Pratite nas

Herceg Bosna

“Udruženi zločinački pothvat – jednostavno osudi svakoga”

Objavljeno

na

Ukoliko Haaški sud, pravomoćnom presudom, čelnike Herceg Bosne osudi za “udruženi zločinački pothvat” slijedi potpuna kriminalizacija pripadnika HVO-a pred bh. pravosuđem, financijska odšteta Hrvatske zbog “agresije na BiH” i potpuna izmjena karaktera rata u BiH, pa tako i povijesti hrvatskog naroda u BiH.

Žalbena rasprava u predmetu Prlić i ostali trajat će od 20. do 28. ožujka pred Međunarodnim sudom za ratne zločine u Haagu. Obrane šestorice čelnika Herceg Bosne pokušat će oboriti tezu o „udruženom zločinačkom pothvatu“.

Nepravomoćnom prvostupanjskom presudom čelnici Herceg Bosne optuženi su na ukupno 111 godina zatvorske kazne dok ih 13 godina provedenih u pritvoru čini najdulje pritvorenim optuženicima u povijesti Haaškog suda.

Nijedan od  šestorice  nije prihvatio nepravomoćnu  presudu haaškog suda o „udruženom zločinačkom pothvatu“, no da jesu, većina njih bi već sada bila na slobodi zbog odsluženja dvije trećine dosuđenih kaznih.

Šestoricu bivših dužnosnika Herceg Bosne, premijera HRHB Jadranka Prlića, ministra obrane HRHB Brunu Stojića, načelnika Glavnog stožera HVO-a Slobodana Praljka, Milivoja Petkovića, zapovjednika Vojne policije HVO-a Valentina Ćorića i voditelja Odjela za zatočeničke centre i razmjenu zatočenika Haaški sud tereti da su u okviru „udruženog zločinačkog pothvata“ počinili kaznena djela progona, ubojstva, prisilnog premještanja, zatvaranja i zločine protiv čovječnosti protiv, kako stoji u optužnici, bosanskih Muslimana na području Mostara, Stoca, Ljubuškog, Rame, Čapljine, Uskoplja i Vareša.

Optužnica spornim smatra i samo osnivanje HVO-a

Optužnica Haaškog suda protiv Prlića i drugih zločinačkim smatra i samu odluku o osnivanju HVO-a, 8. travnja 1992.. Navedeno je i kako su „čelnici i sudionici udruženog zločinačkog pothvata među kojima je bio i Mate Boban osnovali HVO kao vrhovno obrambeno tijelo Herceg Bosne“.

U optužnici je i sama Herceg Bosna definirana kao „samoproglašeni entitet“ dok  HVO i HDZ BiH kvalificirani kao ključne strukture i instrumenti udruženog zločinačkog pothvata.

Primjenom pravnog instituta „udruženog zločinačkog pothvata“ odgovornost se izvodi iz položaja ili funkcije, a umjesto drugih oblika kaznene odgovornost, poput pomaganja, poticanja, primjenjuje se institut UZP-a kako bi se istaknutim osobama sudilo kao „počiniteljima iz počinitelja“ – odnosno, odgovornost za kaznena djela koja su počinili drugi ljudi.

UZP – koncept zajedničke namjere i stanja svijesti

Postoje tri koncepta UZP-a pa se prvi odnosi na sve sudionike u zajedničkom planu koju imaju istu zločinačku namjeru, drugi na koncentracijske logore prema kojem vas i samo saznanje o prirodi takvog sustava zlostavljanja čini dijelom UZP-a, dok  se treći koncept temelji na konceptu „zajedničke namjere“ čiji je temelj stanje svijesti u kom su izvršitelji svjesni kako će doći do zločina ali svjesno pristaju na takav plan.

Konceptom „zajedničke namjere“ kvalificirana je zajednička i individualna realizacija zločinačkih namjera, odnosno, ratnih zločina.

Upravo su namjera i stanje svijesti temelj optužnice u predmetu Prlić i ostali koja, bez obzira na ulogu koju je svatko ponaosob odigrao u UZP-u, sve sudionike smatra odgovornima za ista kaznena djela.

Pa se tako u optužnici navodi kako je svaki optuženi djelovao s traženim stanjem svijesti i namjerom, kao i ostali izvršitelji – od onih koji su fizički izvršili zločine, djelovali su u mjeri u kojoj je to potrebno, a takvo stanje svijesti dijelili su i/ili s optuženima.

Osim toga, svakog od optuženih Haaški sud tereti da je u okviru svoje odgovornosti  kao izvršitelj, suizvršitelj i/ili posredni izvršitelj sudjelovao u UZP-u odnosno  da su – poticali, planirali, naredili, izvršili, pomagali, pripremali i podržavali takav sustav.

Navedeno je i kako su kazneno odgovorni za propuste drugih vojnika HVO-a nad kojima su imali de facto i  de jure kontrolu.

Prema nepravomoćnoj presudi cilj bio stvaranje „Velike Hrvatske“

Prema nepravomoćnoj prvostupanjskoj presudi svih šestoro optuženika sudjelovalo je u udruženom zločinačkom pothvatu kojeg je iz Zagreba koordinirao Franjo Tuđman, s ciljem etničkog čišćenja „hrvatskog teritorija“ u BiH od muslimanskog stanovništva i stvaranja samostalne hrvatske države na teritoriju BiH dok je konačni cilj UZP-a stvaranje „Velike Hrvatske“ i „samostalne hrvatske države“ na  teritoriju BiH.

Sudsko vijeće tako je utvrdilo kako je sukob u BiH bio međunarodnog karaktera – odnosno da je Hrvatska izvršila agresiju na BiH jer je zaključeno kako su se pripadnici HV-a borili zajedno s pripadnicima HVO-a.

Haag  mijenja karakter rata u BiH

Sukob u BiH bio je međunarodnog karaktera, utvrdilo je sudsko vijeće. Drugim riječima, Haški je tribunal presudio da je Hrvatska izvršila agresiju na BiH.  Suci su zaključili da su se pripadnici Hrvatske vojske (HV)  borili zajedno s pripadnicima HVO-a dok je glavni sudac Jean-Claude Antonettia priložio je izdvojeno mišljenje ovom zaključku.

Glavni sudac Antonetti: Armija BiH bila u ofenzivi, HVO gubio teritorij 

Međutim, glavni sudac Jean- Claude Antonettia priložio je izdvojeno mišljenje o ovom zaključku u kojem je, između ostalog, naveo kako nije moguće tvrditi da je plan o podjeli BiH između Srba i Hrvata potekao od Tuđmana  jer Banovina nije bio njegov politički cilj.

Antonetti u izdvojenom mišljenju navodi i kako se Banovina, u Ustavu Republike Hrvatske, spominje  u povijesnom kontekstu i nije dio ustavnog korpusa. Upravo zbog toga ne dijeli mišljenje haaškog suda kako je obnavljanje Banovine bilo u funkciji stvaranja „Velike Hrvatske“.

Glavni sudac Antonetti spornim smatra i što tužiteljstvo ne pridaje nikakvu težinu postojanja ofenzive tzv. Armije RBiH čiji je cilj bilo osvajanje teritorija i pristup moru.

Navodi i kako je muslimanska ofenziva okrunjena uspjehom jer se utjecaj HVO-a s vremenom smanjivao, sve do te mjere da je u dominatnom položaju ostao samo u nekim manjim zonama.

Antonetti se također, pita, može li se u takvoj situaciji, kada su obrambene crte HVO-a potpuno potisnute i kad nema smjene vojnika, ozbilno smatrati da i dalje postoji  namjera i sposobnost provedbe „udruženog zločinačkog pothvata“.

Navodi i kako je, nacionalni sastav, po njemu odlučujući čimbenik, bio takav da HVO sa 16 posto stanovništva nije mogao nametnuti svoju vlast nad cijelom BiH, s izuzetkom nekoliko strateških teritorija definiranih u okviru Vance- Owenovog plana.

UZP u optužnicima protiv pripadnika HVO-a  u bh. pravosuđu 

Od kako je izrečena nepravomoćna prvostupanjska presuda haaškoj šestorici, bošnjačka javnost manipulira činjenicama i podatcima o samom sudskom postupku.

Hrvate u BiH već godinama se različitim političkim aranžmanima, od izbora nelegitimnog hrvatskog člana Predsjedništva BiH (fenomen Komšića) i platformaške Vlade FBiH, izbora izaslanika u zakonodavna tijela FBIH, pokušava politički marginalizirati, a intervencijama visokih predstavnika godinama traje proces dokidanja konstitutivnosti Hrvata kao tvorbenog, odnosnog, jednakopravnog naroda u BiH.

A svim tim procesima vrlo često argument je i nepravomoćna prvostupanjska presuda i UZP kojim se manipulira kada god, hrvatski politički predstavnici u BiH, ali i dužnosnici Hrvatske, govore i traže politička prava za Hrvate u BiH, poput izmjena Izbornog zakona BiH, federalizacije Federacije BiH.

Osim toga, simptomatično je kako se institut UZP-a počeo koristiti pred Sudom BiH  od kako je 2013. godine, izrečena nepravomoćna presuda šestorci u Haagu. Pravni stručnjaci smatraju kako Sud BiH institut UZP-a tretira  olako, kroz sam postupak ga i ne dokazuje nego koristi kao rezervni plan i dodatak.

Primjer takvih kvalifikacija su postupci vođeni u predmetima Kraljević i drugi gdje se sudilo vojnim policajcima HVO-a u Ljubuškom, predmet Medić i drugi za logor u Dretelju, ali i postupak protiv Paške Ljubičića, zapovjednika 4. bojne Vojne policije HVO-a u Vitezu.

„Jednostavno osudi svakoga“

Hrvati u BiH vjeruju kako će „udruženi zločinački pothvat“ u drugostupanjskoj, pravomoćnoj presudi pasti, no mnogobrojne braniteljske udruge HVO-a  tvrde kako su ciljevi Suda BiH  i Tužiteljstva BiH jasni – pravosudni progon svih pripadnika HVO-a kako bi se u potpunosti izmijenio karakter rata između HVO-a i tzv. Armije RBiH.

Baš kako to tužitelji u kuloarima Međunarodnog suda za ratne zločine u Haagu i kažu za UZP (Joint Criminal Enterprise – JCE)  u šali – akronimom „just convict everyone“, odnosno „jednostavno osudi svakoga“.

Međutim, izdvojeno mišljenje glavnog suca Antonettija obranama haaške šestorke i Hrvatima u BiH ulijeva određenu nadu kako im neće biti presuđen „udruženi zločinački pothvat“ jer bi takav scenarij imao kobne posljedice –  potpuna kriminalizacija HVO-a i pravosudni progon preostalog broja branitelja pred bh. pravosuđem,  bošnjačka bi politika tek sada  u potpunosti pravomoćnu presudu o UZP-u koristila kao relevantan argument u procesu ostvarivanja političkih prava Hrvata u BiH koja im već svakako pripadaju, a Republika Hrvatska bi morala isplatiti ogromnu financijsku odštetu  zbog agresije na BiH.

I ono najvažnije –  karakter rata  u BiH bi bio u potpunosti promijenjen, pa tako i povijest hrvatskog naroda u BiH –  HVO bi po toj logici bio odgovoran jer je uopće uspostavljen, jer se branio na teritoriju vlastite države BiH i naposljetku prvi se organizirao još 1991. kada je Alija Izetbegović tvrdio kako to „nije njihov rat“.

Dnevnik.ba

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Herceg Bosna

Obilježena žrtva Vukovara u BiH i 26. obljetnica Herceg Bosne

Objavljeno

na

Objavio

U središtima većinskih hrvatskih općina u Bosni i Hercegovini u petak su upaljenje svijeće i služene mise za Vukovar i druge hrvatske žrtve u BiH i Hrvatskoj, te je istaknuto kako je uspostavom Hrvatske zajednice Herceg Bosne istoga dana kada je i pao hrvatski grad heroj osigurana opstojnost Hrvata u toj zemlji.

U mostarskoj Vukovarskoj ulici, te na prozorima brojnih stanova i kuća u petak su zapaljene svijeće, a vjernici su se nakon misa u tome gradu okupili na prigodnoj molitvi pred spomen obilježjem. I u drugim općinama zapaljene su svijeće složene u obliku slova grada Vukovara.

Zamjenik predsjednika Doma naroda Parlamenta Bosne i Hercegovine Bariša Čolak je govoreći povodom 26. godišnjice utemeljenja Hrvatske zajednice Herceg Bosne istaknuo kako su tu odluku 18. studenog 1991. Hrvati u BiH donijeli poučeni padom Vukovara.

Rekao je kako Hrvati u BiH očekuju da drugostupanjska presuda šestorici dužnosnika Herceg Bosne bude oslobađajuća budući su se u ratu branili od agresije.

“Mi smo uvjereni da će ta presuda biti bitno drukčija u odnosu na prvostupanjsku. Naravno da mi očekujemo oslobađajuću presudu jer nije bilo nikakvog udruženog zločinačkog pothvata niti smo mi sudjelovali u takvom nečemu”, rekao je Čolak. Dodao je kako Haški sud nije utemeljen kako bi sudio narodima i državama, nego da bi sudio pojedincima koji su počinili ratne zločine.

U Grudama su 18. studenog 1991. predstavnici 30 općina u kojima su Hrvati činili većinu ili znatan broj utemeljili Hrvatsku zajednicu Herceg-Bosnu kako bi se obranili pred predstojećom srpskom agresijom na BiH.

U kolovozu 1993. je utemeljena Hrvatska republika HercegBosna kao hrvatska federalna jedinica kao pokušaj rješavanja hrvatskoga pitanja u BiH. Herceg-Bosna je prestala postojati u veljači 1994. nakon što je potpisan Washingtonski sporazum kojim je uspostavljena hrvatsko-bošnjačka Federacija BiH.

Zbog promjena toga sporazuma na štetu Hrvata, njihove političke stranke stalno inzistiraju na izmjenama ustava i izbornog zakona kako bi Hrvati u BiH ostvarili jednakopravnost sa Srbima i Bošnjacima.

(Hina)

facebook komentari

Nastavi čitati

Herceg Bosna

Odgovor na lutanja Bakira Izetbegovića

Objavljeno

na

Objavio

Da živimo u normalnom društvu, veći bi skandal i diplomatski incident trebale izazvati izjave Bakira Izetbegovića o hrvatskom narodu i Hrvatskoj, nego one o Kosovu i ratu. Nema reakcija ni iz Hrvatske, ni iz BiH. Ne čudi, kada se zna da hrvatsku politiku u Hrvatskoj vode bruxelleski pijuni, pa nemaju svoga stava, a u BiH etnobusinessmani, pa im je stav uvjetovan osobnim interesima. No, nismo svi isti.

Apsolutno nema ništa sporno u izjavama koje je Bakir Izetbegović izrekao vezano za eventualni rat i stav oko Kosova. One su plod subjektivnih i nametljivih pitanja koje su mu postavili novinari. Kad novinar, unatoč molbama samog Izetbegovića da se „ne etabliraju takve teme i pitanja“, inzistira na pitanju „ali u slučaju rata, jeste li spremni na rat?“, očekuje li netko možda da će Izetbegović reći kako nije spreman za tu opciju? Znajući kako se radi o Deutche Welleu, koji je sinonim za novinarski neobjektivan i plaćenički senzacionalizam, nimalo ne iznenađuje ni neprofesionalizam njihovih novinara, niti reakcije nakon intervjua. U potpunosti je zanemareno ono što je u cijelom intervjuu uistinu skandalozno, a to su izjave princa Izetbegovića vezano za stavove o hrvatskom pitanju u BiH i Hrvatima općenito.

Kaže tako vezir Izetbegović „Hrvati su lutali u politici, malo su uz BiH, pa malo protiv, malo uz Bošnjake i ABiH, pa malo protiv Bošnjaka i protiv i ABiH, protiv… Nitko nije nikada ni tražio Treći entitet, neće ga ni tražiti jer Hrvati znaju da ga neće dobiti“. Na pitanje o Pelješkom mostu Bakir odgovara kako „je Hrvatska zavarala i slagala EU da postoji dogovor o mostu. BiH ima pravo na slobodan prilaz moru za plovila, avione itd.“ Pa krenimo redom.

Hrvatska „lutanja“

Samoprozvani nasljednik , kako sam reče „zaštitnika Bosne Alije Izetbegovića“, morao bi znati da Hrvati nikada nisu lutali u politici prema BiH. Hrvatska politika u BiH je jednaka od dana osnivanja HZHB 18.11.1991., preko 29.02. i 01.03.1992. godine kada se dogodio referendum o neovisnosti BiH, pa sve do danas, a to je: „polazeći od neotuđivog prava hrvatskog naroda u BiH kao konstitutivnog naroda, u težnji da s ostalim narodima demokratski i mirnim putem uredi sva pitanja zajedničkog života, sukladno odlukama legitimnih predstavnika političke volje hrvatskoga naroda, poštovati demokratski izabranu vlast BiH“ kako stoji u utemeljiteljskim dokumentima o uspostavi HZHB, jednako kao što stoji danas u temeljnim dokumentima HNS-a.  Ako je netko bio sinonim za „lutanja“ u politici, to nikada nisu bili Hrvati, nego bošnjačka politika, na čijem čelu je bio Alija Izetbegović, a danas su oni koji se nazivaju njegovim prirodnim nasljednicima u „vlasništvu nad Bosnom“. Nebrojeni su dokazi za ovo.

Tako Bakirov otac govorio prvo kako „to nije njegov rat“, budući da je s Karadžićem dana 02.08.1991. preko Muhameda Filipovića potpisao „akt o nenapadanju“, da bi nakon što je rat krenuo govorio kako je „rat u BiH obrana tolerancije i multietničnosti“, da bi u 1995. pisao kako „je laž da su naši vojnici ginuli za zajednički život. Ne možemo našemu narodu lagati, naš vojnik gore koji se muči u blatu ne gine da bi zajednički živio“.

Lutao je oko prihvaćanja Wance-Owenovog plana 1993., oko prihvaćanja Owen-Stoltenbergovog plana, ali nije lutao kada je potpisivao sporazum sa Momčilom Krajišnikom 16.09.1993. kojim bi Srbima omogućio referendum o izdvajanju od BiH, niti je lutao kada je 12.01.1994. Tuđmanu nudio da Hrvatska omogući uvoz naoružanja, bez uplitanja vojske, da on porazi Srbe (s kojima je potpisao sporazum) kako bi kasnije dopustio pripajanje Zapadne Hercegovine Hrvatskoj. O Alijinim lutanjima, mogli bi do u nedogled.

Ako se kojim slučajem Bakir referirao na lutanja hrvatske politike koja u jednom trenutku organizira proslavu obljetnice HZHB, a u drugome glasuje za izvješće Tužiteljstva BiH, u Parlamentu brani diskriminatorski pravno postupanje prema pripadnicima HVO-a, odbijaju uputiti apelacije Ustavnom sudu po pitanju tretmana branitelja i sl., onda, ruku na srce, vezir od Bosne ima donekle pravo. Ima pravo i kada govori kako nitko nikada nije artikulirao što bi to „Traći entitet“ bio, jer aktualnom političkom vodstvu Hrvata u BiH je sve u prvom planu, samo ne funkcionalno i održivo administrativno teritorijalno preuređenje BiH, jer dogodine su izbori, a s nečim se mora izići pred narod.

„Malo bi uz Armiju, pa malo protiv Armije“

Kaže Bakir kako su „Hrvati malo bili uz ABiH, pa malo nisu“. Zanemarujući broj žrtava tijekom rata i borbenih djelovanja, ta ista ABiH je nakon potpisanih mirovnih sporazuma, primirja i prestanka borbenih djelovanja ubila 1051 civila, od čega 121 dijete i ubila 644 zarobljenika HVO-a. Ta ista Armija BiH je protjerala preko 170000 Hrvata sa svojih ognjišta. Ta ista ABiH je, unatoč potpisanom sporazumu o međusobnoj suradnji sa Hrvatskom 22.08.1992., sustavno planirala napade na hrvatske obrambene snage i područja, što je potvrdio sam Sefer Halilović u svojoj „Direktivi za odbranu suvereniteta BiH“. Je li se pitao Bakir jesu li Hrvati uz ABiH kada je za svoga savjetnika stavio Šerifa Patkovića, zapovjednika 7. muslimanske brigade, odgovornog za ritualna ubojstva i zločine u Dusini?

Istina je da je Bakir pravi nasljednik svoga oca, jer kontinuitet „lutanja“ je nastavljen i danas. Odbijanje svakog hrvatskog prijedloga od strane aktualne političke vlasti Bošnjaka, podsjeća na priznanje Alije Izetbegovića iz 1998.: „najteži posao u životu mi je bilo pregovarati, jer pregovarati znači odlučivati. Zato je moja pregovaračka strategija  i inicijativa bila „njet“ stav. Odbijamo sve“.

Kontinuitet misli Izetbegović mlađi potvrđuje i kada u intervjuu opravdava svoga prijatelja Erdogana i njegove čistke i zarobljavanja na stotine tisuća „ljudi koji su htjeli ubiti njega i njegovu obitelj“, jer je današnja „Turska kolijevka suvremenog islama“. Naime, u knjizi Alije Izetbegovića „Islam između istoka i zapada“ govori o Islamu kao religiji koja je „superiorna u odnosu na sve ostale ne samo religijske, nego i filozofske, etičke i političke alternative“. Nema nikakvog problema u širenju „istine“ čak i nasilnim sredstvima u vidu čistki neistomišljenika u Turskoj, jer ionako, kako Izetbegović stariji piše „štogod napreduje u povijesti, napreduje u smjeru širenja islama“.

Pelješki most i glavno pitanje

Potrebno se osvrnuti malo na tezu „prevare oko Pelješkog mosta“. Godine 2006. godine Vijeće ministara je dobilo od strane Vlade RH na uvid projektnu dokumentaciju za most. Tadašnji bh ministar prometa Branislav Dokić predvodio je stručno povjerenstvo BiH koje je tadašnjem hrvatskom ministru Božidaru Kalmeti prenijelo kako BiH ima jedini zahtjev da visina mosta u najvećem luku mora biti 55m, a ne 47 m koliko je hrvatska strana zahtijevala. Nakon što je Hrvatska na to pristala, dobila je formalno odobrenje za nastavak projekta, zbog čega je kasnije odobren od strane Europske Komisije, budući da su pristali na financiranje. Je li to ta prevara ili laž?

Glavno pitanje koje u zaključku se mora postaviti jeste sljedeće: u svrhu čega se kontaminira bh javnost pričama o ratu i međunacionalnoj netrpeljivosti? Odgovor može dati jedna sitna koincidencija. Dok je Bakir govorio o ratu, lutanjima i prevarama, u Cazinu je zbog primanja 25000 KM mita uhićen direktor onog Agrokomerca u kojem je Bakir umotavao „tristomilioniti“ Tops, njegov premijer u Kantonu Sarajevo je pravdao milijune nestale od komunalija i branio na televiziji prijatelje sa kriminalnim dosjeima, na televiziji su defilirali visoki dužnosnici njegove stranke koji su primali mito za upošljavanje u Elektroprivredu, itd. Pričom o ratu učinio je uslugu ne samo sebi, nego i svojim koalicijskim partnerima iz HDZ-a BiH, pa nitko glasnije ne raspravlja o socijalno ugroženim ministrima, netransparentno utrošenim kolektorskim milijunima u Mostaru, nenamjenski potrošenim milijunima Civilne zaštite i sl. Govori se o ratu i Kosovu, umjesto da se govori o korupciji, kriminalu i licemjerstvu političkih elita. To je odgovor, čemu u ovom trenutku priče o ratu i Kosovu.

Na kraju, mora se ustvrditi kako Bakir griješi u najosnovnijoj stvari, a to je što hrvatsku politiku identificira sa tim svojim lako ucjenjivim i licemjernim koalicijskim partnerima. Greška je to, i to velika, nismo svi isti. Niti ćemo ikada biti.

Predsjednik Hrvatske republikanske stranke
Slaven Raguž

Izetbegović: “Spreman sam i na rat!?”

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari