Pratite nas

Reagiranja

Udruga zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara: Institucije koje smo stvorili moraju djelovati

Objavljeno

na

Udruga zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara daje punu podršku organizatorima prosvjeda protiv sporog procesuiranja ratnih zločina, u kojem će aktivno sudjelovati 13. listopada 2018. godine u 14 sati, ističe se u priopćenju Udruge zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara koje prenosimo:

Slijedom poziva koji je uputio vukovarski gradonačelnik Ivan Penava: „U ime žrtava velikosrpske agresije na Vukovar i Republiku Hrvatsku zahtijevam prekid šutnje hrvatskih državnih institucija o ratnim zločinima i procesuiranju svih odgovornih za ubijene kao i za brojne osobe čiji najmiliji bespomoćno već 27 godina tragaju za istinom“ spremno se odazivamo! Udruga zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara daje punu podršku organizatorima prosvjeda protiv sporog procesuiranja ratnih zločina u kojem ćemo aktivno sudjelovati 13. listopada 2018. godine u 14 sati.

Obveza svake poštene osobe jest stati u zaštitu i biti glas onima koji su spremno otišli braniti svoj dom, obitelj i vrednote koje počivaju na kršćanstvu, a su duboko upisane u hrvatsko biće. Stoga mi koji nismo kalkulirali kada je trebalo stati u zaštitu Domovine daleko od kućnog praga, mi koji se tada nismo bavili politikanstvom i otezanjem, mi koji nismo čekali da se nešto riješi samo od sebe ili prepuštali „vrući krumpir“ u tuđe ruke i sada 27 godina nakon što smo stali u obranu i obranili Hrvatsku državu, ponovno ustajemo u zaštitu naših prijatelja i suboraca čije su kosti na Ovčari, čije su kosti diljem Vukovara i okolice na znanim i neznanim mjestima. Moralna nam je to i civilizacijska obveza ne samo prema njima nego i nama, a osobito prema njihovim obiteljima koje tada postadoše i naše.

Nakon 27 godina od stravičnog pokolja na Ovčari, zločina nezapamćenog na tlu ovog kontinenta gdje su teški ranjenici iznošeni na nosilima, mučeni, izmasakrirani i likvidirani, Hrvatska nema niti jednu osudu nalogodavca. Nakon 23 godine od otkrića Ovčare hrvatska policija, DORH i pravosuđe danas nam prezentiraju svoj uspješan rad – 23 presude protiv srpsko-crnogorskih krvnika i pripadnika tzv JNA. 23 presude u 23 godine? Imate li vi uopće srama, jer u Vukovaru je ubijeno 86-toro djece od kojih je najmlađa žrtva imala nepunih 6 mjeseci, a njegov krvnik niti je otkriven niti osuđen.  Sramotno je i nedopustivo za bilo koje društvo i državu, a kamoli one koji se diče demokracijom i proeuropskom orijentacijom da se niti danas nakon 27 godina ne zna točan broj poginulih i ubijenih u Vukovaru razaranom s preko 6,5 milijuna projektila koje je ispalio na grad srpsko-crnogorski agresor i tzv. JNA.

Imamo li pravo mi koji smo po ne znam koji put podnijeli žrtvu za svoju Domovinu šutjeti? Imamo li pravo odustati, imalo li pravo pognuti glavu i odmahnuti rukom? Imamo li pravo umoriti se od borbe za slobodu i dostojanstvo svake osobe bila ona živa ili ne? Glasovi naših mrtvih, osobito onih koji još nisu pronađeni govore nam da nemamo. Jer zločin počinjen nad njima nije osuđen, a zločinci privedeni pravdi. Mnogo toga smo otrpjeli upravo mi hrvatski branitelji kada se udaralo po nama osobno, našem životu, našem standardu, no nećemo trpjeti nikakve udare na vrednote za koje su naši prijatelji i suborci spremno dali život. Bit ćemo i jesmo njihov glas –  jer na šutnju nemamo pravo!

Nasilje nad pravosuđem jednako kao i nasilje pravosuđa mora prestati, a zaustaviti se može revidiranjem ugovora, sporazuma, zakona. Nikada više Hrvatska ne smije imati model po kojemu žrtvi sudi krvnik.. Danas 27 godina nakon što se dogodio stravičan ratni zločin u Vukovaru, tražimo da se istraži svaka smrt, svako ubojstvo u Vukovaru, ali i diljem Lijepe naše. U Vukovaru je ostalo neistraženo 700 ubojstava u Veleprometovu hangaru u kojem je JNA i srpski okupator  držao u zatočeništvu nekoliko tisuća zatočenika. 700 smrti na mjestu koje nije dostojno obilježeno, sedamsto duša za koje nitko ne mari, neistraženo, neprijavljeno, neprocesuirano, neosuđeno ubojstvo njih sedamsto. Još uvijek ne znamo sudbinu ranjenika iz Vukovarske bolnice, još uvijek ne znamo mnoga mjesta gdje su ubijani i zakopani civili i hrvatski branitelji. Umjesto da istražuju krvnike, hrvatske institucije započinju istraživati istražitelje. Umjesto da predano rade na razotkrivanju ratnih zločinaca i krvnika hrvatske institucije usporavaju i zaustavljaju procese, dajući počiniteljima ratnog zločina priliku da pobjegnu i neodgovaraju za počinjene zločine, a žrtvu stavljaju na stup srama. Istraga ratnog zločina na Ovčari zaustavljenja je na isti način čak s istim ljudima kao i istraga ratnog zločina u Tovarniku. Modus operandi isti – predmet ratnog zločina Ravnateljstvo policije oduzima Policijskoj upravi vukovarsko-srijemskoj i daje ga istom stručnjaku?! Od preuzimanja predmeta ratnog zločina u Tovarniku prošlo je dvije i pol godine u kojima nije učinjeno ništa, sada taj isti stručnjak preuzima predmet ratnog zločina Ovčare.

Vrijeme je jasno imenovati one koji očito opstruiraju istragu, procesuiranje i osude počinitelja ratnih zločina srpskog-crnogorskog agresora i tzv JNA. Koliko puta žrtva mora biti ubijena da bi krvnik odgovarao? Tko se usuđuje zaustaviti istragu najmonstruoznijeg zločina u Hrvatskoj? Oni koji štite i prikrivaju ratnog zločinca također moraju odgovarati!

U državnom odvjetništvu u Vukovaru, ali ne samo u Vukovaru, u policiji, u pravosudnim tijelima rade abolirane osobe. Nije li to nasilje nad hrvatskim pravosuđem. Kako shvatit stvarnost u kojoj te osobe ne sude ratne zločince, ali sude hrvatske branitelje? Nije li to nasilje pravosuđa? Mnogo je primjera koji pokazuju kako je hrvatsko pravosuđe učinkovito jedino kada se radi o osudama hrvatskih branitelja. Nedopustivo je da se za ista kaznena djela hrvatskog branitelja osudi na nekoliko godina zatvora, a onoga koji nije hrvatski branitelj nagradi radom za opće dobro. Nedopustivo je da oni  koji rata vidjeli nisu, ali zato prednjače u difamiranju branitelja te nasrću na istinu o Domovinskom ratu, bivaju nagrađeni ublaženim kaznama, raznim oprostima ili pomilovanjima nakon počinjenja kaznenih djela. Nedopustivo je da se hrvatskim braniteljima sudi, za isto djelo godinama po nekoliko puta. Nedopustivo je da abolirani četnici optužuju i osuđuju hrvatske branitelje. Nedopustivo je da se oni protiv kojih su podnesene kaznene prijave za ratni zločin, slobodno šetaju Vukovarom, umjesto da su procesuirani, a još gore i nakaradnije je kada takvi participiraju na najvišim pozicijama u hrvatskoj vlasti. Nedopustivo je kada se onima koji su štitili zakon, nameću kvalifikacije pred hrvatskim sudovima u montiranim političkim procesima, kojih se ne bi postidio niti Staljin. Nedopustivo je da struka šuti.

Politika, ali ona koja je zastranila u totalitarizmu, netoleranciji, jednoumlju je odavno ušla onamo gdje je ne smije biti – u hrvatske sudnice, na hrvatske fakultete gdje su oblikuju budući odvjetnici i suci, ubila je etiku, ubila je načela, ubila je zakone, ubila je pravo.

Institucije koje smo stvorili moraju djelovati, to je preduvjet svakog slobodnog demokratskog društva. Krv nevinog ne traži osvetu, nego pravdu. Nebo je svoje reklo, na potezu je ovozemaljska pravda, prvi među njima DORH, policija i pravosuđe. Ako institucije ne rade svoj posao hrvatski narod ne smije zanemariti svoje obveze i dužnosti prema onima koji su se spremno žrtvovali u obrani domovine.

Nije dovoljno procesuirati samo nekolicinu izvršitelja, procesuirani moraju biti svi, ponajprije nalogodavci, jer oni su još gori od onih koji su držali nož ili pucali u zatiljak, a neki od njih su i to činili. U 23 godine samo 23 presude za ratni zločin na širem području Vukovara. Sramotno, nedovoljno, neoprostivo.

Naša je dužnost biti glas onima koji su nas zadužili svojom nesebičnom žrtvom. Imamo snagu, imamo alate, a jedan od njih je i prosvjed u Vukovaru 13. studenog koji znakovito pada na dan zadnjeg pokušaja proboja prema Vukovaru 1991.godine.

Mi preživjeli zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara još jednom ustajemo u obranu žrtava velikosrpske agresije na Vukovar i Republiku Hrvatsku i zahtijevamo prekid šutnje hrvatskih državnih institucija o ratnim zločinima i procesuiranju svih odgovornih za počinjene zločine!

VIDIMO SE U VUKOVARU 13. Listopada u 14 sati.

 Zagreb, 16. rujna 2018.god.

Za Udrugu zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara

Zorica Gregurić, predsjednica

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

MUP odbacio optužbe o netransparentnosti u vezi prihvatilišta za azilante u Maloj Gorici

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Hina (arhiva)

Ministarstvo unutarnjih poslova (MUP) u utorak je odbacilo optužbe Mostova saborskog zastupnika Marka Sladoljeva koji je ranije prozvao Vladu i MUP da su netransparentni te da ne daju jasne informacije kakav objekt, odnosno prihvatilište za migrante i tražitelje azila planiraju graditi u Maloj Gorici kod Petrinje.

U MUP-u podsjećaju da su ministar i njegovi najbliži suradnici “od samog su početka otvoreno i bez ustege komunicirali s mjerodavnim predstavnicima lokalne zajednice vezano uz naselje Mala Gorica. Dakle i s gradonačelnikom Petrinje Darinkom Dumbovićem te županom Ivom Žinićem.

“Istina je i da je ministar osobno bio u naselju Mala Gorica; da je gradonačelnik Dumbović pozivan i odazivao se na pozive u Ministarstvo te da su na sva pitanja davani precizni odgovori uključujući i koja je namjera ovog Ministarstva, a vezano uz izgradnju Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite.

U dobroj smo vjeri projekt izgradnje Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite prijavljivali Europskoj komisiji za dodjelu sredstava, smatrajući da postoji načelna spremnost predstavnika lokalne zajednice s čijim smo predstavnicima cijelo vrijeme bili u komunikaciji i kojima je u interesu potpuno devastirani kompleks obnoviti, uz obnovu prateće infrastrukture”, ističu u MUP-u.

Dodaju i da su javno objavili odluku o dodjeli 4 milijuna eura s jasno naznačenom namjerom, odgovarali na višekratne medijske upite te ni na koji način nisu uskraćivali informacije.

“Tijekom posljednjeg službenog sastanka s gradonačelnikom Dumbovićem i predstavnicima Gradskog vijeća u sjedištu ministarstva, u prosincu 2018. godine, ministar Božinović i najbliži suradnici izrazili su jasnu i bezrezervnu spremnost odazvati se pozivu lokalne zajednice upravo kako bi, bilo putem sjednice Gradskog vijeća ili javnih tribina, lokalna javnost dobila sve relevantne i točne informacije kojima nitko ne može manipulirati.

Iako je poziv lokalne vlasti na sjednicu Gradsko vijeća izostao, tijekom siječnja održana je javna tribina na kojoj je sudjelovao ministar Božinović sa suradnicima i pater Tvrtko Barun iz Isusovačke službe za izbjeglice. I danas se u Lekeniku održava tribina na navedenu temu i na njoj sudjeluje državni tajnik ministarstva koji će dati sve potrebne informacije”, stoji u priopćenju.

Ističu i da takav način komunikacije smatraju “odgovornim i transparentnim, dok su današnje prozivke izravno usmjerene izostanku točnog informirannja, odnosno njima se neodgovorno manipulira i dezinformira javnost”.

Podsjećajući da je ministar Davor Božinović i na tribini ponovio kako nikakvo rješenje neće biti nametnuto u MUP-u ističu da “ne odustaju od namjere da, u suradnji s našim nevladinim partnerima u integraciji, senzibiliziramo javnost na potrebe koje imaju ljudi koji su pod međunarodnom zaštitom”.

“Zadaća je hrvatske policije štiti državnu granicu od nezakonitih migracija ali i pružiti međunarodnu zaštitu izbjeglicama koje su u stvarnoj potrebi. Na to nas, između ostalog, obvezuju i mnogi pozitivni primjeri integracije kojima svjedočimo u Zadru, Slavonskom Brodu ili Zagrebu”, zaključuju u MUP-u.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Ivo Goldstein očito mnogo čita, a nažalost malo razumije

Objavljeno

na

Foto HINA

Notorni prof. dr. Ivo Goldstein, „propali“ diplomata, očito, mnogo čita, a nažalost malo razumije. Jao si ga njegovim studentima! Sada je u Jutarnjem listu (18. ožujka 2019.) objavio „komentar“ „Tko izjavi da su u Bleiburgu ubijeni „nevini vojnici“, nema što tražiti u Jasenovcu“. Nabrljao je sve i sva, baš kako to i inače čini. Ne kaže se bez razloga da je „isti kao otac“, odnosno da „jabuka ne pada daleko od stabla“!

U tom tekstu među ostalim se pita: što bi se moralo dogoditi da se ponovno održi  jasenovačka komemoracija? Pa, sam sebi odgovara: da bi „Vlada morala prestati financirati revizionistička društva, morala bi uklanjati ploče i insignije s ustaškim sloganima i simbolima, itd, itd. Međutim, prije svega – ona bi morala jasno reći danas ili sutra, a onda i ubuduće i zauvijek – tko je u Drugom svjetskom ratu bio na pravoj, a tko na krivoj strani“.

Kao prvo, ovo pitanje nije za Vladu, (vjerojatno misli na hrvatsku Vladu, mada poput Pupovca to nigdje ne ističe), već za učenike prvog razreda osnovne škole.

Međutim, bolje bi bilo da nam on, prije svega, odgovori – tko je u svetom hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu bio na pravoj, a tko na krivoj strani, ili još bolje – na kojoj su strani tada bili on i njegov tata?

Zatim se obrušio na izjave predsjednika Sabora (valjda opet misli na hrvatskog, što mu je kako se čini jako teško napisati), pa kaže da Gordan Jandroković, kao drugi čovjek u državi (valjda hrvatskoj!) „jednostavno – laže“. Po Goldsteinu na „Bleiburškom polju nije stradao gotovo nitko, nego su ljudi ubijani kasnije, nakon zarobljavanja“, a nakon toga tvrdi da tamo „nisu ubijene žene i djeca, nego su puštani kućama“!

Naš slavni Ivo piše i ovo: „Bleiburg i Križni put samo su dio „obračuna s narodnim neprijateljem“ koje su nove jugoslavenske vlasti provele od jeseni 1944. do ljeta 1945. godine (u nekoj mjeri i kasnije) na čitavom teritoriju, od Makedonije do Slovenije.“

Znači,  i ovaj pomozbog povjesničar se slaže da su se partizani i Tito obračunavali s „narodnim neprijateljem“ i nakon završetka Drugog svjetskog rata (ali i kasnije) od Slovenije do Makedonije, samo nigdje namjerno ne spominje – bez suda i suđenja!

S obzirom da su i Hrvati sudjelovali u Domovinskom ratu i da su pobijedili, jer to znači da su „pogriješili“ što se i oni nisu i nakon 1996. obračunali s „narodnim neprijateljima“?

E, da jesu, bili se na njihovu udaru našao i otac i sin Goldstein?

Profesor Ivo (tko mu je dao tu titulu?) kaže i ovo: „Na Bleiburgu i na Križnom putu stradalo je nevinih koji nisu trebali stradati – za mnoge njih, ako su i bili nešto krivi, smrt je bila vjerojatno prestroga kazna“!

Dakle, sad opet tvrdi suprotno – da su čak i nevini stradali na Bleiburgu!?

Može li se jednog ovakvog nazovi „povjesničara“ nakon toga uzeti za ozbiljno, odnosno vrijedi li s njim uopće polemizirati, kad, kako narod kaže, „laže kao pas“ ili bolje rečeno da je „glup do daske“?

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari