Pratite nas

Reagiranja

Udruga zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara: Institucije koje smo stvorili moraju djelovati

Objavljeno

na

Udruga zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara daje punu podršku organizatorima prosvjeda protiv sporog procesuiranja ratnih zločina, u kojem će aktivno sudjelovati 13. listopada 2018. godine u 14 sati, ističe se u priopćenju Udruge zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara koje prenosimo:

Slijedom poziva koji je uputio vukovarski gradonačelnik Ivan Penava: „U ime žrtava velikosrpske agresije na Vukovar i Republiku Hrvatsku zahtijevam prekid šutnje hrvatskih državnih institucija o ratnim zločinima i procesuiranju svih odgovornih za ubijene kao i za brojne osobe čiji najmiliji bespomoćno već 27 godina tragaju za istinom“ spremno se odazivamo! Udruga zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara daje punu podršku organizatorima prosvjeda protiv sporog procesuiranja ratnih zločina u kojem ćemo aktivno sudjelovati 13. listopada 2018. godine u 14 sati.

Obveza svake poštene osobe jest stati u zaštitu i biti glas onima koji su spremno otišli braniti svoj dom, obitelj i vrednote koje počivaju na kršćanstvu, a su duboko upisane u hrvatsko biće. Stoga mi koji nismo kalkulirali kada je trebalo stati u zaštitu Domovine daleko od kućnog praga, mi koji se tada nismo bavili politikanstvom i otezanjem, mi koji nismo čekali da se nešto riješi samo od sebe ili prepuštali „vrući krumpir“ u tuđe ruke i sada 27 godina nakon što smo stali u obranu i obranili Hrvatsku državu, ponovno ustajemo u zaštitu naših prijatelja i suboraca čije su kosti na Ovčari, čije su kosti diljem Vukovara i okolice na znanim i neznanim mjestima. Moralna nam je to i civilizacijska obveza ne samo prema njima nego i nama, a osobito prema njihovim obiteljima koje tada postadoše i naše.

Nakon 27 godina od stravičnog pokolja na Ovčari, zločina nezapamćenog na tlu ovog kontinenta gdje su teški ranjenici iznošeni na nosilima, mučeni, izmasakrirani i likvidirani, Hrvatska nema niti jednu osudu nalogodavca. Nakon 23 godine od otkrića Ovčare hrvatska policija, DORH i pravosuđe danas nam prezentiraju svoj uspješan rad – 23 presude protiv srpsko-crnogorskih krvnika i pripadnika tzv JNA. 23 presude u 23 godine? Imate li vi uopće srama, jer u Vukovaru je ubijeno 86-toro djece od kojih je najmlađa žrtva imala nepunih 6 mjeseci, a njegov krvnik niti je otkriven niti osuđen.  Sramotno je i nedopustivo za bilo koje društvo i državu, a kamoli one koji se diče demokracijom i proeuropskom orijentacijom da se niti danas nakon 27 godina ne zna točan broj poginulih i ubijenih u Vukovaru razaranom s preko 6,5 milijuna projektila koje je ispalio na grad srpsko-crnogorski agresor i tzv. JNA.

Imamo li pravo mi koji smo po ne znam koji put podnijeli žrtvu za svoju Domovinu šutjeti? Imamo li pravo odustati, imalo li pravo pognuti glavu i odmahnuti rukom? Imamo li pravo umoriti se od borbe za slobodu i dostojanstvo svake osobe bila ona živa ili ne? Glasovi naših mrtvih, osobito onih koji još nisu pronađeni govore nam da nemamo. Jer zločin počinjen nad njima nije osuđen, a zločinci privedeni pravdi. Mnogo toga smo otrpjeli upravo mi hrvatski branitelji kada se udaralo po nama osobno, našem životu, našem standardu, no nećemo trpjeti nikakve udare na vrednote za koje su naši prijatelji i suborci spremno dali život. Bit ćemo i jesmo njihov glas –  jer na šutnju nemamo pravo!

Nasilje nad pravosuđem jednako kao i nasilje pravosuđa mora prestati, a zaustaviti se može revidiranjem ugovora, sporazuma, zakona. Nikada više Hrvatska ne smije imati model po kojemu žrtvi sudi krvnik.. Danas 27 godina nakon što se dogodio stravičan ratni zločin u Vukovaru, tražimo da se istraži svaka smrt, svako ubojstvo u Vukovaru, ali i diljem Lijepe naše. U Vukovaru je ostalo neistraženo 700 ubojstava u Veleprometovu hangaru u kojem je JNA i srpski okupator  držao u zatočeništvu nekoliko tisuća zatočenika. 700 smrti na mjestu koje nije dostojno obilježeno, sedamsto duša za koje nitko ne mari, neistraženo, neprijavljeno, neprocesuirano, neosuđeno ubojstvo njih sedamsto. Još uvijek ne znamo sudbinu ranjenika iz Vukovarske bolnice, još uvijek ne znamo mnoga mjesta gdje su ubijani i zakopani civili i hrvatski branitelji. Umjesto da istražuju krvnike, hrvatske institucije započinju istraživati istražitelje. Umjesto da predano rade na razotkrivanju ratnih zločinaca i krvnika hrvatske institucije usporavaju i zaustavljaju procese, dajući počiniteljima ratnog zločina priliku da pobjegnu i neodgovaraju za počinjene zločine, a žrtvu stavljaju na stup srama. Istraga ratnog zločina na Ovčari zaustavljenja je na isti način čak s istim ljudima kao i istraga ratnog zločina u Tovarniku. Modus operandi isti – predmet ratnog zločina Ravnateljstvo policije oduzima Policijskoj upravi vukovarsko-srijemskoj i daje ga istom stručnjaku?! Od preuzimanja predmeta ratnog zločina u Tovarniku prošlo je dvije i pol godine u kojima nije učinjeno ništa, sada taj isti stručnjak preuzima predmet ratnog zločina Ovčare.

Vrijeme je jasno imenovati one koji očito opstruiraju istragu, procesuiranje i osude počinitelja ratnih zločina srpskog-crnogorskog agresora i tzv JNA. Koliko puta žrtva mora biti ubijena da bi krvnik odgovarao? Tko se usuđuje zaustaviti istragu najmonstruoznijeg zločina u Hrvatskoj? Oni koji štite i prikrivaju ratnog zločinca također moraju odgovarati!

U državnom odvjetništvu u Vukovaru, ali ne samo u Vukovaru, u policiji, u pravosudnim tijelima rade abolirane osobe. Nije li to nasilje nad hrvatskim pravosuđem. Kako shvatit stvarnost u kojoj te osobe ne sude ratne zločince, ali sude hrvatske branitelje? Nije li to nasilje pravosuđa? Mnogo je primjera koji pokazuju kako je hrvatsko pravosuđe učinkovito jedino kada se radi o osudama hrvatskih branitelja. Nedopustivo je da se za ista kaznena djela hrvatskog branitelja osudi na nekoliko godina zatvora, a onoga koji nije hrvatski branitelj nagradi radom za opće dobro. Nedopustivo je da oni  koji rata vidjeli nisu, ali zato prednjače u difamiranju branitelja te nasrću na istinu o Domovinskom ratu, bivaju nagrađeni ublaženim kaznama, raznim oprostima ili pomilovanjima nakon počinjenja kaznenih djela. Nedopustivo je da se hrvatskim braniteljima sudi, za isto djelo godinama po nekoliko puta. Nedopustivo je da abolirani četnici optužuju i osuđuju hrvatske branitelje. Nedopustivo je da se oni protiv kojih su podnesene kaznene prijave za ratni zločin, slobodno šetaju Vukovarom, umjesto da su procesuirani, a još gore i nakaradnije je kada takvi participiraju na najvišim pozicijama u hrvatskoj vlasti. Nedopustivo je kada se onima koji su štitili zakon, nameću kvalifikacije pred hrvatskim sudovima u montiranim političkim procesima, kojih se ne bi postidio niti Staljin. Nedopustivo je da struka šuti.

Politika, ali ona koja je zastranila u totalitarizmu, netoleranciji, jednoumlju je odavno ušla onamo gdje je ne smije biti – u hrvatske sudnice, na hrvatske fakultete gdje su oblikuju budući odvjetnici i suci, ubila je etiku, ubila je načela, ubila je zakone, ubila je pravo.

Institucije koje smo stvorili moraju djelovati, to je preduvjet svakog slobodnog demokratskog društva. Krv nevinog ne traži osvetu, nego pravdu. Nebo je svoje reklo, na potezu je ovozemaljska pravda, prvi među njima DORH, policija i pravosuđe. Ako institucije ne rade svoj posao hrvatski narod ne smije zanemariti svoje obveze i dužnosti prema onima koji su se spremno žrtvovali u obrani domovine.

Nije dovoljno procesuirati samo nekolicinu izvršitelja, procesuirani moraju biti svi, ponajprije nalogodavci, jer oni su još gori od onih koji su držali nož ili pucali u zatiljak, a neki od njih su i to činili. U 23 godine samo 23 presude za ratni zločin na širem području Vukovara. Sramotno, nedovoljno, neoprostivo.

Naša je dužnost biti glas onima koji su nas zadužili svojom nesebičnom žrtvom. Imamo snagu, imamo alate, a jedan od njih je i prosvjed u Vukovaru 13. studenog koji znakovito pada na dan zadnjeg pokušaja proboja prema Vukovaru 1991.godine.

Mi preživjeli zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara još jednom ustajemo u obranu žrtava velikosrpske agresije na Vukovar i Republiku Hrvatsku i zahtijevamo prekid šutnje hrvatskih državnih institucija o ratnim zločinima i procesuiranju svih odgovornih za počinjene zločine!

VIDIMO SE U VUKOVARU 13. Listopada u 14 sati.

 Zagreb, 16. rujna 2018.god.

Za Udrugu zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara

Zorica Gregurić, predsjednica

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Izjava Društva Antuna Gustava Matoša o sporu s Maticom hrvatskom

Objavljeno

na

Objavio

Punih petnaest godina iz Matice hrvatske izlaze poluistine, laži, podmetanja i klevete usmjerene prema svima koji su pokrenuli i ustraju u namjeri da se podigne nacionalni spomenik hrvatskom književniku Antunu Gustavu Matošu u Tovarniku, nakon što je Matica hrvatska taj pothvat proglasila „megalomanskim za tu sredinu“, navodi se u izjavi Društva Antuna Gustava Matoša, čiju izjavu objavljujemo u cijelosti:

Notorna je neistina da Matica hrvatska nije izazvala sudski postupak koji je ovih dana kulminirao za hrvatsku kulturu sramotnom javnom dražbom Matoševe rodne kuće u Tovarniku. Odluku o pokretanju sudskog postupka donijelo je Predsjedništvo Matice hrvatske protiveći se molbi svoga Ogranka u Tovarniku da se otplata zajma, kojim je Matoševa rodna kuća kupljena na ime i u korist Matice hrvatske, odgodi. Tužbenim zahtjevom tražena je prodaja te znamenite kuće hrvatske kulture.

Sve klevete i optužbe za pronevjeru koje Matica hrvatska uporno širi po svim državnim i kulturnim ustanovama ne prati niti jedan argument. Kako to funkcionira može se vidjeti iz skandaloznog primjera akademika Josipa Bratulića, bivšega predsjednika Matice hrvatske, koji je u e-pismu 31. svibnja 2018. napisao: „Dali smo kredit. Od toga kredita je živio Anić, ali kuća nije napredovala.“ Tu tešku klevetu Bratulić i ostali članovi upravnih tijela Matice hrvatske svjesno su plasirali u javnost, osobito među članstvo Matice hrvatske u svim svojim ograncima, unatoč tomu što je svima itekako poznato da je cjelokupnim iznosom kredita, samo pet dana nakon njegove realizacije, (neizravno) kupljena Matoševa rodna kuća, ponavljamo po tko zna koji put, na ime i za račun Matice hrvatske. Takve i slične optužbe još su više pojačane kada je počela obnova i izgradnja spomen-kuće sredstvima Vlade Republike Hrvatske i Grada Zagreba.

Izjava Matice hrvatske prema kojoj će ona nastojati oko završetka izgradnje Matoševe spomen kuće „u skladu sa svim zakonskim propisima i na moralno čist način“ predstavlja tek nabacivanje blatom ničim dokazanih optužbaba za kriminal kojima se sve članove Društva Antuna Gustava Matoša i Odbora za izgradnju Kuće A. G. Matoša proglašava lopovima i nemoralnim tipovima. Cilj tako provođene kampanje jest onemogućiti završetak projekta i vraćanje pozajmice kako bi se stvorile pretpostavke za oduzimanje Matoševe rodne kuće Društvu Antuna Gustava Matoša te istjerivanje članova Društva i Odbora za izgradnju iz projekta. Da je tomu tako svjedoči i izjava Damira Zorića, gospodarskoga tajnika Matice hrvatske, koju je dao 27. lipnja 2014. u Palači Matice hrvatske prijeteći izaslanstvu Društva i Odbora za izgradnju: „Ne ćete preživjeti ovu upravu!“

Teško opterećena dokazima o korupciji i nezakonitom poslovanju iznijetim u Prijedlogu za pokretanje izvanrednog postupka ocjene zakonitosti rada i odgovornosti glavnog tajnika Matice hrvatske Zorislava Lukića te ocjene zakonitosti rada udruge „Matica hrvatska“, svoga poslovnog tajnika dr. sc. Augusta Turine, Matica hrvatska nimalo ne ostavlja dojam vjerodostojne udruge kojoj je stalo do završetka Matoševe spomen-kuće. Tu nevjerodostojnost do srži je razobličio akademik Stjepan Damjanović, dojučer predsjednik Matice hrvatske, na sastanku u Hrvatskoj zajednici županija 20. ožujka 2018. kada je izjavio: „Mene je ismijavao cijeli Glavni odbor MH kad sam rekao da treba [Matoševu] kuću revitalizirati, da bude jedna od točaka uz Vukovar i Ilok da bi se imalo još nešto.“

U sramotnome postupku javne dražbe, kojim se Matica odrekla Matoša, Srijema i same sebe, svoje velike tradicije koju je stoljeće i pol gradila u zajedništvu s hrvatskim narodom, posebnu pozornost privuklo je držanje pravnoga zastupnika Matice hrvatske Radoslava Šunjića koji se, nakon završetka ročišta o dražbi, upustio u raspravu sa sudskim savjetnikom Markom Šimunićem o možebitnoj kupoprodajnoj cijeni koju bi na dražbi mogla postići Matoševa rodna kuća, a zbog naplate svoga honorara. Na dio prisutnih koji su čuli tu bijednu raspru ostavio je odvjetnik Matice hrvatske dojam osobe koja zastupa mafijašku organizaciju, a ne nekoć najugledniju kulturnu ustanovu hrvatskoga naroda.

Željko Anić, predsjednik

Društva Antuna Gustava Matoša

Tovarnik, 21. siječnja 2019.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Armin Hodžić se lažno predstavljao kao predsjednik SDA Hrvatske, izbačen je iz stranke

Objavljeno

na

Objavio

Armin Hodžić, koji je u nedjelju kao predsjednik Stranke demokratske akcije Hrvatske (SDAH) održao konferenciju za novinare na kojoj je izrazio nezadovoljstvo položajem Bošnjaka u Hrvatskoj, uopće nije predsjednik SDAH-a, zapravo nije ni njezin član jer je izbačen iz stranke, izjavio je Hini Mirsad Srebreniković, koji je na službenim stranicama SDAH-a, kao i u Registru političkih stranka, upisan kao predsjednik te stranke.

“Hodžić se lažno predstavlja, on je izbačen iz SDAH-a i nije njen član, o čemu je objavljena i informacija na našim stranicama”, kaže Srebreniković.

Na službenoj stranici SDAH-a stoji kako je na 10. izbornoj skupštini SDAH-a, održanoj 30. rujna 2018., između više kandidata za predsjednika izabran Srebreniković.

Također je navedeno kako je skupština podržala odluke predsjednika stranke o suspenziji Armina Hodžića (od 20. svibnja 2018.), te predsjedništva zagrebačkog ogranka o isključenju Hodžića iz SDAH-a, te se konstatira da mu je prestalo članstvo u SDAH-u.

Hodžić se priprema za izbore

Hodžićeve javne istupe, kojih je bilo više u zadnje vrijeme, Srebreniković vidi kao pretkampanju za parlamentarne izbore, zbog čega mu je potreban “neki dramatičan nastup”.

Srebreniković je i sam na parlamentranim izborima 2016. bio među osam kandidata za zastupnika albanske, bošnjačke, crnogorske, makedonske i slovenske manjine u Hrvatskom saboru, ali je za zastupnicu pet manjina izabrana Ermina Lekaj Prljaskaj.

Njezinim radom, odnosno zastupanjem Bošnjaka, Hodžić je nezadovoljan pa najavljuje svoju kandidaturu za predstavnika Bošnjaka u Saboru na idućim izborima.

No, Hodžićeve ocjene da je bošnjačka manjina nezadovoljna nepovoljnim položajem u Hrvatskoj Srebreniković relativizira. “Jesu li hrvatski građani zadovoljni životom u Hrvatskoj, s obzirom koliko ih se iselilo, sve zavisi iz kojeg kuta gledate”, kaže.

Ne dijeli ni Hodžićeve ocjene o radu Lekaj Prljaskaj. Nisam se posebno bavio njenim radom, ali ono što vidim, dolazi na manifestacije bošnjačkih udruga, pomaže, nisam vidio neko nezadovoljstvo, ističe Srebreniković.

Čudi se i da zastupnicu proziva predsjednik Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba Harun Omerbašić. “On je savjetnik gradonačelnika Milana Bandića, a Lekaj Prljaskaj je u Bandićevom saborskom Klubu”, napominje predsjednik SDAH-a.

Hina zasad nije uspjela kontaktirati Hodžića, a u SDAH-u, čijim se predsjednikom predstavlja, na telefonske pozive nitko nije odgovarao. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari