Pratite nas

Komentar

Uhićenje Bandića – politička provokacija i skretanje pozornosti sa slučaja Perković!

Objavljeno

na

 

U zemlji slijepaca opet treba reći istinu. Suđenje Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču – duhovnim ocima Ive Josipovića i Zorana Milanovića u Njemačkoj, događaj je broj jedan u ovom političkom desetljeću. Europska javnost toga je svjesna, ali hrvatska, izgleda ipak nije. Već danas o tom slučaju u hrvatskim “mainstream” medijima – ni riječi. Vidjet ćemo što će biti sutra i preksutra… Mogu se kladiti da će se većina medija fokusirati na “slučaj Bandić” te da o Perkoviću neće objavljivati ili će izvještavati tek minimalno.

To u ovom trenutku odgovara isključivo Ivi Josipoviću, kojem nije u interesu da njegova kampanja cijelo vrijeme bude povezivana sa suđenjem u Njemačkoj. A to je neminovno (npr: još uvijek nije smijenio Aleksandra Sašu Perkovića). Druga osoba kojoj odgovara uhićenje Milana Bandića je – Zoran Milanović. On u svojim rukama čvrsto drži poluge represivnog “hrvatskog” sustava i provodi, zajedno s Rankom Ostojićem diktaturu Pnuskoka. To je, uostalom, potvrdio i njihov bivši ministar i drugi čovjek Vlade – Slavko Linić. Milanu Bandiću, Slobodanu Ljubičiću i Petru Pripuzu Milanović je napravio ono što nije uspio učiniti Slavku Liniću.

Scenarij ide otprilike ovako: Milanović prišapne na uho Ostojiću: – Odradite Bandića. I oni ga odrade, a “institucije” dalje po inerciji “rade svoj posao”… Nesposobni premijer čija stranka u ovome trenutku ima svega 15 posto, odjednom će se svidjeti “javnosti”. A “javnost” su YUtarnji list, Radmanova TV i slični. Siguran sam da će Milanoviću nakon uhićenja Bandića “popularnost” odjednom “porasti” – u naručenim anketama.

U svakom slučaju – bez obzira na to što tko mislio o Milanu Bandiću – ovaj slučaj je samo još jedan u nizu dokaza da živimo u zemlji u kojem se prvo hapsi, a onda ljude stišće da budu “drukeri” i osuđuje ih se bez materijalnih dokaza, na temelju tračeva, rekla-kazala priča i optužnica koju pišu urednici YUtarnjeg lista, a diktiraju im Vuk Đuričić i slični… Bivši ministar Rončević uhapšen je i oslobođen – uništena mu je karijera i privatan život – i nikome ništa. General Mladen Kruljac – napakirali su mu i opet – nikome ništa. Ni Zagorčeve dragulje nitko nije vidio! Ivo Sanader, ma šta god netko mislio o njemu – osuđen je u slučaju, u kojem je 5 milijuna mita uzeo netko drugi – Robert Ježić, koji taj novac nikada nije vratio, a Ivi Josipoviću donirao je 200.000 kuna za kampanju! Najveću stranu investiciju – onu mađarskog MOL-a tešku više od 2 milijarde eura (keš love) “hrvatsko pravosuđe” je kriminaliziralo i onda se zajapureni Milanović pita – zašto nema stranih investicija?! Pa ljudi moji, oni već 5 godina samo hapse i ulijevaju ljudima strah u kosti. Troše milijune hrvatskih poreskih obveznika i optužuju političke protivnike. Je li Milanović – koji stoji iza hapšenja Milana Bandića, uopće svjestan da za godinu dana neće biti na vlasti?! I što ako on po istome receptu dođe na red? Hoćemo li i njega morati “braniti” u nastavku nove diktature Pnuskoka – privatne Ostojićeve milicije koja sutra može doći u ruke nekog drugog…

(Komentar: Velimir Bujanec/facebook)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Fenomen ”kome kad se svi iseljavaju”

Objavljeno

na

Objavio

KJKP Vodovod i kanalizacija doo Sarajevo

Zanimljiv fenomen posljednjih godina prati gotovo sve vijesti lokalnog karaktera. Bez obzira na sadržaj vijesti, njenu pozitivnu ili negativnu konotaciju, vijest na društvenim mrežama biva popraćena zgražavanjem kako se „svi iseljavaju“!

Bilo da se radi o novom pločniku, tvornici, aparatu u ambulanti, ponudi nekog poduzeća, nečijem dostignuću ili neuspjehu, ispod se može naći zajedljiv komentar tipa „kome kad se svi iseljavaju“, piše Tvrtko Milović.

Fenomen sam uočio na nekoliko zaista pozitivnih vijesti koje ne traže nikakav komentar, eventualno neki oblik podrške. Na vijest o novoj prometnici slijedi komentar – „kome kad se nitko njome neće voziti“. Na vijest o novoj tvornici – „kome kad su svi u Njemačkoj“. Na vijest o novom aparatu u ambulanti – „tko će radit kad su i liječnici i pacijenti vani“ itd.

Količina zajedljivosti i neoriginalnog cinizma doslovno zatrpava sve lokalne vijesti, dok su one s „državne“ razine u pravilu lišene te vrste komentara.

Da bih (sebi) objasnio ovaj ružan fenomen, prošao sam kroz profile onih najupornijih kritičara. Oni u pravilu negativno komentiraju svaku lokalnu vijest, nad svime se zgražaju i sve osuđuju. Njihovi komentari su ogorčenost na sve, bez ikakvog ulaska u sadržaj vijesti. Tako će vijest o uspješnom poljoprivredniku komentirati opaskama kako je samo pitanje dana kada će i on iseliti iz BiH ili slično. Zanimljivo, dežurni hejteri svega u pravilu kritike upućuju na lokalnu vlast (!?) i u pravilu ne žive u BiH!

Odavno je jasno da većina građana nema pojma za što koja razina vlasti služi pa za sve probleme u državi i društvo jednostavno optužuju načelnika svoje općine. Ipak, nejasno je otkud energija (i vrijeme) ljudima koji su već napustili BiH da toliko ustrajno potiču i druge da isele. Ili, ako već ne isele, da se barem osjećaju loše što nisu odselili!?

Drugo, zašto se uopće bave pitanjima zemlje u kojoj ništa ne valja? Odluka o iseljenju iz domovine nije samo puko preseljenje s točke A na točku B. To je odluka i o napuštanju zajednice kojoj su pripadali i priključenje sasvim drugoj zajednici. Naravno, emotive veze ostaju, pa i interes za životom bivše zajednice. Ali otkud onda potreba da se toliko pljuje po svemu što je „ostalo“?

Moje je mišljenje da se oni koji još imaju potrebu pljuvati po svemu u BiH (i ružnom i lijepom) ustvari nisu integrirali u društvo u koje su došli. Oni su tamo samo radnici koji su mentalno ostali u BiH. Oni ne idu na okupljanja lokalnog stanovništva niti događaje lokalne zajednice. Njima ništa ne znači novi pločnik, nova tvornica, nova sprava u Domu zdravlja. Oni nisu dio uspjeha te lokalne zajednice. Oni će naći vremena komentirati (negativno) novi put u svom selu u Bosni, dok ih otvaranje nove autoceste tamo gdje žive – nimalo ne zanima. Svoje facebook komentare će ostavljati na zavičajnom facebook Pageu, dok njemačke web stranice i društvene mreže i ne otvaraju. Dijelom što ne znaju jezik, a dijelom što znaju da njihovo mišljenje tamo nikog ne zanima.

Ovaj fenomen posebno groteskno izgleda kada neki „naš“ iseljenik optužuje svoju bivšu općinu u BiH zbog nezaposlenosti a kada je odlazio vani, sigurno nije posao tražio u općini.

Fenomen podle dijasporske zajedljivosti moguće da ima veze i sa neostvarenim ambicijima vani, a možda i generalnom osjećaju otuđenosti u stranom društvu. Odatle tolika prisutnost dijaspore na društvenim mrežama u komentarima lokalnih tema. One „državne“ jednostavno ne razumiju pa se njima i ne bave. Ali popravku kanalizacije itekako razumiju. To im je lako i komentirati. Jer, tko će srati kad su sve seronje iselile u Njemačku!? Komentirao je Tvrtko Milović

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Damir Kajin: Za ovaj Uljanik je gotovo, nedopustivo, ali predvidivo

Objavljeno

na

Objavio

Za ovaj Uljanik je gotovo. Nedopustivo, ali predvidivo. Nema budućnosti, ali zato ima za njegove hijene koji i dalje dobivaju novce i nagrade, kao i za neodgovorne političke oce iz Istre koji su ga doveli do propasti i sada uživaju pravosudnu zaštitu, te jedu i piju na račun poreznih obveznika.

Ali bitno da se hrvatski mediji bave ministrovom kućom koja ne košta milijun, nego 2.5 milijuna kuna, a ne istarskim dužnosnicima koji ulaskom u politiku nisu imali ništa, a danas njih 50-70 teže je od 3, 4 mil. Eura. Jedan istarski načelnik sada npr. istovremeno gradi 4 vile i svaka košta min 300.000 Eura.

Rastureno, pokradeno i pozamašan broj propalih istarskih tvrtki. Puno mladih bez posla, droge posvuda, premreženost i hobotnica. Lokalna vlast koja za Uljanik nije učinila baš ništa, umjesto da pokaže spremnost da se solidarizira sa uništenim društvom, sada polemizira i moralizira.

Bila je šansa 2018. kada je Vlada usmjerila cca 900 mil. kn pulskom brodogradilištu, ali ni uprava, ni NO, ni sindikati ni lokalna samouprava nisu imalu hrabrosti reći da je nužno restrukturiranje po cijeni da se cijelu nadgradnju pošalje kući kako bi jezgra istarske industrije preživjela.

Što radi lokalna vlast? Mijenja prostorne planove i otvoreno sudjeljuje u izboru strateškog partnera. Umjesto Debeljaka biraju Končara kojemu je u to vrijeme Jakovčić bio na čelu NO Afaraka, nepravomoćno kažnjenog sa 150 mil. €. Dovlače u V. Lenac Palumbo grupu čiji su vlasnici pred godinu dana nepravomoćno kažnjeni sa 6 god. zatvora.

Grad Pula mijenja prostorne planove u dosluhu sa upravom, a 2017. pojavljuje se program “diverzifikacije”, u kojem se na otoku planira gradnja 2 hotela, marina, itd. Župan Flego, kada sam mu spomenuo tu namjeru u emisiji Otvoreno, na to se osvrnuo riječima: “Mi govorimo o konju, a ne muhi ispod konjskog repa”. Tako je naša svetinja Uljanik “puštena” niz vodu.

Što će se dogodit? Obveze društva ostavit na postojećem društvu kojem slijedi likvidacija, te će se pokrenuti osnivanje novog društva koje bi si moglo iz imovine jaružara osigurat neki inicijalni start ako prethodno ne ustupe pomorsko dobro nekom špekulantu, te ako ne rasprodaju svu imovinu.

Sve je moglo biti i drugačije, ali pod vodstvom lokalne vlasti, koja je sve znala, te uprave moralo je biti upravo tako.

Ono najtragičnije jest da su se brodovi ugovarali sa programiranim gubitkom pri sklapanju ugovora, (2011-15), a na što bi se redovito kalemio i stvarni gubitak pri gradnji.

Sve je to rezultiralo 2018/19 naplatom 4.5 mlrd. kn jamstava i odlaskom na zavod 2800 pulskih radnika. Radnici na zavodu ili u inozemstvu, uprave u vilama, a samouprava u foteljama, komentirao je bivši saborski zastupnik Damir Kajin jučerašnju odluku o likvidaciji Uljanika d.d

HDZ: Uljanik je preživio dva svjetska rata, ali nije uspio preživjeti pustošenje ‘najvećih istarskih sinova’

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari