Pratite nas

Reagiranja

Ugledna filozofkinja odgovorila Bruni Šimleši: ‘Nepismeni seljak koji je progutao H ne zaslužuje naše omalovažavanje’

Objavljeno

na

Nedavni status Bruna Šimleše, u kojem se obrušio na sve one koji su mu poželjeli da napusti Hrvatsku, potaknuo je brojne reakcije.

Šimleša se naljutioi kritičarima na kraju im poručio:

– E pa, mamicu vam vašu, dosta mi je Rvatina. Vaš nacionalizam zaudara!

ŠIMLEŠIN STATUS PROČITAJTE OVDJE!

Javila se Marija Selak, filozofkinja i doktorica znanosti, koja je Šimleši ukazala na značenje pojma ‘Rvatine’ i zapravo ga upozorila da se ‘nepismeni seljak’ ne bi smio uspoređivati s nacionalistima i bolesnim rasistima.

KOMENTAR MARIJE SELAK PRENOSIMO U CIJELOSTI

Tko je Rvatina?

Rvatina (engl. Roat, njem. Roatien, od indoe. nacjonalst) je smrdljivo, nemisleće i nepismeno biće koje obitava u području Rvacke – zemlje čija granica s civiliziranom i namirisanom Hrvatskom još nije uređena. Njegovo bi postojanje možda i ostalo predmet zoološkog izučavanja da nije nedavno nekolicina Rvatina zalutala u ‘domoljubnu, aktivnu, poduzetnu, suosjećajnu i tolerantnu zemlju’ gdje je napala vječno nasmješenog građanina Brunu Šimlešu. I taj bi strašni čin nasilja nad jednim od onih koji pripadaju šačici progresivnih Hrvata koji ‘misle’ i koji se zalažu za ‘zdrave vrijednosti’ opravdano bio predmet svekolikog zgražanja da je Šimleša uperio prst u konkretnu osobu zbog konkretne uvrede, a ne da su, i to ne po prvi puta, dežurni krivci postali Rvatine kao takve. ‘Dosta mi je Rvatina!’, presjekao je Šimleša, kojima je ‘nemoguće naučiti bar osnove pismenosti’ jer ‘moraš se suprostaviti bolesnom nacionalističkom laprdanju’.

Naravno, njegov opinion-maker status nekritički je obišao sve medije dok si rekao lajk. Treba li ga ignorirati? Iako se često tješimo da je važnije tko govori, nego što govori, u stvarnosti to, na žalost, ne funkcionira. Zbog niske razine diskursa osobu se može proglasiti nedostojnom ozbiljne replike, ali to ne poništava činjenicu da su njezine zarazne teze kreator nečega što se danas naziva javno mnijenje, a pogrešno izjednačava s istinom. Dakle, povijest možda neće zapamtiti da je autor ovog konkretnog pamfleta Šimleša, ali će posprdno izjednačavanje Rvatine, zaudaranja, nepismenosti i ostalih prikladnih epiteta koje je on inspirirano uoptrijebio ostati.

Zašto je entitet na koji se Šimleša okomio baš Rvatina? Zašto nije kriv Hrvat, Horvat, Hervat, nego su zločinci Rvatine? Uostalom, tko su uopće Rvatine i jesu li one inherentno nepismene, smrdljive i nemisleće? Rvatina je naziv koji pripada zapadno-ikavskom štokavskom narječju koje se upotrebljava u području Dalmatinske zagore i dijelu Hercegovine. A što ima pošteni dinarski seljak s napadom na Brunu Šimlešu?

Primitivizam, na žalost kulturnih rasista koji su se nadali da su ga, crvenim ili crnim, buržujskim rođenjem izbjegli, nije regionalna odrednica poput vještine guslarenja, nego je stanje uma koje je često prisutno i u onih koji se kite s nekoliko doktorata. Stoga se ne može povući znak jednakosti između onoga tko živi u ‘pasivnim’ krajevima, ne zna osnove pismenosti i tko ‘bolesno nacionalistički laprda’. Takva je generalizacija osobito diskriminatorna ako imamo u vidu da su oni koji se bore s pravopisom, pa i oni neobrazovani, najčešće pojedinci koji si nisu mogli priuštiti školovanje, a ne ‘prirodne’ budale. Nečije je babe zapao surov život, a prehranio rad u polju. One nisu pohodile škole, nego su ih izgradile, jer ni škole nisu oduvijek tu, što često zaboravljaju mlađe generacije. No, čak i da nije o tome riječ, odnosno da su u pitanju oni koji su svjesno stranicama gramatike pretpostavili neke druge interese, to ne znači da taj njihov nedostatak treba biti predmet podsmjeha. Vještine i talenti svakog pojedinca su različiti i to treba uvažiti. Nepismeni seljak koji je progutao H ne zaslužuje naše omalovažavanje, i nije apriori ‘bolesno nacionalističko laprdalo’ kakvim ga proglašava Šimleša, već i njegovo mišljenje ima težinu. Uostalom, trebamo li se rugati nepismenosti ili potražiti njezine uzroke?

Šimlešina elitistička generalizacija rezultat je dubljeg moralnog sljepila koje često pronalazimo unutar naoko progresivnog i politički korektnog govora, a koji zapravo u sebi sadrži čvrsto ukorijenjene predrasude prema Drugima i omogućuje njihovo perpetuiranje. No to je samo dio problema. Daljnje promišljanje otvara pitanje odnosa grada prema selu, ali i čovjeka kao kulturnog bića prema (nadiđenoj) prirodi, posljedice čijeg narušavanja svi osjećamo. Nepismenost tako nije etička kategorija koja podrazumijeva primitivizam i zlog dinarskog čovjeka, već je socio-ekonomski problem koji ukazuje na raslojenost društva na čijoj margini najčešće ostaju oni koji si visoko obrazovanje i skok na društvenoj statusnoj ljestvici nisu mogli priuštiti. Po njima se dakako može derati jer njihov pljesak nije važan. Borci za ljudska prava privilegiranih usrodotočeni su na klimanje glava nove buržoazije koja se konsolidira upravo u razlici spram nepismenih ‘primitivaca’ koji toj klasi ne mogu prismrditi. U tom smislu, bilo zbog loše gramatike, nezgrapnog tijela, krivih zubiju, neprikladnog mjesta rođenja ili najjeftinijeg mobitela u društvu, svi smo mi nečije ‘Rvatine’.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Lekcija Stankoviću: Nemojte određivati nas prema sebi, bolje bi vam bilo da se ugledate u nas i popravljate sebe!

Objavljeno

na

Objavio

Kaže Aca Stanković datko je nama kriv jer smo povjerovali da je Luka Modrić zubić vila i da će nam ispod jastuka ostaviti čokoladu, ali je on je on nije ostavio pa smo mi kao sad razočarani”.

Meni, a po reakcijama i milijunima Hrvata, Luka Modrić i ekipa koju je on kao kapetan predvodio na terenu meni je ispod jastuka ostavio nešto vrijednije od čokolade. Ostavio je najslađu, najbolju, najljepšu “čokoladu” u kojoj sam ja kao najhalapljivije djete uživao mjesec dana, dok ste ti i takvi poput tebe Stankoviću, silno patili. Ostavio se osjećaj kojeg Hrvati najčešće opisuju kao “Neopisivo!”, piše Predrag Nebihi.

Kaže Aca, “tko vam je kriv što vjerujete u frazu da su nogometaši naši najbolji ambasadori”. E pa Stankoviću, vaš najbolji ambasador je tenisač, a vaša repka ni ne može biti najbolji ambasador sve dok joj je najbolji igrač lijevi bek (Kolarov). E vidiš Stankoviću, za razliku od vaše, u našoj reprezentaciji je najlošiji igrač lijevi bek, a taj je opet toliko dobar da je uoči turnira potpisao za sedmerostrukog prvaka Europe, veliki Milan, i zato su naši nogometaši naši najbolji veleposlanici, a vaši nisu ni osrednji ambasadori.

Ja još uvijek javno postavljam pitanje Aleksandru Stankoviću i to traje već preko 10 godina, pa ću ga opet ponoviti: Kad je u vašoj emisiji gostovao “ministar informisanja” u Vladi Slobodana Miloševića, Aleksandar Tijanić, koji osim što je veličao četništvo, u dva navrata vam je postavio pitanje koje je imalo sličnu svrhu.

Prvo pitanje glasilo je “Nećete valjda da mi kažete da se slučajno zovete Aleksandar?”
Drugo pitanje glasilo je “Da li vi to mene pitate kao Srbin Srbina?”
U oba slučaja vaš odgovor glasio je: “Molim, ne razumijem?”

A što to ne razumijete g. Stankoviću? Što vam nije jasno? Širem auditoriju je jasno da kad je Bog djelio inteligenciju da vi niste bili baš u prvim redovima pa vas je dopalo tako malo, ali zašto ste folirate da niste dobili ni to malo? Odnosno, zašto se pravite gluplji nego što jeste?
I za kraj, Stanković govori o sebi, kao nema nikakvih viših ideala, svatko misli na sebe. Znači, ako zubić-vila ne donese čokoladu trebali bi je zatući ili što?

Međutim, to je situacija u kojoj smo mi Zadrani opet uspješno napravili prevenciju, jer svi ste vidjeli da je neslužbena himna ove reprezentacije koju su pjevali nakon svake pobjede upravo Mladenova “nije u šoldima sve” i time smo prevenirali ovakve besmislice.

Naravno, ovakvi kao Stanković ili onaj jalnuš Ante Tomić će izbaciti onu soc-realističku besmislenu tezu tipa “lako je Grdoviću, Vrsaljku, Modriću to pjevati jer oni imaju novaca bla bla”, ali je poanta da su i pjevač Grdović i nogometaši Vrsaljko, Modrić, Subašić, Vida, Lovren, Mandžukić, Rakitić i ostali te novce zaslužili svojim radom kroz cjenu na tržištu a koju pak formira odnos ponude i potražnje. Ljudi vole Grdovićeve pjesme, kupuju nosače zvuka, dolaze na koncerte i on od toga dobija svoj dio. Ljudi vole način na koji Modrić igra, dolaze ga gledati u Realu i nacionalnom timu, kupuju dresove, sponzori mu nude ugovore za reklamiranje, dakle, nikome on ništa nije oteo, zaslužio je te novce i dao dragi Bog da ima i duplo i troduplo više nego što ima.

Recimo, naš maestro veznog reda, veličanstveni Marcelo Brozović, kupio je udžbenike za svu djecu od 1. do 4. razreda u selu Cerić. To ti je moj Stankoviću bolje od čokolade, od nje možeš samo dobiti karijes, a od udžbenika možeš dobiti znanje.

A što pravda tvoju plaću Aleksandre Stankoviću? Kažu bolje upućeni da je ona preko 70 tisuća kuna? Koji to tržišni zakon ponude i potražnje opradava tvoje basnoslovne honorare? Valjda hoćete reći da hrvatski narod putem RTV-pretplate rado plaća ovakve vaše izljeve zavisti i mržnje prema hrvatskoj reprezentaciji, hrvatskom narodu i hrvatskoj državi?

Činjenica kroz zaključak je slijedeća: Ovaj uspjeh hrvatske izabrane nogometne vrste ojačao je Hrvatsku. A to vama Stankoviću, i vama sličnima ne odgovara. Jer vi ste to slabiji što je Hrvatska kao država jača, odnosno to ste jači što je Hrvatska slabija. I to je razlog ovakvog vašeg napada na čovjeka kojem niste dostojni ni sandale odriješiti.
Hrvatska će jačati dok će primjeri biti osobe poput Luke Modrića, odnosno slabjeti dok primjeri budu osobe poput Aleksandra Stankovića.
To je sva mudrost.

“Nije u šoldima sve”, to je naša maksima.
“Mrzim sve ustaško osim kuna”, to je vaša maksima.

I nemojte određivati nas prema sebi, bolje bi vam bilo da se ugledate u nas i popravljate sebe. Jer, do tad najbolje što vam se može dogoditi je da vam najbolji ambasador bude tenisač, a nama najbolji veleposlanici naši veličanstveni nogometaši!

Predrag Nebihi

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

S ‘državnim udarima’ u demokratskoj zemlji se ne šali, u bilo kojem kontekstu

Objavljeno

na

Objavio

ilustracija - Krešimir Macan / Ratko Knežević (u krugu)

Nakon što je portal Kamenjar prozvao Službenog PR Vlade Republike Hrvatske gospodina Krešimira Macana, zbog komentara na twitteru u kojem je indirektno optužio “Vatrene da su pokušali izvršiti ‘državni udar’”, po društvenim mrežama se pokrenulo pitanje njegove ostavke ili otkaza.

Nedugo potom oglasio se na facebooku i sam Krešimir Macan:

Poštovani, tijekom današnjeg dana sam na osobnom Twitter profilu (što je i naglašeno u opisu profila upravo da bi se izbjegle krive interpretacije) ironično prokomentirao jedan status na Twitteru kojeg nisam autor.

Zbog manipulacije tim mojim komentarom iz kojeg se sada pokušava konstruirati da sam ja osobno prozivao bilo izbornika ili igrače hrvatske reprezentacije zbog bilo čega u vezi dočeka molim vas da konstatiramo par činjenica:
Osobno na bilo koji način nisam prozivao niti izbornika niti igrače, dapače izrazio sam zadovoljstvo da je doček Vatrenih i naroda bio spektakularan i bez incidenata te da je takva slika Hrvatske otišla u svijet.

Izrazio sam i zadovoljstvo da zbog mudrosti svih nazočnih na proslavi nije prošla nikakva politizacija dočeka, već da je u svijet otišla veličanstvena slika slavlja i zajedništva.

Žao mi je da oni koji pokušavaju manipulirati dočekom u političke svrhe to nastavljaju i nakon što ih je doček zajedništva demantirao.
Svi izneseni stavovi, kao što sam i napisao ranije, su moji osobni i nemaju nikakve veze funkcijom na koju sam imenovan u Vladi Republike Hrvatske,
napisao je Macan.

“Ironični” komentar Krešimira Macana

Ratko Knežević mu je u komentaru objasnio:

Gospodine Macan vi ste PR savjetnik Predsjednika Vlade, “premijera” Hrvatske po Ustavu.

Vijest o Vašem namještenju objavljena je u svim medijima kao press release Hrvatske Vlade. Ako vi kažete “i to ne uspio državni udar” onda obični građanin misli da je pokušaja državnog udara bilo. Nažalost, to je tako. PR je ozbiljan biznis, jer je upravljanje percepcijom. Velika većina gradjana RH nije imala tu percepciju koja joj je – ne ulazimo sada u razloge – htjela biti nametnuta i Vi morate snositi konzekvence. S “drzavnim udarima” u demokratksoj zemlji se ne šali, u bilo kojem kontekstu. (Ratko Knežević).

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari