Connect with us

Gost Kolumne

Ubrzani početak kraja Bosne i Hercegovine

Objavljeno

on

Sve dok svijet ne prizna pravu istinu beha sukoba, razloge i posljedice, i ne nazove je pravim imenom, vjerski rat za teritorij, u Bosni i Hercegovini ne će biti pomirenja. Bez pomirenja nema mira, bez mira nema slobode i budućnosti. A kad nema tih univerzalnih civilizacijskih vrjednota, nema, niti može biti ni Bosne i Hercegovine.

I zato joj se četvrt stoljeća ne vide nikakvi temelji na kojima bi se mogla početi graditi. Naprotiv, i oni mali ostali kamenčići u nekad zajedničkim a u ratu porušenim temeljima raskopani su i razbacani diljem nepravedno podijeljene zemlje, i Kugle zemaljske. Te najmalobrojnije kamenčiće u beha temeljima, hrvatski narod, trga se i razbacuje, izbacuje i melje unitarističko centralističkom, građansko islamističkom, politikom nejednakosti i neravnopravnosti, marginalizacijom i prisilom na odlazak.

Ubijanjem starih i nemoćnih povratnika, te haaškim proizvedenim oružjem naftnim dolarima iz islamskih zemalja, za etničko i vjersko čišćenje kršćana i kršćanstva, pod imenom “udruženi zločinački pothvat”. Naziv proizvedenog oružja je zapravo ime te sramotne Međunarodne organizacije, i stoga im i nije bilo teško krstiti to novo oružje za etnička čišćenja i masovna istrjebljenja katolika i katoličanstva na označenim svjetskim područjima, Bosna i Hercegovina, izabrana kao prvi teren za njegovo testiranje.

I pokazuje se vrlo učinkovito na terenu, što je vidljivo i u trljanju krvavi Pilatovih ruku u Haaškoj prijestolnici svjetske nepravde. Za šakicu naftnih dolara iz islamskih zemalja prodana je najveća i najsvetija stečevina ljudske civilizacije. Prodana je pravda, prodana je sloboda mnogi mali kršćanskih naroda diljem svijeta, i mnoga ta područja su danas bez ikakvih tragova kršćana i kršćanstva.

Po onome crnilu nepravde kakva je sve izašla iz Haaškog tribunala, nažalost, stječe se dojam da je se u toj kući (ne)pravde planirala i isplanirala najopasnija povijesna ideologija, kršćanofobija, koja uvodi svijet u krvavi globalni svjetski sukob vjera i civilizacija.

Međunarodna je zajednica svojim pristranim ulaskom u politički prostor Bosne i Hercegovine, stavljajući se otvoreno na bošnjačku, stranu muslimana, problem zamrsila daleko više negoli i sám troipol godišnji vjerski beha rat za teritorij.

Potvrđuje to i činjenica da je ispred te haaško bošnjačke koalicije, i politike beogradske tajne srpsko muslimanske diobe beha zajednice, iz Bosne i Hercegovine pod pritiscima svih vrsta “iscurilo” više od sto tisuća Hrvata koji se nisu htjeli “asimilirati”, odnosno islamizirati.

Zadovoljno trljaju ruke na tom svom uspjehu haaški trgovci pravom i pravdom, ljudskim sudbinama i njihovim slobodama, jer opravdavaju tim crnim brojkama nestalog jednog naroda, svoje ustoličenje, svoju raskoš i umijeće prodaje najsvetijih vrijednosti čovječanstva, pravde, jednakosti, slobode, pravednosti i jednakosti.

Nestalo je i nestaje nekad jedinog naroda na beha prostorima jer naftni dolari iz islamskih zemalja imaju daleko veću vrijednost od tog stradalničkog, ali stoljećima žilavog naroda, koji je nadživio jednake takve Poncije Pilate. Nadživio je Osmanlije, nadživjet će i Haaške Poncije Pilate, nadživjet će i potomke Osmanlija.

Samo narod koji se brani, narod tisućljetnog korijena mogao je, i moći će, nadživjeti sve svoje ubojice, sve agresore i osvajače. Za njih je zemlja djedova i pradjedova, crkve i svetišta, ognjište i kolijevka, svetinja nad svetinjama, koja se ne može prodati, i ne smije izdati. Stoljeća stradanja u milijunskom broju, i pretrpljena mučenja i ponižavanja od turskog okupatora i agresora, potvrđuju to.

Neuništiv je narod na svojoj zemlji i u svojoj vjeri, pa ni onda kada ga prisiljavaju da se “asimilira”, građanizira, ili da odseli. Neuništiviji je napose onda kada ga se prisiljava da se islamizira.

Niti turska prisilna islamizacija nije uspjela islamizirati cijeli katolički narod, kao jedini u tadašnjoj Bosni i Hercegovini. Ožilavio je taj turski danak u krvi hrvatski narod, pred kojim je i pala ta zloglasna imperija, pa će zasigurno pod tom žilavosti se pocijepati i “luđačka košulja” što je na njih navukli daytonisti, Haaški tribunal, visoki predstavnici i muslimansko bošnjački ćuvari Osmanlija i osmanlijskog zločina.

Predubok je hrvatsko katolički korijen u obećanoj im zemljici Bosni, da bi ga istrgli smjenjivani trgači. I što su trgači i sjekači hrvatskog korijena bili brutalniji, suroviji i siroviji, korijen se uvlačio sve dublje u zemlju, koja mu se otvarala i štitila ga. A onda kada su zlikovci pomislili da više nema nikakva traga hrvatstvu i katoličanstvu započinjali bi sa sijanjem nekog novog, tim područjima stranog, nacionalnog sjemena.

Događa se to i danas u daytonsko-haaško-visokopredstavničko-bošnjačkoj Bosni i Hercegovini. Uvjereni u uspjeh udruženog zločinačkog poduhvata ta globalna koalicija na bosanskohercegovačkom teritoriju, daytonista, haaški tribunalista, visokopredstavničkih imperijalista i bošnjačkih islamista, nasijavaju, na prostorima s kojih su protjerali hrvatski narod i porušili im vjerske katoličke objekte, otrovno sjeme građanstva.

I dok siju taj građanski otrov po bosanskohercegovačkoj, od vjerskog i nacionalnog sukoba za teritorij iskrvavljenoj zemlji, suverenih i konstitutivnih naroda, i dok još bošnjački „građani“ skrivaju mnoge masovne grobnice hrvatskih žrtava razasutih po svim dijelovima kroz koje je prošla Alijina i Komšićeva vjerska muslimanska armija, pokušavaju ga zalijevati pričom velike sličnosti beha zajednice s Europskom Unijom.

Antidemokratski i anticivilizacijski je uspoređivati beha zajednicu sa Europskom unijom, zato što u uniji europskih zemalja nema prisile ujedinjenja, nema prisilnog stvaranja nove nacije, što u toj obitelji naroda su svi jednaki bez obzira na broj stanovnika neke članice, što su različitosti 27 članica bogatstvo unije a nikako njeno siromaštvo i razlog dominacije brojnijeg nad malobrojnijim. Uspoređivati beha zajednicu s Europskom unijom je isto uspoređivanju hrvatskih žrtava s muslimanskim zločincima, i s onim muslimansko bošnjačkim skrivačima masovni hrvatskih grobnica

Protiv svih ljudski prava i sloboda je uspoređivati te dvije zajednice, i zato što nikom ne pada ni na pamet da Europsku uniju uređuje kao zajednicu građana, kao građansku uniju. Za razliku od beha zajednice u kojoj se prisilno građanizira hrvatski narod, što je, zapravo, nastavak prisilne islamizacije. Samo i pomisao neke članice unije na takav zločin prema drugim narodima bio bi početak kraja Europske unije. Prisilna građanizacija u beha zajednici je ubrzani početak kraja Bosne i Hercegovine.

Vinko Đotlo

* Stajališta i mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne moraju nužno odražavati stajališta portala

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari