Pratite nas

Reagiranja

Antun Babić: Udbaša Perkovića vraćaju iz Njemačke, a meni govore da se vratim u Australiju

Objavljeno

na

U dupkom punoj dvorani Udruge zagrebačkih Poljičana “Sveti Jure” sinoć je Antunu Vrdoljaku, najpoznatijem hrvatskom redatelju, uručena Velika zlatna plaketa Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. O bogatom životu Antuna Vrdoljaka kao redatelja i političara govorili su predsjednik UHBDR 91 Mladen Pavković, admiral Davor Domazet Lošo, publicist Nenad Ivanković, književnik, redatelj i diplomat Miro Međimorec, povjesničar Daniel Rafaelić i glumac Joško Ševo. Moderator je bio Zdravko Vladanović.

Govornici su iznijeli brojne pojedinosti o Vrdoljakovu bogatom opusu i o njegovim postignućima. Poseban naglasak bio je na snimanju filma o generalu Anti Gotovini, naslovljenom “General”, koji će u subotu, 13. srpnja, biti premijerno prikazan na puskom filmskom festivalu.

FILM O GENERALU GOTOVINI

Dobitnik Zlatne plakete Antun Vrdoljak zahvalio je svim govornicima i iznio niz zanimljivih detalja iz svog redateljskog i političkog života. Posebice se osvrnuo na događaje iz 1991. i 1992. godine, u kojima je imao važnu ulogu. Za sebe je rekao da je oduvijek bio Hrvat jer potječe iz hrvatske obitelji iz Imotskog. No, izrazio je veliko razočaranje zbog toga što smo se mi Hrvati pokazali velikim lažljivcima. Naglasio je kako se tri dana prije prikazivanja filma još uvijek bori za prikupljanje sredstava za završetak snimanja, pretežno zbog toga što su ga mnogi ljudi prevarili. Dodao je kako su mu brojni ljudi davali velika obećanja da će sponzorirati film, a kasnije se nisu htjeli javiti ni na telefonski poziv. Svoje izlaganje Vrdoljak je završio ističući velike ljudske i vojničke kvalitete generala Gotovine, ali je napomenuo da general Gotovina nije čovjek za politiku te da je smiješno što ga ljudi percipiraju kao mogućeg predsjednika hrvatske države.

RAČAN MI JE PRIJETIO DA ĆE ME UBITI KAO PSA AKO ODEM IZ HRVATSKE

Osobno mi je bila čast što sam se s Antunom Vrdaljakom našao nakon mnogo godina. Poslije ceremonije kratko smo razgovarali i podsjetili se vremena kad smo tijekom Domovinskog rata zajedno blisko surađivali s prvim hrvatskim predsjednikom. S velikim ponosom sjetili smo se večere na dan 15. siječnja 1992. godine, kad smo u restoranu na Hipodromu predsjednik Tuđman, ministar obrane Gojko Šušak, Antun Vrdoljak i ja zajedno proslavili Dan međunarodnog priznanja Republike Hrvatske.

RAČAN MI JE OSOBNO U OČI REKAO I ZAPRIJETIO DA ĆE ME UBITI KAO PSA AKO NAPUSTIM HRVATSKU

Vrdoljak je ispričao i što mu je u Kocki rekao šef KP Hrvatske Ivica Račan 1972., kad je kod Račan pozvan jer je tražio posao. Nakon što mu je Rača rekao da neće moći snimati filmove, Vrdoljak mu je odgovorio kako će pobjeću u inozemstvu gdje će moći raditi kao redatelj. Na te Vrdoljakove riječi, kako nam je večars ispričio sam Vrdoljak, Račan se u licu izopačio i s velikim bijesom i ljutnjom zagalamio: “Ako to pokušaš, ubit ćemo te kao psa”.

Nažalost, sve je evidentnije da se u Hrvatsku velikom brzinom vraća Račanovo vrijeme i da je Hrvatska u izuzetno golemoj opasnosti.

Za dodjelu Zlatne plakete Vrdoljaku najzaslužniji je predsjednik UHBDR 91 Mladen Pavković, koji je rekao da njegova udruga dodjeljuje te plakete zato što to ne čine državne institucije.

Udbaša Perkovića vraćaju iz Njemačke, a meni govore da se vratim u Australiju

Tijekom druženja nakon ceremonije podijelio sam letke s mojim životopisom brojnim poznatim osobama iz vremena stvaranja i obrane hrvatske države. Svi su me redovno pitali kako to da se o mojoj predsjedničkoj kandidaturi ništa ne piše u mainstream medijima. Nakon što su pročitali letak bilo im je jasno zašto sam persona non grata u današnjoj antihrvatskoj Hrvatskoj. Udbaša Josipa Perkovića vraćaju iz Njemačke u Hrvatsku, a mene bi najrađe stavili u prvi zrakoplov i vratili u Australiju. E, pa neće ići.

Antun Babić

Antunu Vrdoljaku svečano uručeno braniteljsko priznanje

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj

Reagiranja

GI Ivo Pilar: ‘Predsjednik HND-a Zovko i predsjednica sindikata Sever civilizacijska su sramota za novinarstvo i moraju odstupiti’

Objavljeno

na

Predsjednik HND-a Zovko i predsjednica sindikata Sever civilizacijska su sramota  za novinarstvo i moraju odstupiti.

Nakon što je Mirando Mrsić, korumpirani SDP ov bivši ministar, bjesomučno, neosnovano i klevetnički napao Karolinu Vidović Krišto svi nazočni u hrvatskom novinarskom domu šutjeli su.

Bjesomučni napad prešutio je predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Hrvoje Zovko, prešutjela je predsjednica Sindikata novinara Hrvatske, Maja Sever, prešutjele su ga stručnjakinje Vesna Alaburić, Gordana Vilović, Helena Popović. Šutjela je i ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek. Sramotno je šutjela i Sandra Benčić koja se kune u zaštitu žena.

Karolina Vidović Krišto je sretno  udana i majka je 4 djece, nagrađivana novinarska i nestranačka političarka, aktivni je i uspješni borac za ljudska prava, borac protiv cenzure, borac za zaštitu slabijih, napose djece, za prava mladih i za slobodu govora.

Bivši korumpirani SDP-ov ministar Mirando Mršić u nazočnosti 6 žena (i 4 muškarca) iz svijeta politike i medija za tu je ženu  izjavio  kako bi ona sukladno ekstremno ljevičarskoj ideologiji ubijala ljude zbog njihove narodne i vjerske pripadnosti – i nitko od 11 sudionika rasprave iz HND-a, HDZ-a, SDP-a i drugih stranaka nije reagirao osudom neprihvatljivih kvalifikacija bivšeg korumpiranog ministra.

Jedina koja je doduše mlako, ustala protiv ove sramote je Marija Selak Raspudić.

Novinarka HINA-e je svojevremeno dobila  otkaz radi otkrivanja afere korumpiranog SDP ovog ministra Mrsića, a HND ga prima na javnu tribinu ne problematizirajuci i ne osuđujući tu činjenicu. Nazočni predstavnici (Zovko, Sever…) nisu osudili totalno neosnovani i monstruozan napad na kolegicu, ženu i majku.

Zbog netočnosti, neprofesionalnosti i sluganskog odnosa prema vlasti koja se utjelovljuje u orjunaškoj politici SDP-a  i vrha HDZ-a,  moraju odstupiti predsjednik HND-a, Hrvoje Zovko te predsjednica sindikata novinara Maja Sever. .

Ovako grubo rušenje civilizacijskih minimuma te otvoreni napadi ekstremnih ljevičara i orjunaša na vrijednosti suvremene hrvatske države neće ostati bez adekvatnog odgovora državotvornih snaga.

Koordinacija udruga proisteklih iz Domovinskog rata grada Vukovara – kontakt – Franjo Šoljić – [email protected]

Građanska inicijativa Ivo Pilar

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Marijan Knezović prozvao Hasanbegovića: ‘Dragi Zlatko, zločini nad Hrvatima nisu incidenti’

Objavljeno

na

Objavio

Marijan Knezović, aktivist za prava hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, na svojem je Facebook profilu objavio video snimku u kojoj se obraća Zlatku Hasanbegoviću poručujući mu: ‘Dragi Zlatko, zločini nad Hrvatima nisu incidenti’.

Knezović ističe da Hasanbegović ‘izvan javnosti zastupa potpuno druga stajališta od onih po kojima je postao prepoznatljiv i po kojima obmanjuje birače’.

Njegovu objavu prenosimo u cijelosti:

‘[DRAGI ZLATKO, ZLOČINI NAD HRVATIMA NISU INCIDENTI!]

Drage prijateljice i prijatelji, neke odluke nije jednostavno donijeti, a jedna od takvih odluka je i ona hoću li ili neću snimiti ovaj video. Neke stvari nisu za tipkanje, a javnost ih zaslužuje znati kako bi mogla odlučivati o svojoj podršci gospodinu Hasanbegoviću koji se u javnosti skriva iza integralne patriotske fasade, dok zapravo minorizira zločine nad Hrvatima u Središnjoj Bosni, vrijeđa Prvog predsjednika Tuđmana, a katoličanstvo naziva protuhrvatskom ideologijom. Više smo se puta uvjerili u snažan otpor gospodina Hasanbegovića uspostavi trećeg entiteta u BiH, no to čak nije najveći prigovor koji mu možemo predbaciti.

Ističem da sam se javno suprotstavljao tendencioznim napadima na gospodina Hasanbegovića dok je bio u prigodi obustavljati netransparentno trošenje našeg novca u području kulture, što bih ponovno učinio u istovjetnoj prigodi. No isto tako ne mogu ga šutnjom braniti kad znam da izvan javnosti zastupa potpuno druga stajališta od onih po kojima je postao prepoznatljiv i po kojima obmanjuje birače.

Siguran sam kako će mi snimanje ovog videa donijeti probleme, no moj aktivizam u proteklih 6 godina se ionako ne sastoji od bježanja od problema, već od rješavanja problema. Iz pozicije osobe koja aktivistički pokušava širiti svijest o hrvatskim problemima, a poglavito problemima Hrvata u BiH, bio bih licemjer ukoliko bih prešutio saznanja i spoznaje koje imam, a koje mogu direktno utjecati na Hrvate u RH i BiH. Savjest mi je ipak i dalje nešto jača od osobne komocije.

Pozdravljam prijateljicu iz Kiseljaka koja mi je rekla da bih zatajio svoju dužnost ako ne bih javno rekao neke stvari i tako me ipak podsjetila da postoje teme koje se ne smiju prešutjeti.

Naime, spletom okolnosti, 26. rujna 2019. sam se zatekao za istim stolom s gospodinom Zlatkom Hasanbegovićem, tadašnjim zastupnikom u Hrvatskom saboru, a prisutni su bili i još jedan oporbeni saborski zastupnik kao i Damir Sabljak, hrvatski profesionalni diplomat neupitnog ugleda. Drago mi je što s gospodinom Hasanbegovićem nisam bio sam, jer ovako postoje i svjedoci tog događaja koji je puno toga pokazao, a drago mi je i kako se svjedoci vide i na fotografiji koju je gospodin Hasanbegović tražio da uslikamo na početku susreta.

Odmah na početku, gospodin Hasanbegović se ne treba brinuti, nijedna privatna stvar koja nema veze s borbom za bolju Hrvatsku i s političkom odgovornošću koju imaju zastupnici u Saboru, neće se čuti iz mojih usta. One rečenice koje smatram da javnost treba znati su one koje se odnose na javni angažman gospodina Hasanbegovića, a to je zastupanje hrvatskoga naroda.

Ovog puta ću iznijeti dijelove stajališta koji su od općeg interesa, a u slučaju da se pokaže potreba, rado ću iznijeti i pojedinosti koje nemaju širu vrijednost, no dodatno ilustriraju pravo stanje stvari.

Ukoliko netko ne vjeruje u istinitost i vjerodostojnost navoda koje ću izreći, neka zamoli gospodina Hasanbegovića da me tuži za klevetu, tad bih bio najradosniji jer bi uz pomoć svjedoka brzo dokazao što je istina.

U početku susreta sam nastojao otvoriti inkluzivne teme, poput teme abortusa, za koju sam vjerovao kako s gospodinom Hasanbegovićem dijelim isti stav, tim više što je gospodin vjernik islamske vjeroispovijsti, a Islam brani ubijanje djece, kao i zbog toga što gospodin Hasanbegović redovno posjećuje Hod za život.

To je ipak samo farsa, jer sam od njega saznao kako je „abortus nebitna tema“ i kako se „time ne treba baviti“ te kako se „pogotovo ja tom temom ne smijem baviti jer nemam djece.“ U tom trenutku sam posumnjao kako gospodin Hasanbegović ipak nije nikad hodao za život, već je svaki put hodao za glasove. Primjedbu kako samo roditelji imaju pravo iznositi stavove o abortusu nisam ozbiljno primio nego sam, nastojeći relaksirati razgovor, uvaženom zastupniku odgovorio kako bih ga, uostalom, lako mogao prestići po broju djece, posebice jer je ljepotu roditeljstva spoznao u zrelijim godinama, koje, ako Bog da, meni tek predstoje. No razgovor nisam uspio opustiti, niti sam uspio razuvjeriti sugovornika kako me uzaludno nastoji ušutkati s visoka.

Govoreći o „monstruoznim zločinima“ koje je HVO počinio nad muslimanima u Središnjoj Bosni, gospodin Hasanbegović je zaboravio spomenuti i da je muslimanska strana prva krenula sa zločinima protiv Hrvata, kao i da ih je počinila višestruko više, u pravilu nekažnjeno. Složio sam se s gospodinom kako se u Ahmićima dogodio strašan zločin, a to je ipak i nažalost činjenica i istina, a činjenice i istine su nemjerljivo važne.

No, tad sam ga upitao i smatra li da su jednako loši i sramotni zločini AbiH nad Hrvatima, te sam kao primjere naveo zločine u Dusini, Trusini, Križančevu Selu, Doljanima i Uzdolu, iako ih nažalost ima puno više. Gospodin Hasanbegović je precizno ustvrdio kako se tu „ne radi o nikakvim zločinima, već su to sitni incidenti.“ Iako sam dugo naslućivao kako gospodin Hasanbegović to misli, nije mi palo na pamet da je to spreman i izgovoriti, pa sam bio poprilično iznenađen. Incident je kad vam netko očeše branik na parkingu ili se potuče na koncertu, pa sam ga opetovano pitao jesu li zločini nad 1051 civilom i 151 djetetom za njega stvarno incidenti. I opet sam, pred više ljudi, dobio potvrdan odgovor.

Tad sam mu rekao da je njegov stav razumljiv jer ionako zastupa islamističku verziju BiH za koju se AbiH tad borila, dok se HVO borio za demokratsku i europsku HB i BiH. Onda sam gospodina Hasanbegovića zamolio da bude hrabar i to javno kaže svojim biračima, na što je naravno zašutio jer je svjestan da tad politički ne bi postojao.

Gospodin Hasanbegović je odjednom istaknuo kako ja „nemam što pričati ni spominjati rat jer se tad nisam ni rodio.“ Gospodinu sam lijepo objasnio da mu je argument takav da njega čini smiješnim, jer je upravo on izgradio cijelu svoju karijeru i političku agendu na ustašama i partizanima koji su ratovali 30-ak godina prije nego je i sam rođen. I da, istina je kako se tad nisam rodio, ali gospodin Hasanbegović za razliku od mene – jest. Kao punoljetan muškarac za vrijeme kad je padao Vukovar ali i kad se oslobađao Knin, on je bio daleko od rata. Čak se i kao maneken na splitskoj rivi usred rata naslikavao u vojnoj uniformi onih koji su u isto vrijeme punoljetni, a čak i maloljetni ginuli u stvarnim ratovima, nedaleko od ugodnog mediteranskog ambijenta.

Upitao sam ga, s obzirom na njegove prethodne rečenice, je li on uistinu rekao kako mu „Franjo Tuđman do 90-e može popušit…“ što je jedna njegova rečenica koja je javno dostupna na YouTubeu. Odgovorio je potvrdno napominjući kako je Tuđman bio partizanski general.

Opetovano sam ga upitao mislimo li na istog Franju Tuđmana, onog koji je do 90. više puta zatvaran od strane komunista, da bi nakon što izađe iz njihovih zatvora hrabro davao intervjue švedskim televizijama koji su ga de facto opet vraćali u zatvor? Gospodin je opet istaknuo: „Da, taj Franjo Tuđman mi može…“ Nisam mu mogao ostati dužan te sam rekao kako, ako njemu taj Franjo Tuđman može uraditi to što je rekao, on Franji Tuđmanu može uraditi nešto drugo, što ipak neću preciznije navoditi.

Gospodin Hasanbegović je onda, poprilično ljutito i ničim izazvan, ustvrdio kako je katoličanstvo protuhrvatska ideologija, te je lamentirao o Vatikanu kao o nekakvoj kriminalnoj organizaciji, valjda zaboravljajući kako su njegovi birači uglavnom katolici, što bi po njegovoj logici značilo kako njega, velikog Hrvata, biraju pripadnici „antihrvatske ideologije.“ Tu sam naravno rekao da se s tako bedastom tezom ne slažem, ali ako bi već nastojali koristiti takvu logiku, mogli bi ustvrditi kako je Islam protucivilizacijska ideologija, što sam i argumentirao.

Naravno da je gospodin Hasanbegović odbio moj prijedlog da se lijepo sastanemo u emisiji pred kamerama i prokomentiramo stvari koje je tog dana govorio, a suprotne su onim tezama na kojima kupi glasove. Svjestan sam kako će me nakon ovoga neki optuživati da sam udbaš, Mostovac, Čovićevac, HDZ-ovac, Dodikovac što li već ne… I neću se nikom pravdati da nije tako, jer nemam tu potrebu. Reći ću samo da mi je sad savjest mirna i da ću u svom budućem javnom djelovanju biti jednako beskompromisan kad se radi o mom narodu, a pogotovo kad se radi o Hrvatima Središnje Bosne koji su najugroženiji narod u Europi.

Pogotovo ne bih volio da netko pomisli kako kritiziram Domovinski pokret, jer to nije tako. Odavno sam prestao getoizirati političku scenu i navijati ili se protiviti isključivo jednoj stranci. Na ovim izborima, možda kao na nijednim dosad, uistinu imamo priliku zaokružiti sjajne ljude u različitim političkim opcijama.

Mnoge kolege gospodina Hasanbegovića iz Pokreta uistinu poštujem i cijenim, počevši od Stjepe Bartulice pa sve do Bosiljka Mišetića. Uvažavam čak i drugog s Hasanbegovićeve liste, gospodina Peternela, iako se on otvoreno protivio Hrvatima u BiH, odnosno slanju pomoći mostarskoj bolnici za vrijeme pandemije COVID-a. To je čovjek napisao, što uvažavam, bez obzira što se s njim ne slažem. Žao mi je što gospodin Hasanbegović nema tu odvažnost da svoje stavove iskreno podijeli s javnošću.

Vrijeme će, koliko god to nekima smetalo, pokazati vrijednost i veličinu ubijenih Hrvata u Središnjoj Bosni, veličinu Herceg Bosne, veličinu Franje Tuđmana, veličinu katoličke crkve, veličinu borbe za nerođene i svega drugoga što mrze oni kojima je Hrvatska tek pozornica za obmanjivanje javnosti’, napisao je Marijan Knezović na Facebooku.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Oglasi

Komentari