Pratite nas

Vijesti

U zemlji vrije

Objavljeno

na

Na nov način ponavlja se ono što je bilo u Jugoslaviji. U njoj gospodarstvo nije funkcioniralo zbog jugokomunističke partijske ideologije i korumpiranih direktora i menadžera, koji nisu ništa radili bez podmićivanja, a danas gospodarstvo ne funkcionira zbog divljeg kapitalizma, koji su uveli više-manje isti direktori i dobro plaćeni menadžeri. No, mnoge su stvar drukčije nego u Jugi.
Danas vlastodršci nemaju nikakve ideologije. Ideologija njihovih roditelja doživjela je povijesni slom 1990. Oni su zagovornici nemilosrdne konkurencije, koja će uništiti-nastavi li se sadašnja politika-domaću proizvodnju i domaće sirovine. Narod je trpio od 1945. Do 1990.  Narod trpi i od ovih koji su u ime RH spremni prodati  posljednju hrvatsku banku, autoceste željeznice i sve što je vrijedno. Glavešine na Markovu trgu nisu, čini se, u stanju unaprijed procijeniti koliko je opasna njihova kratkoročna strategija, koja potkopava temelje budućim naraštajima.Unatoč njima, moramo se nadati da u politici ima odgovornih ljudi koji znaju kako budućim naraštajima osigurati budućnost u vlastitoj zemlji. Stručnjaci upozoravaju da se nekoliko područja ne smije privatizirati. To su poglavito željeznice, ceste, energetska opskrba i voda. Hrvatska država mogla bi lako uz sadašnju mudru politiku izgubiti kontrolu nad svim tim područjima koja su od najveće važnosti za miran život državljana. Privatizacija takvih poduzeća dovodi u svijetu do toga da bogataši postaju sve bogatijim, a siromašni i marljivi sve siromašnijim. Žrtve su obični ljudi. U Hrvatskoj ima malo književnika, filozofa, sociologa koji iako nisu ekonomski stručnjaci abve se takvim pitanjima. A neki koji se bave i gospodarskim pitanjima nerijetko su 2jugonostalgičari „ koji ne mogu današnje neprilike u zemlji opisati na drugi način nego tako da kažu kako se navodno u Jugi bolje živjelo. Da, bolje su živjele povlaštene klase ljudi, koju su se politikom bavile u okviru Saveza komunista. U socijalizmu „ dobitnici „ su bili oni koji su do kraja bili uz maršala, a danas u doba kapitalizma i globalizacije dobitnici su bogataši koji čine novu globalnu elitu. Među njima nalaze se i neki Hrvati, koji se uz ekonomiju bave politikom samo ako im ide u korist. Takvi financijski podupiru stranke.
Hrvatska prošlost ne smije se nikad zaboraviti, 1990. Kada je na temelju višegodišnjih priprema započela agresija na Hrvatsku. Ekonomski problemi s kojima se Hrvatska danas suočava velikim su dijelom posljedica velikosrpske agresije. Sjetimo se samo polja koja su minama posijali agresori i koje se još uvijek nalaze ukopani u zemlji. Zašto Hrvatska šuti o tomu ? Zašto troškove uklanjanja mina ne plaćaju oni koji su ih i posijali po hrvatskoj zemlji ? Hrvatska je suočena s bezbroj problema, koje bi trebalo staviti na javnu raspravu. Nije dosta da se oni samo artikuliraju po raznim tribinama uz sudjelovanje uvijek istih , mahom starijih, ljudi. Koja će politička grupacija u Hrvatskoj početi napokon na tribine privlačiti i mlade ljude? U Hrvatskoj ima oko 140 stranaka, čemu one služe ? Nažalost, samo razjedinjavanju nacije, odnosno države hrvatske. Što su one učinile da se u Hrvatskoj razvija suvremeno bankarstvo, industrija, poljoprivreda, trgovina sa svijetom ? U Njemačkim robnim kućama ima robe iz makedonije, BiH i Srbije ali rijetko koji proizvod s hrvatskim znakom. Zašto te silne stranke ne pokrenu neku proizvodnju u kojoj bi se zaposlili inžinjeri koji spavaju kod kuće ili jalovo razglabaju po kavama ? Hrvatskoj su potrebne javne debate-u saboru, u velikim dvoranama s mladim ljudima, na trgovima. Narod hrvatski mora se opet pokrenuti-politički i gospodarski. Mlade ljude država mora motivirati da sklapaju brakove i rađaju djecu. Država im mora pri tome pomoći. Na taj način počelo bi se bistriti hrvatsko nebo.
Stjepan Šulek, HS

facebook komentari

Vijesti

UNATOČ KIŠI: Više od tisuću studenata predalo zahtjeve i tisuće potpisa za Hrvate u BiH!

Objavljeno

na

Objavio

Unatoč jakoj kiši danas je u Zagrebu na prosvjednom skupu u organizaciji hrvatskih studenata iz Hrvatske i BiH bilo prisutno više od 1 000 studenata.

Studenti s drugim građanima okupili su se u utorak 12. prosinca na Trgu bana Josipa Jelačića u 13 sati odakle su krenuli prema Trgu sv. Marka s glavnim transparentnom „S prijezirom odbacujemo vaše podaništvo“.

Nakon okupljanja na Markovom trgu, ispred Hrvatskog sabora, otpjevana je hrvatska himna te je održana minuta šutnje u čast svim poginulim i preminulim hrvatskim braniteljima u Domovinskom ratu te svim žrtvama rata.

Studenti su naglasili kako su se okupili i prije četiri godine na istom mjestu, samo nekoliko dana nakon prvostupanjske presude hercegbosanskoj šestorki, pod geslom „Još nije kasno!“. Ipak, kako su istaknuli, vlasti su zanemarivale vrlo važne činjenice, što je dovelo do smrti „čovjeka koji je s prijezirom odbacio laži, gledao na nepravdu i koji je prezirao nelogičnost i nerad dobrog dijela predstavnika njegovog naroda, za koji je na kraju i život dao!“

Studenti su uspjeli prikupiti preko 6000 potpisa za svoje zahtjeve koje su pročitali na skupu. Naglasili su kako ne žele dozvoliti da se „Hrvatska ponižava zbog sitnih interesa“ te da iznose konkretne zahtjeve kako bi se zaštitili sunarodnjaci u Bosni i Hercegovini, jer je vrijeme da dođe „do oštrog suprotstavljanja onima koji gaze ljudska, politička, ekonomska i sva ustavna prava Hrvata u Bosni i Hercegovini“.

Među potpisnicima našli su se i saborski zastupnici iz kluba zastupnika HDZ-a, Mosta, Hrasta, nezavisni zastupnici, HSS-a,  zastupnici Europskog parlamenta, generali HV-a i HVO-a, mnogi sveučilišni profesori, akademici i javni intelektualci.

Studente je u Hrvatski sabor, gdje je i službeno predana predstavka s potpisima, primilo izaslanstvo HDZ-a na čelu s Božom Ljubićem, Mosta na čelu s Božom Petrovom i drugima,  Hrasta na čelu s Hrvojem Zekanovićem, Neovisnih za Hrvatsku na čelu sa zastupnikom Željkom Glasnovićem te Ivicom Mišićem kao zastupnikom stranke Promijenimo Hrvatsku.

Na sastanku je, kako doznajemo, više puta naglašeno kako je za Hrvate u BiH važan konsenzus političkog Zagreba. Mladi su zastupnicima istaknuli kako žele da se zajedništvom nadiđe dnevna politika po pitanju Hrvata u BiH, a sudeći po podršci iz gotovo svih parlamentarnih stranaka, to su i uspjeli.

facebook komentari

Nastavi čitati

Vijesti

Ivica Šola: Gospodine Plenkoviću, trebate se malo zamisliti

Objavljeno

na

Objavio

Kako je (tradicionalna) ljevica padom Berlinskog zida politički poražena i utopila se u bezličnost sveprisutnog političkog centrizma, sukladno Gramscijevu “receptu”, spas pokušava pronaći prebacujući se na područje kulture (kulturkamf) i obrazovanja.

Tako je i kod nas HNS, kao i SDP prije s Jokićem, inzistirao na tim resorima sa zadnjim motivom koji nemaju veze ni s kulturom niti obrazovanjem, već s preodgojem naroda i pojedinaca, rušenjem milenijskih vrednota i tradicija, zahvaćeni nietzscheanskim delirijem “prevrednovanja svih vrijednosti”. U tome, kako kod nas, tako i posvuda po svijetu, djeluju netolerantno i isključivo, piše Ivica Šola / Slobodna Dalmacija

Ideološka podvala

Podsjećamo da je Jokić kao uvrijeđena frajla dao ostavku samo zato jer se njegovu radnu skupinu željelo pluralizirati, dodati stručnjake i znanstvenike s drugih instituta i institucija, a on, koji se krio iza demagoškog slogana “struka, a ne politika”, u svojoj isključivosti to odbio, prema poznatom milanovićevskom “aksiomu” “ili mi ili oni”. Isti taj Milanović razotkrio je Jokićevo skrivanje iza “struke”, rekavši da je on njihov (politički) izbor, točnije njegovog savjetnika Nevena Budaka, zadnjeg šefa Komunističke partije na Filozofskom u Zagrebu.

Potom ministrica Divjak kao “nezavisna” zajedno s HNS-om uvjetuje Plenkovića, inzistirajući da oni vode glavnu riječ u reformi obrazovanja, da bi u “demokratskom i pluralnom” duhu počeli “čistke”, pri čemu je hajka na profesoricu Vican u duhu “tolerancije” zrcalo ljevičarske isključivosti i agresivnosti koje, naravno, pripisuju drugima, pa u ime slobode guše slobode, u ime tolerancije provode netoleranciju, u ime pluralizma nameću vlastiti svjetonazor na totalitarni način, gdje se svaki drukčiji glas etiketira, omalovažava i isključuje.

I njezina zavodljiva krilatica koja zvuči jako pametno “tehnologija, a ne ideologija” je čista ideološka podvala, jer promovira pristup koji bi i pripadnici ljevičarske frankfurtske škole, od Marcusea do Habermasa nazvali opasnim, upravo – ideološkim, ili pak glupošću na tragu fahidiotizma.

Kada je odgojno-obrazovna reforma u pitanju, s ljevice se rasprava vodila ili etiketama ili floskulama, manje argumentima, kao i prepotentno umišljenoj, samodoznačenoj mesijanskoj ulozi progresista nasuprot zatucanim tradicionalistima. Ove snobovske, progresističke ambicije ljevice Chesterton je još početkom prošlog stoljeća rasturio u samo dvije rečenice.

Prva: “I progresisti su tradicionalisti, samo pripadaju različitoj tradiciji.” I druga: “Što je to progresist? To je osoba koja vjeruje da je četvrtak bolji samo zato što dolazi poslije srijede.”

U ovu orwellovsku situaciju u kojoj je laž istina, čistke su tolerancija (Vican), totalitarizam i isključivost pluralizam, došla je u četvrtak poruka hrvatskih biskupa pod naslovom “Založiti se za temeljne vrjednote obrazovanja i obitelji”, gdje upravo daju svoj prinos raspravi glede nastavnog uputnika (kurikul) i procesa reforme obrazovanja i odgoja.

Nasuprot niže spomenutoj isključivosti, biskupi se zalažu za pluralizaciju odgojno-obrazovnog procesa kada su svjetonazorske odrednice u pitanju (ne matematika, fizika, biologija…), kako to roditeljima jamči i naš Ustav, ne dirajući bilo kojoj svjetonazorskoj skupini u društvu da kroz građanski ili zdravstveni odgoj bira program koji želi, ali isto to ne može se uskratiti ni vjerskim zajednicama, budući da je sloboda savjesti temelj svakog demokratskog društva.

Kakva je to država?

Potom, u duhu najbolje sekularne tradicije, biskupi posebno ističu važnost humanističkih i društvenih znanosti u kontekstu razvijanja kritičkog mišljenja u pluralnim i demokratskim društvima, kao i istine o povijesti u kontekstu nacionalne memorije i identiteta, što su već istaknuli i mnogi javni intelektualci, napose Slaven Letica, upozoravajući da tehnika i tehnologija ne mogu razvijati “kritičku misao”.

I na koncu, u kontekstu tzv. Istanbulske konvencije i problematične, fluidne rodne teorije, biskupi nikome u pluralnom i demokratskom društvu ne osporavaju da sukladno tome odgaja svoju djecu, ali da isto ne mogu osporavati “vjerskim zajednicama da odgajaju djecu u skladu s vlastitim kršćanskim naukom”, jer je to kršenje hrvatskog Ustava i napad na slobodu vjeroispovijesti. U tom smislu, u demokratskom duhu, za razliku od ljevičarskih dogmi i dogmatizma i njihove (medijske) inkvizicije, pozivaju na javnu raspravu.

Poruka hrvatskih biskupa je otvorena, uključiva, tolerantna i nikoga ne vrijeđa. No ona ujedno zabrinjava i plaši iz jednog razloga. Tragikomično je da biskupi u Hrvatskoj 2017. godine nasuprot političarima i vlastodršcima (sekularnoj vlasti) moraju braniti temeljne sekularne vrijednosti zapadne civilizacije: pluralizam, slobodu kritičkog mišljenja, vjerske slobode i demokraciju. Naime, isto to su pod progonima branili i u totalitarnom komunističkom sustavu.

Nad ovom “opasnom” porukom, paradoksom, predsjednik Vlade treba se malo zamisliti: g. Plenkoviću, kakva je to država u kojoj biskupi brane sekularne i demokratske vrijednosti od sekularista (nominalnih) demokrata!?

Ivica Šola / Slobodna Dalmacija

 

HITREC: Hrvatska stenje od tereta veleizdajnika i sitnije medijske izdajničke klateži

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari