Pratite nas

Reagiranja

UDRUGA ‘U IME OBITELJI’: Šimleša je lagao u emisiji kod Aleksandra Stankovića (VIDEO)

Objavljeno

na

Udruga ‘U ime obitelji’ danas je reagirala priopćenjem na nastup pisca i kolumnista Brune Šimleše u emisiji ‘Nedjeljom u 2’, gdje je izjavio kako mu je volonterka Udruge ‘proklela kćer’.

Gostujući u Nedjeljom u 2, emisiji javne televizije – HRT-a, voditelja Aleksandra Stankovića, Bruno Šimleša, reklamirajući svoje knjige, naveo je kako mu je volonterka U ime obitelji “proklela kćer”.

Naslove “Šimleša u NU2: Pristaše Željke Markić su mi proklele kćer”, “ŠIMLEŠA KOD STANKOVIĆA ‘Pristaše Željke Markić proklele su mi kćer’”, “ŠIMLEŠA KOD STANKOVIĆA “Zbog mojih javnih istupa prokleli su mi kćer, palili moje knjige, a u inboks mi dnevno stižu prijetnje”  – prenijeli su Index, Jutarnji list, Nacional i drugi mediji.

A evo kako je Bruno Šimleša opisao isti događaj prije 4 godine, 23.5.2013., nekoliko dana prije kraja prikupljanja potpisa za referendum o braku, koje je trajalo od 12.5 do 26.5.2013. kada je u samo 2 tjedna prikupljeno više od 750 000 valjanih potpisa, sudjelujući u emisiji RTL televizije Studio 45, voditeljice Antonije Mandić.

Bruno Šimleša: “Ja se u potpunosti slažem da je u potpunosti sramotno i za svaku osudu bilo kakvo takvo reagiranje na neslaganje.(Napadi na volontere građanske inicijative U ime obitelji, opaska autora).

Jedna mi je gospođa prišla. Simpatično mi je prišla. Ja sam bio sa svojom kćerkicom. Pitala me da li hoću potpisati. Ja sam rekao da neću. Onda sam otišao. Ona me nazvala Sotonom. Što je bilo vrlo lijepo, krasno, milosrdno i suosjećajno od nje. Ja se nisam okrenuo, nisam uzvratio istim tonom, jer mislim da to nije prikladno za odrasle, zrele, odgovorne ljude.

Ne mislim da ona predstavlja cijelu organizaciju. Mislim da je to iznimka. Mislim da ima potpuno zdravih i lijepih volontera….

Takvih primjera ekstremizma ima, na žalost i s jedne i s druge strane. To je normalno, samo zato što je to toliko širokog razmjera. Niti vi možete kontrolirati tisuće volontera niti netko drugi može kontrolirati tisuće ljevičarskih aktivista i civilnih udruga. Na žalost, ima takvih ekstremista. Ali, mislim da se ne bismo trebali orijentirati previše na to. To je zabrinjavajuće, na moju radost nije u toliko velikom broju. S obzirom na toliko visoke tenzije, s obzirom na to da je to već pola godine jedna od top tema u našoj državi, s obzirom na to da su ljudi toliko jako podijeljeni.Ne omalovažavajući niti jedan takav incident,jer svaki se treba shvatiti ozbiljno. Na neki način bismo ih trebali i više očekivati i dobro je da ih ima toliko malo…”

A evo kako je isti događaj opisao 4 godine kasnije, u emisiji Aleksandra Stankovića, Nedjeljom u 2, emitiranoj jučer na HRT-u, 12.11.2017. godine.

Aleksandar Stanković: “Vaš društveni angažman je Vas doveo dotle da imate velike probleme s onima koji jako štuju Željku Markić. Kako to?”

Bruno Šimleša: “Moju omiljenu.”

Aleksandar Stanković: “Vašu omiljenu. Vi ste u nekim emisijama i nastupali s gospođom Markić. Ne znam kako je to završilo poslije emisije, ali u emisije nije izgledalo kao da ćete se pojesti. Međutim, kažete da imate problem s njezinim poštovateljima. Zašto? Kako? Na koji način se to manifestira?”

Bruno Šimleša: ” (…) Kad su se skupljali potpisi za referendum o braku, 2013.godine, mislim, uskoro će biti godišnjica.(…).
Bila je jedna zanimljiva situacija. Izlazio sam iz Vinogradske bolnice sa svojom kćerkom koja je bila na pregledu. Gospođa me moli da potpišem. Ja kažem da neću. Gospođa me moli da potpišem Ja kažem da neću. Ona je proklela moju kćer tada. Na što sam posebno osjetljiv. Na uvrede mene, vrijeđanja i sve to, koliko god da je bizarno, navikneš se. Ali, ne diraj mi kćer! Pogotovo ako se zalažeš za obitelj. Malo je problematično. Ja sam imao neku ludu prisebnost da zbog nje ne reagiram, inače sam dosta solidno kontroliran, nisam neka divlja osoba.”

Priče gospodina Šimleše se ne poklapaju. Jedno je govorio 2013. na RTL-u, a drugo 2017. na HRT-u. U ime obitelji je u mnogo navrata, sukladno svom načinu djelovanja u civilnom društvu, čak i u okolnostima kad su volonterke U ime obitelji fizički napadane tijekom prikupljanja potpisa, osudila svako vrijeđanje neistomišljenika, što je dr. Markić jasno izrekla i u emisiji Studio 45, 23.5.2013.

Istovremeno, iskorištavanje javne televizije za manipuliranje govorom mržnje, blaćenje više od 6,000 volontera inicijative U ime obitelji i iznošenje, po svemu sudeći, laži o tome da je netko prokleo malodobnu djevojčicu, kćer gospodina Šimleše je zastrašujuće. Ne samo kao metoda huškanja javnosti na druge ljude, s čijim se stavovima i djelovanjem gospodin Šimleša ne slaže, već kao prestrašan primjer zloupotrebe vlastitog djeteta – radi izigravanja žrtve i, u konačnici, kako se iz svega može zaključiti, radi reklamiranja i prodaje svojih knjiga, piše Narod.hr

Igor Peternel: Možemo li konačno saznati je li Stanković dobio stogodišnju time-sheare koncesiju

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Politika

Politička agresija bošnjačkih stranaka nad Hrvatima u BiH

Objavljeno

na

Objavio

Izglasavanje protuustavnog Zakona o tzv. izbornim jedinicama i glasovanje na sjednici Vlade FBiH bez hrvatskih zastupnika nije ništa drugo nego otvoreni čin institucionalne agresije nad hrvatskim narodom u BiH. Žalosno i sramotno je da najveći bosanski „patriote“ vode ovu državu u propast. Još žalosnije i sramotnije je što hrvatski politički predstavnici, poput predsjednika Federacije Marinka Čavare, umjesto jasno artikuliranog odgovora na ovu agresiju, situaciju iskorištavaju za predizborne političke obračune, piše Hrvatska republikanska stranka u priopćenju kojeg prenosimo u cijelosti.

Suština nije u sadržaju prijedloga tzv. Zakona o izbornim jedinicama, jer sve bošnjačke stranke koje su stale iza njega i bez Hrvata za njega glasovale, vrlo dobro znaju kako nema nikakve mogućnosti da zakon uopće prođe, jer neće proći ostale razine odobravanja. Sjetimo se samo glasovanja o Rezoluciji osude inicijativa o federalizaciji, koju su isto tako bošnjačke stranke izglasovale bez prisutnosti predstavnika hrvatskih stranaka. Jednako kao što ta Rezolucija nije prošla i imala bilo kakav smisao, tako ni ovaj zakon neće proći. No, i u jednom i u drugom slučaju, prava suština je u činu nametanja zakona koji za cilj ima ovjekovječiti gaženje legitimiteta hrvatskog naroda. Radi se o očiglednoj političko-institucionalnoj agresiji nad hrvatskim narodom u BiH, na način da se tobožnjom bošnjačkom političkom „konstruktivnošću“ prokažu Hrvati kao remetilački faktor u BiH.

Međutim, sve ovo rezultat je neartikuliranosti i nedosljednosti politike hrvatskih predstavnika u protekle četiri godine, koja je kulminirala u zadnjoj godini mandata kada se konačno počelo govoriti o izmjenama izbornog zakona. Prvo, nakon odluke Ustavnog suda u predmetu Ljubić, kada su svi institucionalni lijekovi u provedbi iste odbijeni od strane bošnjačke strane, zašto se pristalo na ponovno pozivanje Venecijanskog povjerenstva na razgovore? Venecijansko povjerenstvo je u svojstvu „amicus curiae“ već dalo svoj stav pri izricanju odluke Ustavnog suda. Pristalo se dakle da se to isto povjerenstvo očituje o svom očitovanju. Znajući kako međunarodna zajednica uvelike stoji iza institucionalne agresije bošnjačke politike nad Hrvatima u BiH, zar se očekivalo da će Venecijansko povjerenstvo podržati nastojanja Hrvata o zaštiti političkog legitimiteta? Drugo, zašto se uopće pristaje na razgovore u kojima je polazna točka da se mora „birati jedan predstavnik iz svakog kantona, ako on postoji kao takav“, ako je Ustavni sud izričito rekao: Ustavni sud zaključuje da odredba Potpoglavlja B članka 10.12. stavak 2. u dijelu: „Svakom konstitutivnom narodu se daje jedno mjesto u svakom kantonu“ i odredbe Poglavlja 20. članka 20.16.A stavak 2. toč. a-j. Izbornog zakona nisu u skladu s člankom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine.

Ovaj citat Odluke Ustavnog suda, koji je jedini tumač Ustava je najbolji i jedini protuargument svakom navodnom prijedlogu zakona, kojeg apsolutno nitko ne koristi kao takav. Naprotiv, ulazi se u bespotrebne rasprave koje nisu ništa drugo nego predizborna kampanja. Ponajbolji dokaz tome je gostovanje predsjednika Federacije u kojem se on na gnusan način obračunava s neistomišljenicima koji se usuđuju ne-imati kolektivnu partijsku pamet.

Na upit o gostovanju generala Mije Jelića na jednoj od hrvatskih tv kuća, on je kao protuargument koristio ne protuteze izrečenim stavovima, nego činjenicu što je i zašto general Jelić u Zagrebu. Ako se netko ikada upitao zašto se hrvatski narod nalazi u političkoj situaciji kakvoj jeste, onda u ovim izjavama Marinka Čavare dobiva odgovor. Nositelj najviše izvršne funkcije u Federaciji ispred hrvatskog naroda dakle nema apsolutno nikakvog znanja o pravosudnoj agresiji Sarajeva nad hrvatskim braniteljima i zapovjednicima HVO-a. Kako od njega i politike koja ga je postavila na mjesto koje obnaša očekivati artikuliran odgovor na političku agresiju Sarajeva, ako nema minimum osjećaja za domoljubne vrijednosti i one koji su ginuli i stavljali svoje živote na kocku kada se ginulo za njih?

HRS je još prošle godine kada se nametala spomenuta Rezolucija tražio od hrvatskih zastupnika da se ne vraćaju na rad Parlamenta FBiH dok god se ne definiraju institucionalni mehanizmi zaštite ustavno pravne konstitutivnosti i legitimne volje hrvatskog naroda, no nije bilo sluha. Tražili smo također potpisivanje Deklaracije o neulasku u bilo kakve razgovore o definiranju izvršne vlasti na svim razinama, dok se ne definiraju ključne stvari za hrvatski narod u BiH, počevši od Izbornog zakona, izmjena Ustava, hrvatskog javnog tv kanala itd., no niti za to nije bilo sluha. Od predsjednika Federacije smo tri puta tražili upućivanje apelacije Ustavnom sudu po pitanju neuravnoteženog i neravnopravnog zakonskog tretmana zapovjednika i pripadnika HVO-a od strane pravosuđa BiH. Ni za to nije bilo sluha.

Zakon o tzv. izbornim jedinicama je protuustavan i to predlagači vrlo dobro znaju, ali im je isti potreban za marketinške svrhe. Hrvatski politički predstavnici vrlo dobro znaju kako imaju sve mehanizme u rukama čime će ga zaustaviti, tako da i njihovo „protivljenje i obrana nacionalnih interesa“ je isto tako marketing. Jedina suštinski realna stvar je volja za dominacijom bošnjačke politike i njihova institucionalna agresija nad Hrvatima, na što nema artikuliranog odgovora. No, to ne znači da ga neće biti. Vidimo se nakon listopada!  

Dio gostovanja Marinka Čavare u kojem se osvrće na izjave generala Mije Jelića možete pogledati na
linku: https://youtu.be/1OVAc_bYw6w

Hrvatska republikanska stranka

Bošnjački zastupnici u Zastupničkom domu izglasali Prijedlog zakona o izbornim jedinicama

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Mladen Pavković: Podržimo Dan sjećanja na dr. Ivana Šretera

Objavljeno

na

Prijedlog Mostovog saborskog zastupnika Mire Bulja, o Danu sjećanja na dr. Ivana Šretera, koji je u nekoliko navrata iznio pred Hrvatskim saborom, svakako treba podržati. Riječ je o „hrvatskom Gandhiju“, liječniku rodom iz Pakraca, a koji je početkom hrvatskog obrambenog Domovinskog rata bio na čelu kriznog štaba za zapadnu Slavoniju te se istaknuo  zauzimanjem za mirno rješenje, nastojeći izbjeći rat i krvoproliće. Nu, bez obzira što se zalagao za nešto takvoga, velikosrpski pobunjenici su ga oteli 18. kolovoza 1991. Zatočen je i mučen u logoru Bučje, gdje mu se gubio svaki trag. Njegovi posmrtni ostatci nisu nađeni do danas.

O sudbini nesretnog Šretera navodno najviše znaju ‘dva srbijanska „harambaša“’, ali kad je o ovakvim temama riječ šute ili se prave da „luk nisu jeli ni mirisali“.

Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91., na čijem sam čelu, posmrtno mu je (2016.) u Pakracu dodijelila i priznanje Junak hrvatskog Domovinskog rata, a toj svečanosti među ostalim bili su  nazočni i ministar hrvatskih branitelja general Tomo Medved i savjetnik predsjednice Republike za branitelje Ante Deur, koji su iznimno podržali ovu gestu, čiji je prije svega cilj da se ne zaborave ljudi poput ovog hrvatskog velikana i mučenika.

U njegovu rodnom gradu svi će vam za ovog čovjeka reći da je osoba nenadmašnih ljudskih kvaliteta, koji je imao razumijevanje za sve oko sebe i koji je uvijek tražio mirna rješenja. Bio je protivnik sukoba,a zauzimao se  za dijalog, suživot i suradnju. Na početku demokratskih promjena  aktivno se uključio u politiku i postao čelnikom pakračkog ogranka HDZ-a tako je zbog svog tog angažmana često bio meta  provokacija pa i fizičkih napada pakračkih Srba.

Sa Šreterom je surađivao i predsjednik Društva hrvatskih književnika i diplomata Đuro Vidmarović. Jednom je zapisao:

  • Bio je ugledan liječnik. Potjecao je iz katoličke obitelji koja je uživala poštovanje okoline. Živio je s majkom i posvojenim dječakom Vitomirom.(…) U njegovoj kući održani su brojni sastanci. Ondje smo zasjedali dugo u noć, raspravljajući o političkoj situaciji, tražeći najkvalitetnije rješenje za akcije u određenom trenutku. Osobno sam s njim često razgovarao i savjetovao se. Postali smo i prijatelji. Cijenio sam široko znanje ovog čovjeka, njegovo kršćansko polazište u političkom radu, iskrenu nacionalnu svijet, skromnost, odsutnost karijerističkih pobuda i vjeru u uskrsnuće Hrvatske, kao nezavisne, demokratske i europske zemlje. S današnje distance, čini mi se da nije bio svjestan zla koje se nadvilo nad našom zemljom i koje se već počelo valjati našim krajevima…-istaknuo je Vidmarović.

Kad smo spomenuli srbijanskog „harambašu“ Pupovca, a čije je ime iznimno vezano i uz dr. Šretera, nepojmljivo je da se taj i takav, zajedno sa svojom svitom, financira (i to obilno) novcima hrvatskih poreznih obveznika, a da se neprestano bori protiv onih koji su krvlju stvorili hrvatsku državu. Slično rade Pusić, Teršelić, tzv. člankopisci Novosti i drugi. To bi isto tako bilo da izraelska država financira nekog svog „harambašu“ koji se usred ove države bori protiv Izraelaca ili koji ne priznaje žrtve pale za njihovu domovinu.

Osim toga, možete li zamisliti da nekog Hrvata financira srbijanska država, a da taj sve radi protiv njih? Pupovca financira i srbijanska država, ali ne da se bori za Hrvate već protiv njih! Ima li takvog ili sličnog primjera u povijesti?

Srbijanski predsjednik Vučić već je u nekoliko navrata izjavio da će Srbija učiniti sve da se što hitnije pronađu nestali Hrvati tijekom Domovinskoga rata, ali nikada ništa nije bilo od toga. Čudi nas također da ga ni hrvatska predsjednica Kolinda Grabar – Kitarović nikada ne pita o njegovim obećanjima, iako ga je u Zagrebu ugostila kao „rođenog brata“.

Hrvati, bez obzira na sve, nikada ne smiju zaboraviti one koji su najzaslužniji za stvaranje slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države. A jedan od njih je i dr. Šreter, čovjek kojeg jednom majka rađa u stotinu godina.

U Pakracu i Lipiku iznimno cijene ovog hrvatskog junaka i mučenika, kojeg su komunisti proganjali i zbog toga što je 1984. jednom „penzioniranom oficiru“ napisao da je – časnik! U tom progonu najviše je sudjelovao Goran Babić, koji je među ostalim bio nagrađen i brojnim visokim nagradama hrvatske književnosti.

Ni o tome raznorazni pupovci „nemaju“ pojima!

U znak sjećanja na ovog velikog čovjeka u Pakracu je osnovana i „Zaklada dr. Ivan Šreter“, s željom da se rasvijetli njegov životni put i djela.

Treba spomenuti i odličan  dokumentarni film o Ivanu Šreteru, autora već pomalo zaboravljenog Miroslava Mikuljana.

Uspomena na tog divnog čovjeka nikada se ne smije zaboraviti, stoga je Dan sjećanja na njega tek mali, skromni obol, tim prije jer mu se, na žalost, nikada do kraja nećemo odužiti.

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori