Pratite nas

Reagiranja

Udruga zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara: Institucije koje smo stvorili moraju djelovati

Objavljeno

na

Udruga zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara daje punu podršku organizatorima prosvjeda protiv sporog procesuiranja ratnih zločina, u kojem će aktivno sudjelovati 13. listopada 2018. godine u 14 sati, ističe se u priopćenju Udruge zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara koje prenosimo:

Slijedom poziva koji je uputio vukovarski gradonačelnik Ivan Penava: „U ime žrtava velikosrpske agresije na Vukovar i Republiku Hrvatsku zahtijevam prekid šutnje hrvatskih državnih institucija o ratnim zločinima i procesuiranju svih odgovornih za ubijene kao i za brojne osobe čiji najmiliji bespomoćno već 27 godina tragaju za istinom“ spremno se odazivamo! Udruga zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara daje punu podršku organizatorima prosvjeda protiv sporog procesuiranja ratnih zločina u kojem ćemo aktivno sudjelovati 13. listopada 2018. godine u 14 sati.

Obveza svake poštene osobe jest stati u zaštitu i biti glas onima koji su spremno otišli braniti svoj dom, obitelj i vrednote koje počivaju na kršćanstvu, a su duboko upisane u hrvatsko biće. Stoga mi koji nismo kalkulirali kada je trebalo stati u zaštitu Domovine daleko od kućnog praga, mi koji se tada nismo bavili politikanstvom i otezanjem, mi koji nismo čekali da se nešto riješi samo od sebe ili prepuštali „vrući krumpir“ u tuđe ruke i sada 27 godina nakon što smo stali u obranu i obranili Hrvatsku državu, ponovno ustajemo u zaštitu naših prijatelja i suboraca čije su kosti na Ovčari, čije su kosti diljem Vukovara i okolice na znanim i neznanim mjestima. Moralna nam je to i civilizacijska obveza ne samo prema njima nego i nama, a osobito prema njihovim obiteljima koje tada postadoše i naše.

Nakon 27 godina od stravičnog pokolja na Ovčari, zločina nezapamćenog na tlu ovog kontinenta gdje su teški ranjenici iznošeni na nosilima, mučeni, izmasakrirani i likvidirani, Hrvatska nema niti jednu osudu nalogodavca. Nakon 23 godine od otkrića Ovčare hrvatska policija, DORH i pravosuđe danas nam prezentiraju svoj uspješan rad – 23 presude protiv srpsko-crnogorskih krvnika i pripadnika tzv JNA. 23 presude u 23 godine? Imate li vi uopće srama, jer u Vukovaru je ubijeno 86-toro djece od kojih je najmlađa žrtva imala nepunih 6 mjeseci, a njegov krvnik niti je otkriven niti osuđen.  Sramotno je i nedopustivo za bilo koje društvo i državu, a kamoli one koji se diče demokracijom i proeuropskom orijentacijom da se niti danas nakon 27 godina ne zna točan broj poginulih i ubijenih u Vukovaru razaranom s preko 6,5 milijuna projektila koje je ispalio na grad srpsko-crnogorski agresor i tzv. JNA.

Imamo li pravo mi koji smo po ne znam koji put podnijeli žrtvu za svoju Domovinu šutjeti? Imamo li pravo odustati, imalo li pravo pognuti glavu i odmahnuti rukom? Imamo li pravo umoriti se od borbe za slobodu i dostojanstvo svake osobe bila ona živa ili ne? Glasovi naših mrtvih, osobito onih koji još nisu pronađeni govore nam da nemamo. Jer zločin počinjen nad njima nije osuđen, a zločinci privedeni pravdi. Mnogo toga smo otrpjeli upravo mi hrvatski branitelji kada se udaralo po nama osobno, našem životu, našem standardu, no nećemo trpjeti nikakve udare na vrednote za koje su naši prijatelji i suborci spremno dali život. Bit ćemo i jesmo njihov glas –  jer na šutnju nemamo pravo!

Nasilje nad pravosuđem jednako kao i nasilje pravosuđa mora prestati, a zaustaviti se može revidiranjem ugovora, sporazuma, zakona. Nikada više Hrvatska ne smije imati model po kojemu žrtvi sudi krvnik.. Danas 27 godina nakon što se dogodio stravičan ratni zločin u Vukovaru, tražimo da se istraži svaka smrt, svako ubojstvo u Vukovaru, ali i diljem Lijepe naše. U Vukovaru je ostalo neistraženo 700 ubojstava u Veleprometovu hangaru u kojem je JNA i srpski okupator  držao u zatočeništvu nekoliko tisuća zatočenika. 700 smrti na mjestu koje nije dostojno obilježeno, sedamsto duša za koje nitko ne mari, neistraženo, neprijavljeno, neprocesuirano, neosuđeno ubojstvo njih sedamsto. Još uvijek ne znamo sudbinu ranjenika iz Vukovarske bolnice, još uvijek ne znamo mnoga mjesta gdje su ubijani i zakopani civili i hrvatski branitelji. Umjesto da istražuju krvnike, hrvatske institucije započinju istraživati istražitelje. Umjesto da predano rade na razotkrivanju ratnih zločinaca i krvnika hrvatske institucije usporavaju i zaustavljaju procese, dajući počiniteljima ratnog zločina priliku da pobjegnu i neodgovaraju za počinjene zločine, a žrtvu stavljaju na stup srama. Istraga ratnog zločina na Ovčari zaustavljenja je na isti način čak s istim ljudima kao i istraga ratnog zločina u Tovarniku. Modus operandi isti – predmet ratnog zločina Ravnateljstvo policije oduzima Policijskoj upravi vukovarsko-srijemskoj i daje ga istom stručnjaku?! Od preuzimanja predmeta ratnog zločina u Tovarniku prošlo je dvije i pol godine u kojima nije učinjeno ništa, sada taj isti stručnjak preuzima predmet ratnog zločina Ovčare.

Vrijeme je jasno imenovati one koji očito opstruiraju istragu, procesuiranje i osude počinitelja ratnih zločina srpskog-crnogorskog agresora i tzv JNA. Koliko puta žrtva mora biti ubijena da bi krvnik odgovarao? Tko se usuđuje zaustaviti istragu najmonstruoznijeg zločina u Hrvatskoj? Oni koji štite i prikrivaju ratnog zločinca također moraju odgovarati!

U državnom odvjetništvu u Vukovaru, ali ne samo u Vukovaru, u policiji, u pravosudnim tijelima rade abolirane osobe. Nije li to nasilje nad hrvatskim pravosuđem. Kako shvatit stvarnost u kojoj te osobe ne sude ratne zločince, ali sude hrvatske branitelje? Nije li to nasilje pravosuđa? Mnogo je primjera koji pokazuju kako je hrvatsko pravosuđe učinkovito jedino kada se radi o osudama hrvatskih branitelja. Nedopustivo je da se za ista kaznena djela hrvatskog branitelja osudi na nekoliko godina zatvora, a onoga koji nije hrvatski branitelj nagradi radom za opće dobro. Nedopustivo je da oni  koji rata vidjeli nisu, ali zato prednjače u difamiranju branitelja te nasrću na istinu o Domovinskom ratu, bivaju nagrađeni ublaženim kaznama, raznim oprostima ili pomilovanjima nakon počinjenja kaznenih djela. Nedopustivo je da se hrvatskim braniteljima sudi, za isto djelo godinama po nekoliko puta. Nedopustivo je da abolirani četnici optužuju i osuđuju hrvatske branitelje. Nedopustivo je da se oni protiv kojih su podnesene kaznene prijave za ratni zločin, slobodno šetaju Vukovarom, umjesto da su procesuirani, a još gore i nakaradnije je kada takvi participiraju na najvišim pozicijama u hrvatskoj vlasti. Nedopustivo je kada se onima koji su štitili zakon, nameću kvalifikacije pred hrvatskim sudovima u montiranim političkim procesima, kojih se ne bi postidio niti Staljin. Nedopustivo je da struka šuti.

Politika, ali ona koja je zastranila u totalitarizmu, netoleranciji, jednoumlju je odavno ušla onamo gdje je ne smije biti – u hrvatske sudnice, na hrvatske fakultete gdje su oblikuju budući odvjetnici i suci, ubila je etiku, ubila je načela, ubila je zakone, ubila je pravo.

Institucije koje smo stvorili moraju djelovati, to je preduvjet svakog slobodnog demokratskog društva. Krv nevinog ne traži osvetu, nego pravdu. Nebo je svoje reklo, na potezu je ovozemaljska pravda, prvi među njima DORH, policija i pravosuđe. Ako institucije ne rade svoj posao hrvatski narod ne smije zanemariti svoje obveze i dužnosti prema onima koji su se spremno žrtvovali u obrani domovine.

Nije dovoljno procesuirati samo nekolicinu izvršitelja, procesuirani moraju biti svi, ponajprije nalogodavci, jer oni su još gori od onih koji su držali nož ili pucali u zatiljak, a neki od njih su i to činili. U 23 godine samo 23 presude za ratni zločin na širem području Vukovara. Sramotno, nedovoljno, neoprostivo.

Naša je dužnost biti glas onima koji su nas zadužili svojom nesebičnom žrtvom. Imamo snagu, imamo alate, a jedan od njih je i prosvjed u Vukovaru 13. studenog koji znakovito pada na dan zadnjeg pokušaja proboja prema Vukovaru 1991.godine.

Mi preživjeli zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara još jednom ustajemo u obranu žrtava velikosrpske agresije na Vukovar i Republiku Hrvatsku i zahtijevamo prekid šutnje hrvatskih državnih institucija o ratnim zločinima i procesuiranju svih odgovornih za počinjene zločine!

VIDIMO SE U VUKOVARU 13. Listopada u 14 sati.

 Zagreb, 16. rujna 2018.god.

Za Udrugu zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara

Zorica Gregurić, predsjednica

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Dejan Lovren: S obzirom da sam sportaš, dobit ću i ovu utakmicu

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatski nogometni reprezentativac Dejan Lovren komentirao je u srijedu putem svog službenog Instagram profila optužnicu za davanje lažnog iskaza na suđenju Zdravku Mamiću i ostalim optuženima za izvlačenje 115,8 milijuna kuna iz Dinama koja je u srijedu protiv njega podignuta pred Županijskim sudom u Osijeku.

– Nakon dolaska s popodnevnog treninga doznao sam kako su mediji u Hrvatskoj, pa potom i u Engleskoj objavili vijest kako je protiv mene podignuta optužnica zbog davanja lažnog iskaza u jednom predmetu u Hrvatskoj.

Zvali su me članovi moje obitelji, prijatelji i poznanici koji su mi saopćili isto. Dakle, prije nego što sam uopće vidio ili primio tu optužnicu, i prije nego su istu zaprimili moji odvjetnici, svi mediji su objavili tu vijest. Ovo jednostavno nije fer, nije pravedno, nije niti sportski.

Na ovakav način postupati prema meni i mojoj obitelji je krajnje diskriminirajuće i nepravično. Borba koja nije poštena i na koju nisam navikao, napisao je Lovren na Instagramu uz svoju fotografiju s osvojenom srebrnom medaljom sa Svjetskog nogometnog prvenstva koje se ove godine održalo u Rusiji.

– No ovim putem želim poručiti svima, ponajprije svojoj obitelji, prijateljima, navijačima u domovini, svom klubu i navijačima mog kluba u Engleskoj kako sam nevin. Nisam počinio nikakvo kazneno djelo. Ponosan sam na svoj život, na svaki svoj korak, na sve ono što smo moja obitelj i ja stvorili. To nitko ne može zaprljati. Nikakvi mediji, zlonamjerni ljudi, ništa, nastavio je nogometaš.

– S obzirom da sam sportaš, dobit ću i ovu utakmicu. Dobit ću je u svakom slučaju te tako pokazati tko sam, kako sam živio i kako živim. A živim tako da živim za svoje bližnje, za svoju Domovinu, za svoj klub i za sve moje i naše navijače.

S indignacijom odbacujem sve optužbe, a svima koji žele narušiti moj ugled i ugled moje obitelji poručujem da neće uspjeti. Dejan Lovren dobit će i ovu bitku. I svaku drugu. Pozdrav svima, hvala na snažnoj podršci, zaključio je objavu Lovren.

View this post on Instagram

Nakon dolaska s popodnevnog treninga doznao sam kako su mediji u Hrvatskoj, pa potom i u Engleskoj objavili vijest kako je protiv mene podignuta optužnica zbog davanja lažnog iskaza u jednom predmetu u Hrvatskoj. Zvali su me članovi moje obitelji, prijatelji i poznanici koji su mi saopćili isto. Dakle, prije nego što sam uopće vidio ili primio tu optužnicu, i prije nego su istu zaprimili moji odvjetnici, svi mediji su objavili tu vijest. Ovo jednostavno nije fer, nije pravedno, nije niti sportski. Na ovakav način postupati prema meni i mojoj obitelji je krajnje diskriminirajuće i nepravično. Borba koja nije poštena i na koju nisam navikao. No ovim putem želim poručiti svima, ponajprije svojoj obitelji, prijateljima, navijačima u domovini, svom klubu i navijačima mog kluba u Engleskoj kako sam nevin. Nisam počinio nikakvo kazneno djelo. Ponosan sam na svoj život, na svaki svoj korak, na sve ono što smo moja obitelj i ja stvorili. To nitko ne može zaprljati. Nikakvi mediji, zlonamjerni ljudi, ništa. S obzirom da sam sportaš, dobit ću i ovu utakmicu. Dobit ću je u svakom slučaju te tako pokazati tko sam, kako sam živio i kako živim. A živim tako da živim za svoje bližnje, za svoju Domovinu, za svoj klub i za sve moje i naše navijače. Sa indignacijom odbacujem sve optužbe, a svima koji žele narušiti moj ugled i ugled moje obitelji poručujem da neće uspjeti. Dejan Lovren dobit će i ovu bitku. I svaku drugu. Pozdrav svima, hvala na snažnoj podršci.

A post shared by Dejan Lovren (@dejanlovren06) on

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Dignitet hrvatske žrtve je visoko iznad politike

Objavljeno

na

Objavio

Ne dopustite da se na njihovoj žrtvi sukobljavaju stranačka i ideološka prepucavanja! Dignitet hrvatske žrtve je visoko iznad njih! Čuvajmo ga i branimo!

Ovom hvalevrijednom inicijativom gradonačelnika Ivana Penave konačno grad Vukovar uz veličanstvene mimohode sjećanja na poginule branitelje svakog 18. studenog, obnovu Vodotornja, simbola grada heroja i njegove ponosne zastave, konačno želi obilježiti  datum zadnjeg hrvatskog pokušaja proboja u okupirani, opkoljeni i porušeni Grad 13. listopada 1991. te odati priznanje i živućim hrvatskim žrtvama i stradalnicima koje ova njihova država konačno treba zaštititi od njihovih nekažnjenih mučitelja i ratnih zločinaca. Mi iz ostatka Hrvatske dođemo 18. studenog, a žrtve koje još žive u Vukovaru i okolici proživljavaju svoje traume kroz čitavu godinu – nebrojeno puta susrećući svoje mučitelje podrugljivih pogleda i neslanih dosjetki.  Poznaju ih žrtve, ali ih nisu prepoznale i institucije ove naše države, demokratske i pravne; DORH i glavni državni odvjetnici, MUP, obavještajne službe …? I tako je to u kontinuitetu kroz zadnjih 27 godina, a pogotovo od 2000. godine pa nadalje.

Po pitanju zaštite digniteta preživjelih žrtava ovom prigodom ću navesti svoje iskustvo vezano uz odnos državnih institucija prema vjerodostojnim svjedočanstvima žrtava osobno predanih na kriminalističku policiju u Ilici 335 u Zagrebu 29. studenog te 23. i 29. prosinca 2011. – službenik A.M.  Kopije svjedočanstava su predana i Hrvatskom memorijalno-dokumentacijskom centru Domovinskog rata.

Dakle, mnogo prije 2018. imali su ih još od kasnih devedesetih i prije 2011. Radilo se oko stotinu iscrpnih svjedočanstava od kojih je svako zavrjeđivalo barem pokretanje istrage. Koncem 2011., prije primitka Hrvatske u Europsku uniju (glasovanje na referendumu 22. siječnja 2012.), govorilo se mnogo o potrebi procesuiranja ratnih zločina, pa su u Hrvatskoj u medijima bila učestala izvješća o osobama označenim inicijalima i objašnjenja da se ne mogu pokrenuti istrage jer nema “vjerodostojnih svjedoka” ili “počinitelji nisu dostupni hrvatskom pravosuđu”. Pitao sam gospodina A. M. kako to da je toliko takvih slučajeva kad se radi o zločinima agresora, a kad je riječ o nekim osumnjičenima s hrvatske strane, onda ih se uhiti u zoru u krevetu obiteljske kuće i pritvori “da ne bi utjecali na svjedoke”? Odgovor je bio – da oni pisane  iskaze svjedoka s njihovim punim podatcima pošalju u policijske postaje na području počinjenja zločina ili mjesta prebivališta počinitelja, zatim čekaju odgovor nekoliko tjedana a onda ovisno o odgovoru postupaju. Zahvalio sam mu na odgovoru i rekao da ne trebam tražiti dodatnih objašnjenja!

Tko od ovih spomenutih stotinu svjedočanstava pročita samo dva pa poslije pročitanog i dalje ustraje na izjednačavanju veličine ljudske patnje i stradanja s banalnostima dnevnopolitičkih stranačkih prepucavanja, onda  takvi nisu dostojni ni javnog humanitarnog djelovanja niti političkog angažmana.

U prošlotjednom govoru predsjednika Srbije Vučića u Gazivodama na Kosovu (9. rujna) jasno je izrečen njegov stav o Miloševiću i njegovim ratnim pohodima, kao i njegov stav u odnosu na Hrvatsku pa se bojim da se uskoro klizećim pomacima ne želi njegovo uporno tumačenje “bivših Miloševićevih ratova” prikazati kao građanski rat u bivšoj Jugoslaviji, a Oluju “kao zločinačku akciju i najveće etničko čišćenje u poslijeratnoj Europi”.

U novije vrijeme čuje se i to da bi se posljedice prošloga rata trebale tretirati kao humanitarno pitanje! Nadam se da će se to odnositi samo na poginule i nestale.

Čim se prihvati terminologija protivničke strane bitka za istinu je izgubljena.  Na objede Vučića i njegovih propagandista nije dovoljno prešućivanje i odmahivanje rukom, treba žestoki i pravovremeni odgovor istinom – u protivnom će laž postati istinom.  To sljedbenici Dobrice Ćosića dobro znaju!

Konačno i ovogodišnji udžbenici za škole u Srbiji i republici srpskoj imaju poglavlje o ratovima Srbije u 90-im godinama pa će i u njima biti upisana i ta ‘druga istina’ o kojoj Vučić često govori kad su u pitanju prošli ratovi, i proširena svijetom, a nama će ostati za odgovoriti; ako se radilo o agresiji gdje su vam presude za počinitelje zločina?!  Odgovor pravne države ne može biti isprika “da nisu imali  pravovaljanih svjedoka ili da počinitelji nisu bili dostupni”!

Gradonačelniče, čestitka na obrani istine o Domovinskom ratu i obrani dostojanstva žrtava agresije, kako svih poginulih i nestalih tako i ovih živućih.

To je naša zajednička civilizacijska i moralna obveza. Ne dopustite da se na njihovoj žrtvi sukobljavaju stranačka i ideološka prepucavanja! Dignitet hrvatske žrtve je visoko iznad njih! Čuvajmo ga i branimo!

Ante Beljo,

predsjednik Hrvatskoga žrtvoslovnog društva i jedan od utemeljitelja HDZ-a

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari