Pratite nas

Reagiranja

Udruga veterana 4. gardijske brigade dala podršku ministru Krstičeviću

Objavljeno

na

Udruga veterana 4. gardijske brigade stala je u obranu generala Damira Krstičevića, sadašnjeg ministra obrane, a ratnog zapovjednika te slavne brigade.

Donosimo njihovo priopćenje:

Čak i neredovitom posjetitelju hrvatskih internet portala, čitatelju nacionalnih tiskovina ili gledatelju TV programa mora privući pozornost učestalost, nesmiljena žestina i strast kojom se u posljednjih 2 godine a posebno naglašeno unatrag nekoliko mjeseci, napada i ocrnjuje naš ratni zapovjednik, general pobjedničke Hrvatske vojske i ministar obrane u vladi RH, Damir Krstičević.

I umjesto da vremenom slabi, ta silovita negativna kampanja je svakim danom sve jača i bezobzirnija.
Predvodi je nekoliko medija čija je urednička politika odavno isuviše jasna i konzistentna da bi nas iznenadila. Pa ipak, teško je oteti se dojmu da ako je i od njih, previše je.

Danas se pozivi na smjenu ministra i pamfleti u kojima ga se brutalno omalovažava, izmjenjuju ne više na dnevnoj bazi, nego iz sata u sat.
U isto to vrijeme Damir Krstičević je u raznim neovisnim anketama redovito proglašavan najuspješnijim ministrom trenutne vlade !!!
Pa tko je tu lud?

I što bi bio razlog za smjenu koju traže?
Navodno je to ugovor o nabavci eskadrile borbenih zrakoplova koji nije niti potpisan!?

Podsjećamo da je ministar Krstičević kao ministar obrane, a na temelju preporuke Stručnog tima dao prijedlog vladi za prihvaćanje ponude Države Izraela, odnosno nabavku 12 višenamjenskih borbenih zrakoplova F-16 Barak sa svom opremom, naoružanjem, dijelovima i svim ostalim elementima koji su bili integralni dio ponude.

Podsjećamo i da su stručni tim uglavnom činili stručnjaci koji bi trebali imati dovoljno autoriteta i znanja u području ratnog zrakoplovstva odnosno ljudi koji najbolje znaju što nam treba.

Podsjećamo da je prijedlog temeljen na javno prezentiranim parametrima, odnosno da je taj zrakoplov od struke odabran kao operativno zadovoljavajući a pored toga i priuštiv!
Podsjećamo i da su svi iskusni domaći piloti (s izuzetkom jednog) podržali izbor predmetnih zrakoplova.

U čemu je onda problem?

Problem je navodno u tome što je država Izrael, u koju svi zaklinju kao ozbiljnu državu, dostavila ponudu koju nije na vrijeme i do kraja ispregovarala sa svojim najvećim vojnim partnerom, Sjedinjenim Američkim Državama!?

Teško je u to povjerovati. To bolje od nas znaju oni koji traže smjenu ministra.

Bit će ipak prije da smo žrtva (ako uopće jesmo žrtva) nekih njihovih unutarnjih “preslagivanja”
Što god da je razlog, Republika Hrvatska nije ništa izgubila, ugovor će biti ispoštovan i potpisan ili pak poništen.

Republika Hrvatska s druge strane, ovom zločestom kampanjom može izgubiti jako puno!

Može izgubiti ministra koji je prvi imao snage preuzeti odgovornost za tešku odluku, odluku koja je odgađana cijelo desetljeće, odluku čiji je izostanak gotovo doveo u pitanje opstanak našeg borbenog zrakoplovstva.

Može izgubiti ministra koji je napokon krenuo povezati sve sastavnice sigurnosnog sustava te ih učiniti bržima i operativnijima. Prvi rezultati su već vidljivi.
Može izgubiti ministra koji je napokon vratio dostojanstvo i čast hrvatskom vojniku, koji je Hrvatsku Vojsku vratio u Vukovar, Varaždin, Pulu i Ploče.

Da, dogodilo se u njegovom mandatu i nekoliko lakših nesreća, dogodilo se i nekoliko stegovnih prijestupa koji su pod istragom ili su već sankcionirani.

Nesreće i incidenti su se događali, događaju se i događat će se u svim područjima ljudske djelatnosti. U vojsci još i više s obzirom na narav vojničkog posla.
Problem bi bio da se propuste i nedisciplinu ne sankcionira na odgovarajući način, što je po svemu sudeći u ovim slučajevima učinjeno.

I opet se vraćamo na pitanje, u čemu je onda ovdje problem?
Mi bismo rekli da je problem upravo u gore navedenim inicijativama i potezima ministra Krstičevića .

Drznuo se vratiti vojsci dostojanstvo i čast, a toliko dugo se radilo na tome da se ona uvalja u blato.
Usudio se ojačati sustav sigurnosti koji je tako predano zanemarivan.

Imao je dovoljno hrabrosti i odlučnosti zagristi vrući krumpir kakav je nabavka borbenih jurišnih zrakoplova……

I zanimljivo, najviše blata za navodni krah nabavke zrakoplova po njemu nabacuju baš oni isti koji su tvrdili da nam borbeno zrakoplovstvo uopće ni ne treba!!!
Oni koji su tu uslugu željeli plaćati Talijanima, Amerikancima ili možda Srbiji?

Jer da se ne zavarava hrvatsku javnost, mi na ovaj ili onaj način moramo štititi svoje nebo. Na to imamo i ustavnu obvezu i obvezu prema NATO savezu čiji smo član. To ćemo dakle činiti ili vlastitim ili unajmljenim zrakoplovima.

Damir Krstičević je bezbroj puta iskazao spremnost i sposobnost donositi teške, odgovorne i nepopularne odluke pa je tako donio i ovu.
Donosio je i odluke u kojima su ulozi bili oni najveći koji mogu biti, ljudski životi. Ta odgovornost se ne da usporediti s ni jednom drugom odgovornošću. A vojnik je za njega uvijek bio ispred svega!

I baš zato ljudi su mu vjerovali I slijedili ga.
Iako, ništa mu u to vrijeme 1991. nije išlo u prilog, ni to što je došao iz mrske agresorske JNA, ni stas ni glas.

Nisu na njegovoj strani bile niti govorničke vještine (što mu i danas zlurado predbacuju), da se ne misli da je ljude očarao slatkorječivošću….
Ljude je pridobio znanjem, hrabrim iskrenim i samouvjerenim pristupom, poštovanjem svakog pojedinca i prije svega vlastitim primjerom.

Izgarao je u svakoj situaciji, radio do iznemoglosti, njegov radni dan je kao i danas trajao više od 15 sati. Ništa nije prepuštao slučaju i svaku operaciju je pripremao tako da prvenstveno sačuva ljudske živote.

S jednakom odgovornošću je zakoračio i u političku arenu, preuzeo MORH i časnu dužnost ministra, nipošto radi slave nego da se napokon vrati poslu koji je znao i volio raditi. Da dovede Hrvatsku Vojsku do one razine koja će nam jamčiti sigurnost u vremenima koja dolaze.

Svi koji su danas unutar sustava HV ali i svi nezavisni vojni stručnjaci će posvjedočiti opravdanost mjera koje je poduzeo u ovih 2 godine, potvrdit će da je u svim segmentima napravljen golem iskorak.

Da nas se krivo ne shvati, nipošto nam nije namjera ikoga izuzeti od prava na kritiku pa tako ni ministra Krstičevića.
Ipak, kritika je jedno a javni linč je potpuno drugo. A ovo što se događa je javni linč, tolika količina nabacivanja prljavštine nije primjerena nikome a pogotovo ne ratnom heroju i velikom zapovjedniku pobjedničke Hrvatske vojske, pogotovo ako nije potkrijepljena nijednim uvjerljivim argumentom.

Pa čak i ako su ovo napadi na vladu, nije pošteno da se to radi preko njegovih leđa.
A radi se brutalno od početka, od prvog ulaska u politiku.

Od podvala za navodne zločine kod Mrkonjić grada s jedne strane (u vremenu u kojem Brigada ni on nisu niti bili na terenu) do monstruoznih optužbi za sudjelovanje u agresiji na hrvatsku u vremenu u kojem je bio izvidnik u 4. Brigadi ZNG!!!
I sve je to Damir Krstičević junački podnio i podnosi.

Ipak već davno je postalo preslano.

Našu potporu i povjerenje je kao čovjek i zapovjednik uvijek imao. Ima je i danas kao ministar!

 

Zna se komu i zašto smeta ministar Krstičević

 

 

 

Krstičević: Vodi se hibridni rat protiv mene, očito nekome smetam

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Javni poziv Emiru Hadžihafizbegoviću: Od koje svoje pjesme bi se Thompson trebao ograditi?

Objavljeno

na

Objavio

Javni poziv Emiru Hadžihafizbegoviću: Koja Thompsonova pjesma veliča Maksa Luburića tj. od koje svoje pjesme bi se Thompson trebao ograditi?

Emir Hadžihafizbegović, BiH glumac, koji je nedavno na N1 televiziji izrekao gnjusne laži o Thompsonu kad je ustvrdio da on ima pjesmu “Srbe na vrbe” a danas gostujući u emisiji Nedjeljom u 2, ispričao se mnogim Hrvatima koji su imali neugodnosti zbog toga ali nije se ispričao samo onome kome je najviše i trebao, onome o kojem je pričao laži, a to je Marku Perkoviću Thompsonu.

Nadalje je Emir kazao kako bi on rado otišao na koncert Marka Perkovića Thompsona kad bi se ovaj ogradio od nekih svojih pjesama, kako je rekao da on ne može pristati na onu vrstu skladbe koja veliča Maksa Luburića.

Dakle, izjave Emira Hadžihafizbegovića se prelijevaju iz stare u novu laž jer kao što je u prethodnoj emisiji izmislio da Thompson ima pjesmu “Srbe na vrbe” tako i danas širi laži o tome kako neke njegove pjesme veličaju Maksa Luburića.

Naravno, sve te laži se plasiraju uz odobravanje i navođenje voditelja Aleksandra Stankovića koji i te kako dobro zna da Thompson nema niti jednu takvu, a niti sličnu pjesmu.

Budući Emir Hadžihafizbegović tvrdi drugačije, mi ga pozivamo da nam kaže, koja Thompsonova pjesma veliča Maksa Luburića, tj. od kojih svojih pjesama bi se Thompson trebao ograditi?

Ispod objave nalazi se link koji vodi na Thompsonovu web stranicu s izdatim albumima, nazivima i tekstovima svih Thompsonovih pjesama.

Menadžment Marka Perkovića Thompsona

Čovjek sa stotinu lica, a ni jedno pravo

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

SUMRAK ZDRAVOG RAZUMA: OPSKURNI GEJ IZ SRBIJE ‘UREĐIVAO’ BI HRVATSKU PO SVOJOJ MJERI

Objavljeno

na

Objavio

Svaki šljam, protuha, nikogović, čudak i bedak koji se dovuče tko zna od kuda, kod nas može dobiti pozornost u medijima – ali pod uvjetom da pljuje po hrvatskom narodu, Katoličkoj crkvi i vrijednostima do kojih drži velika većina građana. Po tomu je Hrvatska izuzetak ne samo u europskim, nego i svjetskim razmjerima. Nigdje se više šljama nije nakrcalo (po glavi stanovnika) nego kod nas, upravo zato što je ovo (nažalost) pogodna društvena klima za razvoj  štetočina te vrste.

Prije nešto više od godinu dana u Hrvatsku se iz Srbije dovukao jedan od takvih: Ivan Zidarević, gej po profesiji (jer, biti gej u Hrvatskoj je jedno od najunosnijih zanimanja), točnije, u pitanju je sredovječni gej. I u prvim medijskim nastupima (kod nas je događaj “vrijedan” svake medijske pozornosti kad se kakva srbijanska protuha takvih seksualnih sklonosti dovuče u Hrvatsku, zar ne!?), gej Zidarević imao je profinjeno i uljuđeno lice. Tako je, primjerice za medije tada izjavio:
“Tražit ću državljanstvo. Hrvatsku volim i poštujem sve njezine zakone. Tu želim živjeti i zbog toga i radim sve što mogu da je učinim još boljom.”
Večernjak je članak o tako “bitnoj” i s društvenog stanovišta “relevantnoj” osobi objavio pod naslovom:”Gej sam i iz Srbije, ali u Zagrebu mi je život sjajan” (koja promocija Hrvatske – bravo za Večernjak!). (Vidi: https://www.vecernji.hr/zagreb/gej-sam-i-iz-srbije-ali-u-zagrebu-mi-je-zivot-sjajan-1238186; istaknuo: Z.P.)

I primirio se neko vrijeme Srbijanac (u toj “dobroj” Hrvatskoj kojom je bio jako zadovoljan), a onda ipak shvatio kako ta Hrvatska baš i nije najbolja, pa odlučio mijenjati je “nabolje” i to, kako drugačije, nego napadima na Katoličku crkvu. Nije ostao u svojoj Srbiji i nju “mijenjao nabolje” uklanjajući svetosavske križeve i crkvene zastave iz javnih prostora (jer bi mu tamo po kratkom postupku “prebrojali rebra” – i to je najmanje što bi mu se moglo dogoditi), nego se dovukao nama u Zagreb praviti ovdje nered i provoditi svoje bolesne naume.

Projekt kojega je nedavno pokrenuo opskurni Zidarić (dakako, kao produžena ruka nalogodavaca koji su ga gurnuli u prvi plan a okupljeni su u “Europsku civilnu inicijativu”) je uklanjanje raspela iz osnovne škole u Dugavama, pod krinkom “sekularizma” i to pozivanjem na Ustav. Dakako, jadni i nedopečeni Zidarić s razinom IQ ispod prosjeka, pojma nema kako je njegovo pozivanje na Članak 41. Ustava Republike Hrvatske potpuno promašeno. Nalogodavci koji su ga gurnuli u prvi plan samo zato što je Srbin i gej, vjerojatno nisu ni čitali spomenuti članak Ustava, jer da jesu, znali bi što u njemu piše.
Članak 41. Ustava Republike Hrvatske kaže sljedeće:

“Sve vjerske zajednice jednake su pred zakonom i odvojene od države.

Vjerske zajednice, slobodne su, u skladu sa zakonom, javno obavljati vjerske obrede, osnivati škole, učilišta, druge zavode, socijalne i dobrotvorne ustane te upravljati njima, a u svojoj djelatnosti uživaju pomoć i zaštitu države.” (Vidi: https://www.zakon.hr/z/94/Ustav-Republike-Hrvatske; istaknuo: Z.P.)

Kako bi se netko pozvao na Ustav s tvrdnjom da je narušena sekularizacija (time što se Katolička crkva miješa u poslove države), morao bi dokazati da raspelo u osnovnoj školi u Dugavama INSTITUCIONALNO narušava načelo sekularizacije, tj. institucionalni odnos Crkve i države (na štetu države), a to, uvjeren sam, ne bi pošlo za rukom ni najvećim pravnim ekspertima.

Da ne bude zabune, Srbijanac Zidarević (koji još uvijek nema hrvatsko državljanstvo – a što i sam priznaje), u političkom je pogledu agitator Milorada Pupovca i njegovog SDSS-a. Ne bi me začudilo da se pojavi u dogledno vrijeme u SNV-u na domjenku gdje bi sa svojim idolima Miloradom, Dejanom i ostalima lomio pogaču, jer Srpska pravoslavna crkva i njezin velikosrpski svetosavski diskurs očito nisu smetnja “pro-europskim” težnjama i shvaćanjima “Europske civilne inicijative” i nedozrelog jadnika Zidarevića koji je samo puko sredstvo u rukama mnogo lukavijih igrača, ništa drugo.

Pogledajte ovu agitaciju Zidarevića za listu 24 na proteklim EU izborima (lista SDSS-a, odnosno, Milorada Pupovca i Dejana Jovića), pa sami prosudite tko nam to “uređuje” Hrvatsku: https://youtu.be/sXsy2R_8aLw.

Nije on sam po sebi problem, naravno da nije, niti tog nesretnika treba uzimati ozbiljno i kriviti što ga (za sitne novce) koriste kao najamnika oni koji ga guraju ispred sebe u prvi ešalon (jer, kud ćeš bolje kombinacije za “pro-europski društveni aktivizam” u Hrvatskoj od Srbina koji je gej – to je materijal koji se može samo poželjeti i mora obvezno iskoristiti!), ali sve skupa je pokazatelj jednog bolesnog stanja u dijelu našeg društva, poput temperature kod teškog bolesnika i iza opskurnih likova kakav je ovaj valja se nešto mnogo ozbiljnije i zloćudnije.

Na projektu harange protiv temeljnih vrijednosti što ih zastupa i do kojih drži golema većina građana u Republici Hrvatskoj (obitelji, vjere i konzervativnog svjetonazora), okupila se naoko raznolika bulumenta objedinjena u “progresivne snage” (od onih koji radikalno nameću LGBTIQ ideologiju kao društveni mainstream, do neokomunističkih, kvaziliberalnih, anarhističkih i ultra-lijevih pokreta, stranaka i skupina) i svima je zajedničko to što javno, otvoreno i agresivno zagovaraju destrukciju tih vrijednosti – i to je njihov program i njihova ideologija. Oni drugog sadržaja nemaju. Ova destrukcija je jedini amalgam koji ih povezuje.

I imaju još nešto zajedničko: velika većina ih je na sisi zvanoj državni proračun. Drže je čvrsto i ne puštaju. Tako imamo paradoks da tu destrukciju svojim novcem (preko poreza i drugih dažbina) uglavnom financiraju građani koji su njezina meta.
Sustav je to koji omogućava šljamu i parazitima pretvaranje svojih destruktivnih ideja u profitabilan biznis. Deseci tisuća njih žive od toga – od blaćenja ove zemlje i pljuvanja u lice njezinim građanima, ponajprije nama Hrvatima i katolicima. I to je kod nas “društveni aktivizam”.
Ni jedna druga konfesija nije na udaru, samo Katolička crkva!

Toj se destrukciji i dekadenciji mora pružiti otpor po svaku cijenu i svim legalnim i legitimnim sredstvima, ponajprije dosljednom obranom kršćanskih vrednota, našeg svjetonazora i svetinja do kojih držimo.

Nisu oni mjerilo ovog društva niti će ikad biti. Jer, kad bi se to dogodilo, svakomu od nas bi bilo jasno da su nastupila posljednja vremena – sumrak civilizacije i zdravog razuma.

Zlatko Pinter

* Stavovi i mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne moraju nužno odražavati stajališta portala

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari