Pratite nas

Reagiranja

Ugroze temelja opstanka Hrvatske su najveće u samoj Hrvatskoj.

Objavljeno

na

Oni koji su se posvetili borbi protiv hrvatskog naroda i hrvatske države stalno su napadali blaženog Alojzija Stepinca. Najnoviji takav napad je onaj u Sisku gdje mu „antifašisti“ zabranjuju podizanje spomenika. Napali su i ustašku kunu, ali to je bilo u vrijeme Predsjedinika Tuđmana, pa im je on brzo pokazao gdje im je mjesto. Napadali su i Hrvatski DRŽAVNI Sabor, pa i ZDS. Napadima se pridružuje svojim odlukama Ustavni sud RH a vlast na proslavi oslobođenja Dubrovnika nije smjela ni spomenuti HOS-ovce koji su ginuli na Srđu spašavajući Dubrovnik da se ne zamjere – kako kažu u najnovijem Hrvatskom tjedniku – PUPOVCU!

Pri tome se napadači, po svojim uzorima iz Srbije, stalno koriste lažima.

Tako i predsjednik Židovske općine Zagreb (ŽOZ) Ognjen Kraus na 79. obljetnice Kristalne noći kaže:

„Danas se u Hratskoj izjednačavaju antifašistički pokret i ustaški pokret. To je naša sramota.”, Tako je Kraus pred pedesetak okupljenih, među kojima su bili i veleposlanici Njemačke i Austrije te diplomatski predstavnici drugih zemalja ponaša kao sljedbenik poznate tvrdnje: „laž je Srbima najviše pomogla u njihovoj povijesti“.

Naime, nitko u Hrvatsko danas ne izjednačava tzv. antifašiste i ustaše. „Antifašisti“ su uvijek bili protiv neovisne hrvatske države, a ustaše su se borile za hrvatsku državu i to nitko kome je strana upotreba laži ne bi izjednačio.Sasvim suprotno, istina je da mnogi danas poistovjećuju taj „antifašizam“ s fašizmom. Zapravo sami „antifašisti“ to čine kada zbog suradnje ustaša s Hitlerovom Njemačkom proglašavaju fašističkim ustaški pokret pa i sve u NDH. Naime, poznato je kako su komunisti surađivali sa Hitlerom prije ustaša pa je SSSR podijelio s njim Poljsku.

Tako, zapravo ŽOZ organizira obiljetnicu prvog masovnog pogroma Židova u nacističkoj Njemačkoj zajedno sasamoproglašenim fašistima.

Kraus se, kao „antifašist“ samo bori za očuvanje jugokomunističke povjesnice bazirane na lažima.

Nedavno sam upozorio i na činjenicu kako su hrvatski komunisti rasli sa spoznajom da su njihovi ideolozi Mars i Engels govorili o Hrvatima kao najgorem narodu na svijetu. Zato je njima bijeg u tzv. Jugoslavenstvo bio nekakav spas od pripadnosti svom narodu. Iako već svi znate ponovit ću i ovdje moju pitalicu:

-Koja je razlika između četnika i Jugoslavena

-Četnik je pošteni četnik, a Jugoslaven je POKVARENI četnik.

Da, zar to nije SAMOMRŽNJA? AŽidovka Hannah Arendt nas uči:

„Odricanje od nacionalnih simbola je akt samomržnje.“

Kraus nije Hrvat, ali sve to dobro zna pa i kaže:

„Nije moguće imenovati komisiju koja bi, kao u Hrvatskoj, odlučivala što znači pozdrav ‘Za dom spremni’, koji je obilježio takozvanu NDH…“

Nemu kao deklariranom „antifašisti“ smetaju nacionalni simboli.

A simbol „antifašizma“ i njihove „borbe za Hrvatsku“ je danas među nama, To je g. NIKOLA ŠTEDUL kome sam i posvetio tekst! Kao što pokušavaju „ubiti“ Hrvatsku „antifašisti“ su pokušali ubiti i Štedula. Dva metka pogodila su ga u usta a četiri u tijelo, od kojih mu je jedan okrznio kralježnicu – nisu ga ubili. Kao što ne mogu ubiti Hrvatsku nisu uspjeli ni Štedula. I ne samo to. Štedul uči današnje vlasti kako se tom zlu treba suprostaviti pa je tako nedavno niz hrvatskih portala objavilo njegovu studijuU prilog raspravi Vijeća za suočavanje s prošlošću nedemokratskih režima. Dat ću ovdje neke djelove te studije o pozdravu ZDS. Naime, s obzirom da sam u mnogim svojim tekstovima i knjigama zastupao slična ili istovjetna gledišta, čini mi se da je dobro ovdje pokazati kakvi su pogledi g. Štedula, pogledi čovjeka čiji život toliko podsjeća na sudbinu naše domovine :

– Mnogi govore da uopće nije potrebno trošiti vrijeme na stvari kao što je ZDS, da to nije bitno … Ne slažem se, …, radi se na podrivaju temelja hrvatske države kao i  nacionalnog identiteta. Nije sam pozdrav kao takav bit problema nego način i razlozi radi kojih ga se osporava. Unatoč brojnim dokazima da je to pozdrav koji je usidren u duhu i povijesti našega naroda, razni “stručnjaci” stalno ponavljaju očite neistine da ZDS nema uporište u našoj ranijoj tradiciji, nego da je nastao za vrijeme NDH i da je stoga isključivofašistički. Kao što rekoh, tvrde to i stalno uporno ponavljaju političari lijevih i desnih opredjeljenja, prominentni intelektualci, akademici, pa i neki povjesničari, koji bi se kao znanstvenici u toj disciplini trebali strogo držati zadanih načela znanosti, a ne tvrditi nešto samo zato što je to u određenom trenutku politički oportuno, popularno, ili zato što mainstream mediji to nekritički prikazuju kao neupitnu istinu.

– Većina članova Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima izrazila je mišljenje da se o Jasenovcu više nema što raspravljati, a predsjednik Vijeća je odbio podržati inicijativu potpisanu od velikog broja ljudi, u kojoj ugledni akademici i intelektualci traže od HAZU da podrži i zaštiti organizirani znanstveni pristup u istraživanju naše povijesti.

– Pozdrav Za dom spremnipojavljuje se u ovakvom obliku 1932. godine u dokumentima Ustaša, organizacije nastale ubrzo nakon krvoprolića za vrijeme rasprave u beogradskoj Narodnoj skupštini 20. lipnja 1928., kad je Puniša Račić ubio Pavla Radića i Đuru Basaričeka i smrtno ranio Stjepana Radića, a Ivan Granđa i Ivan Pernar ranjeni su bez smrtnih posljedica. Dakle ustaški pokret nastao je kao izravna posljedica masakra u beogradskoj Skupštini, izvršenog nad legitimnim i na demokratski način izabranim parlamentarnim zastupnicima hrvatskoga naroda, kao odgovor na teror fašističkoga i terorističkoga nasilju nad hrvatskim narodom u monarhističkoj Jugoslaviji.

Dakle, ZDS zapravo simbolizira prvi ozbiljan otpor deklariranoj kraljevoj šestosječanjskoj diktaturi odnosno velikosrpskom fašizmu i terorizmu.

– Tadašnji ustaški otpor velikosrpskom fašističkom teroru pozdravilo je čak i onodobno vođstvo komunističke partije. Tj. komunisti tada nisu ZDS smatrali fašističkim pozdravom, niti ustaše fašistima, nego sasvim suprotno, smatrali su poželjnim i  opravdanim ustaški otpor protiv fašističke diktature kralja Aleksandra i njegova velikosrpskoga hegemonizma

–  U svim tadašnjim komunističkim glasilima, od Proletera, Našeg puta pa do partizanskog Vijesnika iz ratnih dana, vodstvo komunističke partije stalno je pisalo o neviđenom nasilju i teroru beogradskog režima, služeći se obično terminom  „vojno-fašistička diktatura i velikosrpska hegemonija“. Upravo u tom razdoblju Ustaše su se čitavo desetljeće borili protiv Fašizma, služeći se pozdravom Za Dom Spremni.

– Ogromna većina Ustaša su i kasnije za vrijeme rata u NDH ostali ono što su bili i kad su se borili protiv krvave fašističke diktature kralja Aneksandra – dakle ostali su borci u obrani svoje tek uspostavljene države, služeći se pozdravom ZDS – doduše, kasnije modificiranim u NDH za određene prigode u  – Za Poglavnika i Dom Spremni.

– Štedul odgovara i na pitanje Kada su i zašto komunisti počeli ustaše nazivati fašistima? Komunisti su se stavili na čelo partizana i NOP-a, s tada glavnim ciljem da tek uspostavljenu NDH unište. To je pravi uzrok i začetak tadašnjega GRAĐANSKOGA RATA. (Treba istaknuti da velik dio partizana možda nije bio ni svjestan o čemu se zapravo radilo.) … Da nije bilo tako onda bi se komunisti i partizani borili protiv Paveličevoga režima, a ne protiv države. I tu leži pravi razlog zašto su komunisti odjednom morali ustaše proglasiti fašistima, izdajicama i tuđim slugama a njihov pozdrav ZDS fašističkim. Paradoksalno, boriti se u obrani svoje domovine i biti izdajicom!? Ali kako bi komunisti inače mogli opravdati svoju borbu protiv ustaša i domobrana, koji se nisu borili za bilo koju ideologiju, nego su se borili protiv – kako su je komunisti zvali – vojno-fašističke velikosrpske monarhije u obrani svoje domovine i svoje tek uspostavljene države -NDH. Komunisti su pak, zajedno s partizanima i po nalogu Kominterne, nakon raskida sporazuma između Hitlera i Staljina, morali promijeniti svoju politiku i boriti se za uspostavu nove Jugoslavije, a to je bilo nespojivo s postojanjem samostalne hrvatske države, pa je i NDH trebalo proglasiti fašističkom, da bi bilo opravdano rušiti ju i boriti se protiv svih onih koji su ju branili, pa i proglasiti ih izdajicama i fašistima, po boljševićkom obićaju ….

– Kad su 1989. Gorbačova pitali što misli o sporazumu između Hitlera i Staljina neposredno prije Drugog svjetskog rata, on je odgovorio da je to bila opravdana odluka jer se radilo o spašavanju SSSR-a i tamošnjih naroda. Zašto bi taj slučaj bio politički i moralno opravdaniji od onoga što je napravio Pavelić? Hrvatski narod u to doba sasvim sigurno nije bio izložen manjoj pogibelji od Rusa i drugih naroda u SSSR-u. Napokon, zašto bi bilo s moralnog stanovišta opravdanije za zapadne sile, zbog ugroze od Hitlera, ući u savezništvo sa Staljinom, koji je imao radikalno drukčija ideološka stajališta i svjetonazorska uvjerenja. Zapadni saveznici su ipak imali veći izbor jer nije im prijetila onakva pogibelj s kakvom je bio suočen Pavelić i hrvatski narod, koji i nije imao stvarnoga izbora.

– Kako se pozdrav ZDS može uspoređivati sa Zig Hail? Kako se Ustaše kao branitelje svoje domovine može uspoređivati s agresorskom vojskom Trećeg Reicha, čiji je cilj bio u ime nazi-fašističke ideologije osvajati i pokoravati svijet?

Zato ću ovaj tekst i završiti Štedulovim riječima:

-A ovih dana imamo priliku vidjeti kako se na očigled istinu krivotvori i tumači kao da smo svi odjednom oboljeli od neke kolektivne amnezije, pa se Domovinski obrambeni rat naziva građanskim, branitelje se proziva fašistima, Tuđmana i sve koji su ga slijedili ustašama. Možemo lako zamisliti kakva bi novija povijest bila da smo rat izgubili, da su tu povijest kao pobjednici tumačili i pisali naši susjedi i domaća peta kolona. Bilo je dosta pokušaja da se i branitelje iz Domovinskog rata stigmatizira kao apsolutno zlo. Da je rat izgubljen lako je zamisliti kakva bi sudbina branitelja bila. Ne treba se zavaravati, bili bi sotonizirani isto kao i ustaše. Progon HOS-a i njihovog vojnoga pozdrava samo je predigra za ono što bi uslijedilo ako se svi skupa ne bismo tomu ozbiljno suprostavili.

HVALA gospodinu Štedulu i svima vama!

Akademik Josip Pečarić

Posvećeno g. Nikoli Štedulu

Nikola Štedul: U prilog raspravi Vijeća za suočavanje s prošlošću nedemokratskih režima.

facebook komentari

Reagiranja

Ministarstvo branitelja odbacuje kritike na rad Povjerenstva za žrtve seksualnog nasilja

Objavljeno

na

Objavio

S obzirom veliku zainteresiranost medija te učestale medijske napise i komentare kojima se insinuiraju nepravilnosti u radu Povjerenstva za žrtve seksualnog nasilja te se iznose neprovjereni podaci i proizvoljni zaključci, radi potpunog, istinitog i objektivnog informiranja hrvatske javnosti dužni smo reagirati i izvijestiti o sljedećem:

Vezano uz odluku Ministarstva hrvatskih branitelja temeljem zahtjeva za ostvarivanje statusa i prava po Zakonu o pravima žrtava seksualnog nasilja za vrijeme oružane agresije na Republiku Hrvatsku u Domovinskom ratu (NN 64/15) obavještavamo Vas kako je prema stanju spisa u predmetu M. K. utvrđeno da je zahtjev podnijet 3. lipnja 2016. putem opunomoćnika Zajedničkog odvjetničkog ureda iz Splita. Uz zahtjev stranke priložena je preslika optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Splitu. Drugi dokazi koji su mogli biti od utjecaja na davanje mišljenja Povjerenstva za žrtve seksualnog nasilja, odnosno na odluku o priznavanju statusa žrtve seksualnog nasilja u Domovinskom ratu i pripadajućih prava, nisu bili priloženi.

Podnositeljica zahtjeva nije priložila nikakvu medicinsku dokumentaciju kao dokaz o proživljenom seksualnom zlostavljanju. Budući da podnositeljica zahtjeva ne živi u Republici Hrvatskoj, u postupku pred Povjerenstvom nije neposredno sudjelovala i nije postojala mogućnost uzimanja iskaza na okolnost događaja koji je bio osnova za podnošenje zahtjeva.

Povjerenstvo je na sjednici održanoj 12. siječnja 2017. raspravljalo o zahtjevu podnositeljice i dalo je negativno mišljenje. Ističemo kako je sastav Povjerenstva multidisciplinaran te je svih sedam članova Povjerenstva mišljenje donijelo jednoglasno. U konkretnom slučaju, u predmetu M. K. Povjerenstvo je raspravljalo u sastavu: dva diplomirana pravnika, dva doktora medicine specijalista psihijatrije, jedan specijalist kliničke psihologije, jedan doktor medicine specijalist infektologije i jedan doktor medicine specijalist ginekologije i porodništva.

Povjerenstvo djeluje kao stručno i neovisno tijelo, a ne kao političko tijelo kako to insinuiraju pojedini mediji u svojim senzacionalističkim objavama te daje mišljenje je li stranka žrtva seksualnog nasilja na temelju raspoložive medicinske i druge dokumentacije, a ne na temelju senzibiliteta ili emocija njegovih članova. Primarna je zadaća Povjerenstva, ako ne postoje činjenice i dokazi koji su utvrđeni u kaznenom postupku ili ako ne postoji pravomoćna sudska presuda donesena u postupku vezanom za počinjenje seksualnog nasilja u Domovinskom ratu, objektivizirati prosudbu na temelju procjene iskaza uzetog od podnositelja zahtjeva kao i ostalih dostatnih elemenata, prvenstveno raspoložive vjerodostojne medicinske dokumentacije o posljedicama traumatskog događaja.

U postupku za ostvarivanje prava iz uvodno citiranog Zakona, Povjerenstvo za žrtve seksualnog nasilja primjenjuju načelo rodne jednakosti i ravnopravnosti bez diskriminacije stranaka po bilo kojoj osnovi.

Temeljem nalaza i mišljenja Povjerenstva, Ministarstvo hrvatskih branitelja u predmetu M. K. donijelo je odluku/rješenje kojim je odbijen zahtjev podnositeljice. Protiv predmetnog rješenja tužbom je pokrenut upravni spor. Uz presliku tužbe Ministarstvu je dostavljena i presuda Županijskog suda u Splitu od 3. travnja
2017. Nedvojbeno je kako u trenutku raspravljanja Povjerenstva i donošenja odluke Ministarstva nije bilo presude u konkretnom slučaju. Napominjemo kako kazneni postupak još uvijek nije pravomoćno okončan te
ga ne možemo komentirati.

Stranka u upravnom postupku kojeg provodi Ministarstvo hrvatskih branitelja nakon donošenja rješenja ima mogućnost ulaganja pravnog lijeka podnošenjem tužbe, što je M. K. iskoristila. Dakle, rješenje kojim je M. K. odbijena sa zahtjevom nije konačno.

Kako je u tijeku upravni spor u kojem je Ministarstvo stranka u postupku, nismo u mogućnosti komentirati njegov daljnji tijek. Nakon donošenja odluke nadležnog upravnog suda, Ministarstvo će odluku u cijelosti poštivati.

Budući da su dva sudska postupka u tijeku, senzacionalistički napisi koji su proteklih dana objavljeni u brojnim medijima mogu se tumačiti kao svojevrsni pritisak na rad sudova. Iznošenjem paušalnih navoda u svezi predmeta M. K., svojevoljnim tumačenjem procedura te kritiziranjem rješenja Ministarstva kao i stručnog mišljenja Povjerenstva za žrtve seksualnog nasilja manipulira se javnošću.

U objavljenim novinarskim tekstovima spominje se kako je primjer nerješavanja zahtjeva M. K. pokazatelj manjka senzibiliteta Vlade RH prema civilima stradalnicima rata te kako je upitna profesionalnost i nepristranost članova Povjerenstva, uz osvrt kako se radi o najdelikatnijem primjeru politizacije i neprofesionalizma.

Ističemo kako Povjerenstvo nije osnovala Vlada Republike Hrvatske već je imenovanje članova i njihovih zamjenika, temeljem uvodno citiranog Zakona, u nadležnosti ministra hrvatskih branitelja. Ministar hrvatskih branitelja ne utječe na rad Povjerenstva, kao ni na njegove odluke.

Sve primjedbe i kritike upućene na rad Povjerenstva za žrtve seksualnog nasilja neutemeljene su i u potpunosti ih odbacujemo. Stručnost i kompetentnost članova Povjerenstva je neupitna i u svako vrijeme podliježu propitkivanju zainteresirane javnosti.

Vezano uz primjedbe o stanju (ne)rješavanja zahtjeva za ostvarivanje statusa i prava po Zakonu o pravima žrtava seksualnog nasilja za vrijeme oružane agresije na Republiku Hrvatsku u Domovinskom ratu, obavještavamo Vas kako je do 22. studenoga 2017. Ministarstvo zaprimilo ukupno 213 zahtjeva, na temelju rada Povjerenstva donijelo je 202 rješenja, dok je preostalih 11 zahtjeva u postupku rješavanja.

Ministarstvo hrvatskih branitelja osuđuje svaki pokušaj manipulacije javnosti netočnim tvrdnjama, nepotpunim informacijama i neutemeljenim zaključcima te odbacuje svaku insinuaciju kako su u radu Povjerenstva odluke temeljene na bilo kojem obliku diskriminacije ili političkoj dimenziji. Povjerenstvo svakom zahtjevu pristupa nepristrano i stručno, nedvosmisleno primjenjujući zakonske odredbe prema najvišim profesionalnim standardima.

Ministarstvo hrvatskih branitelja

facebook komentari

Nastavi čitati

Reagiranja

Elizabeta Gojan u polupismenom komentaru branitelje nazvala “Ruljom”

Objavljeno

na

Objavio

U očekivanju nedjelje – “DAMIN” GAMBIT

Elizabeta Gojan je u polupismenom komentaru na Facebook zidu svoje kolegice Maje Sever napisala kako se Hrvatska radiotelevizija “povlađujući rulji odrekla svog čovjeka” jer se HRT javnim priopćenjem ogradila od stajališta Aleksandra Stankovića o “građanskom ratu u Hrvatskoj”:

“Samo ću napisati da tako to krene…odreknu se priopćenjem povlađujući rulji, oni koji trebaju stati, pod svaku cijenu, uz svog čovjeka…prošla to…zanimljivo, ne rješavaju to, po uzoru na premijera, kao unutarnju stvar…nego trkom u javnost, bauljajući po Ustavu floskulama… “ 

Nije mi sasvim jasno je li ona to “ruljom” nazvala nas gledatelje i pretplatnike Hrvatske radiotelevizije, ili samo hrvatske branitelje iz Domovinskog rata i njihove udruge jer su javno izrazili svoje ogorčenje informativnim razgovorom Aleksandra Stankovića Nedjeljom u dva sa hrvatskim braniteljem Predragom Peđom Mišićem.

Naime samodopadno agresivni Stanković, uz stavljanje soli na ranu svog ‘nesretnog’ gosta kojemu se rođeni brat borio na strani agresorske JNA, a majka je otišla u Beograd), samo što ga nije vezao za radijator i čupao mu nokte ne bi li ga prisilio da prizna da je u Hrvatskoj zapravo bio “građanski rat”, komentirao je Mario Profaca.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari