Pratite nas

Vijesti

U zemlji vrije

Objavljeno

na

Na nov način ponavlja se ono što je bilo u Jugoslaviji. U njoj gospodarstvo nije funkcioniralo zbog jugokomunističke partijske ideologije i korumpiranih direktora i menadžera, koji nisu ništa radili bez podmićivanja, a danas gospodarstvo ne funkcionira zbog divljeg kapitalizma, koji su uveli više-manje isti direktori i dobro plaćeni menadžeri. No, mnoge su stvar drukčije nego u Jugi.
Danas vlastodršci nemaju nikakve ideologije. Ideologija njihovih roditelja doživjela je povijesni slom 1990. Oni su zagovornici nemilosrdne konkurencije, koja će uništiti-nastavi li se sadašnja politika-domaću proizvodnju i domaće sirovine. Narod je trpio od 1945. Do 1990.  Narod trpi i od ovih koji su u ime RH spremni prodati  posljednju hrvatsku banku, autoceste željeznice i sve što je vrijedno. Glavešine na Markovu trgu nisu, čini se, u stanju unaprijed procijeniti koliko je opasna njihova kratkoročna strategija, koja potkopava temelje budućim naraštajima.Unatoč njima, moramo se nadati da u politici ima odgovornih ljudi koji znaju kako budućim naraštajima osigurati budućnost u vlastitoj zemlji. Stručnjaci upozoravaju da se nekoliko područja ne smije privatizirati. To su poglavito željeznice, ceste, energetska opskrba i voda. Hrvatska država mogla bi lako uz sadašnju mudru politiku izgubiti kontrolu nad svim tim područjima koja su od najveće važnosti za miran život državljana. Privatizacija takvih poduzeća dovodi u svijetu do toga da bogataši postaju sve bogatijim, a siromašni i marljivi sve siromašnijim. Žrtve su obični ljudi. U Hrvatskoj ima malo književnika, filozofa, sociologa koji iako nisu ekonomski stručnjaci abve se takvim pitanjima. A neki koji se bave i gospodarskim pitanjima nerijetko su 2jugonostalgičari „ koji ne mogu današnje neprilike u zemlji opisati na drugi način nego tako da kažu kako se navodno u Jugi bolje živjelo. Da, bolje su živjele povlaštene klase ljudi, koju su se politikom bavile u okviru Saveza komunista. U socijalizmu „ dobitnici „ su bili oni koji su do kraja bili uz maršala, a danas u doba kapitalizma i globalizacije dobitnici su bogataši koji čine novu globalnu elitu. Među njima nalaze se i neki Hrvati, koji se uz ekonomiju bave politikom samo ako im ide u korist. Takvi financijski podupiru stranke.
Hrvatska prošlost ne smije se nikad zaboraviti, 1990. Kada je na temelju višegodišnjih priprema započela agresija na Hrvatsku. Ekonomski problemi s kojima se Hrvatska danas suočava velikim su dijelom posljedica velikosrpske agresije. Sjetimo se samo polja koja su minama posijali agresori i koje se još uvijek nalaze ukopani u zemlji. Zašto Hrvatska šuti o tomu ? Zašto troškove uklanjanja mina ne plaćaju oni koji su ih i posijali po hrvatskoj zemlji ? Hrvatska je suočena s bezbroj problema, koje bi trebalo staviti na javnu raspravu. Nije dosta da se oni samo artikuliraju po raznim tribinama uz sudjelovanje uvijek istih , mahom starijih, ljudi. Koja će politička grupacija u Hrvatskoj početi napokon na tribine privlačiti i mlade ljude? U Hrvatskoj ima oko 140 stranaka, čemu one služe ? Nažalost, samo razjedinjavanju nacije, odnosno države hrvatske. Što su one učinile da se u Hrvatskoj razvija suvremeno bankarstvo, industrija, poljoprivreda, trgovina sa svijetom ? U Njemačkim robnim kućama ima robe iz makedonije, BiH i Srbije ali rijetko koji proizvod s hrvatskim znakom. Zašto te silne stranke ne pokrenu neku proizvodnju u kojoj bi se zaposlili inžinjeri koji spavaju kod kuće ili jalovo razglabaju po kavama ? Hrvatskoj su potrebne javne debate-u saboru, u velikim dvoranama s mladim ljudima, na trgovima. Narod hrvatski mora se opet pokrenuti-politički i gospodarski. Mlade ljude država mora motivirati da sklapaju brakove i rađaju djecu. Država im mora pri tome pomoći. Na taj način počelo bi se bistriti hrvatsko nebo.
Stjepan Šulek, HS

Što vi mislite o ovoj temi?

Vijesti

Tuđman opet među nama

Objavljeno

na

Objavio

Eto, vidiš, govorio mi je nekakav unutarnji glas, budi da su „virni krivovirna pravca“, podigoše mu spomenik. „Najveći i najljepši“, upravo onako kako je obećavao zagrebački gradonačelnik. Dobro, ne voliš gradonačelnika, ali danas, na Dan ljudskih prava, srce bi ti ipak trebalo biti na mjestu, ako ni zbog koga i ni zbog čega, onda zbog Kuzme Kovačića i njegove umjetnine.

Da, tako i jest: srce mi je zbog njih na mjestu. Ali ovdje i sada nije riječ o umjetniku i umjetnini. O njima su u svom jadu i čemeru neumjesno i nepristojno u javnim priopćivalima cviljeli jugani (jarmoljubci) staroga kova teško pogođeni postavljanjem spomenika. Razumijem njihovu neuljuđenu tugu. Razumijem i stanovitu uljuđenu suzdržanost jugana novoga kova. Ipak, lagao bih kad bih rekao da suosjećam s njima, i jednima i drugima. To je možda krivo? Možda. Ali što mogu, ne zapovijedam svomu osjećaju, a hinjena mi se sućut gadi. Možda je krivo samo to reći? Ako je tako, ni tu mi nema pomoći. Kakav sam, takav sam.

Srce mi je dakle na mjestu, ali uznosan bi izraz zadovoljstva bio posve neumjestan. Zašto? Zbog okolnosti u kojima je spomenik otkriven. Kakve sad okolnosti? Razmotrimo to.

Nikada nisam dvojio da će Tuđman i u Zagrebu dobiti spomenik. Stoga nisam ni iznenađen. Nikad mi, kao ni kiparu Kovačiću, nije bio dvojben ni politički smjer ni državnički format Franje Tuđmana. Svi spomenici podignuti prvomu hrvatskom predsjedniku diljem domovine spomenici su – hrvatskomu suverenizmu. U tomu se svi politički Hrvati slažu.

Domoljubcima je to razlog štovanja, a domomrzcima razlog zatiranja Tuđmanove uspomene.

Tuđmanova se uspomena zatirala okrutno: ocrnjivanjem i blago: reinterpretacijom. Ocrnjivačima – juganima staroga kova – Tuđman je bio i ostao samo zločinac bez premca. Reinterpretima – juganima novoga kova – Tuđman je prikriveni globalist.

Ocrnjivanje je u velezločinca sažeo Zoran Erceg izgredom na svečanosti otkrivanja zagrebačkog spomenika Tuđmanu. Reinterpretaciju Tuđmanova suverenizma osmislio je Zdravko Tomac na jednoj od komemoracija u povodu Tuđmanove smrti u zagrebačkom Povijesnom institutu. „Vjerodostojni“ je profesor nazočnicima priopćio da mu je pokojni Tuđman „u četiri oka“ rekao: Borba za samostalnost i suverenost Hrvatske samo je prvo poluvrijeme; drugo je poluvrijeme borba za članstvo Hrvatske u Europskoj uniji [tj. za odbacivanje samostalnosti i suverenosti]. To je humus iz kojega je niknula ideologija Sanaderova „novog“ HDZ-a. Tako su novi hrvatski jarmoljubci, Sanaderovi eurohrvati, god. 2003. od starih jarmoljubaca, Račanovih jugohrvata, preuzeli vlast i nastavili proeuropski „detuđmanizirati“ Hrvatsku.

Najžešće razdoblje „detuđmanizacije“ označila je HDZ-ova idila s Carlom del Ponte, glavnom tužiteljicom haaškoga Međunarodnog kaznenog sudišta za zločine počinjene u bivšoj Jugoslaviji (ICTY). U to je vrijeme HDZ-ova vlast bjesomučno progonila hrvatsko „plemstvo mača“. Junaci Domovinskoga rata degradirani su u hulje i ništarije, zatvarani i osuđivani, a njihovu mrtvom vrhovnom zapovjedniku Franji Tuđmanu vlast je šutke, a oporba glasno priznavala status vođe i organizatora „udruženoga zločinačkog pothvata“. Kako je svršilo to protuhrvatsko mahnitanje? Haaško je sudište nepostojeći „Udruženi zločinački pothvat“, koji je maknulo s Republike Hrvatske, lani konačno pripisalo vojnomu i civilnomu vodstvu ratne Hrvatske Republike Herceg-Bosne i drastično ga kaznilo. A kada je general Slobodan Praljak, za čitanja presude, u sudnici počinio samoubojstvo odbijajući živjeti nedužan sa stigmom ratnoga zločinca, Hrvatski je generalski zbor u povodu toga tragičnog događaja organizirao svomu ratnom drugu komemoraciju u zagrebačkoj Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskoga. Nitko se iz vrha državne vlasti nije usudio nazočiti komemoraciji.

Doda li se tomu da je predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović ove godine 19. obljetnicu Tuđmanove smrti i Dan ljudskih prava obilježila javnim druženjem s nekadašnjim neslužbenim glasnogovornikom Carle del Ponte Ivanom Zvonimirom Puhovskim te da je u isto vrijeme ministar unutarnjih poslova Davor Božinović u Marakešu prihvatio u ime Republike Hrvatske nekakav neobvezujući sporazum o migracijama koji redom odbijaju suverenistričke vlade u Srednjoj i Istočnoj Europi, što se o svemu tomu može misliti?

Ali vratimo se na polazište. Nakon punih 19 godina detuđmanizacije neprispodobivi je „Palmin burazer“ okupio cijeli trovrh državne vlasti i mnoštvo iskrenih štovatelja Tuđmanove uspomene podno veličanstvenoga spomenika hrvatskomu suverenizmu. Samo on, stjecajem nesretnih okolnosti, nije došao. Što mislite, je li to suverenističko pokajništvo hrvatskih globalista ili samo visoka himba? Što god bilo, dobro je da ih div podsjeća na njihovu neznatnost.

Benjamin Tolić/Hrsvijet.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

Marin Vlahović: Kako sam razotkrio međunarodni švercerski lanac migranata..

Objavljeno

na

Objavio

Marin Vlahović u Bujici: “Sin saborskog zastupnika Gorana Beusa Richembergha bio je priveden i ispitivan, prošao je cijelu obradu!”

Ivor Beus se našao u automobilu koji je istovario migrante na granici – rekao je istraživački novinar Marin Vlahović, gostujući u Bujici za Z1 i nastavio: – To mi je potvrdio i njegov otac, saborski zastupnik Beus! Razgovarali smo telefonom…

Inače, zastupnik Glasa Goran Beus Richembergh je jedan od najvećih zagovornika danas usvojenog Marakeškog sporazuma i poznat je po otvorenoj promigrantskoj politici…

Marin Vlahović je 04. prosinca objavio članak na portalu Dnevno.hr, u kojem je razotkrio dio međunarodnog švercerskog lanca migranata. Dva dana kasnije – na Sv. Nikolu, zagrebačka policija izvela je munjevitu akciju i uhitila 14 osoba – 11 Hrvata, 2 Afganistanca i jednog Pakistanca. Vlahović tvrdi da je organizator krijumčarenja migranata u Hrvatskoj – od Bosne do Slovenije – zapravo sin pakistanskog konzula, a da je i 24-godišnji Hrvat uhićen kod Kopra prošle godine, nakon neuspješnog bjega pred slovenskom policijom i prevrtanja kombija, dio istog lanca.

Vlahović je u šokantnoj emisiji otkrio glavne krijumčarske rute, način komuniciranja, organiziranje prijevoza i odakle točno dolazi novac za šverc migranata. Zbog prozivanja pakistanske tajne službe misli da mu je glava u torbi. Vlahovićeva priča naišla je na veliki odjek u susjednim zemljama, dok se u Hrvatskoj pokušava zataškati…

Bujica je objavila i fotografiju posebne bankovne kartice koju migranti dobivaju od UNHCR-a i s koje podižu novac – bez imena i prezimena. Karticu je izvor iz policije dostavio redakciji Bujice, uz napomenu da mnogi migranti nemaju baš nikakve dokumente, ali zato imaju Mastercard koja vrijedi od 6. mjeseca 2017. do 6. mjeseca 2019. godine i na njoj je dovoljno novca za dolazak na krajnju destinaciju…

Bujanec: ‘Mainstream’ mediji šute o aferi Ivora Beusa, sina saborskog zastupnika Glasa – Gorana Beusa Richembergha!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari