Pratite nas

Satira

Uhićenje ‘atentatora’ s Dolca, događaj je desetljeća, garant!

Objavljeno

na

Agrokor, Mamić, Bandić, Uljanik, 3. MAJ, Afera sms…ma dajte, prosim vas lepo, sve je to luk i voda u odnosu na skandal nad skandalima koji je potresao (i još uvijek trese) Hrvatsku, a bogme i region (kak’ vele naši istočni susedi).

Što sve može napraviti komadić limuna ako se baci u pravo vrijeme na pravo mjesto! Za nevjerovati! Gotovo smo očekivali objavu rata od strane bivšeg Šešeljevog potrčka Ace Vučića. Malo je falilo da s kosovske granice povuče jednu diviziju i pošalje je ravno na Zagreb u obranu svoga Milorada. A kako i ne bi, kad ga vidi onako tužnog, jadnog i žalosnog, nemre mu nikako bit’ svejedno. Da nisam okorjeli hrvatski nacionalist (i stoga potpuno neosjetljiv na patnje spomenute žrtve “atentata”), zasigurno bi i mene ganula njegova tugaljiva, čak paćenička faca. Pamtim je zadnjih tridesetak godina i uvijek mi nekako jednako snuždena, melankolična, tugaljiva, ali zadnjih dana kao da je postala za nijansu još depresivnija, mračnija…

Nije ni čudo. Jesu li vas kad gađali komadićem limuna na javnom mjestu? Nisu, dakako. Zato i ne možete razumjeti tu bol, neizvjesnost, psihozu koju izaziva nesretni ogavni agrum na kojega normalni ljudi ne mogu ni pomisliti a da ne iskrive facu skroz na skroz, do neprepoznatljivosti.

Da, upravo tako. Nekima je i sama pomisao na limun odvratna i blokira im čak normalne fiziološke reakcije, uključujući osjetila okusa, probavu i motoriku.

Ne vjerujete? Pitajte trubače i klarinetiste, neka vam oni kažu!

Eto, čuo sam prije par godina kako je neki nestašni posjetitelj jednog trubačkog koncerta (čini mi se negdje u Beogradskom pašaluku odnosno Šumadiji – ali nemojte me držati za riječ) izazvao skandal i namjerno “minirao” priredbu.

Kako?

Vrlo jednostavno.

Sjeo je u prvi red i prije nego su trubači puhnuli u svoje instrumente, usred tišine koja je nastala u dvorani, pozvao jednoga od njih po imenu. I, naravno, on i nekoliko njegovih kolega okrenu se i pogledaju u tom smjeru, kad ono…čovjek liže kolut limuna i to lagano, prelazeći jezikom preko cijele površine odvratnog kiselog agruma – gore, dolje, gore, dolje, gore, dolje i tako sve dok ga redari nisu izbacili van s glavom prema naprijed.

A na pozornici, društvo se priprema započeti koncert. Dižu trube, probaju puhati, domunđavaju se, osvrću, opet probaju, ali, jok! Ne ide. Usta im se skupljaju, slina curi, ponekad se iz nekog od instrumenata otme poneki zvuk nalik na škripanje vrata ili mukanje rogate stoke, ali nema šanse da orkestar započne išta od planiranih numera.

Potrajalo to jedno vrijeme, sve dok raja pozornicu nije zasula kojekakvim predmetima, a trubači trkom pobjegli put garderobe.

Tko će cijeloj dvorani objasnit’ da je za sve kriv limun!? Platili karte i traži svirku, a ne kravlje mukanje.

Vjerovali ili ne, baš tako je bilo.

I što mislite, narode, da sad, primjerice, Culej, Glasnović ili Zekanović ovaj recept primjene u vrijeme kad se Milorad Pupovac nakašlje i pripremi za svoj pledoaje za saborskom govornicom!? Da netko od njih uzme i liže limun (kao onaj nesretnik na koncertu u Beogradskom pašaluku)!? Možete li zamisliti čemu bi tek onda sličila faca našeg frontmena manjinske političke misli i kakva bi katastrofa uslijedila nakon što mu se usne skupe, slina procuri na mikrofon, a riječ zapne u grlu?

Mislim da bi taj događaj nadmašio čak i onu aferu na Dolcu, kad je spomenuti komadić agruma bio uporabljen kao dalekometno oruđe, na sramotu svih nas, pogotovu “atentatora” (kojega će to koštati skoro 1.500 kuna – pa neka se sad misli!).

Baš me živo zanima, smije li tko od spomenutih (ili bilo koji drugi zastupnik) ponijeti limun u saborsku dvoranu i liznuti ga pred Miloradom!

 

Zlatko Pinter

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Satira

GUŽVA U PUDLIČINOJ ČETVRTI

Objavljeno

na

Objavio

Veseloigra paradajzerska

Uloge: DRUG PUDLICA (ne vidi se, spava), DRUGARICA PUDLICA (njegova zakonita drugarica), gomila od pedesetak ljudi i manja gomila novinara.

Sve bliže su nam izbori za predsjednika Hrvatske; brojni kandidati u tajnosti se spremaju napasti narod svojim slatkim obećanjima i „čvrstom rukom“! He, he, he… Eto, zamislimo druga Pudlicu kao budućeg predsjednika Leve štale u rasulu, jer da joj se vraća kao kakav spasitelj. Svi levoštalci su sretni, jer sada će oni pokazati svoje zube (tko ih ima!) čitavoj Hrvatskoj.

Drug Pudlica se smiješi, prima čestitke, plješću mu, a on klima glavom kao onaj umjetni psić nekoć u automobilima iznad „gepeka“! I prođe šest mjeseci, a ništa se ne deša… događa! Zatim su levoštalci odlučili protest… prosvjedovati pred kućom druga Pudlice.

SVI: Pu-dli-ce, ja-vi se, Pu-dli-ce, ja-vi se…!
Na prozoru se pojavi Pudličina drugarica u šlafroku i s viklerima u kosi.

PUDLIČINA DRUGARICA: Kakva je to galama, što se derete?

SVI: O-će-mo Pu-dli-cu, o-će-mo Pu-dli-cu!

PUDLIČINA DRUGARICA: Nemojte ga uznemiravati, drug Pudlica je zauzet.

PRVI IZ GOMILE: Gos… Drugarice, mi želimo promjene! Ne može se više ovako.

PUDLIČINA DRUGARICA: Dajte, ljudi, drugovi, drug Pudlica je strašno umoran…

DRUGI IZ GOMILE: On spava, ha?

PUDLIČINA DRUGARICA: Pa… Da, spava, zato nemojte vikati.

TREĆI IZ GOMILE: Drugarice i gospođo, neka ustane, ovdje svi ustaše, jer…

PUDLIČINA DRUGARICA: Gdje su ustaše, kakvi ustaše?!

ČETVRTI IZ GOMILE: Mi, mi ustasmo, mi, socijaldemokrati i članovi partije!

PRVI IZ GOMILE: Stranke!

DRUGI IZ GOMILE: Tako je, demokratske promjene želimo!

TREĆI IZ GOMILE: Oćemo vlast!

PRVI IZ GOMILE: Mi smo, druže, partija, a ne stranka!

ČETVRTI IZ GOMILE: Svejedno, isto je, partija ili stranka, moramo se boriti do posljednjeg čovjeka!

SVI: Tako je! Dolje ova vlast! Dolje izbori! Ua, Endeha!…

PUDLIČINA DRUGARICA: Molim vas lijepo, smirite se, moj bračni drug je itekako voljan za demokratske promjene, ali nije mu lako…

TREĆI IZ GOMILE: Nikome od nas nije lako!

PUDLIČINA DRUGARICA: Stvarno mu nije lako. Ali upravo je nešto pametno učinio!

SVI: Što, šta, što!?

PUDLIČINA DRUGARICA: Okrenuo se je na drugu stranu! Spava kao zaklan. A kad se probudi…

SVI: Što, šta, što?

PUDLIČINA DRUGARICA: Donijet će nekakve odluke.

PRVI IZ GOMILE: Ma nemojte? Oće li paštetu ili marmeladu za doručak, je li?

DRUGI IZ GOMILE: Jakih mi promjena!

PETI IZ GOMILE: Drugarice Pudlice, dok vaš bračni drug spava, ogromna ustaška zmija plazi svuda oko nas.

ČETVRTI IZ GOMILE: Brrr…!

TREĆI IZ GOMILE: Gospođo Pudlice, neka druga Pudlicu ne vrijeđa, ali sav teret je pao na naša leđa!

DRUGI IZ GOMILE: Mi protestiramo i prosvjedujemo, televizija nas prati, radio nas prati, novine pišu o nama, svi nas podržavaju, a on spava!? Pa gdje toga ima?

PUDLIČINA DRUGARICA: Tko spava?

PETI IZ GOMILE: Pa taj vaš bračni drug, a naš predsjednik… promjena… ili partije… Više ne znam kako se zovemo…

DRUGI IZ GOMILE: Paradajzeri!

PETI IZ GOMILE: Ma što paradajzeri?

PRVI IZ GOMILE: Tko je rekao paradajzeri?

DRUGI IZ GOMILE: Tako nas je nazvao onaj divljak iz Rijeke, primitivac jedan!

TREĆI IZ GOMILE: A koji divljak i primitivac iz Rijeke?

ČETVRTI IZ GOMILE: Ima tamo malo više divljaka i primitivaca!

PETI IZ GOMILE: Ma onaj raščupani Posarić, Siniša Posarić! Da smo levoštalci, kaže on!

PRVI IZ GOMILE: A, štalu mu smrdljivu, zatucanu, platit će on!

PETI IZ GOMILE: Pa je li taj Posarić nekakav desničar?

DRUGI IZ GOMILE: E, on kaže da nije desničar nego ljevičar kao dr. Ante Starčević koji da je bio „najčišća hrvatska ljevica“!

TREĆI IZ GOMILE: A mogu misliti…

ČETVRTI IZ GOMILE: Gospođo predsjednikovice, što Vi mislite o tome? Što misli drug predsjednik, naš Ivo?

PUDLIČINA DRUGARICA: Ja tog Posarića ne poznam i ne znam kakve veze ima on s mojim zakonitim bračnim drugom… Ali, drugovi, gospodo, molim vas za malo strpljenja, malo mira za druga Pudlicu.

PETI IZ GOMILE: Nema mira dok traje obnova!

PRVI IZ GOMILE: Kaže se: „Nema odmora dok traje obnova“!

ČETVRTI IZ GOMILE: Tako je! Povijesna i historijska misao koju uvijek moramo imati na umu!

PETI IZ GOMILE: Ali ne rimuje se baš…

PRVI IZ GOMILE: Kakve to veze ima rimuje se ili ne?

PUDLIČINA DRUGARICA: Slušajte me ljudi ljudski, čitavu večer je nešto skladao na glasoviru, a zatim se je umorio i odmah prilegao. Ali malo sutra će on donijeti neke važne odluke, pripremit će program i plan rada. Budite sigurni. Evo, i ja ću mu pomoći kad sutra ustane na svoje zdrave noge. Molim vas lijepo, raziđite se, idite svojim bračnim drugaricama, djevojkama, ljubavnicima i ljubavnicama – tko što i koga ima već – sigurno su zabrinute za vas. Laka vam noć svima, ne samo njima!
I tako Pudličina drugarica zatvori prozor i spusti rolete.

PETI IZ GOMILE: Jebeš ti ovakvog predsjednika i ovu njegovu…!

ČETVRTI IZ GOMILE: Pa daj mi konačno objasni jesmo li mi partija ili stranka!

PRVI IZ GOMILE: Stranka! Mi smo Stranka demokratskih promjena!

DRUGI IZ GOMILE: A meni je ljepše Socijaldemokratska partija, onako… svjetski.

TREĆI IZ GOMILE: Ali službeno, kako se službeno zovemo?

ČETVRTI IZ GOMILE: Ko da je važno! Ajde, ne ćemo se držati slova zakona ko pijan plota!

DRUGI IZ GOMILE: I meni je svejedno kako se zovemo, samo da budemo čvrsti i organizirani. Bolje Mi nego Oni!

TREĆI IZ GOMILE: Dobro je da smo prosvjedovali pod Pudličinim prozorom.

PRVI IZ GOMILE: Zašto?

TREĆI IZ GOMILE: Vidjeli smo ljubaznu Pudličinu drugaricu, fina gospođa…

PETI IZ GOMILE: Jebeš ti gospođu, vidjet ćemo sutra što će biti.

PRVI IZ GOMILE: Pa rekla je baš to Pudličina drugarica.

DRUGI IZ GOMILE: Što je rekla?

PRVI IZ GOMILE: Malo sutra!

Slijedi razlaz. Do daljnjega!

Siniša Posarić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Satira

DAN KADA JE PAO PRVI HRVATSKI BORBENI ZRAKOPLOV

Objavljeno

na

Objavio

Iz visoko pozicioniranog izvora saznajemo kako će predsjednica Kolinda Grabar Kitarović uskoro sazvati hitnu sjednicu Vijeća za nacionalnu sigurnost radi pada prvog hrvatskog borbenog zrakoplova 15. siječnja 2019. na prostoru Hrvatskog sabora, a radi bitno umanjene zračne sigurnosti.

Jednim od dva zrakoplova doniranih od komunističke partije sa zemlje je upravljao ministar obrane kojom prilikom je došlo do pada zrakoplova. Kako je zrakoplov bio u bespilotnom obliku upravljanja nije bilo ljudskih žrtava. Sreća što je u tom trenutku sabornica, a kao i uobičajeno, bila gotovo prazna pa su izbjegnute ljudske žrtve. Priča se kako će radi velike materijalne štete predsjednik stranke “levata“ opet postaviti pitanje „ Di su pare“. Da tragedija bude još veća netko je odmah iz srušenog zrakoplova ukrao radio s crnom kutijom pa će tako biti gotovo nemoguće rasvijetliti ovaj događaj.

Situacija u sabornici toliko je kulminirala da je premijer želio jednostavno preći preko mosta no zaustavio ga je sinjski alkar stajući u sridu, bojeći se urušavanja mosta radi njegove već bitno uzdrmane strukture. Zbog delikatnosti događanja mediji samo polu-izvještavaju o događaju kako se situacija ne bi bitno usložila. Hrvatski puk ostao je zgranut događanjem, a još više činjenicom kako s mjesta događaja nije izvještavao Andrija Jarak. Inače predstavnici izvansaborskog kluba sirotinje poslali su apel sabornicima za smirenje situacije s naznakom kako će to, a ako i uvijek do sada, platiti hrvatska sirotinja te to neće utjecati na primanja zastupnika. Oduševljeni sabornici svesrdno su prihvatili ovaj prijedlog.

Tijekom ovog zasjedanja jedan od zastupnika manjinaca upitao je kada će se u „sudstvo“ uvesti jezici manjina. Neki kažu da bi to s obzirom na broj sudova i broj nacionalnih manjina u RH dovelo do znatno većeg zapošljavanja dok drugi smatraju kako je to nemoguće jer će u Hrvatskoj uskoro ostati samo saborski zastupnici i lideri političkih stranaka. Prema njima to bi značilo novi uvoz jeftine radne snage iz „visoko razvijenih zemalja regiona“. Brojni odlasci mladih i stručnih ljudi u inozemstvo zabrinuli su i poslodavce koji se čudom čude kako mladima nije dovoljna plaća od 2.500 kuna pa nad kruhom traže pogaču odlazeći u inozemstvo. Pojedinci smatraju kako bi se u cilju rješenja nedostatka radne snage trebalo radni vijek produžiti do 75 godina jer bi se time ušparala znatna sredstva mirovinskog fonda. Opravdanje svoje teorije objašnjavaju činjenicom kako mladi i tako ne žele ostati u Domovini te zaključkom kako će manje radnika odlaziti u mirovinu, a oni koji odu u mirovinu neće dugo opterećivati mirovinski fond. Svojoj teoriju potkrepljuju geslom: „Napustimo emocionalno – djelujmo racionalno“. Porastom rastava braka i legalizacijom isto-spolnih zajednica i legalizacijom pobačaja stvorit će se preduvjeti za brzi demografski razvoj pa će tako problem nedostatka radne snage biti riješen zauvijek.

Nije moguće ne spomenuti oduševljenje gospode iz kontejnerskog modela prehrane nakon uvođenja razvrstavanja otpada. Navode kako im je to znatno olakšalo rad i sačuvalo visoke vrijednosti namirnica i zahvaljuju „čudovitom Milanu“ na vrlo brzom provođenju odluke o razvrstavanju otpada. To im je omogućilo brži rad pa tako i obilazak više kontejnera. Oni također pozdravljaju sve veći broj fontana jer tako konačno dobivaju potrebitu higijensku infrastrukturu. Iz dana u dan Milanu sve više raste rejting, a kako i ne bi kad on jedini zapošljava i to 365 dana u godini. Zlobnici kažu da u cijeloj Švicarskoj nema toliko zaposlenih kao u Holdingu. Cijene Holdinga toliko su pale da i sirotinja s oduševljenjem žuri platiti račune. Više gotovo da i nema neplatiša. Zato ne čudi što mnogi čudovitog Milana nazivaju Delaj Lama i zagovaraju podizanje njegovog spomenika na nekoj vrlo atraktivnoj Lokaciji. Oni najvatreniji rado bi maknuli Jelačića i na Trg postavili čudovitog Milana i to s pogledom usmjerenim prema Peščenici.
Sva silna postignuća vladajućih elita i to bez bilo kakvog favoriziranja pojedinih nakupina gotovo i nije moguće nabrojati. Situacija se toliko popravila da radništvo može cijele dane provoditi na terasama kafića i restorana, a istovremeno BDP raste stopom na kojoj nam zavide i najmoćnija svjetska gospodarstva.

Tko ne bi volio živjeti u takvom raju?

Zoran Čapalija – Čaplja

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari