Pratite nas

Herceg Bosna

Udruženi zločinački pothvat za prikrivanje zločina počinjenih nad Hrvatima u Domovinskom ratu

Objavljeno

na

Predsjednik Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju, Theodor Meron, posjetio je i odao počast nevinim hrvatskim žrtvama u Uzdolu (općina Prozor) koje su stradale 14. rujna 1993. godine od pripadnika Armije BiH. Za ovaj ratni zločin do današnjeg dana nitko nije odgovarao i nakon dvadeset jedne godine postavlja se pitanje kako je to moguće.

7mbTheodor Meron je obišao i logor Armije BiH u Čelebićima gdje se uvjerio kako je Armija BiH uistinu činila ratne zločine, vršila masovna ubojstva, masovna zatvaranja nemuslimanskog stanovništva, za što postoje brojni dokazi i dokumenti.

Svjedočanstva su potresna, traume doživotne, pravda nedostižna.

Prema službenim podacima, 14.450 Hrvata je prošlo kroz logore Armije BiH. Preko 10.000 logoraša su bili civili, dok je Armija BiH u logorima imala oko 4.000 pripadnika HVO-a.

Najgori od svih bio je logor za Hrvate u Muzeju u Jablanici, a među ostalim od 331 logora, koliko ih je ukupno imala Armija BiH tijekom Domovinskog rata, poznatiji su:

  • Muzej u Jablanici – Logor Armije BiH kroz koji je prošlo 800 Hrvata
  • Silos u Tarčinu – Logor Armije BiH koji je postojao preko četiri godine
  • Športska dvorana Konjic – Logor Armije BiH u kojem su Hrvati redovno zlostavljani
  • 4. osnovna škola Mostar – Logor Armije BiH iz kojeg se strahote još prepričavaju
  • Stadion Iskra Bugojno – Logor Armije BiH gdje su Hrvati ubijani
  • Muzička škola Zenica – Još jedno stratište gdje su Hrvati ubijani
  • KP dom Zenica – Logor Armije BiH gdje su mnogi bili zlostavljani pa i ubijani
  • Stara tvrđava Travnik – Armija BiH je ovu lokaciju pretvorila u logor za Hrvate srednje Bosne
  • Mehurići Travnik – Lokacija na kojoj je bila smještena baza mudžahedina i logor za Hrvate
  • Motel na Rostovu – Kao i u Travniku, mjesto koje je bilo baza mudžahedina i logor za Hrvate
  • Gimnazija Bugojno – Oni koji su upravljali ovim logorom danas rade u školi kao profesori

7mb1Federalno ministarstvo za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata je institucija koja je najodgovornija za prikrivanje ratnih zločina koje je počinila Armija BiH, budući da je od svog utemeljenja, koristeći dominaciju u Vladi Federacije BiH, potpomognuta pristrasnim i nezakonitim uplitanjima Međunarodne zajednice, uvodila promjene okolnosti stradavanja (koje je započeo ministar Zahid Crnkić), te masovnim izvođenjem iz prava obitelji poginulih, hrvatskih vojnih i civilnih logoraša što je predvodio ministar Zukan Helez i Vlada Federacije BiH na čelu s Nerminom Nikšićem, pa sve do izdavanja naredbe kojom se tvrdi kako Armija BiH nije imala logore (nego su to bili vojni zatvori ili pak sabirni centri), osmislila zločinački pothvat prikrivanja ratnih zločina nad hrvatskim i srpskim stanovništvom koje je počinila Armija BiH tijekom Domovinskog rata.

Prikrivanje ratnih zločina je teško kazneno djelo i ono se ne može provoditi ukoliko u njega nisu uključene političke strukture, kakve su federalni Parlament, federalna Vlada, Federalno ministarstvo za pitanja branitelja, Federalni institut za medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja te Federalni zavod za MIO/PIO, obavještajne službe, te u konačnici Tužiteljstvo BiH sa svojim Posebnim odjelom za ratne zločine.

7mb2Hrvatski narod u Bosni i Hercegovini nema nacionalno tužiteljstvo, ni javnu instituciju koja je u mogućnosti detaljno istraživati zločine počinjene nad hrvatskim narodom u BiH, i sve ove godine hrvatski narod u BiH je izložen podmetanju i stigmatizaciji upravo zahvaljujući prikrivanju zločina nad hrvatskim narodom koje je počinila Armija BiH, uz konstantnu zlouporabu javnih servisa koji su u funkciji bošnjačke politike (što je jedan od razloga zbog čega Bošnjaci povlače vitalni nacionalni interes kada Hrvati s pravom traže slobodu medija i pravo hrvatskog naroda na svoj jezik), te medijsko i političko preuveličavanje ratnih zločina koje je počinilo Hrvatsko vijeće obrane, što je dovelo do toga da se hrvatskom narodu u BiH osmisli udruženi zločinački pothvat, pokuša prikačiti pridjev „zločinački“, čime bi se hrvatski narod odveo u ambis političkog nestanka u Bosni i Hercegovini.

Predsjednik Međunarodnog kaznenog suda, Theodor Meron nam je poznat iz žalbenog postupka Anti Gotovini i Mladenu Markaču, kada je žalbeno vijeće Haškog suda izreklo oslobađajuću presudu za generale Gotovinu i Markača. Sudac je naredio da se generali odmah oslobode. Pale su teze o zločinačkom pothvatu, o prekomjernom granatiranju i zapovjednoj odgovornosti. “Ante Gotovina i Mladen Markač izložili su Obrovac, Gračac, Knin i Benkovac granatiranju koje nije bilo protuzakonito te nisu sudjelovali u zločinačkom pothvatu s ciljem uklanjanja srpskog civilnog stanovništva iz Krajine silom ili prijetnjom sileTakođer nije bilo dovoljno dokaza da je u granatiranje tih gradova bilo prekomjerno”, rekao je tada na ročištu predsjednik Haaškog suda, Theodor Meron.

7mb3Sama činjenica da se Zukan Helez i Nermin Nikšić, koji su provodili osmišljenu politiku prikrivanja logora, promjena okolnosti stradavanja, umanjenja stupnja invalidnosti na Institutu za medicinsko vještačenje i masovno izvođenje iz prava hrvatskih branitelja koje je bilo neustavno i nezakonito, uz konstantno kršenje ljudskih prava branitelja i članova njihovih obitelji, danas kandidiraju za predsjednika SDP-a BiH dovoljan je razlog da hrvatski narod u BiH uputi prosvjedno pismo Vijeću Europe (u kojoj je Socijaldemokratska asocijacija druga po snazi u Vijeću Europe) i zatraži isključenje SDP-a BiH iz Socijaldemokratske asocijacije Europe, ukoliko Zukan Helez ili Nermin Nikšić postane predsjednik SDP-a BiH.

Mi, hrvatski branitelji u BiH, želimo vjerovati kako posjet Theodora Merona i njegov obilazak stratišta koje je počinila Armija BiH, za koje pred kaznenim sudom dosad još nitko od visokih političkih i vojnih dužnosnika nije odgovarao, otvara novo poglavlje istine o Domovinskom ratu, nakon kojeg će se, kako se nadamo, svi oni koji su prikrivali zločine nad hrvatskim stradalnicima, naći na stubu srama i optuženičkim klupama.

Također, željno očekujemo objavu popisa stanovništva (čije se objavljivanje namjerno odugovlači), kada će se točno utvrditi razmjer progona i etničkog čišćenja po općinama i gradovima u BiH te razmjeri stradanja svakog naroda ponaosob.

Budući da su posljednji opći izbori završeni, želimo vjerovati i kako će izabrani hrvatski dužnosnici i zastupnici žešće i snažnije tražiti pravdu za hrvatske žrtve u Domovinskom ratu, te svaku zloupotrebu i pakiranje potkrijepiti odgovarajućom tužbom protiv osoba i institucija koje su sudjelovale u prikrivanju zločina počinjenih nad hrvatskim narodom u Bosni i Hercegovini.

KOORDINACIJA UDRUGA PROIZIŠLIH

IZ DOMOVINSKOG RATA HZ-HB

Kamenjar.com

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Herceg Bosna

Sramotan odnos Hrvatske prema ‘šestorki’ Herceg Bosne

Objavljeno

na

Objavio

Jadranko PrlićBruno StojićSlobodan PraljakMilivoj PetkovićValentin Ćorić i Berislav Pušić, naši uznici iz Herceg Bosne za hrvatske medije ne postoje. I ne samo za medije. Njih ne spominju ni najviši hrvatski dužnosnici, vodeće stranke, saborski zastupnici!

Srame ih se!? Boje se nečega? Imaju amneziju? Podlegli su negativnoj kampanji?

Što god od toga bilo, trebali bi znati: hrvatski narod se njima ponosi i zna tko su!

Možete ih klevetati ili šutjeti o njima, ali narod zna tko su!

Oni će, bilo to vama drago ili ne ostati zapisani u povijesti Hrvata kao svijetli primjeri, ma što vi govorili, i koliko god ih prešućivali!

Nije li tako bilo i s Gotovinom, Markačem, Čermakom, Ademijem? Na njih se putem naših mainstream medija ili od strane plaćenih lešinara-piskarala nabacivalo blato sve dok nisu oslobođeni optužbi! Za čiji interes i u ime čega!?

I kad se naša generalska trojka (Gotovina, Markač, Čermak) uzdignuta čela vratila iz Haaga, bili smo svjedoci njihovih izobličenih faca i šoka zbog oslobađajućih presuda. Čak ni u tim trenucima, kad su stotine tisuća Hrvata na svetim misama molili za slobodu nepravedno optuženih, a na središnjem zagrebačkom trgu ih razdragano mnoštvo dočekalo kako se nikada i nikoga u Hrvatskoj nije, kad je cijela Hrvatska bila u suzama radosnicama, oni nisu mogli skriti svoju mržnju i jal. I nevjericu da nevino optuženi nisu osuđeni a Hrvatska nije razapeta na stup srama pred svijetom!

Toliko „vole“ zemlju u kojoj žive!

Tim gubavcima, tom šljamu i ološu, ljudskom talogu kakvoga ima samo kod nas u Hrvatskoj ne smetaju krvnici koji su ostali neosuđeni i danas su na slobodi a počinili su najgora nedjela genocida i etničkog ćišćenja u Europi nakon Drugoga svjetskog rata! Zločinci koji i dalje ruju i šire mržnju, upućuju uvrede na adresu Hrvatske, pljuju po našim žrtvama i svetinjama i prijete novim ratovima!?

Oni ne nalaze ništa sporno u tomu što balkanski krvnik Milošević nije osuđen, u oslobađajućoj presudi fašistu i četničkom zlikovcu Vojislavu Šešelju, za njih nije upitna ni simbolična kazna izrečena krvniku Veselinu Šljivančaninu, ne oglašavaju se na optužbe dokazanih fašista Aleksandra Vučića, Ivice Dačića i njihovih slugu.

Više se mediji u Srbiji bave time i imaju objektivniji pristup u odnosu na ove pojave nego mi!

Je li to normalno!?

Nedavno je premijerka Srbije Ana Brnadić javno postavila pitanje: „Tko će Šešelju nadoknaditi onih 13 godina izgubljenog života koje je proveo u Haagu?“

Na stranu to što se dotična gospođa zalaže za prava zločinca i ratnog huškača, ali eto, kod njih se ni ljudi na najvišim pozicijama ne libe uzeti u zaštitu nekoga ako misle da je to u nacionalnom interesu.

Mi nismo doživjeli da naš premijer ili predsjednica barem jednom jedinom riječju podrže naše uznike iz Herceg Bosne. I da kažu istinu o ratu. Ili ja barem nikada nisam takvo što čuo.

SRAME SE ISTINE, ili su i sami podlegli kampanji. Istoj onoj koja je od početka blatila hrvatski Domovinski rat i blistave oslobađajuće operacije Hrvatske vojske i policije.

Hrvatski narod – kad kažem hrvatski narod, za mene je to zajedništvo nas Hrvata u Hrvatskoj, Herceg Bosni i dijaspori – jako dobro zna što je istina.

Hrvatski narod zna da su optužbe za „udruženi zločinački pothvat“ krivotvorine bjelosvjetskih mešetara i mutivoda kojima nije bilo u interesu da se Hrvati u Herceg Bosni obrane.

Hrvatski narod stoji iza svojih generala i iza ISTINE o svojoj borbi za opstojnost. Kolona sjećanja koja danas u Vukovaru teče kao rijeka kolona je sjećanja za sve naše žrtve, kako u Slavoniji, tako i na Banovini, u Dalmaciji, Dubrovniku, Konavlu, u Lašvanskoj dolini, i diljem naše Herceg Bosne.

Hrvatski narod u Herceg Bosni je kriv samo zato što je preživio, na njemu druge krivnje nema. I živjet će i dalje. Bilo to komu drago ili ne.

Sjajna obrana koju je na suđenju u Den Haagu iznio general Slobodan Praljak dokazala je istinu. I naš narod s vjerom u Boga i pravdu čeka presudu šestorki uvjeren u njihovu nevinost, jednako kao i u slučaju generala Gotovine, Markača, Čermaka, Ademija.

Naši generali iz Herceg Bosne, nepravedno optuženi i (nažalost) ostavljeni i od političke elite Republike Hrvatske na milost i nemilost svjetskim moćnicima, čekaju više od 13 godina na presudu. Ali nisu ostavljeni od NARODA i ostat će zapisani u našoj povjesnici, kao ČISTI I ČASNI ljudi, kakva god presuda tih moćnika bila.

Oni, da parafraziram generala Praljka, mogu biti i osuđeni, ali ne po pravdi i pravu, nego po sili i pravu jačega. 

A svi vi koji šutite a ne bi smjeli šutjeti, a u isto se vrijeme grčevito borite za svoje mjesto u povijesti istog ovog naroda, znajte: TA POVIJEST SMJESTIT ĆE VAS TAMO KUD SPADATE.

Jer, istina je voda duboka!

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati

Herceg Bosna

Obrana Hrvata kroz Herceg Bosnu ne može biti zločinački pothvat

Objavljeno

na

Objavio

Obilježavanje 26. obljetnice utemeljenja Hrvatske zajednice Herceg Bosne jedanaest dana prije drugostupanjske presude šestorici nekadašnjih čelnika HZ, a kasnije i Hrvatske republike Herceg Bosne, proteklo je u zebnji i iščekivanju, te u isticanju ponosa prema opstanku i opstojnosti Hrvata u BiH i pijeteta prema svim žrtvama, piše Večernji list BiH.

Nekritička i crno-bijela tehnika portretiranja svih događanja u Bosni i Hercegovini i ove godine su učinila da se na Herceg Bosnu gleda najmanje iz tri kuta.

Dretelj i Musala

Posve je logično da će bošnjačke žrtve za sve loše osuđivati Herceg Bosnu i hrvatske vlasti. Jednako kao što to čine hrvatske žrtve prema bošnjačkim vlastima i Sarajevu. A da čak ni u tome pristupu žrtvama ni približno jednako nema jednakosti, kao niti počinjenim zločinima, pomoglo je nedavno izricanje presude za žrtve u logorima Musala kod Konjica i Dretelju kod Čapljine.

Uz to što je hrvatski “zločinac” dobio dvostruko veću kaznu od bošnjačkog “zločinca”, u najmanju ruku neprihvatljivo je da se logor za Hrvate naziva sabirnim centrom, u kojemu su se, eto, omakli i zločini, a da pravosuđe BiH sabirni centar kojim su upravljali Hrvati nazivaju logorom.

Ništa drukčija dioptrija nije bila niti iz Haaga, koji je u prvostupanjskoj presudi jedino osudio grijehe Herceg Bosne, koja formalno ne postoji, a istodobno niti jedna druga genocidom, ubojstvima i progonom napravljena tvorevina nije doživjela takvu osudu.

Postavlja se pitanje, treba li se sramiti Herceg Bosne, njezinih utemeljitelja, njezinih rezultata… Svako racionalno i normalno stvorenje osudit će zločine koje je bilo tko počinio u bilo koje ime.

Identičnu distancu treba zauzeti prema svima onima, institucijama i pojedincima, koji nastoje stigmatizirati cijeli jedan narod, Hrvate, i staviti im breme kakvo su nosile ustaše i sljedbenici zločinačkog nacističkog režima.

Posavina, Bosna…

Protagonisti se jesu promijenili, ali matrica prikazivanja žrtve i izvlačenja političkih bodova na tome temelju odavno je pročitana priča. Hrvati u BiH na povijesni dan osnivanja Hrvatske zajednice Herceg Bosne trebaju i moraju biti ponosni.

Posebice stoga jer su toga dana 18. studenoga 1991., na dan pada Vukovara, odgovorili kako neće skrštenih ruku čekati sudbinu grada heroja na obalama Dunava. Podlogu za osnivanje Herceg Bosne dale su im već utemeljenje Hrvatske zajednice u Bosanskoj Posavini, središnjoj Bosni, te na koncu i onima u Hercegovini.

Upravo su ta činjenica te kasnije stvaranje Hrvatskoga vijeća obrane bili ključni za opstanak i opstojnost najvećeg dijela hrvatskoga naroda. Na tome teritoriju zadržalo se oko 450.000 Hrvata. Herceg Bosna bila je jedina žila kucavica i za opstanak Bosne i Hercegovine.

Ideja Herceg Bosne nikada nije i neće umrijeti među Hrvatima. Oni je, makar i u virtualnom svijetu, doživljavaju ispunjenjem stoljetnoga sna o slobodi.

18. studenoga 1991. godine uspostavljena Hrvatska zajednica Herceg-Bosna

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari