlja, ovakav rast BDP-a garantira ništa više od ostanka na repu EU, a pod repom eurozone. Jedini domaći uspjeh mu je Agrokor, a i taj je okaljan aferom Borg.

Zaklinjao se da neće dopustiti gašenje sisačke rafinerije, no na koncu je šaptom ugasio. Utopljeniku Uljaniku dobacio je betonski pojas za spašavanje. Tri godine su prošle bez ikakvog pomaka oko obećanog preuzimanja Ine! Što se čeka? Možda odluka arbitraže u Washingtonu kao izlika da se situacija promijenila te da se mora sve prepustiti Mađarima.

Ovršni zakon ponovno je najavljen u verziji koja neće zadovoljiti nikoga osim neke borgove koje od ovrha žive. Očekuje se novi paket poreznih rasterećenja, ali opet ništa od poreza na nekretnine, a najavljeni rez PDV-a za samo 1 posto ponovno bi bio “izija vuk magare”. Čitav njegov mandat zapravo je kronologija raznih odgoda.

Čak i naizgled odlučan raskid s Mostom zapravo je posljedica čekanja da HNS bude spreman na preslagivanje. Čekao je do zadnjeg trena i s Istanbulskom konvencijom, pa proveo ratifikaciju ne shvaćajući kakve će to tektonske poremećaje izazvati. Neshvaćanje prirode vlastite stranke sad mu se vraća u lice. Serija afera s njegovim ministrima ne bi bila niti upola toliko razarajuća da prije toga nije podijelio HDZ, a time i iskrenu podršku svojoj vladi!

“Reći ću vam tko su novi ministri kad ja kažem da je vrijeme”, još je jedna Plenkovićeva izjava à la Kralj Sunce koja savršeno ilustrira krah komunikacijske strategije čovjeka koji sebe smatra Velikim Komunikologom. U načelu, sasvim je ispravno ne pristati da ti drugi udaraju ritam, no, kasno je “dedramatizirati” i glumiti da uzde čvrsto držiš u rukama nakon što tri tjedna nisi primijetio da se kriza otela kontroli.

I onda ministar Goran Marić, vidjevši da ga nitko neće ni pokušati zaštititi, sam odluči da je vrijeme za ostavku, a Plenković se nakon toga niti ne obrati javnosti!? I to je problem: Kako naći ministra koji zna da će isti dan kad se objavi njegovo ime kao u zlatnoj groznici krenuti na juriš tko će prvi zabiti lopatu u njegovu imovinsku karticu. Svaki mora znati da je topovsko meso. Za nijednog od njih nema 100 dana poštede.

Dakle, idealan kandidat nikada nije bio načelnik općine, ne posjeduje tvrtku, nema auto ni vozačku dozvolu, po mogućnosti nije pisao doktorat, ne daj bože knjigu. Tragikomedija u svemu je što se u medijima bivši Milanovićevi ministri postavljaju kao moralne vertikale, a najjadnije za HDZ da mu čak i HNS dijeli lekcije.

Stranka koja je simbol trgovačkog klijentelizma u Hrvata! U HDZ-u traže od Plenkovića da se riješi i HNS-ovih ministara koji su mu zabili nož u leđa dok je bio zauzet Bruxellesom. No, najveća kazna za HNS bila bi – ostaviti ih u ovakvoj vladi. To bi bila garancija njihovog nestanka na sljedećim izborima.

HDZ neće nestati, ali i relativna pobjeda može značiti poraz. Kad sam lani govorio da će se zbog Plenkovićeve pogrešne politike prednost HDZ-a pred SDP-om istopiti na razinu statističke pogreške, mnogi su se smijali. No, to se već umalo dogodilo na europskim izborima, a posljednje ankete potvrđuju.

Ovo sve znači da HDZ s Plenkovićem na čelu više nema koalicijskog potencijala osim u velikoj koaliciji sa SDP-om, koji je on sam, slučajno ili ne, vratio u život. Dakle, što nam se smiješi: Davor Bernardić premijer, Andrej Plenković ministar vanjskih poslova. Gore od toga bilo bi samo obratno, piše Ivan Hrstić / Večernji list

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari