Pratite nas

Analiza

Ubojite viper – zmije otrovnice na hrvatskom nebu?

Objavljeno

na

Prema nekim saznanjima, Hrvatskoj se smiješi aranžman s najpouzdanijim strateškim partnerom i  liderom NATO saveza, Sjedinjenim Američkim Državama. Vrlo sličan ako ne i istovjetan posao realiziran je prije vise od godinu dana u transferu donacije Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu,16 borbeno izviđačkih helikoptera OH-58 D, Kiowa Warrior. Bio je to iznimno povoljan transfer visokih tehnologija u odnosu na nabavnu cijenu koju smo mogli postići u međunarodnom natječajnom procesu.

Troškovi su podrazumijevali transport do Hrvatske i školovanje naših posada uz prvi set naoružanja koje je već isproban na bojevim gađanjima danju i noću. Nase posade i službe održavanja tih helikoptera dobile su najviše ocijene američkih instruktora. U završni dio procesa do pune operabilnosti helikoptera Kiowa Warrior uključen je i sporazum koji je potpisan sredinom prošle godine kada je Hrvatsku posjetila delegacija američkog proizvođača Lockheed Martin koji sadrži nabavu ubojitih raketa zrak-ciljevi na zemlji, Hellfire koje inače koriste već godinama sve bespilotne letjelice USAF. Osim sporazuma i dopreme raketa Hellfire sporazum s Hrvatskom obuhvaća i nabavu sustava zračnog motrenja kao i bitan segment ove priče, punu podršku Lockheed Martina u procesu održavanja borbenih aviona F-16.

Taj dio suradnje sa strateškim partnerom nekako se zrcali i u vrlo izvjesnoj budućoj suradnji oko nabave višenamjenskog (multi roll), noćno i dnevno (night and day) te nimalo nebitno, zrakoplova koji suvereno djeluje u svim vremenskim uvjetima (all weather operation). Ta i takva zrakoplovna platforma podrazumijeva vrlo zahtjevnu i identičnu obuku adekvatnu zahtjevima predviđenih tehnologija, procedura, operativnih priručnika te check-lista kako pilotskog tako i zemaljskog osoblja HRZ.

Značaj strateške suradnje s SAD-om

Sve te karakteristike objedinjuje F-16 Block 25\30 National Guard of Minnesota koji su nakon isporuke i probnih letova angažirani i konzervirani kao ratna rezerva Dakle, ti zrakoplovi posjeduju veliku vrijednost prije svega zbog ogromnog broja slobodnih sati naleta, a koji iznose vrtoglavih 12.000 sati sto u konkretnim usporedbama s drugim ponuđačima nema premca. U direktnim dogovorima sa SAD i proizvođačem stručno povjerenstvo će kao i do sada uspješno znati procijeniti koje i kakve nadogradnje su potrebne HRZ za uloge koje mu predstoje. Tvrtka Lockheed Martin upravo ovih dana provodi modernizaciju Grčkih F-16 koji će poput naših ako se taj posao realizira a svi su izgledi da hoće,dobiti atribut 4++ sto u prijevodu znaci da će F-16 Block 25\30 nakon uloženih sredstava koja su bila predviđena za nabavu inačice Barak, postati inačica F-16 50\52 V. Slovo V-Viper /naziv je za zbir od 20-ak poznatih zmija otrovnica/  dobile su sve moderne inačice F-16. Tu platformu dobivamo kao sto su i Izraelci kao donaciju dobili prije 30-ak godina F-16 i nadogradnjama u suradnji s Lockheed Martinom pretvorili u uspješnu varijantu pod nazivom Barak potvrđuje ako do te realizacije dođe, nedvojbenu stratešku suradnju sa SAD. Samo lose informirani te oni koji se prije svega bave jeftinim spletkama misle da će država Izrael koja od Lockheed Martina nabavlja i najsuvremenije F-35 te zračne cisterne i svoju trenutnu perjanicu, Boeingov F-15 ugroziti svoju poziciju u odnosu na najvećeg proizvođača i distributera vojnih tehnologija SAD zbog nerealiziranog posla s Hrvatskom.

Vojna industrija države Izrael će zasigurno pronaći svoju nišu u suradnji s Hrvatskom i u budućnosti. Tu valja naglasiti iznimno bitan pristup koji se do sada a i u buduće će se pokazati kao uspješan i pouzdan pristup u pregovorima država s državom. Taj pristup se pokazao kudikamo transparentniji od pregovora s tvrtkama što pokazuje totalni fijasko i svu svoju suspektnost kada je riječ o vojnim tehnologijama u lošoj priči od koje i danas trpimo iznimno teške posljedice nakon modernizacije-remonta u Ukrajini (jedna četvrtina eskadrile Mig-21 je u operabilnom statusu).

Usporedbe borbenih zrakoplova

Usporedni i kratki osvrt na dosadašnje pretendente natječaja država s državom oko nabave borbenog zrakoplova za Republiku Hrvatsku (Južnokorejski FA-50 ipak je slabija kategorija pa smo ga izostavili).

F-16 Barak

Kroz godine nadogradnji i ojačanja trupa, sletnih sustava i snažnijeg motora dobio je na ukupnoj težini i većoj nosivosti goriva te ubojnih sredstava a time mu se povećala potrošnja goriva u letnom stanju. Barak je time poboljšao svoju ubojitost ali je povećao operativne troškove sata leta na oko 8000 dolara. Prednosti su mu mogućnost korištenja opreme i naoružanja američkih proizvođača kao i mogućnost korištenja opreme i naoružanja izraelskih proizvođača, a za sami odabir korištenja naoružanja za vrijeme leta piloti koriste Izraelski ili Američki Mission Computer sto mu daje veliku operativno taktičku prednost pri djelovanju u svom bliskoistočnom okruženju a time i djelomičnu neovisnost u proizvodnji i nabavi opreme i naoružanja. Barak kao i ostale izraelske inačice F-16 u svojim borbenim misijama djeluje u zajedništvu s ostalim zrakoplovima Izraelskog ratnog zrakoplovstva a to su prije svega, Boeingov F-15 te najnovija akvizicija Lockheed Martina F-35. Tako da u svojem okruženju nemaju ravnopravnog suparnika. U od Izraela predloženoj suradnji spomenuta je i izgradnja tvornice streljiva na području Hrvatske,zajednički projekti oko razvoja i proizvodnje bespilotnih letjelica,suradnja u navodnjavanju Slavonije te druge oblike suradnje na vise razina.Sve u svemu,Barak i vezani projekti su bili jak argument za suradnju s Hrvatskom.
12 Baraka + ostali segmenti suradnje Hrvatsku bi koštali oko 500 milijuna dolara.

F-16 Block 25\30 (Grčki)

Grčka ponuda njihovog dijela prizemljenih eskadrila (koje nisu mogli držati u letnom stanju zbog krize i recesije koja je zahvatila tu zemlju) uklapa se i u onaj dio koji ćemo obraditi kroz vrlo izvjesnu mogućnost donacije i modernizacije F-16 Block 25\30 Nacionalne Garde države Minnesote Republici Hrvatskoj.

F-16 Block 50\52 V(Viper)

14. listopada 2018. veleposlanik SAD Robert Kohorst između ostalog je izjavio: „Hrvati biti ćete zadovoljni.”

Ako je niže navedeni projekt izvor našeg zadovoljstva onda i istinski možemo biti zadovoljni. Za nadati se je da bi oslonac na lidera NATO oživio pregovore oko LNG terminala na Krku da bi eventualno snažno pokrenuo realizaciju logističke baze na zračnoj luci u Udbini koja je evidentno na sjajnom geostrateškom položaju i to naslonjena na naše autoceste smjera sjever-jug te velike blizine morskih luka Zadar, Split i Rijeka. Realizacijom projekta logističke baze na Udbini zasigurno bi došlo da zapošljavanja tisuća radnika tog kraja što je nemalo postignuće za našu zemlju i vrlo potentna lokacija za glavnog strateškog partnera Republike Hrvatske.

Osnovni troškovi, oni operativni troškovi sata leta ovog zrakoplova iznose oko 7000 dolara. Pokreće ga motor dokazanog proizvođača General Electric F 110.Maksimalna težina na polijetanju(uz osnovno naoružanje za ciljeve u zraku i na zemlji)oko 20 tona. Cijena modernizacije koja bi se provela oko 25-30 milijuna dolara po platformi, a u onoj početnoj varijanti mogla bi obuhvatiti vrlo napredne i ubojite rakete za ciljeve u zraku i to u rasponu od raketa na dometu do 5 kilometara te onih i do dometa 70 kilometara. Ključna podrška tom dijelu operabilnosti bio bi i najmoderniji radar Northrop Grumman za otkrivanje i praćenje ciljeva koji se ugrađuje u Viper inačicu F-16 a koji može u realnom vremenu pratiti dvadesetak potencijalnih ciljeva u zraku I to pod kutom od + –  60 stupnjeva.

Sličan kompjutorski sustav sudjeluje u odabiru ciljeva na zemlji te pametnim projektilima na vanjskim ovjesima daje brzu i preciznu informaciju te njihovu aktivaciju. Obuku naših budućih instruktora i mehaničara provodili bi oni najbolji ,američki instruktori. Sve razine letačke obuke do pune integracije u sustav HRZ i HV završno bi se odvijale (kao i u slučaju Rumunjske) izvođenjem operacije punjenja goriva u zraku u za to propisanim zonama koje već od 1993. postoje iznad akvatorija otoka Visa, NATO zona SONNY. Hrvatska nakon te donacije i modernizacije dolazi u vlasništvo sjajnog zrakoplova 4 ++ generacije. Stvar je daljnjih i stručnih pregovora koji se u dobro uređenim zemljama vode daleko od medija i o mogućnosti donacije 10 jednosjeda i 2 dvosjeda ili kao u Slovačkoj varijanti(F-16 Block 70\72)10 jednosjeda i 4 dvosjeda. Prednosti F-16 V ugradnjom najnovije generacije obrambeno-ofenzivnih sustava te taktičke uloge u NATO sustavu su nemjerljive za nasu zemlju iz vise aspekata. Takvim rješenjem Hrvatska nema ravnopravnog oponenta na nebu jugoistočne Europe.

Što možemo ponuditi NATO članicama i susjedima?

Mudrim i dosljednim pregovorima dolazimo u poziciju da NATO članicama u našem neposrednom okruženju ponudimo pod povoljni uvjetima AIR POLICING PROGRAM (nadzor zračnog prostora kojeg sve članice NATO moraju osigurati). Moguće korisnice naših usluga bile bi tako Slovenija (sada taj posao obavljaju Talijani i Mađari),Crna Gora, Albanija (posao za sada dijele Talijani i Grci), Kosovo (što bi sjeverno od Prištine zasigurno izazvalo sveopće oduševljenje) . Budućim i dobro odrađenim pregovorima s NATO susjedima i uspostavom naše izvedbe AIR POLICINGA te realnom cijenom za 4 do 5 godina mogla bi se i u cijelosti povratiti investicija u modernizaciju donirane F-16 V platforme. Dakle, realizacijom donirane i modernizirane inačice F-16 V naša zemlja bi i u ovom segmentu postala novi i snažan igrač na geostrateškoj karti jugoistoka Europe. Malo se  govorilo o sinergiji koja bi dobila svoju puninu i kompletnost integracijom F-16 V u već postojeće elemente HV. Dobro obučen i uvježban pješak kopnene vojske,16 samohodnih haubica od 155 mm,PzH 2000 te izvidničko borbena varijanta OH-58 D Kiowa Warrior uz izvjesnu realizaciju modernizirane inačice F-16 V jamstvo su uspješnog, sinergijskog djelovanja te odvraćanja potencijalnog agresora. Zasigurno se film u nečijim glavama koji se odvijao 1991.godine do VRA Bljesak i Oluja više nikada ne bi montirao, a posebice ne izvodio. Realizacijom projekta F-16 V taj zrakoplov postao bi najoštriji ‘nož’ Hrvatskog ratnog zrakoplovstva.

Miljenko Kniewald, pilot i instruktor letenja/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Analiza

Neven Pavelić – Analiza aktualne političke situacije (VIDEO)

Objavljeno

na

Objavio

Analiza aktualne političke situacije, potpora političkim strankama, predsjednička kampanja, štrajk učitelja i ultimatum HNS-a i šef inspekcije Andrija Mikulić u kampanji. Gost Studija 4 HRT-a bio je glavni urednik Hrvatske danas Neven Pavelić.

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Analiza

GODINU DANA MANDATA SEJDE KOMŠIĆA Politička štetočina i jeftini velikobošnjački populist

Objavljeno

na

Objavio

Željko Komšić je na današnji dan 2017. godine i po treći put bošnjačkim glasovima nametnut za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. U izbornoj noći Hrvatima u BiH rekao je kako je “njihov predsjednik, bez obzira glasovali oni za njega ili ne”, a tijekom prve godine mandata najavljivao borbu za ukidanje konstitutivnosti i zalaganje za koncept – jedan čovjek – jedan glas. Sastajao se uglavnom s bivšim visokim predstavnicima i bivšim predsjednikom Hrvatske, Stjepanom Mesićem. Smijenio je hrvatske veleposlanike koje je ranije postavio Dragan Čović. Hrvatske općine otkazale su mu gostoprimstvo, te je postao “persona non grata”. Hrvatska javnost u BiH naziva ga Sejdom Komšićem, po uzoru na albanskog Sejdu Bajramovića. Pričuvni bošnjački član Predsjedništva BiH gotovo svakodnevno vodi medijske ratove s Hrvatskom i Srbijom, te izaziva diplomatske skandale. Dnevnik.ba donosi kratak pregled prve godine Komšićevog mandata u državnom vrhu…

“Naš ustavni sistem je takav da mi je omogućio da se ovdje nađem. Nemate razloga za strah i brigu. Ja sam vaš predsjednik bez obzira glasovali vi za mene ili ne”, bila je to prva poruka Željka Komšića Hrvatima u BiH, a osobito onima u Središnjoj Bosni i zapadnoj Hercegovini, kako je sam istaknuo.

Tim se riječima, po treći put bošnjačkim glasovima nametnuti Komšić, obratio onima koje bi trebao predstavljati u Predsjedništvu BiH. U izbornoj noći, 7. listopada, 2018. godine dok je Središnje izborno povjerenstvo zbrajalo i zadnje biračke listiće, bilo je posve jasno da je Komšić i treći mandat dobio zahvaljujući bošnjačkim glasovima i potiranjem izborne volje hrvatskog naroda u BiH, odnosno, Federaciji BiH.

“Ja sam vaš predsjednik bez obzira glasovali vi za mene ili ne” 

Komšiću je ovo treći mandat u Predsjedništvu BiH, i po treći put je bošnjačkim glasovima dospio u fotelju hrvatskog člana državnog vrha. U međuvremenu, relevantna hrvatska javnost u BiH nazvala ga je “Sejdom Komšićem” po uzoru na Sejdu Bajramovića, čelnika Albanaca koji je, ustvari, bio lutka na koncu velikosrpske i unitarističke politike Slobodana Miloševića, jugoslavensko-srpskog devastatora i tvorca ratova na teritoriju bivše Jugoslavije.

Komšićeva predizborna kampanja bila je šovinistička i nacionalistička:prijetio je okretanjem mitraljeza prema zapadnom Mostaru, konstatirao kako bi “Hrvatima ukinuo konstitutivnost, ali nažalost, Bošnjaci ne odlučuju sami”, a vrhunac je bila degutantna i seksistička parola njegovih pristaša iz Demokratske fronte u Tuzli na predizbornom skupu “Glasom koji za Komšića damo, glogov kolac Čovi zabijamo. I zato ga k’o bosanska raja, i Kolindi zabijemo do jaja”.

Fenomen Komšić nastao u Daytonu: Jozo Križanović, Ivo Miro Jović, i Komšić – treći put 

O Komšiću su godinama pisali brojni znanstvenici, sveučilišni profesori, povjesničari, novinari, analizirali prirodu njegovog političkog ponašanja i karaktera, ideološko-politički habitus kojem pripada, pa je uslijed svih tih  analiza i tekstova stvoren i konstrukt – fenomen Komšić koji simbolizira preglasavanje Hrvata u BiH – nametanje političkih predstavnika Hrvatima bošnjačkim glasovima.

Međutim, politička povijest BiH pamti i “komšiće” prije Željka Komšića, odnosno, i druge političare koji su bošnjačkim glasovima, bilo na izborima, bilo kroz Parlament BiH, dospjeli u fotelju hrvatskog člana Predsjedništva BiH.

Takav politički scenarij na snazi je od Daytonskog mirovnog sporazuma i to nisu  nikakve mudrolije bošnjačke političke elite nego isključivo važeći zakonski propisi koji im takav inženjering omogućuju. Hrvatsko političko izaslanstvo 1995. godine dalo je kroz Dayton suglasnost OSCE-u  da izradi Izborni zakon BiH prema kojem je Federacija BiH, zajednički hrvatsko-bošnjački entitet, jedna izborna jedinica iz koje dva naroda biraju hrvatskog i bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, odnosno da se Hrvat i Bošnjak za Predsjedništvo BiH biraju s teritorija Federacije BiH.

Incident je legitiman izbor hrvatskog člana Predsjedništva 

Rezultat je posve jasan: kroz sve ove godine legitiman izbor hrvatskog člana državnog vrha je uvijek bio gotovo pa politički incident, a nametanje bošnjačkim glasovima, gotovo pa pravilo. Prije samog Željka Komšića, bošnjačkim glasovima u Parlamentu BiH nametnut je Jozo Križanović (Alijansa, 2002. – nakon smjene Ante Jelavića) i Ivo Miro Jović (2006. bošnjačkim glasovima, također, u državnom parlamentu, nakon smjene Dragana Čovića, a uz asistenciju HDZ-a BiH).

Od Gojera do Komšića 

Također, da SDP, samoprozvana ljevičarska stranka velikobošnjačke orijentacije, a čiji je Komšić bivši član, oduvijek gaji takve aspiracije zahvaljujući Izbornom zakonu i Daytonu, dokazuje i činjenica kako su 1998. godine za hrvatskog člana Predsjedništva BiH kandidirali redatelja Gradimira Gojera koji je  tada osvojio više od  100 tisuća bošnjačkih glasova.

Osim Gojera, međunarodna zajednica tada je isturila i Krešimira Zubaka, predsjednika Nove hrvatske inicijative. Zubak je, tada, dobio oko 40 tisuća glasova, a međunarodni su mu voždovi, planirali i usmjeravanje bošnjačkih glasova jer je tada bilo jasno kako će Alija Izetbegović (SDA) pobijediti u utrci za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH. Ipak, Ante Jelavić tada je pobijedio s gotovo 200 000 hrvatskih glasova što predstavlja najveću pojedinačnu (hrvatskim, a ne bošnjačkim glasovima), ali i HDZ-ovu, stranačku pobjedu u BiH ikad.

Osvojio više glasova nego Šefik Džaferović, bošnjački član Predsjedništva BiH 

Ilustracije radi, Željko Komšić je osvojio 225.500 bošnjačkih glasova, a Šefik Džaferović, SDA-ov kandidat u utrci za bošnjačkog člana i žestokoj konkurenciji, manje od Komšića, 212. 581 bošnjački glas.

Komšić je u gradovima s apsolutnom/relativnom hrvatskom većinom osvojio: 553 u Orašju, 821 Livnu, 757 Žepču, 1.672. Jajcu, 1.118 Kiseljaku, 1.706 u Novom Travniku, te Mostaru 9. 405 glasova.

Kada se analiziraju mikrolokacije, odnosno, biračka mjesta u navedenim gradovima, jasno je kako se broj Komšićevih glasova povećavao u Središnjoj Bosni i  Hercegovačko-neretvanskoj županiji ne bi li se tako “zakamuflirao” organizirani velikobošnjački inžinjering u kojem je, prema pojedinim izvorima, sudjelovala i sama Islamska zajednica BiH.

Naravno, Komšićevi birači i baza su Bošnjaci, pa je tako u Goraždu s rekordnih 14 Hrvata na zadnjem Popisu stanovništva iz 2013., osvojio 4.842, Zenici 12.283 (gotovo jednako kao Džaferović čija je utvrda Zenica i Zeničko-dobojska županija), Tuzli 13.576 , Bihaću, 6. 075, sarajevskoj općini Centar nešto više od 10 tisuća glasova.

U ovih godinu dana, Komšić, inače nositelj Zlatnog ljiljana – najvišeg vojnog odlikovanja Armije RBiH, davao je uglavnom predvidljive, dosadne i na trenutke bizarne političke izjave koje su se, uglavnom, odnosile na susjedne države – Hrvatsku i Srbiju, te lidere Hrvata i Srba u BiH, Dragana Čovića, predsjednika HDZ-a BiH i Milorada Dodika, Komšićevog kolege u Predsjedništvu i predsjednika SNSD-a-a.

Patriota na megdanu 

“Problem sa Dodikom, kao uostalom i Čovićem, jeste što su oni beskrajno ozbiljni u onome što rade, oni ne blefiraju i oni će ići do kraja ako im se ne suprostavi! Sve što govore, oni to i misle! Dakle, ako im se ne suprostavimo, oni će napraviti i veliku Srbiju i Herceg Bosnu”, kazao je Komšić.

Jeftini, velikobošnjački populizam, zamaskiran u brigu za  BiH i njene sve građane, u Komšićevom liku i djelu, zapravo je, došao do svog silovitog vrhunca. Komšić je, nakon skandalozne poruke u izbornoj noći, upućene Hrvatima u BiH, da je “njihov predsjednik bez obzira glasovali oni za njega ili ne”, nastavio u jednakom tonu: svega dva dana nakon objave službenih rezultata izbora, najavio je tužbu BiH protiv Republike Hrvatske i zaustavljanje izgradnje Pelješkog mosta.

Nakon što je hrvatski državni vrh reagirao na njegov izbor, a aktualni predsjednik hrvatske Vlade, Andrej Plenković, na sastancima s čelnicima Njemačke i Francuske govorio o gaženju izborne volje Hrvata u BiH, Komšiću je, naravno, stizala podrška iz onih koji doprinijeli i sudjelovali u njegovom izboru: pojedinih sarajevskih akademskih, medijskih i političkih krugova.

Komšić je, i kao politička i javna osoba, u toj mjeri diskreditiran, a njegovo nametanje Hrvatima u BiH, toliko gotovo, svima jasno, da mu zapravo kao sugovornik  u Hrvatskoj ostaje  Stjepan Mesić, bivši predsjednik te države, provjereni bošnjački lobist proustaške orijentacije, poznatiji i kao negator genocida nad Srbima, Romima i Židovima i drugim Hrvatima za vrijeme marionetske fašističke NDH Ante Pavelića.

Tako se, valjda, čuvaju tekovine antifašizam kojeg nam Komšić, a i Mesić nude.

Čak je i Matu Granića uspio šokirati 

Tjednima su trajale medijske i ine rasprave o tomu tko su “predstavnici, a tko pripadnici naroda”, te obrazlaganja da je Komšić izabran protuustavno jer u Daytonu (Aneksu IV) koji je i Ustav BiH, stoji da Hrvati biraju hrvatskog, a Bošnjaci bošnjačkog člana Predsjedništva BiH.

Sve to, šokiralo je i Matu Granića koji je na HRT-u tim povodom konstatirao da “u Daytonu nije bilo dogovoreno da Bošnjaci biraju hrvatskog člana Predsjedništva BiH”.  Međutim, za šokantna stanja danas nema mjesta: sve to je bilo posve jasno ili je barem trebalo biti razmatrano kao mogućnost onda kada su takav Dayton pristali potpisati.

 

 

Ukinuo bih Hrvatima konstitutivnost, ali nažalost, Bošnjaci ne odlučuju sami”  

“Morate svim sredstvima braniti diskriminatorni Ustav BiH kojim se garantira konstitutivnost tri naroda kako bi se taj Ustav jedan dan mogao mijenjati i kako bi BiH mogla biti građanska država”, izjavio je Komšić, te u cresendu podebljao kako je nužno “ukinuti konstitutivnost”.

Izjave o ukidanju konstitutivnosti nisu naišle na “oštru osudu” stranih veleposlanstava u BiH, poglavito onog SAD-a, kao ni OHR-a. Komšić se, tijekom ove godine, osim s Mesićem, sastao s bivšim visokim predstavnikom Schwarzom – Schillingom, otišao na komemoraciju još jednom bivšem – Paddyju Ashdownu, a onda za “popravljanje vlastitog ugleda” kao “džoker zovi” sjetio Wolfganga Petritscha, grobara hrvatske konstitutivnosti, koji mu je dao medijsku podršku.

Održao je “sastanak” s Valentinom Inzkom, aktualnim visokim predstavnikom u BiH, na kojem je zaključeno kako  je “potrebno unaprijediti vladavinu prava u našoj državi, te da u tom smislu treba učiniti sve dodatne napore da se provedu potrebne reforme”.

Kardinal Vinko Puljić, govoreći o Komšićevom izboru, istaknuo je kako on nije etnički Hrvat, te da je i Hitler na vlast došao po zakonu.
Komšić je, pak, dobio javnu podršku svog političkog oca – Zlatka Lagumdžije, a istovremeno se upuštao u različite verbalne ratove, uglavnom, s Miloradom Dodikom i srbijanskim predsjednikom, Aleksandrom Vučićem.

Međutim, kako se on bori za “sve građane ove zemlje”, izjavio je i kako će “biti glas žene muslimanke”, problematizirajući činjenicu kako BiH još uvijek nema potpisan (sporni) ugovor s Islamskom zajednicom u BiH.

 

 

Zlatni ljiljan među svojima 

Komšić je tako u godinu dana mandata posjećivao: bošnjački znanstveni institut u Ljubljani, otvarao spomen sobu poginulim vojnicima Armije BiH u istočnom Mostaru, te nizu drugih gradova gdje su upriličene zlatnoljiljanovske manifestacije, kako je i priliči, bivšem pripadniku Armije RBiH.
U mjesta gdje su Hrvata većina nije dolazio jer su mu, na simboličkoj razini, uskraćena gostoprimstva, te je postao “persona non grata”.

Sve je počelo prosvjedom u Mostaru kojeg je organizirao Studentski zbor Sveučilišta u Mostaru, gdje se nekoliko tisuća prosvjednika, u mirnoj šetnji, noseći transparent “RIP Democracy” uputilo do Ureda hrvatskog člana Predsjedništva BiH kojeg je ranije u Mostaru otvorio Dragan Čović, gdje su zapalili svijeće.

Sam prosvjed dočekan je kao još jedno, tipično “fašističko orgijanje” u nekim bošnjačkim medijima, a vrhunac medijskog rata čije su Hrvati u BiH, već godinama žrtve, bile su snimke na Al Jazeeri gdje su, umjesto mirne šetnje iz Mostara, prikazani kadrovi nereda navijača u Crnoj Gori. Al Jazeera TV kasnije se ispričala zbog “tehničke greške” i “zamjene priloga u desku sarajevske redakcije”, međutim, kasno.

Ipak, Komšiću su gostoprimstvo otkazali načelnici općina/gradova s hrvatskom većinom u četiri županije s hrvatskom većinom:Zapadnohercegovačkoj, Posavskoj, Hercegbosanskoj i Hercegovačko-neretvanskoj.

Načelnici Viteza, Kreševa, Kiseljaka i Dobretića, Žepča i Usore, kao i predsjednici općinskih vijeća u Busovači, Novom Travniku, Jajcu, Bugojnu, Travniku, Fojnici i Gornjem Vakufu – Uskoplju, također su mu poručili da nije poželjan i u županijama Zeničko-dobojskoj i Središnjoj Bosni.

 

“Persona non grata” 

“Željko Komšić nema što tražiti na teritoriju naše županije, neka slobodno zaobiđe područje Središnje Bosne gdje žive Hrvati jer je na tom području ‘persona non grata’”, poručeno je tada u zajedničkom pismu 11 načelnika i predsjednika vijeća u Središnjoj Bosni što je bilo najmasovnije otkazivanje gostoprimstva Komšiću.
Ipak, Komšić je, naravno, posjećivao Središnju Bosnu, te se u Bugojnu sastao s tamošnjim bošnjačkim načelnikom i drugim bivšim suborcima iz Armije RBiH.

Poslušnost mu je otkazao i Klub Hrvata u federalnom Domu naroda, a Komšićeva odmazda je bila smjena veleposlanika BiH, Hrvata, koje je ranije postavio Dragan Čović. Hrvatski veleposlanici iz BiH danima su, na Komšićevu patetiku, odgovarali “kmečanjem” samo zato što su smijenjeni, a ne zato što ih je smijenio Komšić.
Da postoji minimum političke kulture i da HDZ-ovi kadrovi, kako u BiH, tako i u bijelom svijetu poštuju principe za koje se navodno zalažu, sami bi otišli jer ne bi htjeli polagati račune pričuvnom bošnjačkom članu Predsjedništva BiH.

Komšićeva svojevrsna “urbi et orbi” Hrvatima u BiH i Hrvatskoj bilo je gostovanje u HRT-ovoj emisiji “Nedjeljom u 2” urednika i voditelja Aleksandra Stankovića.

Patetične i tugaljive priče nisu našle plodno tlo ni u službenom Zagrebu, i kronično neupućenoj hrvatskoj javnosti, jer je Komšić, u uvodnom prilogu  kolegice  Maje Sever – demaskiran i to zahvaljujući, očigledno, svojim bošnjačkim biračima. Anketirana građanka Bihaća  kazala je za HRT kako ga “vole, jer je naš Bošnjak, zlatni ljiljan”.

Gotovo svaki njegov medijski i politički nastup izazove lavinu žestokih reakcija, kod Hrvata i Srba u BiH, a tako je bilo i na posljednjem zasjedanju Generalne skupštine UN-a gdje je kazao kako se u Hrvatskoj negira genocid za vrijeme NDH-a, kao i u RS-u genocid u Srebrenici.

 

Novi dan – novi skandal 

Na njegove izjave reagirala je i predsjednica Hrvatske, Kolinda Grabar – Kitarović, istaknuvši kako je “Hrvatima nametnuti član Predsjedništva Željko Komšić personifikacija preglasavanja Hrvata BiH”, te da “u nedostatku vlastite vizije i sposobnosti za rješavanje problema unutar BiH, svojom stalnom neutemeljenom protuhrvatskom retorikom dodatno potvrđuje kako nije samo nelegitiman, već nije ni relevantan sugovornik kada je riječ o međudržavnim odnosima ili bilo čemu drugome”.

Komšića je, zapravo, nemoguće ignorirati: osim što je politička činjenica, količina medijskih i inih incidenata i skandala koje proizvodi na gotovo dnevnoj razini, postaje gotovo pa nepodnošljiva.

Ipak, ostaje  činjenica, kako Hrvati u BiH, bez obzira na aktualnu kalkulantsku politiku HDZ-a BiH, koja će danas-sutra sudjelovati u vlasti na državnoj razini i čiji će ministri odgovarati i novoizabranom mandataru kojeg i Komšić mora potvrditi, Komšića ne samo da smatraju bošnjačkim članom Predsjedništva BiH, nego tu hodajuću  štetočinu po BiH zdušno ismijavaju.

 

 

Hodajuća štetočina i dokaz nefunkcionalne BiH  

A, kako se drugačije ponašati prema onom tko je tri puta bošnjačkim glasovima nametnut za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, onom koji se kao zastupnik DF-a u državnom Parlamentu nije javio ni na jednu ozbiljnu raspravu, ponudio inicijativu, prijedlog, bilo što, onom koji nikome, ni Hrvatima kojima je simbol zakonskog političkog nasilja ne nudi ništa, a još manje, onima koji su ga, iz samo njima znanih pobuda i motiva, i treći put nametnuli?

Živući primjer nefunkcionalnosti BiH kao države, njenih institucija i dubokih podjela među njenim građanima, ma kojem oni konstitutivnom narodu pripadali.
Oličenje svega onog zbog čega Bosna i Hercegovina i njene institucije propadaju, a bilo kakav dijalog među Hrvatima i Bošnjacima, ne samo da je nemoguć, nego je pitanje: hoće li ga,  ikada, uopće i biti.

PIŠE: GLORIA LUJANOVIĆ

Dnevnik.ba

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari