Pratite nas

Učenike treba naučiti prvenstveno služiti se udžbenikom, pratećom literaturom i svim ostalim izvorima

Objavljeno

na

Približava se kraj I. polugodišta i započela je opet stara priča o ocjenjivanju učenika i prijeko potrebnom zaključivanju ocjena iz nastavnih predmeta  na polugodištu. O tome sam puno pisala kao i mnogi drugi, pa se ne bih ponavljala. Reći ću samo da je apsolutno nepotrebno zaključivanje ocjena na kraju I. polugodišta, ukoliko nastavnici (učitelji i profesori) dobro obavljaju svoj posao.

[dropcap]O[/dropcap]cjenjivanje je proces koji traje od prvoga do zadnjeg dana školske godine. Ocjena je rezultat tog procesa, vrlo je kompleksna i sastavljena od više važnih komponenti ovisno o nastavnom predmetu, učeniku i nastavniku. Teško je i gotovo nemoguće postignuće učenika prikazati brojkom, kao i 30-ak učenika smjestiti u pet kategorija, prema zakonskom kriteriju ocjenjivanja. Bilo bi dobro da se sustav ocjenjivanja osuvremeni i prilagodi, kako bi ocjena barem približno odgovarala stečenom znanju, razvijenim sposobnostima i vještinama, odnosno racionalnom korištenju naučenog. Stečeno znanje bi trebalo biti produktivno, a ne verbalno. Djecu treba naučiti učiti – to bi trebao biti glavni cilj. Činjenica je da velika većina djece i mladih ne uči dovoljno i da ne žele učiti, kao što i ne vole ići u školu. To je najveći problem, preko kojeg se dosta olako prelazi. Reći će neki kako to nije istina. Meni se čini kako samo puno o tome govorimo, pišemo, donosimo pravilnike i zakone, ali se malo toga konkretno poduzima.

Rezultati međunarodnih ispitivanja nekih znanja i vještina u naših učenika su poražavajući po nas, naročito u matematicii srodnim predmetima, gdje treba logički razmišljati i primijeniti stečeno znanje u rješavanju danih problema. Nekada smo čak i formule („kilometarske“), morali znati napamet, što je bilo nepotrebno opterećivanje i gubljenje vremena. Odavno sam već „svoju“ učionicu po svim panoima, i slobodnim plohama „ukrasila“ plakatima, na kojima su učenici ispisali sve moguće potrebne formule iz matematike i fizike. Na kraju osmog razreda sam im dopustila da u rješavanju ispita znanja koriste udžbenik. Doživjela sam neviđene kritike, pa i od onih koji su takav način morali prezentirati i podržavati.

Učenike treba naučiti prvenstveno služiti se udžbenikom, pratećom literaturom i svim ostalim izvorima koji su im dostupni i na koje ih bi trebalo uputiti. Informacije ne bi trebalo „deponirati“ u glavi, naročito ne po nekakvim pretincima, koji predstavljaju pojedini nastavni predmet, kako bi ih izvukli van samo za taj predmet i njima se koristili. Živimo u vremenu kada su puno važniji funkcionalni od materijalnih zadataka nastave. Istina, moraju se znati neke temeljne činjenice, koje se koriste i oko kojih se „plete“ priča, odnosno odgovara na postavljeno pitanje, isključivo svojim riječima i složenim rečenicama, a ne odgovorima tipa: da, ne, može, ne može, ili prostom rečenicom koja sadrži glavni pojam na koji se odnosi postavljeno pitanje. Naša djeca i mladi ne znaju govoriti. U tome je najveći problem. U direktom govoru, monologu, dijalogu ili općoj usmenoj komunikaciji koriste oblik SMS-ova i a mail-ova, iako bi u tome morali biti pismeni i izražavati se pravilno. Mnogi učenici ne razumiju pročitano i često puta zbog toga ne odgovore točno na postavljeno pitanje, iako znaju ispravan odgovor.

Matematika je posebna priča. Mnogi unaprijed bez opravdanog razloga odustaju od učenja matematike i zadovolje se s ocjenom dovoljan, a mogli bi mnogo više, samo da pokušaju razmišljati, logički zaključivati, povezivati poznate nastavne sadržaje s novima, kao i prepoznati primjenu i potrebu naučenog u svakodnevnom životu. Nedavno sam pročitala kako je kolega Bajrović osmislio i pripremio Projekt o mogućnosti svakodnevne primjene matematike u životu, gdje je povezao pojedine matematičke sadržaje s konkretnim primjerima, ali to na žalost nije uspio realizirati iz prozaičnog i upravo nevjerojatnog i neočekivanog razloga – nedostatka novca, odnosno neprepoznavanja prijeko potrebne potrebe takvih sadržaja u nastavi matematike, kako bi ona iz apstrakcije u kojoj je mnogi vide i osjećaju ušla u svakodnevni život, učeniku se približila i postala mu puno jasnija i potrebnija.

Takvi primjeri su nastavnicima, pogotovo početnicima vrjedniji od bilo koje literature. Mnogi od nas koji smo već u mirovini od profesora Bajrovića smo puno naučili, upravo na primjerima primjene matematike u svakodnevnom životu, kao i na važnosti kombinacija nastavnih metoda u samoj nastavi, zbog razbijanja dosade i poticanju interakcije učenika i nastavnika na nastavnim sadržajima i racionalnom rješavanju matematičkih problema. Njegova predavanja i radionice su uvijek bile najposjećenije na seminarima, o čemu govore brojke dobivene raznim anketama.

Svatko od nas, pogotovo mladi koji se dobro služe i govore strane jezike mogu pročitati knjigu ili stručne članke iz strane literature i iz nje „pobrati“ ono što im treba i sviđa im se. Takve teme ne bi trebale biti sadržaj seminara, bez obzira na njegov naslov i temu kojoj je posvećen. Najviše se nauči od dobrih praktičara i u izmjeni pojedinih iskustava od kolega. Čitati znamo i hvala Bogu razumijemo ono što smo pročitali, barem mi matematičari. Želimo li da naši učenici promijene svoj odnos prema učenju trebamo im usaditi potrebu za učenjem i pobuditi interese. Trebali bi ih pozitivno motivirati – pokrenuti njihovu intrizičnu motivaciju: Učim jer me to zanima. Učim jer hoću znati. A ne učim, jer ću dobiti auto ako položim maturu.

Taj postupak i proces nije nimalo lagan ni kratkotrajan. Od najranije dobi djecu bi trebalo poticati na učenje. Trebalo bi znati što su njihovi interesi. Što žele biti kad odrastu. Kako to postići. Kolike su šanse da se to postigne, kao i kakve i kolike su potrebe i mogućnosti da se to ostvari u našem društvu. Da bi se dobili približno točni podatci trebalo bi napraviti multidisciplinarno istraživanje, gdje bi odgovori na stručno i pomno postavljena anketna pitanja, na odgovarajućem uzorku djece i mladih, dobili relevantne odgovore, koji bi bili polazni temelj u planiranju i programiranju nastavnih sadržaja u pojedinim nastavnim područjima, nastavnim predmetima i općem i posebnom kurikulumu. Bez toga i dalje će jedni ići šumom, drugi drumom, od drveća se ne će vidjeti šuma, a ponegdje ni od šume drveće. Za neuspjeh i slaba učenička postignuća jedni će okrivljavati druge, po vertikali i horizontali. I od svega ništa, osim nezadovoljstva, neučinkovitosti i prenošenja iskustva iz učionice na radno mjesto, jer ne može se biti učinkovit i sretan ako radiš ono što ne voliš.

U mnogome je tome i takvome krivo ocjenjivanje i ocjene dobivene na način po kojem su gotovo svi odlični, a znanje im je katastrofalno. Ne mogu pratiti nastavu na višem stupnju, ne znaju učiti, gube interes, nemaju motivaciju, ne realiziraju se, nemaju samopouzdanje i nisu sretni. Oni rijetki i „pravi“ redovito uče, jer žele znati i to što više i šire. Žele u svom obrazovanju postići maksimum. Nerijetko su na žalost, prisiljeni otići „trbuhom za kruhom“. Za takve nema posla i mjesta u našem društvu, u kojem se ocjene, diplome i radna mjesta mogu kupiti. Tome se više nitko i ne čudi, baš kao što nitko ne razmišlja kako je to najveća šteta i „krađa“ od svih nezakonitih  pretvorbi, privatizacija, rasprodaja nacionalnih resursa, monetizacija svega i svačega,gradnje mostova koji nikud ne vode, neplaćanja poreza i dugova… Mladi obrazovani jesu i trebali bi biti naše najveće bogatstvo. Njih se ni po koju cijenu ne bi smjeli odricati. Od vrtićke dobi bi trebalo pratiti one najsposobnije i izvrsne i pružiti im optimalni rast i razvoj. Ulaganje u njih je najpotrebnije i najisplativije. Nije im dovoljno osigurati školu i učitelje. Potrebni su dobri programi, učinkovite metode i kontinuirano adekvatno praćenje i usmjeravanje, razvijanje interesa, pozitivne motivacije, samostalnosti, samopouzdanja, samouvjerenosti, samoprocjene i evaluacije.

Ocjena će onda doći sama po sebi, a zapravo je i ne treba, jer su se postigli ciljevi i realizirali postavljeni odgojno-obrazovni zadatci – „napravljen“ je čovjek, samostalna cjelovita ličnost, koja zna što želi, koja će se kroz cijeli život permanentno obrazovati, koja zna misliti, s kojom se ne će moći manipulirati, koja će znati procijeniti što je dobro, a što nije, koja će prepoznati i cijeniti opće ljudske vrijednosti, čuvati svoje, poštivati tuđe, vidjeti bogatstvo u multikulturalnost različitosti, koja će voljeti sve ljude bez obzira na rasu, svjetonazor, filozofiju i političku opredijeljenost, koja će se kritički odnositi prema svakome i svačemu i koja će svojim radom i djelovanjem doprinositi napretku,boljitku, demokratizaciji i procvatu  suvremenog društva.

Ankica Benček

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

Dr. Dragan Čović: Ako želimo kandidatski status, mi u BiH moramo napraviti iskorak

Objavljeno

na

Objavio

Predsjedatelj Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH i lider HDZ-a BiH dr. Dragan Čović boravi u Bruxellesu gdje sudjeluje u nizu sastanaka sa čelnicima Europske unije, a prije svega sa čelnicima parlamenata zemalja EU.

U razgovoru za Klix.ba govorio je o ključnim temama koje su na dnevnom redu, s fokusom na uvijete za kandidatski status BiH.

“Osnova svih naših sastanaka, a samo danas ćemo ih imati sedam ili osam, je kandidatski status BiH. A kako bi to naglasili i konačno tu temu vratili u fokus, naše sugovornike smo željeli informirati o stanju u BiH, s obzirom da je mnogo novih ljudi u EU nakon izbora za Parlament Europske unije.

Kolega Denis Zvizdić, koji je također ovdje i ja smo naglasili iskorak u pogledu uspostavljanja Vijeća ministara i rada Parlamenta BiH. Istakli smo našu novu agendu i uz sve ono što želimo uraditi doma, u prvi plan želimo staviti europske integracije”, kazao je dr. Čović na početku razgovora.

Domaćine u Bruxellesu je zanimalo kako BiH sada stoji u pogledu NATO saveza, ali i generalno funkcioniranja vlasti nakon izbora.

“Dosta smo razgovarali sa predstavnicima EU koji se vežu za Europsku pučku stranku, jer i kolega Zvizdić i ja dolazimo iz stranaka koje pripadaju toj porodici pučana. Ja sam mnogo govorio o izmjenama Izbornog zakona, a tu su bila i ona pitanja o izborima u Mostaru, što ih je zanimalo. Naglasili smo da pokušavamo sa SDA naći jedno zajedničko rješenje i za Mostar, ali i za Dom naroda, ali i Predsjedništvo”, poručio je.

Dr. Čović je za Klix.ba potvrdio da bi se naredni sastanak s čelnicima SDA o izmjenama Izbornog zakona trebao održati sredinom veljače u Mostaru.

“Do trećeg mjeseca ćemo se pokušati usuglasiti o najvažnijim pitanja za Izborni zakon, ali i za rekonstrukciju Vlade FBiH, formiranje novih ministarstava preimenovanjem nekih starih i sl.

Vrlo afirmativno smo govorili o onome što mi želimo uraditi, ali smo naglasili da želimo da Europska unija kroz sva svoja tijela prepozna potrebu da BiH dobije kandidatski status što prije. Mi trebamo dobiti jedan vjetar u leđa i ne treba nas vezivati uz Sjevernu Makedoniju i Albaniju”, istakao je dr. Čović.

Kada je riječ o pregovorima sa SDA u vezi Izbornog zakona nakon optimistične najave iskoraka, iz stranačkih središnjica su nedavno poslane poruke koje ne djeluju da vode ka rješenju i kompromisu.

“U najkraćem, mi ako to želimo do kraja ožujka možemo završiti priču o Izbornom zakonu na ovoj razini, dakle Mostar, Dom naroda i Predsjedništvo. Naravno postoje i neki drugi pogledi, ali to nam danas nije prioritet, nego hajdemo dogovoriti je li imamo izbore u Mostaru. Želimo da ti izbori budu uvezano kroz naš Izborni zakon, koji će se usvojiti u Parlamentarnoj skupštini BiH, a ne bilo kakvim nametanjem.

Bilo kakvo nametanje, da nam sutra netko ne bi spočitavao da je visoki predstavnik nametnuo rješenja. Mi smo u ovoj pauzi u zadnjih desetak dana dogovorili da na razini Mostara jedna grupa ljudi radi i razmjenjuje te informacije. Jer mi ne pričamo samo o Izbornom zakonu za Mostar, mi ne pričamo samo o tome kako izabrati 35 vijećnika za Gradsko vijeće, što je odluka Ustavnog suda i Suda u Strasbourgu.

SDA želi pričati o reorganizaciji grada i sad se bavimo time, kako bi se uvele neke preinake da bi se na lokalnoj razini vidjela konstitutivnost naroda. Naš stav je da kada već pričamo o tome na taj način, onda trebamo odluke Ustavnog suda implementirati i kada je u pitanju Dom naroda, ali i Predsjedništvo jer želimo da se to rješava u paketu”, poručuje lider HDZ-a.

S druge strane SDA je poručila da ako ne bude priče o izmjeni Statuta Grada Mostara i reorganizacije, da oni ne žele sudjelovati  u razgovorima o Izbornom zakonu.

“Tu se sad nalazimo i sva pitanja i interese pokušavamo sagledati. U Mostaru tijekom veljače ćemo imati novi sastanak, pa ćemo vidjeti gdje smo. Ako se dogovorimo onda bi do kraja travnja imali vremena da predstavncima EU pošaljemo poruku da smo napravili iskorak i da onda možda u svibnju u Zagrebu na Samitu EU dobijemo posebno mjesto”, smatra dr. Čović.

Dr. Čović za Klix.ba naglašava da je stav EU jasan, a to je da ukoliko naša država ne napravi iskorak, ne može očekivati da se omogući drugačiji pristup.

“Mi već duže vremena imamo komunikaciju sa čelnicima EU. Ako počnemo govoriti jednim glasom možemo očekivati iskorak. Izborni zakon bi sve relaksirao i već u svibnju bi imali napredak i mnogo brže bi mogli izlobirati kandidatski status”, kazao je dr. Čović.

Jedna od tema u razgovorima HDZ-a i SDA je i formiranje Vlade FBiH.

“Primarna tema kada je u pitanju Vlada FBiH je preustroj Vlade, odnosno formiranje novih ministarstava. Imamo izaslanstva koja to vode. To su gospoda Fadil Novalić i Marinko Čavara. Mislim da ćemo se tu dogovoriti, da dobijemo dva ili čak možda i tri nova ministarstva, a neka druga da spojimo. To smo planirali u Parlamentu FBiH završiti do kraja ožujka, jer treba mijenjati Zakon o Vladi FBiH i Zakon o ministarstvima. To je razlog i pregovora, jer da ne bismo sada imenovali neke ljude, a kasnije radili reorganizaciju. Kada to završimo i Izborni zakon, Vladu FBiH ćemo završiti bez problema”, kaže predsjednik HDZ-a BiH dr. Čović.

Ulazak SNSD-a u vlast u FBiH i to na poziciju potpredsjednika FBiH je još jedan kamen spoticanja, s obzirom na stav SDA. Kako vi gospodine Čoviću gledate na to pitanje.

“Ako želimo zajednički raditi na razini BiH, onda treba na sličan način razmišljati i u Republici Srpskoj, kada su u pitanju predstavnici HDZ-a i SDA i u FBiH kada je u pitanju SNSD. Tu temu nismo još otvorili, ali i to će se vrlo brzo dogoditi”, istaknuo je.

I u konačnici nova vlast na državnoj razini već ima određene dileme kod imenovanja čelnih ljudi nekih agencija, a prije svega kada je riječ o SIPA-i OSA-i.  kakav je vaš stav povodom imenovanja direktora OSA-e, s obzirom da se već spominje da će na toj poziciji ostati Osman Mehmedagić, kao prijedlog SDA.

“Ne radi se tu o bilo kojoj osobi, već o agencijama. U SIPA-i je istekao mandat, proveden je natječaj i to je to. Naravno ima tu i politička igra gdje se predloži jedan predstavnik u SIPA-u, a onda da se na prvoj narednoj sjednici Vijeća ministara uvrsti da to ide šire. Ja sam uvjeren da će to ići u paketu. Ali ne samo to. Nijedna od ovih institucija nije zajamčena bilo kojem narodu. Dakle tko kaže da će OSA pripadati bošnjačkom narodu uopće.

Dakle ja ne bih sada ta pitanja otvarao. Trebamo sjesti, predstavnici svih stranaka i dogovoriti, ne samo to, već i druga pitanja, jer imamo desetak imenovanja koja nas čekaju. Čelnici vodećih stranaka trebaju sjesti u narednih deset dana i otvoriti ta pitanja, kako bi olakšali našim ljudima u Vijeću ministara da to završe”, zaključio je dr. Čović u razgovoru za Klix.ba.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Hrvatska

MORH: Otvorene Knjige žalosti za poginule pilote HRZ-a Baturinu i Klarina

Objavljeno

na

Objavio

Foto: MORH / J. Kopi

Knjige žalosti za stradale pilote Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, bojnika Marina Klarina i natporučnika Tomislava Baturinu koji su poginuli jučer u tragičnoj nesreći pada helikoptera Kiowa Warrior u more u Zlarinskom kanalu, otvorene su u utorak u Ministarstvu obrane, priopćeno je iz MORH-a.

Potpredsjednik Vlade i ministar obrane Damir Krstičević i general Šundov upisali su se u Knjige žalosti.

Krstičević je izrazio duboku žalost i sućut zbog tragične pogibije pilota HRZ-a koja će, ističe, ostaviti trajan ožiljak u povijesti Hrvatske vojske i Hrvatskog ratnog zrakoplovstva.

“Dragi Marine, svojim radom i djelovanjem ostavio si dubok i neizbrisiv trag u povijesti Hrvatske vojske i Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Odabrao si HRZ kao svoju drugu obitelj i časno si služio svojoj Domovini. Hrabro si prihvatio sve što vojnički poziv nosi: čast, odricanje i nesebičnu žrtvu. Otišao si časno i ponosno. Hvala ti na svemu što si dao za Hrvatsku. Hrabri nebeski viteže, neka ti je laka hrvatska zemlja i vječno hrvatsko nebo”, naveo je ministar Krstičević u knjizi žalosti za bojnika Marina Klarina.

U Knjizi žalosti za poginulog natporučnika Tomislava Baturinu, ministar Krstičević napisao je: “Dragi Tomislave, Hrvatsko ratno zrakoplovstvo izgubilo je velikog pilota koji je služio Domovini na čast i ponos. Odabrao si nebo za svoj drugi dom, a HRZ kao svoju drugu obitelj. Časno si služio svojoj Domovini i hvala ti na svemu. Zauvijek ćeš ostati u srcima svakog pripadnika Hrvatske vojske i Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Počivaj u miru hrabri viteže. Neka ti je laka hrvatska zemlja i vječno hrvatsko nebo.”

Opraštajući se od poginulih pilota, general Šundov je istaknuo da će ih se uvijek pamtiti kao iskrene domoljube i predane suradnike. Zahvalio je na njihovu doprinosu u razvoju HRZ-a i HV-a.

“Ponosni smo što smo u svome okruženju imali priliku surađivati s vama kao iskusnim profesionalcima i ljudima koji su svoj život posvetili pilotskom i vojnom pozivu. U ime HV-a i svoje osobno, upućujem vam posljednji pozdrav i riječi svoje zahvale”, poručio je Šundov.

Knjige žalosti su otvorene danas u Ministarstvu obrane RH i Zapovjedništvu HRZ-a u vojarni ‘Pukovnik Marko Živković’ na Plesu, a od sutra, 29. siječnja, bit će otvorene u vojarni ‘Pukovnik Mirko Vukušić’ u Zemuniku, u matičnoj postrojbi poginulih pilota, stoji u priopćenju. (Hina)

Počivali u Božjem miru

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari