Pratite nas

Kolumne

Ugled vladara ništa ne uzdiže tako kao bogatstvo podanika

Objavljeno

na

Razumije se da truljenje ili narodno bolovanje nastaje zbog raznih uzroka: kada kraljevstvo padne pod vlast drugih naroda, kada se mora plaćati danak kojemu drugomu narodu, kad naš narod biva prilikom pregovora i trgovine varan i oštećivan lukavštinom susjednih naroda, kad nema valjanoga suda i uprave, kad zločinci slobodno kradu, a jači vrijeđaju slabije; kad su carski zakoni nepravedni, kruti i bezbožni, kad se silovito ubiru porezi i vrijeđa narod, kad zbog toga narod živi uvijek u nevolji, kad jadikuje i žudi za promjenom…” Ove su misli nastale negdje oko 1666., kad je hrvatski mislilac Juraj Križanić prekinuo pisanje svog nikada dovršenog djela “Politika”.

U jeku beskrvnih rasprava u Hrvatskom saboru, raspravljano je i o tomu da bi Sabor mogao ovu godinu proglasiti “godinom Jurja Križanića”, no to nije objavio gotovo nitko. Bila je važnija i značajnija svađa oko otprilike 380 amandmana SDP-a na Zakon o LNG-u na Krku. Križanić je naš Niccolo Machiavelli jer je i on ustvari pisao preporuke za uspješnu vladavinu. Križanić je, međutim, bio daleko širih horizonata i djela.

Kratko telegrafski, uz njegovo se ime ipak najčešće spominje da je bio začetnik panslavizma i državnog i crkvenog spajanja pravoslavlja i katolicizma (s time da pravoslavci prijeđu na katoličanstvo), a kako su u to vrijeme, krajem 17. stoljeća, od Slavena jedino Rusi imali narodnog vladara, bilo mu je logično da cijeli taj projekt vodi ruski car. I tada je to mnogima, od Vatikana pa do samog cara Alekseja Mihajloviča Romanova, bilo “sumnjivo” pa je Križanić morao nekoliko godina i u progonstvo u Sibir.

Gotovo je 200 godina moralo proći dok mu u Moskvi, 1859., ipak nije tiskana “Politika”, a na ovim prostorima tiskala ju je Matica Hrvatska 1947. Već i iz onog prvog pasusa vidljivo je koliko je Križanić dobro i duboko “gađao” sve što rezultira bolešću naroda. Pa tako kaže i da “tko ne nastoji da učini svoje carstvo boljim, stvara ga bezuvjetno gorim. Nijedno carstvo ne može ostati dugo u istom obliku, već postaje ili boljim ili gorim”.

Križanić je, inače, vrijednim jedino smatrao rad, ratarstvo i zanatstvo, a prezirao je besposleno plemstvo. Kao dobrog vladara spominje češkog kneza Filipa koji je govorio da se dobro vladanje poznaje i po dobrim sudovima – kad svi lako dođu do suda i do pravde. Kao i one Machiavellijeve, i Križanićeve misli o vladarstvu izuzetno su razumljive i izvan konteksta njegova doba. Potvrda je to samo da su tajne mudrog vladanja otkrivene još duboko u ljudskoj povijesti, a stvar je kako nagnati aktualne državne vladare da se tih uvijek važećih mudrosti i pridržavaju.

politika juraj križanićPiše dalje Križanić da država nije bogata kad ima punu blagajnu srebra i zlata, već kad ima mnogo državljana. Danas bismo rekli da je mislilac iz 17. stoljeća razumio problem demografije. U prijevodu, kad naš premijer kaže da nam je državna blagajna u suficitu, to ne vrijedi ako je naroda sve manje. “Najglavniji je temelj državne moći množina naroda… Malena je korist vladati nad prostranom zemljom ako je pusta. Zato kralj mora nastojati da bude mnogoljudna”, piše naš Juraj dalje u svojoj Politici.

Dodaje da ugled vladara ništa ne uzdiže tako kao bogatstvo podanika… “Gdje je jedino državna blagajna puna, a cijela zemlja siromašna, ondje brzo ponestaje snage…” Kako su i u 17. stoljeću bila turbulentna vremena, Križanić i dalje inzistira na glavnim problemima tadašnjih država i tumači: “Kad su zakoni nepravedni, i najplodnija zemlja ostaje pustom i naseljenom malobrojnim pučanstvom. Kad su zakoni pravedni, i loša je zemlja napučena.” Križanić objašnjava, dakle, da su dva temelja kojim osiguravaš demografski napredak države – jedno je izdašno promicanje korisnih zanimanja, a drugo naseljavati puste zemlje dajući ljudima olakšice.

I danas je ovo Križanićevo djelo aktualno u Hrvatskoj, gdje traje, nažalost, nesaniranje posljedica našeg zaostajanja i depopulacije, posebno u zadnjih per godina od kada je Hrvatska u EU. Umjesto sanacije posljedica, premijer Plenković i predsjednica Grabar-Kitarović imaju svaki svoj plan za demografsku obnovu, i to bez minimuma suglasnosti oko mjera. I za kraj još jedna “zločesta” Križanićeva poruka o “gotovanima” na pozicijama koji, ne radeći ništa, “žderu kao skakavci u dokolici muku i znoj drugih ljudi… očevidno je da ovakvi ne mogu biti trpljeni ni u jednoj državi bez činjenja nepravde svim čestitim ljudima, već ih treba smatrati kugom domovine…”. U Križanićevoj godini, kada obilježavamo 400 godina od njegova rođenja, barem pročitajmo savjete ovog hrvatskog mudraca koji je još prije 352 godine napisao kako izaći iz bolesnog stanja u kojem smo i sada zatvoreni.

Davor Ivanković/Vecernji.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

HNS je jedna od ključnih brana očuvanja konstitutivnosti hrvatskoga naroda u BiH

Objavljeno

na

Objavio

Jedini okvir unutar kojeg je moguće razvijati kakav-takav politički pluralizam hrvatskoga naroda u BiH je Hrvatski narodni sabor. Ako Republikanci žele biti oporba dominantnoj političkog stranci bh. Hrvata tj. HDZ-u BiH, onda to mogu raditi samo kroz HNS.

Hrvatski narodni sabor BiH postao je u posljednjih nekoliko godina jedna od glavnih brana potpunom poništavanju konstitutivnosti hrvatskoga naroda u BiH. HNS BiH je upravo i nastao kao odgovor na procese koji su vodili ka svođenju Hrvata na razinu nacionalne manjine u BiH, a njegov je rad obnovljen kao odgovor na formiranje notorne platformaške Vlade FBiH 2011. godine, piše Jurica Gudelj/Dnevnik.ba

Iako se o (ne)uspjesima rada ove institucije može raspravljati, činjenica je da od tad pa do danas HNS djeluje u kontinuitetu i da iz godine u godinu postaje sve jača i važnija institucija.

Koliko će pak HNS biti relevantan ovisi isključivo o hrvatskom narodu i hrvatskim političarima. Koliko ga ozbiljno budu shvaćali Hrvati, toliko ozbiljno će ga shvaćati i drugi.

HNS je zamišljen kao nadstranačka institucija koja okuplja sve one političke snage koje imaju izborni legitimitet hrvatskoga naroda. Dakle, sve one stranke za koje je glasovao hrvatski narod imaju svoje mjesto u HNS-u.

Stranke unutar HNS-a ne moraju se u svemu slagati, ali sam HNS kao instituciju moraju poštivati. Ako HNS izglasa neku odluku, a jedna od stranaka se s tom odlukom ne slaže, ona ju i dalje mora prihvatiti. Svatko tko se ne slaže s bilo kojom od odluka ima pravo na svoje „izdvojeno mišljenje“, ima pravo lobirati u javnosti da se neka odluka promijeni, ali ni u kojem slučaju nema pravo zbog svoga neslaganja rušiti cijelu instituciju.

Bh. Hrvati danas se na svaki način izbacuju iz institucija kako Bosne i Hercegovine tako i Federacije BiH. O Republici Srpskoj ne treba ni pričati. Stoga je HNS danas jedino mjesto gdje hrvatski narod u BiH može nesmetano artikulirati svoju političku volju. HNS nije samo produžena ruka HDZ-a BiH kako to maliciozno vole reći političari i analitičari iz Sarajeva. Ne! HNS BiH je danas na putu da postane pravi parlament bh. Hrvata a Glavno vijeće da postane prava hrvatska narodna vlada.

Međutim, da bi HNS uistinu i bio prava nadstranačka institucija koja okuplja sve hrvatske političke snage u BiH, stranke članice moraju se prema njemu odnositi s poštovanjem.

Nije ispravno napuštati HNS zato što smatrate da on još uvijek nije ono što bi trebao biti.

Gašenje proizvodnje u Aluminiju d.d. Mostar bio je izravan povod da nekoliko stranaka izađe iz HNS, a među njima i Hrvatska republikanska stranka Slavena Raguža. Pored HRS-a, HNS je napustilo i nekoliko pravaških opcija od kojih su neke bile izravni sudionici notorne Platforme koji su jedva čekali bilo kakav povod pa da krenu s razvaljivanjem HNS-a.

No, s HRS-om je priča potpuno drugačija. HRS nema nikakvih repova iz prošlosti. Riječ je o mladoj stranci s mladim liderom koji nema nikakvu aferu iza sebe. Kao takvi, Republikanci su bili kakva-takva oporba unutar samog HNS-a. A to je nešto što je prijeko potrebno hrvatskom narodu u BiH.

Danas su Hrvati silom prilika, preciznije zbog manjkavosti Izbornog zakona koji omogućuje pojavljivanje fenomena Komšić i projekata poput alijanse i platforme, natjeran na političko jedinstvo. Dok god postoji mogućnost da netko drugi Hrvatima nameće političke predstavnike ne može doći do pravog hrvatskog političkog pluralizma u BiH.

Jedini okvir unutar kojeg je moguće razvijati kakav-takav politički pluralizam je upravo HNS. Ako Republikanci žele biti oporba dominantnoj političkog stranci bh. Hrvata tj. HDZ-u BiH, onda to mogu raditi samo kroz HNS. U suprotnom, postat će nelojalna politička stranka koja zapravo, možda i nehotice, podriva političku poziciju naroda za čija se prava gorljivo bori.

Jedan od najvećih političkih protivnika HDZ-a BiH je HDZ 1990 Ilije Cvitanovića, koji je nebrojeno puta kritizirao i HDZ BiH i rad HNS-a. No, nije ga nikad napuštao jer je svjestan da bi to bio izravan udar na same temelje HNS-a.

Raguž je pak status HRS-a u HNS-u zamrznuo, tj. formalno ga nisu napustili. I to je dobro, jer to ostavlja mogućnost odmrzavanja statusa i povratak u okvir HNS-a.

HRS to treba napraviti što je prije moguće.

Samo zamrzavanje se dogodilo kao reakcija na gašenje proizvodnje u Aluminiju, no svega nekoliko tjedana kasnije postalo je potpuno jasno da izvan HNS-a HRS nikako ni ne može pomoći radnicima Aluminija. Svoj doprinos jedino mogu dati upravo kroz HNS.

Dok god imamo postojeći Izborni zakon, odnosno dok god ne bude zajamčeno da Hrvati sami sebi mogu izabrati političke predstavnike, postojat će potreba za egzistiranjem HNS-a.

A kakvi će biti dosezi te institucije ovisi samo o Hrvatima. Ako Hrvati, kako politika tako i narod, odluče da je to vrhovno mjesto donošenja političkih odluka koje se tiču Hrvata, onda će i HNS biti na pravom putu da postane pravi hrvatski parlament u BiH.

U budućnosti će važnost HNS-a samo rasti, jer se političko Sarajevo gotovo sigurno u dogledno vrijeme neće svojevoljno odreći luksuza da Hrvatima nameću kojekakve Komšiće i platforme.

HNS je već danas, a u budućnosti će to sve više dolaziti do izražaja, jedna od ključnih brana očuvanja konstitutivnosti hrvatskoga naroda u BiH. Odgovorni stranački lideri to moraju prepoznati i u skladu s tim se ponašati.

Jurica Gudelj/Dnevnik.ba

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Tko kome vodi kampanju!?

Objavljeno

na

Objavio

Isječak: Nacional

U Hrvatskoj su u posljednje vrijeme sve popularnije “afere mailovi“. Prije nekoliko dana pompozno su u jednom hrvatskom tjedniku najavljeni mailovi koji sadržavaju korespodenciju između Predsjednice RH i njenog nekadašnjeg savjetnika. Riječ je navodno o 200-tinjak mailova koji su poslani s privatne adrese Predsjednice, s naglaskom odmah u startu da su s privatne adrese – kako njihovo puštanje u javnost ne bi zadiralo u sferu nacionalne sigurnosti.

Piše: Ante Rašić

Mailovi između Kolinde Grabar-Kitarović i Mate Radeljića u javni su prostor mogli pustiti jedino Kolinda Grabar-Kitarović i Mate Radeljić. Kolindi oni ne idu u korist i jeftini pokušaji njenog bivšeg savjetnika da ih prišije Predsjednici i nazove to napadom na sebe – teško da će javnost progutati.

Koji je onda razlog najave ovih mailova? Postaje jasno nakon dva dana medijskih istupa Mate Radeljića, što je potvrdio i izvor iz stožera Miroslava Škore.

Po našim informacijama iz izvora bliskog stožeru Miroslava Škore, Radeljić želi svakako tijekom idućih nekoliko mjeseci kampanje pustiti sporne mailove u javnost, a ovo što sada radi je priprema. Činjenica je da je samo on mogao pustiti informaciju kako postoje mailovi usput otkrivajući navodne sadržaje dvije do tri njihove prepiske, te nakon toga žustro napao Predsjednicu. Cilj mu je odmaknuti priču o mailovima od sebe i prebaciti lopticu u dvorište Pantovčaka kako bi mogao nakon nekog vremena pustiti navodne mailove, a onda se opravdati da otpočetka govori kako on s njima nema ništa.

Da je ovaj scenarij moguć govore i izvori bliski Predsjednici jer pokazuju modus operandi bivšeg savjetnika, koji je slično funkcionirao i u Uredu predsjednice.

Matu Radeljića javnost pamti i po tajnim snimkama USKOK-a u aferi utaje 27 milijuna kuna poreznog duga jednog poduzetnika. U istoj se aferi spominju i Biljana Borzan i Ivan Vrdoljak s kojima je, prema snimkama USKOK-a, Radeljić često razgovarao.

Prije toga Radeljić je radio za Glavaša, Sanadera, Kosor i Karamarka. Objavom „Afere mailovi“ jasno se svrstao u stožer predsjedničkog kandidata Miroslava Škore. Iz ovoga je vidljivo da Radeljić bez problema mijenja dres, ali navike ostaju iste. Stoga i ne čudi što se pojavila panika u Škorinom stožeru, kaže naš izvor koji od početka upozorava Miroslava Škoru da je Radeljić solo igrač i da do sada nije ni s jednim bivšim poslodavcem ostao u dobrim odnosima.

Polako toga postaje svjestan i Škoro, ali Radeljić je čini se, preduboko ušao u njegovu kampanju i drži konce, kako političke, tako i financijske.

Je li Škoro pokazao naivnost kada je izabrao Radeljića za lidera svoje kampanje ili je pristao i na „malo prljavog veša“ kako bi se dokopao Pantovčaka teško je razlučiti. No Škori se, kaže naš izvor, sve manje sviđa Radeljićev način rada, posebno ga je razljutila priča oko mailova jer je očekivao ozbiljniju i sadržajniju kampanju.

Političkog iskustva Škoro realno, unatoč kratkim izletima u politiku, baš i nema. Iskustvo koje mu nosi Mate Radeljić koji bivšim poslodavcima prijeti otkrivanjem privatnih mailova, izgleda da i njemu postaje jasno, nije pametno imati u svojoj blizini.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari