Pratite nas

Reagiranja

Udruga veterana 4. gardijske brigade dala podršku ministru Krstičeviću

Objavljeno

na

Udruga veterana 4. gardijske brigade stala je u obranu generala Damira Krstičevića, sadašnjeg ministra obrane, a ratnog zapovjednika te slavne brigade.

Donosimo njihovo priopćenje:

Čak i neredovitom posjetitelju hrvatskih internet portala, čitatelju nacionalnih tiskovina ili gledatelju TV programa mora privući pozornost učestalost, nesmiljena žestina i strast kojom se u posljednjih 2 godine a posebno naglašeno unatrag nekoliko mjeseci, napada i ocrnjuje naš ratni zapovjednik, general pobjedničke Hrvatske vojske i ministar obrane u vladi RH, Damir Krstičević.

I umjesto da vremenom slabi, ta silovita negativna kampanja je svakim danom sve jača i bezobzirnija.
Predvodi je nekoliko medija čija je urednička politika odavno isuviše jasna i konzistentna da bi nas iznenadila. Pa ipak, teško je oteti se dojmu da ako je i od njih, previše je.

Danas se pozivi na smjenu ministra i pamfleti u kojima ga se brutalno omalovažava, izmjenjuju ne više na dnevnoj bazi, nego iz sata u sat.
U isto to vrijeme Damir Krstičević je u raznim neovisnim anketama redovito proglašavan najuspješnijim ministrom trenutne vlade !!!
Pa tko je tu lud?

I što bi bio razlog za smjenu koju traže?
Navodno je to ugovor o nabavci eskadrile borbenih zrakoplova koji nije niti potpisan!?

Podsjećamo da je ministar Krstičević kao ministar obrane, a na temelju preporuke Stručnog tima dao prijedlog vladi za prihvaćanje ponude Države Izraela, odnosno nabavku 12 višenamjenskih borbenih zrakoplova F-16 Barak sa svom opremom, naoružanjem, dijelovima i svim ostalim elementima koji su bili integralni dio ponude.

Podsjećamo i da su stručni tim uglavnom činili stručnjaci koji bi trebali imati dovoljno autoriteta i znanja u području ratnog zrakoplovstva odnosno ljudi koji najbolje znaju što nam treba.

Podsjećamo da je prijedlog temeljen na javno prezentiranim parametrima, odnosno da je taj zrakoplov od struke odabran kao operativno zadovoljavajući a pored toga i priuštiv!
Podsjećamo i da su svi iskusni domaći piloti (s izuzetkom jednog) podržali izbor predmetnih zrakoplova.

U čemu je onda problem?

Problem je navodno u tome što je država Izrael, u koju svi zaklinju kao ozbiljnu državu, dostavila ponudu koju nije na vrijeme i do kraja ispregovarala sa svojim najvećim vojnim partnerom, Sjedinjenim Američkim Državama!?

Teško je u to povjerovati. To bolje od nas znaju oni koji traže smjenu ministra.

Bit će ipak prije da smo žrtva (ako uopće jesmo žrtva) nekih njihovih unutarnjih “preslagivanja”
Što god da je razlog, Republika Hrvatska nije ništa izgubila, ugovor će biti ispoštovan i potpisan ili pak poništen.

Republika Hrvatska s druge strane, ovom zločestom kampanjom može izgubiti jako puno!

Može izgubiti ministra koji je prvi imao snage preuzeti odgovornost za tešku odluku, odluku koja je odgađana cijelo desetljeće, odluku čiji je izostanak gotovo doveo u pitanje opstanak našeg borbenog zrakoplovstva.

Može izgubiti ministra koji je napokon krenuo povezati sve sastavnice sigurnosnog sustava te ih učiniti bržima i operativnijima. Prvi rezultati su već vidljivi.
Može izgubiti ministra koji je napokon vratio dostojanstvo i čast hrvatskom vojniku, koji je Hrvatsku Vojsku vratio u Vukovar, Varaždin, Pulu i Ploče.

Da, dogodilo se u njegovom mandatu i nekoliko lakših nesreća, dogodilo se i nekoliko stegovnih prijestupa koji su pod istragom ili su već sankcionirani.

Nesreće i incidenti su se događali, događaju se i događat će se u svim područjima ljudske djelatnosti. U vojsci još i više s obzirom na narav vojničkog posla.
Problem bi bio da se propuste i nedisciplinu ne sankcionira na odgovarajući način, što je po svemu sudeći u ovim slučajevima učinjeno.

I opet se vraćamo na pitanje, u čemu je onda ovdje problem?
Mi bismo rekli da je problem upravo u gore navedenim inicijativama i potezima ministra Krstičevića .

Drznuo se vratiti vojsci dostojanstvo i čast, a toliko dugo se radilo na tome da se ona uvalja u blato.
Usudio se ojačati sustav sigurnosti koji je tako predano zanemarivan.

Imao je dovoljno hrabrosti i odlučnosti zagristi vrući krumpir kakav je nabavka borbenih jurišnih zrakoplova……

I zanimljivo, najviše blata za navodni krah nabavke zrakoplova po njemu nabacuju baš oni isti koji su tvrdili da nam borbeno zrakoplovstvo uopće ni ne treba!!!
Oni koji su tu uslugu željeli plaćati Talijanima, Amerikancima ili možda Srbiji?

Jer da se ne zavarava hrvatsku javnost, mi na ovaj ili onaj način moramo štititi svoje nebo. Na to imamo i ustavnu obvezu i obvezu prema NATO savezu čiji smo član. To ćemo dakle činiti ili vlastitim ili unajmljenim zrakoplovima.

Damir Krstičević je bezbroj puta iskazao spremnost i sposobnost donositi teške, odgovorne i nepopularne odluke pa je tako donio i ovu.
Donosio je i odluke u kojima su ulozi bili oni najveći koji mogu biti, ljudski životi. Ta odgovornost se ne da usporediti s ni jednom drugom odgovornošću. A vojnik je za njega uvijek bio ispred svega!

I baš zato ljudi su mu vjerovali I slijedili ga.
Iako, ništa mu u to vrijeme 1991. nije išlo u prilog, ni to što je došao iz mrske agresorske JNA, ni stas ni glas.

Nisu na njegovoj strani bile niti govorničke vještine (što mu i danas zlurado predbacuju), da se ne misli da je ljude očarao slatkorječivošću….
Ljude je pridobio znanjem, hrabrim iskrenim i samouvjerenim pristupom, poštovanjem svakog pojedinca i prije svega vlastitim primjerom.

Izgarao je u svakoj situaciji, radio do iznemoglosti, njegov radni dan je kao i danas trajao više od 15 sati. Ništa nije prepuštao slučaju i svaku operaciju je pripremao tako da prvenstveno sačuva ljudske živote.

S jednakom odgovornošću je zakoračio i u političku arenu, preuzeo MORH i časnu dužnost ministra, nipošto radi slave nego da se napokon vrati poslu koji je znao i volio raditi. Da dovede Hrvatsku Vojsku do one razine koja će nam jamčiti sigurnost u vremenima koja dolaze.

Svi koji su danas unutar sustava HV ali i svi nezavisni vojni stručnjaci će posvjedočiti opravdanost mjera koje je poduzeo u ovih 2 godine, potvrdit će da je u svim segmentima napravljen golem iskorak.

Da nas se krivo ne shvati, nipošto nam nije namjera ikoga izuzeti od prava na kritiku pa tako ni ministra Krstičevića.
Ipak, kritika je jedno a javni linč je potpuno drugo. A ovo što se događa je javni linč, tolika količina nabacivanja prljavštine nije primjerena nikome a pogotovo ne ratnom heroju i velikom zapovjedniku pobjedničke Hrvatske vojske, pogotovo ako nije potkrijepljena nijednim uvjerljivim argumentom.

Pa čak i ako su ovo napadi na vladu, nije pošteno da se to radi preko njegovih leđa.
A radi se brutalno od početka, od prvog ulaska u politiku.

Od podvala za navodne zločine kod Mrkonjić grada s jedne strane (u vremenu u kojem Brigada ni on nisu niti bili na terenu) do monstruoznih optužbi za sudjelovanje u agresiji na hrvatsku u vremenu u kojem je bio izvidnik u 4. Brigadi ZNG!!!
I sve je to Damir Krstičević junački podnio i podnosi.

Ipak već davno je postalo preslano.

Našu potporu i povjerenje je kao čovjek i zapovjednik uvijek imao. Ima je i danas kao ministar!

 

Zna se komu i zašto smeta ministar Krstičević

 

 

 

Krstičević: Vodi se hibridni rat protiv mene, očito nekome smetam

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Ivo Goldstein očito mnogo čita, a nažalost malo razumije

Objavljeno

na

Foto HINA

Notorni prof. dr. Ivo Goldstein, „propali“ diplomata, očito, mnogo čita, a nažalost malo razumije. Jao si ga njegovim studentima! Sada je u Jutarnjem listu (18. ožujka 2019.) objavio „komentar“ „Tko izjavi da su u Bleiburgu ubijeni „nevini vojnici“, nema što tražiti u Jasenovcu“. Nabrljao je sve i sva, baš kako to i inače čini. Ne kaže se bez razloga da je „isti kao otac“, odnosno da „jabuka ne pada daleko od stabla“!

U tom tekstu među ostalim se pita: što bi se moralo dogoditi da se ponovno održi  jasenovačka komemoracija? Pa, sam sebi odgovara: da bi „Vlada morala prestati financirati revizionistička društva, morala bi uklanjati ploče i insignije s ustaškim sloganima i simbolima, itd, itd. Međutim, prije svega – ona bi morala jasno reći danas ili sutra, a onda i ubuduće i zauvijek – tko je u Drugom svjetskom ratu bio na pravoj, a tko na krivoj strani“.

Kao prvo, ovo pitanje nije za Vladu, (vjerojatno misli na hrvatsku Vladu, mada poput Pupovca to nigdje ne ističe), već za učenike prvog razreda osnovne škole.

Međutim, bolje bi bilo da nam on, prije svega, odgovori – tko je u svetom hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu bio na pravoj, a tko na krivoj strani, ili još bolje – na kojoj su strani tada bili on i njegov tata?

Zatim se obrušio na izjave predsjednika Sabora (valjda opet misli na hrvatskog, što mu je kako se čini jako teško napisati), pa kaže da Gordan Jandroković, kao drugi čovjek u državi (valjda hrvatskoj!) „jednostavno – laže“. Po Goldsteinu na „Bleiburškom polju nije stradao gotovo nitko, nego su ljudi ubijani kasnije, nakon zarobljavanja“, a nakon toga tvrdi da tamo „nisu ubijene žene i djeca, nego su puštani kućama“!

Naš slavni Ivo piše i ovo: „Bleiburg i Križni put samo su dio „obračuna s narodnim neprijateljem“ koje su nove jugoslavenske vlasti provele od jeseni 1944. do ljeta 1945. godine (u nekoj mjeri i kasnije) na čitavom teritoriju, od Makedonije do Slovenije.“

Znači,  i ovaj pomozbog povjesničar se slaže da su se partizani i Tito obračunavali s „narodnim neprijateljem“ i nakon završetka Drugog svjetskog rata (ali i kasnije) od Slovenije do Makedonije, samo nigdje namjerno ne spominje – bez suda i suđenja!

S obzirom da su i Hrvati sudjelovali u Domovinskom ratu i da su pobijedili, jer to znači da su „pogriješili“ što se i oni nisu i nakon 1996. obračunali s „narodnim neprijateljima“?

E, da jesu, bili se na njihovu udaru našao i otac i sin Goldstein?

Profesor Ivo (tko mu je dao tu titulu?) kaže i ovo: „Na Bleiburgu i na Križnom putu stradalo je nevinih koji nisu trebali stradati – za mnoge njih, ako su i bili nešto krivi, smrt je bila vjerojatno prestroga kazna“!

Dakle, sad opet tvrdi suprotno – da su čak i nevini stradali na Bleiburgu!?

Može li se jednog ovakvog nazovi „povjesničara“ nakon toga uzeti za ozbiljno, odnosno vrijedi li s njim uopće polemizirati, kad, kako narod kaže, „laže kao pas“ ili bolje rečeno da je „glup do daske“?

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Mladen Pavković: Dajte svetu misu i za Josipovića. Zaslužio je.

Objavljeno

na

Gdje je tzv. bivši sramni predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić stao, tu je nastavio također tzv. sramni  Ivo Josipović.

Naime, otkako se vratio starom jatu, ponovno u redove SDP-a, neprestano bljuje i pljuje, čas po ovima, čas po onima.

Neki bi rekli – „nikad nije kasno  poludjeti“!

Sad je po tko zna koji puta dao intervju jednom dnevnom listu (Večernji list, 16. ožujka 2019.).

Kad su ga pitali za mišljenje  o aktualnoj predsjednici Republike Hrvatske Kolindi Grabar – Kitarović, koja ga je, hvala Bogu, zamijenila, uz ostalo je rekao da „ne zna povijest svoje zemlje“, a da „u pluseve gospođi predsjednici svakako treba ubrojiti da je držala vrlo uspješno dijete, o čemu su mediji redovito izvještavali, očito na njezin poticaj“, zatim da je „sjajno navijala za naše športaše, što je prelazila  granicu dobrog ukusa ljubljenjem i grljenjem  svega i svakoga“, pa je  u „ozbiljnim krugovima i u inozemstvu izazivala podsmjeh i često neukusne šale“.

„Minus su joj“, kaže dalje, „neispunjena obećanja, posebno ona o tome kako će Hrvatsku učiniti najbogatijom zemljom, ili ono da će preseliti Ured.“

„Od ozbiljnih stvari koje joj možemo zamjeriti tu su poticanje ustašofilije, dolijevanje ulja na vatru loših odnosa sa susjedima, zlouporaba tajnih službi, besciljno seljenje ureda po Hrvatskoj te propuštanje prilike  da u sastancima s važnim akterima svjetske politike učini nešto korisno za Hrvatsku“, itd. i tako redom.

A kad je bila riječ o tome: kakve su šanse aktualne  predsjednice  za drugi mandat, i tu žalosni  Josipović ima što (podrugljivo) reći:

– „Ako ćemo suditi po rezultatima njezinog mandata, nikakve“!

Za njega je porazno da imamo mise za ustaške zločince, a da za partizane nikada nisu služene!

Što on ima s Crkvom i misama? Ne vjeruje u Boga, osim onog koji se zove Tito, Marx, Staljin i Lenjin!

Pa, ako baš hoće. porazno je da mise nikada nisu služene i za partizanske i komunističke zločince. Kad je nažalost bio na vlasti mogao je narediti da se i takvima služe mise!

S obzirom da si ovaj politički kameleon utvara da za razliku od Kolinde Grabar – Kitarović „zna povijest“ bilo bi ga dobro pitati: gdje je bio i što je radio 1991., tim prije što u njegovu životopisu nema ni rečenice o tome?

Neki kažu da je u vrijeme svetog hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata čitavo vrijeme vježbao s čuvenim i žestokim rockerom Goranom Bareom, kako bi ga i javno na klaviru mogao pratiti, dok ovaj u „transu“ pjeva ili bolje rečeno mrmlja.

Prelistavajući njegov službeni životopis od prve se vidi da uistinu nije bio “nigdje“, odnosno da je u vrijeme dok su drugi ginuli –svirao klavir!

Istina, nije on jedini kraj kojeg je hrvatska borba za slobodu i samostalnost prošla kao „zvijezda padalica“, ali zbog čega i kako je to moguće da ti i takvi nama dijele lekcije, a da mi njih „ne smijemo“ pitati – što su radili u ratu?

On će sigurno reći da ga je za predsjednika države birao „narod“. To je točno. Ali „narod“ koji je baš kao i on (svaka čast iznimkama) u vrijeme kad je trebalo također nešto svirao, recimo usnu harmoniku!

Stoga se pitamo: zašto se ne bi jedna sveta misa održala i za josipoviće?

Zaslužili su!

Mladen Pavković

Ivo J.: ‘Porazno je da imamo mise za ustaške zločince’, a za partizane nikad nisu služene

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari