Pratite nas

Ubojstvo Zvonka Bušića odgovor je udbaša na izručenje Josipa Perkovića

Objavljeno

na

Treba znati povezati činjenice. U vrijeme vukovarskog prosvjeda protiv ćirilice, Vladimir Šeks pojavio se na sprovodu Zvonka Bušića. Dakle, Šeks je za Zvonkove otmice zrakoplova pisao zamolbe na ćirilici. Možda se sve dogodilo obrnutim ili drugačijim redoslijedom, ali je suština ista. Nemojte me loviti u sitnim pogreškama. Sam sprovod trebao je biti dokaz da je Zvonko Bušić ubijen. Njegova oproštajna pisma na latinici dokazuju samo to da ih nije napisao Šeks. Fakti su tu – sami složite logiku.

Postoji mogućnost da je Zvonko Bušić digao ruku na sebe zato što je nekako saznao tko će mu sve doći na sprovod. Nakon što su ožalošćeni Hrvati statirali kao prigodna kulisa, u zasebnoj koloni pojavila se gamad iz politike. Skromni Hrvati načinili su prolaz za lijes, a ono nepozvani ušetaju političari, kao da otvaraju korzo. Zanimljivo je kako znaju složiti te svoje plastične face, kao da stvarno žale zbog dramatičnog odlaska nacionalnog simbola.

Kontroverze zadanog samoubojstva

Znam, znam, ako pažljivije čitate uvodni tekst, nameće se zaključak da je na neki način Vladimir Šeks likvidirao Zvonka Bušića, a zapravo je Šeks prestar za takvo nešto. Kao i rečeni špalir ožalošćenih, Šeks je samo iskoristio politički prostor koji je otvorio Zvonko Bušić kroz svoje herojsko djelo. To je užasavajuće – učinite za Hrvatsku nešto plemenito, a vrhnje pobere netko poput Ive Josipovića ili Vesne Pusić. Velikodušno predate hrvatskoj nacionalnoj ideji ono najbolje u sebi, a hrvatstvom se slučajno okiti neki zalutali lik poput Zorana Milanovića. Dvojba je samo jedna: je li Zvonka Bušića ubio neki naš neprijatelj ili ovakav neprijateljski sistem u RH. Imamo niz neobičnih okolnosti.

[pluslist](1) Njemu i nama do kraja odana Julienne Eden Schultz nije čula kobni pucanj. To može značiti da je Zvonko Bušić Taik ipak likvidiran. Je li na Udbini stao na žulj nekom mafijašu i/ili političaru, ili nekom udbašu?
(2) Nekoliko sati prije ‘samoubojstva’ uvjeravao je prijatelje da ne klonu duhom i da treba pokrenuti novu političku opciju, na dulji rok.
(3) Imamo izražen konflikt racionalnih pisama i nekakve zatajene suicidne psihoze.
(4) Samoubojstvo kao nova žrtva teško drži vodu – čemu postupak koji nitko ne može shvatiti.
(5) Zvonko Bušić ubijen je u trenutku postavljanja ćiriličnih natpisa u Vukovaru. To ukazuje na mogući dizajn aktualnih ‘hrvatskih’ struktura. Ako četnička ćirilica dolazi nakon četničkih zločina u Vukovar, koji je isključivo koristio latinicu i za Jugoslavije, tada je Zvonko Bušić suvišan, nesretan slučaj, povijesni nesporazum.
(6) Udbaši nam poručuju da su nedodirljivi i da u ovakvoj Hrvatskoj mogu nekažnjeno ubijati hrvatske domoljube. Da se Jugoslavija održala, Zvonko Bušić bio bi živ – Zagreb bi morao od Beograda tražiti suglasnost za likvidaciju.
(7) Zašto Javnosti nisu prezentirane snimke oproštajnih pisama?
(8) Ozbiljna policija bi u tako važnom slučaju angažirala strane forenzičare, kojima se ne može prigovoriti moguća povezanost s jugoslavenskim tajnim službama. Strani eksperti trebaju potvrditi autentičnost rukopisa i potpisa.
(9) Sve komplicira prisutnost prividno preživjelog Dražena Budiše, koja izaziva tjeskobu.[/pluslist]

Posebno je neukusno i drsko iznenadan i neočekivan gospodarski rast vezati na odlazak Zvonka Bušića i uvođenje ćirilice u Vukovaru. Da kojim slučajem i Dražen Budiša digne ruku na sebe, u Hrvatskoj bi zavladalo blagostanje. Vukovar gori, Hrvatska žaluje, a vlast širi ‘optimizam’ kroz lažnu interpretaciju našeg gospodarstvenog očaja.

Najveći živući nacionalni simbol je Julienne Eden Schultz

Ako civilizirana Amerikanka ode u Beč na više godina, praktično postaje Europljanka, a ako takva upozna kršćansku tragediju hrvatske nacionalne ideje, imamo dragocjenu Hrvaticu. Ako Julienne Eden Schultz promatramo u širini vremena, nema joj ravne u cijeloj hrvatskoj povijesti. Najveća zasluga Zvonka Bušića u hrvatskoj povijesti je ta što je svojom odanošću hrvatskoj nacionalnoj ideji izvršio presudan utjecaj na Julienne. Uslijedilo je prepoznavanje našeg povijesnog prava i naše potrebe za samostalnom hrvatskom državom, što je rezultiralo hrabrim bacanjem domoljubnih letaka s nebodera u Zagrebu. Julienne je sudjelovala u kobnoj akciji otmice zrakoplova, Julienne je robijala za Hrvatsku, posve nevina, jer je postavljanje pravog eksploziva bila ideja muške postave. Zapravo je bio nevin i Zvonko Bušić – robijao je zbog nemara policajca na poligonu za deaktiviranje eksploziva. Obitelj poginulog policajca ničim nije teretila Zvonku Bušića. Nije isključeno da je američka diplomacija iskoristila posve odvojen slučaj stradanja policajca, da udovolji Beogradu. I ako je Zvonko pogriješio, ovdje govorimo o pokušaju hrvatskog domoljuba da bude uvjerljiv, revolucionarno ozbiljan, za potrebe uspješnosti neke sljedeće akcije. Naciju je zaprepastio zaista gadljiv komentar Zrinke Pavlić na tportalu, u kojemu kvalificira Zvonku Bušića kao zločinca i teroristu. Kaže da možda nije korektno nazvati Zvonka Bušića zločincem samo zato ‘što je odrobijao svoje’. Veli da je uvreda za branitelje izjednačavati ih sa Zvonkom Bušićem. Možete li pojmiti kakvim je kreaturama dozvoljeno da truju naš životni prostor? Istina, Zvonko je krio od svoje supruge kakvo osiguranje priprema, da je zaštiti, ali i zato što je znao da od nje za to ne bi dobio podršku. Zvonko Bušić je branitelj prije branitelja! Julliene je deklaraciju Brune Bušića prevela na engleski jezik, uravnotežujući njen sadržaj i njenu poruku. Julienne je iza sebe ostavila značajna autobiografska i književna djela, jednu intelektualnu poruku, kojoj je poklonik filozofije Zvonko Bušić bio dorastao, ali se nije znao jednako izraziti. Julienne je uz Bušiće naučila gangu i upoznala sveukupnu hrvatsku kulturu, ali je i Julienne snažno djelovala na Bušiće.

Kako vrijeme prolazi, u hrvatskoj povijesti izranja zaboravljena Katarina Frankopan, koju smo uglavnom doživljavali kao ožalošćenu suprugu hrvatskog mučenika i teroriste Petra Zrinskog, a zapravo je bila puno više od toga, izuzetna književnica i nevjerojatan poliglot. Kako će vrijeme odmicati, Zvonka Bušića Taika sve više ćemo pamtiti kao supruga Julienne Eden Schultz, naše najveće nacionalne heroine, koja je već ugrađena u temelje našeg novog nacionalnog bića. Isticanjem njenog djevojačkog prezimena ne poništavam značaj činjenice da joj je Zvonko Bušić bio životni partner i prijatelj.

TvrtkoDolić/dnevno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Iz Svijeta

Iran za atenat optužio SAD i njegove saveznike, obećao strašan odgovor

Objavljeno

na

Objavio

Foto: EPA

Iranski predsjednik Hasan Rohani obećao je “strašan” odgovor Irana zbog atentata na vojnu paradu na jugozapadu zemlje u kojem je ranije u subotu ubijeno najmanje 29 osoba, među njima civili, a za što iranske vlasti optužuju Sjedinjene Države i njihove saveznike.

U službenoj poruci sućuti iranski vrhovni vođa ajatolah Ali Hamenei rekao je da je taj atentat “nastavak konspiracije vlada regije, plaćenika Sjedinjenih Država koji pokušavaju sijati nesigurnost u našoj dragoj zemlji”.

Napad je izveden u ozračju jakih napetosti između Irana i Sjedinjenih Država koje se spremaju početkom studenoga intenzivirati gospodarske sankcije Iranu.

“Odgovor Islamske Republike na svaku prijetnju bit će strašan”, naveo je Rohani u službenom priopćenju.

Napad je izveden dan uoči odlaska Rohanija u New York na godišnju Opću skupštinu Ujedinjenih naroda.

Cilj napada u kojem je drugih 57 osoba ranjeno, a neke od njih kritično bilo je postolje na kojem su se okupili iranski dužnosnici kako bi pratili godišnju ceremoniju obiježavanja početka Iransko-iračkog rata (1980. do 1988.).

Iranski, etnički arapski oporbeni pokret nazvan Nacionalni otpor Ahvaza preuzeo je odgovornost za napad. Sva četiri napadača su ubijena. Odgovornost je preuzela i Islamska država no nijedna grupacija nije dala dokaze za svoje tvrdnje.

Iranski ministar vanjskih poslova Mohamad Džavad Zarif optužio je za napad na Ahvaz teroriste koje novači, uvježbava i plaća strani režim da su napali Ahvaz. I Zarif je govorio da su teroristima pokrovitelji neke zemlje iz regije i njihovi američki gospodari.

Čuvari Revolucije, iranska ideološka vojska optužila je napadače za povezanost s arapskom separatističkom skupinom koju podržava Saudijska Arabija.

U napadu su stradali i žene i djeca, prenijela je ranije agencija IRNA riječi neimenovanog izvora.

Optuženi su “tafkiri”

Videosnimka poslana iranskim medijima prikazuje vojnike koji puze po tlu dok netko puca u njihovom smjeru. Jedan muškarac uzima pušku i ustaje dok žene i djeca bježe kako bi spasili život. Ovo krvoproliće velik je udarac sigurnosti Irana koji je relativno stabilna država u odnosu na susjedne arapske države u kojima vlada nasilje od 2011.

Državna televizija optužila je “tafkiri elemente”, referirajući se na sunite. Pojam “tafkiri” muslimani koriste za one koje smatraju otpadnicima od prave vjere.

Ahvaz, grad u kojem se napad dogodio, centar je naftom bogate provincije Kuzestan koja je bila poprište arapskih prosvjeda u većinski šijitskom Iranu.

Glasnogovornik iranske vojske, brigarir-general Abolfazl Shekarchi za IRNA-u, istaknuo je da su napadači prošli obuku u dvije države Zaljeva i da su povezani sa Sjedinjenim Državama i Izraelom.

“Nisu pripadnici Daesha (Islamske države) ili drugih skupina koje se bore protiv iranskog islamskog sustava… nego su povezani sa SAD-om i Mossadom”, rekao je referirajući se na izraelsku obavještajnu agenciju.

Napetosti zbog nafte, sankcija, Sirije

Iran je u proteklim tjednima natuknuo da bi mogao poduzeti vojnu akciju u Perzijskom zaljevu kako bi blokirao izvoz nafte iz arapskih država i tako se osvetio za američke sankcije kojima je cilj zaustaviti iransku prodaju tog energenta.

Američki predsjednik Donald Trump u svibnju je odlučio povući SAD iz sporazum iz 2015. kojim je Teheran sa svjetskim silama dogovorio ograničavanje svog nuklearnog programa u zamjenu za ukidanje sankcija koje je Trump ove godine vratio.

Iranski predsjednik Hasan Rohani poručio je Trumpu da neće uspjeti u borbi protiv Irana, kao što to nije pošlo za rukom predsjedniku Iraka Sadamu Huseinu, referirajući se time na iračko-iranski rat.

Proteklih su se godina pogoršale i tenzije između Saudijske Arabije i Irana. Dvije države podržavaju suprotstavljene strane u ratovima u Siriji i Jemenu, kao i rivalske stranke u Iraku i Libanonu.

Napad na iransku vojsku rijedak je slučaj. Prošle godine je u prvom smrtonosnom napadu za koji je odgovornost preuzela Islamska država u toj zemlji u Teheranu poginulo 18 ljudi u parlamentu i mauzoleju ajatolaha Khomeinija, osnivača i prvog vrhovnog vođe Islamske republike.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Veliki trijumf hrvatske predsjednice

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Hina

Inicijativa triju mora doživjela je ove godine u Bukureštu svoju potpunu afirmaciju. Osim dvanaest zemalja članica (Litva, Letonija, Estonija, Poljska, Češka, Slovačka, Mađarska, Austrija, Slovenija, Hrvatska, Rumunjska i Bugarska), inicijativu su podržali i ovogodišnjem zasjedanju nazočili predstavnici Europske unije (Jean-Claude Juncker, predsjednik EK), SAD-a (Rick Perry, ministar energetike) te Njemačke (Heiko Maas, ministar vanjskih poslova).

Dok Amerika nije iznenađenje, jer inicijativu podupire od početka, potpora EU-a i njezine najjače članice ipak to donekle jest, s obzirom na to da su na ovoj strani u početku sumnjičavo vrtjeli glavom, sumnjajući kako bi ona mogla biti usmjerena protiv samog EU-a. Takav je stav, primjerice, otvoreno izrazio Ivan Jakovčić, hrvatski zastupnik u Europskom parlamentu, piše Josip Jović / Slobodna Dalmacija

Europska unija priklonila se ovoj srednjoeuropskoj asocijaciji država sa spremnošću za financiranje njezinih projekata, shvativši kako je ne može zaustaviti i kako bi je, bude li se protivila, mogla čak i izgubiti na vlastitu štetu, a u korist američke ili čak ruske konkurencije.

Sama ideja o najprije dva, pa onda tri mora nekako je nastala nakon što se u “staroj” i bogatoj Europi počelo govoriti o dvije brzine unutar EU-a, pa su ove zemlje, uvidjevši kako je vrag odnio šalu, odlučile uzeti stvari u svoje ruke.

U Bukureštu je akceptirano 45 projekata, među kojima se jedanaest odnosi na Hrvatsku (LNG terminal, Luka Rijeka, Jonsko- jadranski plinovod…), vrijednih 45 milijardi eura, i to sve iz područja energetike, prometne i digitalne infrastrukture. I Hrvatska bi mogla imati velike koristi ne bude li unutarnje poslovične destrukcije, neorganiziranosti i sporosti.

Pogrešno bi bilo misliti kako su samo ekonomski interesi u pitanju. Postoji i nešto što se ne ističe u prvi plan, jer možda nije zgodno, nešto što djeluje i kad nije osviješteno ili pak nešto što se podrazumijeva.

Spomenute zemlje povezane su katoličkim tradicijama i vrijednostima nasuprot zapadnoeuropskom sekularizmu, te zajedničkim životom i sudbinom u austrougarskim ili sovjetskim okvirima.

Ključna osoba u ovom projektu je hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, od nje je sve krenulo, ona je, nasuprot dvojici svojih prethodnika, rekla: Mi nismo zapadni Balkan, mi smo Hrvatska i pripadamo regiji koja se zove Srednja Europa.

Za svoju ideju najprije je pridobila Poljsku, pa SAD, pa sve ostale, demonstrirajući kako i mala država može biti važan međunarodni igrač ako ima samouvjerene, inicijativne i sposobne političare koji drže do sebe i do svoje zemlje.

I zbog tog okretanja od Balkana (i od Jugoslavije) zaradila je u političkim i medijskim krugovima pregršt oštrih napada, kao nedavno u povodu jednog intervjua u Kleine Zeitungu. Ti će krugovi i nadalje forsirati “našu regiju”, koja, razumije se, nije Srednja Europa, piše Josip Jović / Slobodna Dalmacija

 

Hrvoje Mandić: Povijest nastanka inicijative ‘Tri mora’

 

 

Trump poslao poruku potpore sudionicima summita Inicijative tri mora

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari