Pratite nas

Reagiranja

Ugledna filozofkinja odgovorila Bruni Šimleši: ‘Nepismeni seljak koji je progutao H ne zaslužuje naše omalovažavanje’

Objavljeno

na

Nedavni status Bruna Šimleše, u kojem se obrušio na sve one koji su mu poželjeli da napusti Hrvatsku, potaknuo je brojne reakcije.

Šimleša se naljutioi kritičarima na kraju im poručio:

– E pa, mamicu vam vašu, dosta mi je Rvatina. Vaš nacionalizam zaudara!

ŠIMLEŠIN STATUS PROČITAJTE OVDJE!

Javila se Marija Selak, filozofkinja i doktorica znanosti, koja je Šimleši ukazala na značenje pojma ‘Rvatine’ i zapravo ga upozorila da se ‘nepismeni seljak’ ne bi smio uspoređivati s nacionalistima i bolesnim rasistima.

KOMENTAR MARIJE SELAK PRENOSIMO U CIJELOSTI

Tko je Rvatina?

Rvatina (engl. Roat, njem. Roatien, od indoe. nacjonalst) je smrdljivo, nemisleće i nepismeno biće koje obitava u području Rvacke – zemlje čija granica s civiliziranom i namirisanom Hrvatskom još nije uređena. Njegovo bi postojanje možda i ostalo predmet zoološkog izučavanja da nije nedavno nekolicina Rvatina zalutala u ‘domoljubnu, aktivnu, poduzetnu, suosjećajnu i tolerantnu zemlju’ gdje je napala vječno nasmješenog građanina Brunu Šimlešu. I taj bi strašni čin nasilja nad jednim od onih koji pripadaju šačici progresivnih Hrvata koji ‘misle’ i koji se zalažu za ‘zdrave vrijednosti’ opravdano bio predmet svekolikog zgražanja da je Šimleša uperio prst u konkretnu osobu zbog konkretne uvrede, a ne da su, i to ne po prvi puta, dežurni krivci postali Rvatine kao takve. ‘Dosta mi je Rvatina!’, presjekao je Šimleša, kojima je ‘nemoguće naučiti bar osnove pismenosti’ jer ‘moraš se suprostaviti bolesnom nacionalističkom laprdanju’.

Naravno, njegov opinion-maker status nekritički je obišao sve medije dok si rekao lajk. Treba li ga ignorirati? Iako se često tješimo da je važnije tko govori, nego što govori, u stvarnosti to, na žalost, ne funkcionira. Zbog niske razine diskursa osobu se može proglasiti nedostojnom ozbiljne replike, ali to ne poništava činjenicu da su njezine zarazne teze kreator nečega što se danas naziva javno mnijenje, a pogrešno izjednačava s istinom. Dakle, povijest možda neće zapamtiti da je autor ovog konkretnog pamfleta Šimleša, ali će posprdno izjednačavanje Rvatine, zaudaranja, nepismenosti i ostalih prikladnih epiteta koje je on inspirirano uoptrijebio ostati.

Zašto je entitet na koji se Šimleša okomio baš Rvatina? Zašto nije kriv Hrvat, Horvat, Hervat, nego su zločinci Rvatine? Uostalom, tko su uopće Rvatine i jesu li one inherentno nepismene, smrdljive i nemisleće? Rvatina je naziv koji pripada zapadno-ikavskom štokavskom narječju koje se upotrebljava u području Dalmatinske zagore i dijelu Hercegovine. A što ima pošteni dinarski seljak s napadom na Brunu Šimlešu?

Primitivizam, na žalost kulturnih rasista koji su se nadali da su ga, crvenim ili crnim, buržujskim rođenjem izbjegli, nije regionalna odrednica poput vještine guslarenja, nego je stanje uma koje je često prisutno i u onih koji se kite s nekoliko doktorata. Stoga se ne može povući znak jednakosti između onoga tko živi u ‘pasivnim’ krajevima, ne zna osnove pismenosti i tko ‘bolesno nacionalistički laprda’. Takva je generalizacija osobito diskriminatorna ako imamo u vidu da su oni koji se bore s pravopisom, pa i oni neobrazovani, najčešće pojedinci koji si nisu mogli priuštiti školovanje, a ne ‘prirodne’ budale. Nečije je babe zapao surov život, a prehranio rad u polju. One nisu pohodile škole, nego su ih izgradile, jer ni škole nisu oduvijek tu, što često zaboravljaju mlađe generacije. No, čak i da nije o tome riječ, odnosno da su u pitanju oni koji su svjesno stranicama gramatike pretpostavili neke druge interese, to ne znači da taj njihov nedostatak treba biti predmet podsmjeha. Vještine i talenti svakog pojedinca su različiti i to treba uvažiti. Nepismeni seljak koji je progutao H ne zaslužuje naše omalovažavanje, i nije apriori ‘bolesno nacionalističko laprdalo’ kakvim ga proglašava Šimleša, već i njegovo mišljenje ima težinu. Uostalom, trebamo li se rugati nepismenosti ili potražiti njezine uzroke?

Šimlešina elitistička generalizacija rezultat je dubljeg moralnog sljepila koje često pronalazimo unutar naoko progresivnog i politički korektnog govora, a koji zapravo u sebi sadrži čvrsto ukorijenjene predrasude prema Drugima i omogućuje njihovo perpetuiranje. No to je samo dio problema. Daljnje promišljanje otvara pitanje odnosa grada prema selu, ali i čovjeka kao kulturnog bića prema (nadiđenoj) prirodi, posljedice čijeg narušavanja svi osjećamo. Nepismenost tako nije etička kategorija koja podrazumijeva primitivizam i zlog dinarskog čovjeka, već je socio-ekonomski problem koji ukazuje na raslojenost društva na čijoj margini najčešće ostaju oni koji si visoko obrazovanje i skok na društvenoj statusnoj ljestvici nisu mogli priuštiti. Po njima se dakako može derati jer njihov pljesak nije važan. Borci za ljudska prava privilegiranih usrodotočeni su na klimanje glava nove buržoazije koja se konsolidira upravo u razlici spram nepismenih ‘primitivaca’ koji toj klasi ne mogu prismrditi. U tom smislu, bilo zbog loše gramatike, nezgrapnog tijela, krivih zubiju, neprikladnog mjesta rođenja ili najjeftinijeg mobitela u društvu, svi smo mi nečije ‘Rvatine’.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Jesmo li se dovoljno odužili hrvatskim junacima?

Objavljeno

na

Ovih dana obilježavamo obljetnicu mučki ubijenog hrvatskog redarstvenika Josipa Jovića, koji je nastradao u Plitvicama (31.3.1991.). Ubili su ga srpski četnici. Bio je prva žrtva hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata. Od tog događaja prošlo je dosta godina. Međutim, opet se vraćamo na početak i pitamo: Zbog čega u Hrvatskoj i službeno nema Junaka Domovinskog rata? Partizani, komunisti i Josip Broz Tito nakon II. svjetskog rata oko 1350 boraca proglasili su herojima. To su činili čak sve do 1973. A biti heroj u vrijeme Jugoslavije to je bilo „zanimanje“. Ti su heroji imali velike povlastice, od stanova, zaposlenja svoje uže i šire obitelji, pa do nezamislivih financijskih i drugih naknada. (Sve to sada uživaju njihova djeca i drugi.) Mnogi od njih imali su četiri razreda osnovne škole, (većina ni to),ali im je omogućeno da u godinu-dvije završe i fakultete, ili da kao „osmoškolci“ rade i u pravosuđu, kao suci. O njima su se snimali filmovi, pisale knjige. Oni su uz one koji su dobili (s dva svjedoka!) Spomenice 1941. bili „zakon“ u bivšoj državi.

Nema rata, a da nema junaka, dezertera i profitera.

Nu, jedan ipak postoji u kojem  nešto takvog „nije“ bilo – hrvatski Domovinski rat. U njemu „nije“ bilo takvih ljudi, odnosno za njih se službeno ne zna.

Sramotno, ali je tako.

Još je veća sramota što se pojedinim hrvatskim braniteljima, istinskim Junacima i pobjednicima Domovinskog rata, sudilo i sudi, što ih se progonilo, optuživalo i zatvaralo, čak i po tzv. zapovjednoj odgovornosti.

Sramota je također što Srbi proglašavaju narodne heroje četnike koji su ubijali, klali, protjerivali tijekom Domovinskog rata u Hrvatskoj. Dižu im čak i spomenike i po njima od Beograda do Ništa nazivaju ulice i trgove. O tome hrvatska politika (lijeva i desna) šuti, kao „ne bi se željeli miješati“.

Evo, ovih dana pušten je na slobodu srpski četnik, ratni zločinac Dragan Vasiljković. Hrvatski sud ga je prvo osudio na 15 godina zatvora, a poslije mu umanjio kaznu na 13,5. Od toga je gotovo 9 godina proveo u australskom ekstradicijskom zatvoru. Ako je taj dobio tako blagu kaznu, po kojem zakonu je hrvatski branitelj, dragovoljac Veljko Marić u Beogradu osuđen na 12 godina? Ili, za koga u Hrvatskoj postoje kazne od 40 godina, ako ne za takve?

Vasiljković je u Beogradu dočekan kao „narodni heroj“.

A kako se mi odnosimo prema onima koji su stvarali hrvatsku državu, a završili su u zatvoru? Najbolji primjer je Tomislav Merćep. A i Đuro Brodarac, Vladimir Milanković, Glavaš, a i niz drugih.

Dakle, zašto nemamo Junaka Domovinskoga rata?

Možda i zato što oni koji o tome odlučuju (svaka čast izuzecima) nisu sudjelovali u ratu, pa  ne znaju ni imena tih ljudi, odnosno borbe i razaranja od Vukovara do Škabrnje gledali su manje-više na televiziji.

Jedan od ratnih, legendarnih zapovjednika Vukovara Blago Zadro dobio je čin generala i sve počasti tek nakon smrti! A njegov zamjenik Marko Babić čak ni tada.

Eto, tako se mi odnosimo prema onima koji su najviše dali za slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu.

S druge pak strane, imamo junake, odnosno junakinje (Veljače, Pusiće, „babe“ i sl. ) koji se bore za „ljudska prava“. (Jesu li  oni ikada čuli za Katu Šoljić?) Osim što za svoje „civilne“ udruge primaju znatna financijska i druga sredstva, njih primaju i najviši državnici, koji nikad nisu primili ni jednog hrvatskog branitelja i stradalnika, a poglavito ne one koji su se borili za spas hrvatskih generala u Haagu.

Danas imamo nove junake – predstavnike Stožera Civilne zaštite, a još više zdravstvene djelatnike. Već su i djeca u njima prepoznala  nacionalne heroje. A ti ljudi, baš kao i hrvatski branitelji, bili su prisiljeni organizirati i velike proteste, ne bi li skrenuli pažnju na sebe i svoj slabo plaćeni rad, odnosno zasluge, ali i na „bagru“ u vrijeme Domovinskog rata.

Kod nas, nažalost, junaci se prepoznaju tek kad su mrtvi (a neki ni tada).

Nu, da se malo našalimo, hoće li biti „junaci“ i oni zbog kojih je Hrvatska u jeku najžešće epidemije koronavirusa  ostala bez najobičnijih zaštitnih maski za lice?

Ne bi nas iznenadilo da i njih danas-sutra proglase “junacima“, kad nam nabave maske i dezinfekcijska sredstva  po enormnoj cijeni!

Dakle, sve u svemu, gdje su hrvatski junaci?

Ili: je li dovoljno da im se s balkona samo plješće i pjeva?

Mladen Pavković

U Aržanu obilježena 29. obljetnica pogibije Josipa Jovića

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Županijski odbor HDZ-a BiH HNŽ: SDA nastavlja pripravljati koncepte uređenja izrazito centrističke i unitarne države

Objavljeno

na

Objavio

Ilustracija

Priopćenje za javnost, zapravo politički pamflet ŽO SDA HNŽ-a čisto je ”pranje savjesti” odnosno novi pokušaj brutalna napada, ”discipliniranja” i diskreditiranja HDZ-a BiH i njegovih dužnosnika, i to u jeku borbe protiv širenja zaraze koronavirusom koji je zaprijetio cjelokupnom čovječanstvu. Ovo svjedoči kako je na djelu nastavak niza udara i na HDZ BiH, ali i na cjelovit sustav ovako strukturirane BiH. SDA ne bira ni sredstva ni vrijeme i nastavlja pripravljati koncepte uređenja izrazito centrističke i unitarne države. S tog ih puta ne skreće ni ovaj strašni trenutak ugroze cijele naše domovine. Užas!

Iznudili ste naš odgovor pa, uz ovu temeljnu, slijedi još nekoliko činjenica:

– Niti je HDZ BiH niti je predsjednik Vlade HNŽ-a organizirao skup u konjičkom Igmanu, čija je izravna posljedica teško epidemiološko stanje u toj općini naše županije. Niti je HDZ BiH niti je predsjednik Vlade HNŽ-a birao kadrove u Općoj bolnici Konjic, ni drugdje u toj sredini, i to već dugih 30 godina. SDA tako niti može ”oprati ruke” niti može ”umiti obraz” niti, ponajmanje, može za to strašno stanje krivicu svaliti na bilo koga drugoga, tako ni na HDZ BiH ili na predsjednika Vlade HNŽ-a;

– Izvan svakoga razuma je tvrdnja da predsjednik Vlade HNŽ-a ne smije održati sastanke s kolegama iz susjednih županija bez da pita SDA! Predsjednik dr. Nevenko Herceg je upravo toga dana organizirao bitan sastanak sa čelnim ljudima općina / gradova i stožera civilne zaštite diljem HNŽ-a. O stajalištima čelnih ljudi Grada Konjica odnosno o suradnji s Vladom HNŽ-a i s predsjednikom Hercegom najbolje svjedoči sve izrečeno na sastanku i na konferenciji za novinare koja je uslijedila;

– Zbog strukture Vlade HNŽ-a i dobre prakse u njezinu radu, ministri iz reda HDZ-a BiH nikada nisu ni pokušali, a kamoli da su preglasali kolege iz reda SDA, što SDA brutalno radi, primjerice, u Vladi FBiH. Tko onda povlači ”jednosmjerne i jednonacionalne” poteze? Na koordinacijskim sastancima koje svako jutro organizira predsjednik Vlade HNŽ-a sudjeluju najodgovorniji ministri u ovom trenutku, prije svega iz resora zdravstva, financija i unutarnjih poslova;

– Neprijeporna je činjenica da je Vlada HNŽ-a poduzela sve što je u njezinoj moći kako bi zaštitila cjelokupno pučanstvo od širenja ove zarazne bolesti. Upravo je na prijedlog predsjednika Hercega unaprijed uplaćena jedna mjesečna tranša zdravstvenim ustanovama u HNŽ-u, tako i Općoj bolnici Konjic, uz sve druge poduzete mjere i stalno opremanje svih zdravstvenih ustanova;

– Zajedničkim naporima predsjednika Hercega i ministra dr. Gorana Opsenice dogovorene su i stručna ispomoć i značajna donacija konjičkoj bolnici. HDZ BiH i predsjednik Vlade HNŽ-a ne kalkuliraju kada razmišljaju kako pomoći ugroženima! To se ne može reći za niz aktivnosti SDA, počevši od raspodjele pomoći s viših razina do niza javno objelodanjenih privatnih i javnih donacija koje su isključivo namijenjene mjestima i bolnicama gdje su Bošnjaci nacionalna većina. Žalosno, neljudski, nehumano! Sramite se;

– Posebice je bilo degutantno čitati i slušati istupe izmanipuliranih boračkih udruga iz Konjica koje ste iskoristili kao političko ”topovsko meso” u vremenu kada su im obitelji u tolikoj zdravstvenoj ugrozi. Razuman čovjek ne može vjerovati što radite! Oni koji su pravili skupove i doveli epidemiološku pošast u cijeli sjever naše županije ”mažu oči” prozirnim ”umivanjem lica”, a izmanipulirani ljudi odapinju otrovne strelice na one koji im pomažu i koji ih liječe. I to sve dok se prvi čovjek tog ”igmanskog skupa” liječi u SKB-u Mostar, u bolnici koju je ”njegova” tvornica zaobišla u iznenadnoj i izdašnoj ”navali humanosti”;

– Čelni ljudi ŽO SDA HNŽ-a zalažu se za redizajniranje Stožera civilne zaštite HNŽ-a, što je potpuno protivno načelima na kojima je SDA politički ”prekomponirala” Federalni stožer CZ-a, ponovno udarivši time na hrvatske vitalne nacionalne interese, što nastavlja i iznimno opasnim naumom suspendiranja Ustava FBiH;

– Na kraju – Dogovor oko pomoći potresom pogođenom Zagrebu prihvaćen je na sastanku izaslanstava HDZ-a i SDA i to je samo kapljica u moru u odnosu na pomoć koju Zagreb, sada suočen s dvije strašne prirodne nepogode, godinama izdašno iskazuje spram cijeloga prostora naše županije i šire, a da o kontinuiranoj pomoći Republike Hrvatske Bosni i Hercegovini i ne govorimo.

Partnerski vam poručujemo – okanite se podmetanja i politiziranja u ovim teškim vremenima kada smo svi na meti ugroze od smrtonosnoga virusa! Pomozite nam radije uhvatiti se u koštac s ovom pošasti i, potom, graditi slobodnu, prosperitetnu, demokratsku i ravnopravnu BiH! Jeste li u stanju?

(ŽO HDZ-a BiH HNŽ)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari