Pratite nas

Vijesti

U zemlji vrije

Objavljeno

na

Na nov način ponavlja se ono što je bilo u Jugoslaviji. U njoj gospodarstvo nije funkcioniralo zbog jugokomunističke partijske ideologije i korumpiranih direktora i menadžera, koji nisu ništa radili bez podmićivanja, a danas gospodarstvo ne funkcionira zbog divljeg kapitalizma, koji su uveli više-manje isti direktori i dobro plaćeni menadžeri. No, mnoge su stvar drukčije nego u Jugi.
Danas vlastodršci nemaju nikakve ideologije. Ideologija njihovih roditelja doživjela je povijesni slom 1990. Oni su zagovornici nemilosrdne konkurencije, koja će uništiti-nastavi li se sadašnja politika-domaću proizvodnju i domaće sirovine. Narod je trpio od 1945. Do 1990.  Narod trpi i od ovih koji su u ime RH spremni prodati  posljednju hrvatsku banku, autoceste željeznice i sve što je vrijedno. Glavešine na Markovu trgu nisu, čini se, u stanju unaprijed procijeniti koliko je opasna njihova kratkoročna strategija, koja potkopava temelje budućim naraštajima.Unatoč njima, moramo se nadati da u politici ima odgovornih ljudi koji znaju kako budućim naraštajima osigurati budućnost u vlastitoj zemlji. Stručnjaci upozoravaju da se nekoliko područja ne smije privatizirati. To su poglavito željeznice, ceste, energetska opskrba i voda. Hrvatska država mogla bi lako uz sadašnju mudru politiku izgubiti kontrolu nad svim tim područjima koja su od najveće važnosti za miran život državljana. Privatizacija takvih poduzeća dovodi u svijetu do toga da bogataši postaju sve bogatijim, a siromašni i marljivi sve siromašnijim. Žrtve su obični ljudi. U Hrvatskoj ima malo književnika, filozofa, sociologa koji iako nisu ekonomski stručnjaci abve se takvim pitanjima. A neki koji se bave i gospodarskim pitanjima nerijetko su 2jugonostalgičari „ koji ne mogu današnje neprilike u zemlji opisati na drugi način nego tako da kažu kako se navodno u Jugi bolje živjelo. Da, bolje su živjele povlaštene klase ljudi, koju su se politikom bavile u okviru Saveza komunista. U socijalizmu „ dobitnici „ su bili oni koji su do kraja bili uz maršala, a danas u doba kapitalizma i globalizacije dobitnici su bogataši koji čine novu globalnu elitu. Među njima nalaze se i neki Hrvati, koji se uz ekonomiju bave politikom samo ako im ide u korist. Takvi financijski podupiru stranke.
Hrvatska prošlost ne smije se nikad zaboraviti, 1990. Kada je na temelju višegodišnjih priprema započela agresija na Hrvatsku. Ekonomski problemi s kojima se Hrvatska danas suočava velikim su dijelom posljedica velikosrpske agresije. Sjetimo se samo polja koja su minama posijali agresori i koje se još uvijek nalaze ukopani u zemlji. Zašto Hrvatska šuti o tomu ? Zašto troškove uklanjanja mina ne plaćaju oni koji su ih i posijali po hrvatskoj zemlji ? Hrvatska je suočena s bezbroj problema, koje bi trebalo staviti na javnu raspravu. Nije dosta da se oni samo artikuliraju po raznim tribinama uz sudjelovanje uvijek istih , mahom starijih, ljudi. Koja će politička grupacija u Hrvatskoj početi napokon na tribine privlačiti i mlade ljude? U Hrvatskoj ima oko 140 stranaka, čemu one služe ? Nažalost, samo razjedinjavanju nacije, odnosno države hrvatske. Što su one učinile da se u Hrvatskoj razvija suvremeno bankarstvo, industrija, poljoprivreda, trgovina sa svijetom ? U Njemačkim robnim kućama ima robe iz makedonije, BiH i Srbije ali rijetko koji proizvod s hrvatskim znakom. Zašto te silne stranke ne pokrenu neku proizvodnju u kojoj bi se zaposlili inžinjeri koji spavaju kod kuće ili jalovo razglabaju po kavama ? Hrvatskoj su potrebne javne debate-u saboru, u velikim dvoranama s mladim ljudima, na trgovima. Narod hrvatski mora se opet pokrenuti-politički i gospodarski. Mlade ljude država mora motivirati da sklapaju brakove i rađaju djecu. Država im mora pri tome pomoći. Na taj način počelo bi se bistriti hrvatsko nebo.
Stjepan Šulek, HS

Što vi mislite o ovoj temi?

Vijesti

Nova knjiga ‘Hrvatski pokret otpora’ mladog hrvatskog intelektualca, dr. Wollfy Krašić!

Objavljeno

na

Objavio

Knjigu povjesničara Wolffyja Krašića “Hrvatski pokret otpora – Hrvatske državotvorne organizacije i skupine 1945.-1966.”, u kojoj se prvi put historiografski obrađuje problematika nastanka i djelovanja ilegalnih državotvornih organizacija i skupina u Hrvatskoj, objavio je zagrebački nakladnik AGM.

Ova monografija prvi je historiografski prilog o problematici nastanka i djelovanja ilegalnih državotvornih organizacija i grupa u Hrvatskoj u periodu od završetka Drugog svjetskog rata do sredine šezdesetih godina.

Dočim je historijska znanost do sada producirala niz priloga o dugim vidovima otpora i opozicije (Katolička crkva, križarska gerila, Hrvatska seljačka stranka), ovaj je element ostao izvan njena interesa.

Sastav spomenutih organizacija i grupa, njihova raširenost, programi i načini djelovanja te postignuća, ukazuju da je time učinjen znatan propust kao i da je kreiranje slike o hrvatskom državotvornom otporu i opoziciji za cijelog postojanja komunističke Jugoslavije bez uzimanja ovoga faktora u obzir manjkavo. Također, pozornost je posvećena načinima razbijanja ilegalnih organizacija i grupa od represivnog sustava jugoslavenskog komunističkog režima te tretiranju političkih osuďenika.

Naglasak je stavljen na ilegalnu organizaciju Hrvatski pokret otpora, koju su osnovali zagrebački studenti i čiji se idejni začetnik i spiritus movens, Jakša Kušan, kasnije prometnuo u jednog od najpoznatijih hrvatskih političkih emigranata. Među brojim razlozima poradi kojih je spomenuta organizacija zavrijedila ovakvo izdvajanje, jest zasigurno i taj što je u njenome programu udaren temelj ideološko-političkom pravcu koji će se kasnije nazivati ideja o hrvatskom miru ili pomirenju., tj. potrebi suradnje nekada zaraćenih Hrvata iz vremena Drugog svjetskog rata i njihovih potomaka na stvaranju samostalne i demokratske hrvatske države.

Wollfy Krašić roďen je 12.7.1988. godine u Rijeci. Osnovnu školu pohaďao je u Mrkoplju, a potom završio Prvu riječku hrvatsku gimnaziju u Rijeci. Godine 2007. upisao je preddiplomski dvopredmetni studij arheologije i povijesti na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, a 2010. godine diplomski studij moderne i suvremene povijesti, na kojem je diplomirao s temom „Djelovanje dr. Ante Cilige u Kraljevini Jugoslaviji i Nezavisnoj Državi Hrvatskoj od 1936. do 1944.“ (stipendist Grada Rijeke). Poslijediplomski studij moderne i suvremene povijesti započeo je 2012. godine na istome fakultetu, završivši ga u srpnju 2016. godine obranom doktorskog rada naslova „Hrvatsko proljeće i hrvatska politička emigracija“ (stipendist udruge FOHS).

Objavljena su mu tri izvorna znanstvena članka, dok su još četiri prihvaćena za objavljivanje, kao i jedna znanstvena monografija. Objavio je i jedan prikaz knjige. Nadalje, objavljen mu je i veći broj publicističkih radova historiografskog karaktera u novinama, časopisima i Internet portalima: u Jutarnjem listu četiri rada u šest nastavaka; u rubrici Večernjeg lista Moja Hrvatska četiri rada; u Magazinu Glasa Slavonije tri rada u šest nastavaka; u Fenix magazinu deset radova u četrnaest nastavaka…

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

Simbolika jasenovačkih kolona

Objavljeno

na

Objavio

Priča o dvije kolone u Jasenovcu je, s jedne strane priča o nastojanju nasljednika ubojica s Križnoga puta i ubilačke političke namjere uništenja svake klice hrvatske državnosti, zadržati svoje pravo na uništenje, te, s druge strane, priča o državnoj vlasti koja ne smije zbog izbora javno reći ono što ovi prvi misle i govore, ali im svojom kolonom i poklonom pred odavno kompromitiranim odnosom prema stvarnim žrtvama, daje za pravo, piše Marko Ljubić.

Prema tome, iako fizički imamo dvije kolone, u biti je to jedna pogubna kolona.

Pupovac, Kraus i Habulin su samo ružno političko, društveno i vrijednosno naličje hrvatske realnosti, kojoj još uvijek privid nekakve pristojnosti daju Kolinda Grabar Kitarović i Andrej Plenković sklanjajući se iza pojmova i uspomena na dane obnove države uz pomoć nekolicine sudionika tih događaja.

Baš me zanima hoće li se njih dvoje usuditi pokazati minimum samopoštovanja i poštovanja prema vlastitom narodu, pa upozoriti strane veleposlanike da bi priključenje Pupovčevoj, Habulinovoj i Krausovoj koloni bilo težak diplomatski i civilizacijski gaf, izravno usmjeren protiv državne vlasti i prije svega, hrvatskog naroda.

Kad ih već ne smiju pozvati u Knin na Dan pobjede, ili u Bleiburg na komemoraciju hrvatskoj žrtvi, bilo bi primjereno upozoriti ih da je državi domaćinu neprihvatljivo da sudjeluju u održavanju besramne krivotvorine koja je uz sve ostalo, za račun srpskih imperijalnih nastojanja, odavno ponizila realne jasenovačke žrtve.

Marko Ljubić

Kraus: Ne idemo na zajedničku komemoraciju u Jasenovac

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari